Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-702/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku u Zagrebu, radi iseljenja i isplate, rješavajući žalbu tužitelja i žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 25. ožujka 2024. poslovni broj Ps-1/2024- 91, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice se odbija kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 25. ožujka 2024. poslovni broj Ps-1/2024-91 u točki I. izreke u dijelu i kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 2.192,22 Eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na iznos od:

- 176,12 Eur-a od 01.02.2019. do isplate,

- 176,12 Eur-a od 01.03.2019. do isplate,

- 176,12 Eur-a od 01.04.2019. do isplate,

- 180,22 Eur-a od 01.05.2019. do isplate,

- 180,22 Eur-a od 01.06.2019. do isplate,

- 180,22 Eur-a od 01.07.2019. do isplate,

- 182,16 Eur-a od 01.08.2019. do isplate,

- 182,16 Eur-a od 01.09.2019. do isplate,

- 182,16 Eur-a od 01.10.2019. do isplate,

- 192,18 Eur-a od 01.11.2019. do isplate,

- 192,18 Eur-a od 01.12.2019. do isplate,

- 192,18 Eur-a od 01.01.2020. do isplate, sve u roku 15 dana, te se potvrđuje u točki II. izreke.

II. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 25. ožujka 2024. poslovni broj Ps-1/2024-91 u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.940,00 Eur-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za daljnji parnični trošak preko iznosa od 1.818,45 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama na taj trošak.

III. Žalba tuženice se uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 25. ožujka 2024. poslovni broj Ps- 1/2024-91, preinačuje u dijelu točke I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.587,41 Eur-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na iznos od:

-174,21 Eur-a od 01.06.2018. do isplate,

-174,21 Eur-a od 01.07.2018. do isplate,

-176,12 Eur-a od 01.08.2018. do isplate,

-176,12 Eur-a od 01.09.2018. do isplate,

-176,12 Eur-a od 01.10.2018. do isplate,

-178,17 Eur-a od 01.11.2018. do isplate,

-178,17 Eur-a od 01.12.2018. do isplate,

-178,17 Eur-a od 01.01.2019. do isplate

IV. Žalba tuženika se uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 25. ožujka 2024. poslovni broj Ps- 1/2024-91 preinačuje u dijelu točke III. i IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženici OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji iznos od 1.092,81 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na iznos od:

- 42,87 Eur-a od 01.02.2019. do isplate,

- 42,87 Eur-a od 01.03.2019. do isplate,

- 42,87 Eur-a od 01.04.2019. do isplate,

- 38,77 Eur-a od 01.05.2019. do isplate,

- 38,77 Eur-a od 01.06.2019. do isplate,

- 38,77 Eur-a od 01.07.2019. do isplate,

- 36,83 Eur-a od 01.08.2019. do isplate,

- 36,83 Eur-a od 01.09.2019. do isplate,

- 36,83 Eur-a od 01.10.2019. do isplate,

- 26,81 Eur-a od 01.11.2019. do isplate,

- 26,81 Eur-a od 01.12.2019. do isplate,

- 26,81 Eur-a od 01.01.2020. do isplate,

- 218,99 Eur-a od 01.02.2020. do isplate,

- 218,99 Eur-a od 01.03.2020. do isplate,

- 218,99 Eur-a od 01.04.2020. do isplate,

kao i tužitelju naknaditi daljnji parnični trošak u iznosu od 1.818,45 Eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 25. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve roku 15 dana.

V. Svaka stranka snosi svoje troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 3.603,33 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama određenim u razdoblju od dospijeća do 31.12.2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u razdoblju od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena te u razdoblju od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja aktualne godine, a tekućim:

– na iznos od 174,21 eura od 01.06.2018. do isplate., – na iznos od 174,21 eura od 01.07.2018. do isplate., – na iznos od 176,12 eura od 01.08.2018. do isplate., – na iznos od 176,12 eura od 01.09.2018. do isplate., – na iznos od 176,12 eura od 01.10.2018. do isplate., – na iznos od 178,17 eura od 01.11.2018. do isplate. – na iznos od 178,17 eura od 01.12.2018. do isplate., – na iznos od 178,17 eura od 01.01.2019. do isplate., – na iznos od 176,12 eura od 01.02.2019. do isplate. – na iznos od 176,12 eura od 01.03.2019. do isplate., – na iznos od 176,12 eura od 01.04.2019. do isplate., – na iznos od 180,22 eura od 01.05.2019. do isplate., – na iznos od 180,22 eura od 01.06.2019. do isplate., – na iznos od 180,22 eura od 01.07.2019. do isplate., – na iznos od 182,16 eura od 01.08.2019. do isplate., – na iznos od 182,16 eura od 01.09.2019. do isplate., – na iznos od 182,16 eura od 01.10.2019. do isplate., – na iznos od 192,18 eura od 01.11.2019. do isplate., – na iznos od 192,18 eura od 01.12.2019. do isplate., – na iznos od 192,18 eura od 01.01.2020. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju procesni trošak ovog postupka u iznosu od 346,37 eura, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.03.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja aktualne godine.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog (preostalog dijela glavnice od 3.032,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama), kao s neosnovanim.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim zatraženim parničnim troškom, kao s neosnovanim."

2. Protiv ove presude suda prvog stupnja pravovremenu žalbu je podnio tužitelj i to protiv točke III. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako pobijani dijelovi predmetne presude nisu osnovani, te osporava zakonitost pobijanih dijelova presude, te ističe kako ostaje kod žalbenih navoda iz žalbe od 28. travnja 2023. Navodi kako provedenim vještačenjem i dopunskim očitovanjem vještaka nisu otklonjeni konkretizirani i argumentirani prigovori tužitelja. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, odnosno podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe tužitelju u iznosu od 538,13 Eur-a.

3. Pravovremenu žalbu je podnijela i tuženica te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga. Ističe kako sud prvog stupnja nije utvrdio koja je pravna osnova tužbenog zahtjeva. Navodi kako nije utvrđeno kada je tuženica boravila u Sigurnoj kući i tko je u tom razdoblju koristio kuću. Navodi da vještak nije odgovorio niti na jednu primjedbu i prigovor tužitelja i tuženice, zbog čega se visina tužbenog zahtjeva ne može utvrditi, odnosno ne može se prihvatiti kao točna. Navodi kako niti rješenje o troškovima nije pravilno. Smatra kako se pobijana presuda ne može ispitati te da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa da je pobijana presuda neosnovana. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu na način da sud drugog stupnja odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženici. Traži trošak žalbe u iznosu od 250,00 Eur-a.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da nije počinjenja bitna povreda odredba parničnog postupka, a kako to ističu žalitelji, ali je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu radi iseljenja tuženice iz njegove nekretnine koja se nalazi u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica], dvorište površine 500 m2, oranica površine 4215 m2, kuća i dvije zgrade površine 245 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i osiguranje privremenom mjerom te radi isplate naknade za uporabu nekretnine bez pravne osnove u visini 2.000,00 kn mjesečno.

8. Kako je tuženica za trajanja spora iselila iz sporne nekretnine to je tužitelj povukao tužbu glede iseljenja kao i privremene mjere, o čemu je sud prvog stupnja odlučio rješenjem, pa nadalje potražuje naknadu za uporabu njegove nekretnine od strane tuženice bez pravne osnove u iznosu od 2.000,00 kn/265,44 Eur-a mjesečno počev od **.**.2018. pa do **.**.2020. odnosno ukupno 6.636,14 Eur-a, kako je to specificirano u podnesku od 26. siječnja 2024.

9. Sud prvog stupnja je utvrdio kako je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe bio vlasnik sporne nekretnine, da je bio u braku s tuženicom i da je brak tijekom trajanja ovog spora razveden, da sporna nekretnina nije bračna stečevina. Radi utvrđivanja visine naknade, najamnine za uporabu nekretnine od strane tuženice, sud je proveo vještačenje po vještaku građevinske struke. Sud prvog stupnja je nalaz vještaka prihvatio kao stručan, uvjerljiv, te da je vještak dopunio nalaz čime je odgovorio na zadatak vještačenja o visini očekivane mjesečne najamnine za utuženo razdoblje. Ocjenom izvedenih dokaza i iskaza stranaka sud prvog stupnja je zaključio kako je tuženica koristila spornu nekretninu u razdoblju od svibnja 2018. pa do kraja 2019. i pritom ostvarila korist koju je imala za vrijeme svog nepoštenog posjedovanja od ukupno 3.603,33 Eur-a, pa je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev, a preko tog iznosa zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan.

10. U konkretnom slučaju nesporno je da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine u kojoj je tuženica boravila bez njegova odobrenja i suglasnosti. Tužitelj traži naknadu u visini 265,44 Eur-a mjesečno na ime najamnine za korištenje nekretnine u razdoblju od svibnja 2018. pa do svibnja 2020.

11. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. broj Su-IV-188/09-7, u ovim sporovima, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (sačuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), prema kojim odredbama je samo nepošteni posjednik dužan nadoknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.

12. U konkretnom slučaju iz iskaza stranaka te priloženih isprava, kao i iz tužbe proizlazi da je tuženica nasilno ušla u kuću tužitelja krajem prosinca 2018. Naime, sama tuženica navodi kako predmetna kuća nije bračna stečevina, već vlasništvo tužitelja, a to što se tužitelj iselio iz kuće, ne znači da ju je napustio i prepustio tuženici na korištenje. Vlasnik svojom nekretninom može raspolagati na bilo koji način pa ju i napustiti, ali zbog toga nitko drugi ne može polagati neka prava na toj kući. Po ocjeni ovoga suda tuženica je bila nepošteni posjednik kuće, jer je znala da nije vlasnica kuće, a osim toga iz predmeta spisa je razvidno da je pozivana od punomoćnika tužitelja i samog tužitelja da istu napusti i preda ju tužitelju.

13. Dakle, tuženica je nesporno bila nepošteni posjednik nekretnine tužitelja. Stoga se glede odnosa stranaka imaju primijeniti odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a. Naime, odredbom čl. 165. st. 1. ZV- je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

14. Imajući navedeno u vidu tužitelju pripada pravo od tuženice kako nepoštene posjednice zahtijevati naknadu koristi koje je imala za vrijeme svoga posjedovanja. U konkretnom slučaju tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu iznosa mjesečne najamnine koju tuženica nije plaćala, a koju bi inače plaćala da je sklopila ugovor o najmu nekretnine. Iz predmeta spisa je razvidno kako u mjestu [adresa] nije bilo iznajmljivanja nekretnina, ali da je tuženica sklopila Ugovor o najmu **.**.2019. u kojem je ugovorena najamnina u visini od 1.650,00 kn mjesečno. Dakle, tuženica je ostvarila korist posjedovanjem nekretnine tužitelja u visini od 1.650,00 kn mjesečno, jer u razdoblju korištenja nekretnine tužitelja nije plaćala najamninu za neku drugu nekretninu. Stoga, korist koju je ostvarila tuženica, tužitelj ima pravo potraživati u smislu čl. 165. st. 1. ZV-a.

15. Sud je utvrdio kako je tuženica ušla u nekretninu tužitelja krajem prosinca 2018. kako je to i sam tužitelj naveo u tužbi, te punomoćnik tužitelja u pozivu za iseljenje od **.**.2019. (str. 8 spisa), Potvrde MUP-a Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, od **.**.2019. (str. 57. spisa). Tuženica tvrdi kako je nekretninu koristila do studenog 2019. odnosno kraja 2019. Međutim, ista se odjavila s adrese [adresa], dana **.**.2020. kako to proizlazi iz podataka jedinstvenog registra osoba RH (MUP) na str. 173 spisa. Imajući navedeno u vidu sud je utvrdio kako je tuženica koristila nekretninu tužitelja od kraja prosinca 2018. pa do **.**.2020. Naime, tuženica na kojoj je teret dokaza nije u postupku ničim dokazala da se iselila iz nekretnine prije **.**.2020., osim paušalnog navođenja kako je iselila u studenom 2019., niti je pozvala tužitelja na preuzimanje nekretnine. Stoga je sud imajući u vidu snagu javne isprave MUP-a utvrdio da je tuženica prestala koristiti nekretninu tužitelja **.**.2020.

16. Slijedom navedenoga tužitelju pripada pravo na naknadu u visini najamnine koju tuženica nije platila, jer je koristila, kao nepošteni posjednik nekretninu tužitelja, i to u visini od 1.650,00 kn mjesečno za razdoblje od **.**.2019. pa do **.**.2020., odnosno u ukupnom iznosu od 24.750,00 kn odnosno 3.284,88 Eur-a.

17. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci.

18. Kako je sud preinačio presudu suda prvog stupnja to je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučio i o troškovima postupka. Sud prvog stupnja je pravilno primjenom Tarife o nagradama i nakanadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 ) tužitelju priznao parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.329,64 Eur-a. Međutim sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP- a glede omjera uspjeha stranaka u postupku. Tužitelj je u ovom sporu uspio glede novčane tražbine sa 50,00 % te je uspio i sa iseljenjem tuženice te privremenom mjerom, jer je tuženica udovoljila zahtjevu tužitelja za vrijeme trajanja spora, pa je stoga uspjeh tužitelja u visini od 75,00 % a tuženice od 25,00 %, pa tužitelju u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pripadaju parnični troškovi u visini od 50,00 %, što od iznosa od 4.329,64 Eur-a, čini trošak u iznosu od 2.164,82 Eur-a. Imajući u vidu da je tužitelju presudom suda prvog stupnja priznat trošak u iznosu od 346,37 Eur-a to tužitelju pripada i daljni parnični trošak u iznosu od 1.818,45 Eur-a, dok je zahtjev tužitelja za trošak preko tog iznosa valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Stranke su djelomično uspjele sa svojim žalbama, pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove žalbe.

20. Slijedom izloženoga valjalo je žalbe stanaka djelomično odbiti kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u dijelu točke I. izreke za iznos od 2.192,22 Eur-a, te u točki II. izreke, kao i u dijelu točke III. izreke za odbijeni iznos od 1.940,00 Eur-a te u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za daljnji parnični trošak preko iznosa od 1.818,45 Eur-a, sve s pripadajućim zateznim kamatama, te je valjalo žalbe uvažiti kao djelomično osnovane i na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu u dijelu točke I. izreke i odbiti zahtjev tužitelja za iznos od 1.587,41 Eur-a, te preinačiti u dijelu točke III. izreke i dosuditi tužitelju daljnji iznos od 1.092,81 Eur, kao i djelomično preinačiti točku IV. izreke i priznati daljnji trošak u iznosu od 1.818,45 Eur-a.

21. U odnosu na ostale žalbene navode ističe se kako nisu od odlučnog značenja za rješenje ovog spora.

Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov