Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-836/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Saši Auguštinu, odvjetniku u Zagrebu, radi ukidanja rente, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2024. poslovni broj: P-10178/23-6, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2024. poslovni broj P-10178/23-6.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je od **.**.2012. (dana podnošenja ove tužbe) u potpunosti prestala obveza tužitelja Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-7100/01 od 29. lipnja 2007. za plaćanje mjesečne rente za izgubljeno uzdržavanje u iznosu od 130,53 eur tuženiku CL, [adresa].

II Nalaže se tuženiku CL, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 694,14 eur s zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv predmetne presude tuženica je podnijela pravovremenu žalbu te presudu pobija u cijelosti bez navođenja žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da tuženica ne trpi nikakvu štetu i da je stoga odlučio kao u pobijanoj presudi. Ističe kako je moguće da osiguranik i nakon stjecanja uvjeta za odlazak u mirovinu može nastaviti raditi kod istog ili drugog poslodavca u skraćenom radnom vremenu pa istovremeno ostvarivati primanja po osnovi mirovine i primanja po osnovi plaće. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da bi iznos od 50 % pretpostavljene mirovine koju bi primao pok. suprug tuženice, a koji postotak bi otpadao na njezino uzdržavanje, manji od iznosa koji tuženica sada prima kao obiteljsku mirovinu. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbama iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Naime, protivno žalbi tuženice glede ocjene dokaza, sud prvog stupnja je u svemu savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano zaključio o dokazanim odlučnim činjenicama. Svoje slobodno uvjerenje o izvedenim dokazima opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima koje zbog toga podržava i ovaj sud. Pritom je pristupio ocjeni izvedenih dokaza analitički i kritički, uzimajući u obzir dokaze i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je od **.**.2012. prestala obveza tužitelja, utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7100/01 od 29. lipnja 2007., za plaćanje mjesečne rente za izgubljeno uzdržavanje u iznosu od 130,53 Eur-a, tuženici.

8. Među parničnim strankama nije sporno da je suprug tuženice smrtno stradao u prometnoj nezgodi od **.**.1996. i da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. lipnja 2007. poslovni broj Pn-7100/01 tužitelj obvezan tuženici plaćati mjesečnu rentu za izgubljeno uzdržavanje u iznosu od 983,51 kn, te da je pokojni suprug tuženice rođen **.**.1947. i da bi **.**.2012. navršio 65 godina starosti i otišao u redovnu mirovinu.

9. Sporno je da li tužitelj osnovano zahtjeva ukidanje rente zbog nastupa promijenjenih okolnosti - stjecanja prava na starosnu mirovinu na strani pok. supruga tuženice, pa samim tim da li se njegova obveza sastoji u isplati rente kao razlike između pretpostavljene starosne mirovine i invalidske mirovine koju bi suprug tuženice primao.

10. Tuženica ostvaruje pravo na naknadu za izgubljeno uzdržavanje u obliku rente, kao posljedicu smrti supruga iz štetnog događaja od **.**.1996. u smislu odredbe čl. 195. st. 2. u vezi sa čl. 188. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO) i tu joj naknadu tužitelj isplaćuje u visini razlike između primanja koja bi pokojni suprug primio na ime plaće i ostvarene obiteljske mirovine. Pravo na tako isplaćivanu rentu tuženica ima samo do ostvarivanja prava pokojnog supruga na starosnu mirovinu. Pravo na starosnu mirovinu pokojni suprug tuženice bi stekao sa danom **.**.2012., a nakon toga tuženici može pripadati samo renta u visini razlike između 50 % starosne mirovine pokojnog supruga i obiteljske mirovine koju prima.

11. Odredbom čl. 1096. (Narodne novine, broj:35/05, 41/08, 125/11, 75715,29,18, 126/21 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

12. Dakle, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na ukidanje rente potrebno je utvrditi je li sud koji je odlučivao o pravu na rentu imao na umu neku okolnost koja se znatnije promijenila i ima utjecaja na daljnje postojanje rente ili tu okolnost nije imao na umu.

13. Ocjena je ovoga suda da nastupanje pretpostavki za odlazak u starosnu mirovinu (65 godina života i 15 godina mirovinskog staža) samo za sebe nema utjecaja na ispunjenje pretpostavki za ukidanje rente zbog izgubljenog uzdržavanja, već je uz tu činjenicu potrebno utvrditi je li i nakon nastupanja pretpostavki za starosnu mirovinu pokojnog supruga tuženice došlo do znatnije promjene okolnosti glede gubitka prihoda ili ne.

14. Stranka koja je u štetnom događaju pretrpjela štetu gubitkom uzdržavanja ne može doći u povoljniju pravnu situaciju od situacije kakva bi bila da štetnog događaja nije ni bilo.

15. U ovom slučaju, ona činjenica koja bi mogla biti od značaja je pitanje je li tuženici nakon što bi pokojni suprug ostvario pravo na starosnu mirovinu došlo do npr. umanjenja imovinske štete, a što bi bilo moguće utvrditi uspoređivanjem visine obiteljske mirovine koju tuženica prima s visinom starosne mirovine koju bi ostvario njezin pokojni suprug da nije bilo štetnog događaja.

16. U konkretnom slučaju vještak financijsko knjigovodstvene struke je utvrdio kako je obiteljska mirovina koju sada prima tuženica veća od 50 % pretpostavljene starosne mirovine koju bi primao njezin pokojni suprug, a koji bi otpadao na nju za uzdržavanje. Naime, tuženica prima obiteljsku mirovinu u visini od 2.951,28 kn na dan **.**.2012., dok bi mirovina njezina supruga na taj dan bila 4.996.57 kn, pa bi 50 % te mirovine bilo manje od obiteljske mirovine koju sada prima tuženica. Cijeneći izvedene dokaze kao i nalaz vještaka sud prvog stupnja je na temelju odredbe čl. 1096. ZOO-a, prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kako je pokojni suprug mogao raditi i nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, te je u tom smislu predložila svoje saslušanje na okolnost da je isti bio radoholičar.

18. Naime, trenutkom stjecanja prava na starosnu mirovinu, na tuženicu prelazi teret dokaza činjenice da i nakon dana **.**.2012. njezin pokojni suprug ne bi bio umirovljen, o kojoj okolnosti ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. S obzirom da tuženica nije u tom pravcu ponudila valjane dokaze (osim svojega saslušanja na okolnost da je suprug bio radoholičar), da bi pokojni suprug i nadalje obavljao poslove kod istog ili drugog poslodavca, odnosno da po redovnom tijeku stvari, nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu, ne bi bio umirovljen.

19. Odluka o parničnom trošku je također pravilna i zakonita kako u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i u visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a), obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.

20. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov