Poslovni broj: 19 Gž R-150/2023-2

1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.K. OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnici J.B., odvjetnici u Z., protiv tuženice K.B.D. OIB: ..., Z., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj punomoćniku T.R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-261/2020-29 od 12. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 2. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženice K.b.D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-261/2020-29 od 12. travnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku K.B.D., Z., OIB: ..., da isplati tužitelju A.K., Z., OIB: ..., iznos od 1.849,86 EUR bruto, na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po stopi određenoj čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima, i to od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni iznos osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:

na iznos od 12,34 EUR / 93,00 kn od 16.04.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 3,04 EUR / 22,92 kn od 16.05.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 10,58 EUR / 79,71 kn od 16.06.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 5,79 EUR / 43,66 kn od 16.08.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 3,08 EUR / 23,24 kn od 16.09.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 18,22 EUR / 137,29 kn od 16.10.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 26,33 EUR / 198,35 kn od 16.11.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 33,57 EUR / 252,96 kn od 16.02.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 10,28 EUR / 77,44 kn od 16.03.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 13,49 EUR / 101,66 kn od 16.04.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 11,52 EUR / 86,79 kn od 16.05.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 27,66 EUR / 208,41 kn od 16.06.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 14,62 EUR / 110,19 kn od 16.07.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 38,55 EUR / 290,47 kn od 16.08.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 25,12 EUR / 189,30 kn od 16.09.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 21,21 EUR / 159,77 kn od 16.10.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 40,88 EUR / 307,98 kn od 16.11.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 23,96 EUR / 180,49 kn od 16.12.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 23,69 EUR / 178,49 kn od 16.01.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 3,82 EUR / 28,77 kn od 16.02.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 13,17 EUR / 99,22 kn od 16.03.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 133,78 EUR / 1.008,00 kn od 16.04.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 148,23 EUR / 1.116,81 kn od 16.05.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 95,43 EUR / 719,04 kn od 16.06.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 104,10 EUR / 784,34 kn od 16.07.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 135,75 EUR / 1.022,83 kn od 16.08.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 134,23 EUR / 1.011,39 kn od 16.09.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 150,46 EUR / 1.133,62 kn od 16.10.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 90,05 EUR / 678,48 kn od 16.11.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 131,20 EUR / 988,55 kn od 16.12.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 167,96 EUR / 1.265,47 kn od 16.01.2020. godine, pa do isplate,

na iznos od 177,73 EUR / 1.339,12 kn od 16.02.2020. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku K.B.D., Z., OIB: ..., da naknadi tužitelju A.K., Z., OIB: ..., trošak ovog postupka u iznosu od 10.750,00 kn / 1.426,77 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana 12. travnja 2023., pa sve do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica iz svih žalbenih razloga te odluke o troškovima postupka. Tvrdi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima, odnosno u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni nejasni su i proturječni, pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. U konkretnome nije sporno da je za određivanje plaće ključna odredba čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, ali je tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora sporno. Plaća se prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora definira kao osnovna plaća o dodacima na plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaća i to uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok se pod pojmom osnovne plaće označava ona mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Tijekom postupka je isticala da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća te se obračunavaju na osnovnu plaću definiranu čl. 47. st. 2. Kolektivnog ugovora. Razvidno je da se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, odnosno ne obračunavaju se na sate ostvarene u prekovremenom radu. Postoje usuglašena obvezujuća tumačenja zajedničkog povjerenstva koja ukazuju na ono što je tuženica isticala tijekom postupka, a prema kojim tumačenjima se svi dodaci i uvećanja obračunavaju na osnovnu plaću i bez prethodno obračunatih drugih dodataka, koja pravna tumačenja su obvezujuća. Tome u prilog ide i recentna sudska praksa, odnosno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2021. poslovni broj Rev-281/2021 u kojem se jasno navodi kako povjerenstvo za tumačenje ugovora daje obvezujuća tumačenja njegovih odredbi. Prigovara odluci o troškovima postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), na koju u žalbi ukazuje tuženica, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi niti iznesenim razlozima, ista ima razloga o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica za razdoblje od 16. travnja 2017. do 16. veljače 2020. isplati iznos plaće od 1.849,86 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, kako je to specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom, sve na ime otežanih uvjeta rada, dodatka za posebne uvjete rada, dodatka s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za rad po pozivu, za pripravnost i dežurstvo, naknadu plaće za godišnji odmor te dodatke za sate određene za vrijeme prekovremenog rada.

8. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj kod tuženice bio u radnom odnosu na radnom mjestu doktora medicine, specijalizanta neurokirurgije, da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 - dalje KU/13) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na povećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, dežurstvu ili pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen, te da je tuženica bez osnove uskratila tužitelju dio plaće nepravilnim obračunom rada na blagdane i neradne dane, slijedom čega mu je dosudio utužene iznose sukladno tuženičinu Izračunu potraživanja za utuženo razdoblje, koji je Izračun prihvatio objektivnim.

9. KU/13 koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine ( čl. 2. KU) propisao je u čl. 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Propisano je, nadalje da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU/13 propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad za 50%.  

10. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12 - TKU/12) koji se također primjenjuje na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51. definirana na jednak način kao i u KU/13. Člankom 57. KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima za koje postoje posebni radni uvjeti pripada pravo na dodatak na plaću prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak. Na jednak je način navedeno pravo propisano čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18 - dalje KU/18) odnosno u čl. 21. Dodatka II KU/18 ("Narodne novine", broj 92/19).

11. Odredbom čl. 59.a Dodatka I KU/13 ("Narodne novine", broj 96/15) koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi propisano je i u čl. 58. KU/18 i čl. 24. Dodatka II KU/18 ("Narodne novine", broj 92/19). Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13 propisano je: "Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije". Na jednak način uređeno je pravo na naknadu bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u čl. 34. KU/18 i čl. 13. Dodatka II KU/18 ("Narodne novine", broj 92/19). Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12 propisano je: "Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje". Na jednak način je pravo na naknadu bruto plaće za vrijeme bolovanja propisano čl. 58. st. 1. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 128/17 - dalje TKU/17).

12. Tužitelj tvrdi da mu tuženica kao poslodavac nije obračunala dodatak za posebne uvjete rada na sve efektivno odrađene sate u utuženom razdoblju, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, odnosno otkad je stupio na snagu Dodatak I KU/13 za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, za sve odrađene sate, sukladno čemu je i pogrešno obračunata naknada bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

13. Tužitelju, prema stavu ovog drugostupanjskog suda pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima, pa tako i za odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni su prisutni u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati. Isto se temelji na odredbi čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, odnosno čl. 21. Dodatka II KU/18 koji propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

14. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće na ime dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je takva iznimna odgovornost postojala u odnosu na radno mjesto tužitelja i tijekom sati rada odrađenih u redovnom radnom vremenu, kao i tijekom odrađenih prekovremenih sati, pri čemu se dodatak obračunava za svaki efektivno odrađeni sat rada na način da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

15. Tužitelj, kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. KU/13 i čl. 59. a Dodatka I KU/13, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama iz naprijed navedenih članaka KU, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, u smislu odredbe čl. 57. KU/13 te u svojstvu radnika definiranog odredbom čl. 59. a Dodatka I KU/13.                

16. S obzirom da je u ovom postupku utvrđeno da tuženica tužitelju nije obračunavala dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate, već samo na dio odrađenih sati, to je došlo i do pogrešnog obračuna naknade bruto plaće tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora, budući da je za obračun ovih naknada relevantan tromjesečni prosjek bruto plaće isplaćen tužitelju u razdoblju prije korištenja godišnjeg odmora, a navedeno nedvojbeno proizlazi iz odredbe čl. 36. st. 2 KU/13, odnosno odredbe čl. 34. KU /18, odnosno odredbe čl. 13. Dodatka II KU/18, te iz odredbe čl. 59. st. 1 TKU/12, odnosno odredbe čl. 58. TKU/17, pri čemu tuženica pogrešno smatra da navedenim odredbama nije precizirano na koji način se vrši obračun naknade bruto plaće. Tužitelj ima pravo na naknadu bruto plaće sukladno citiranim odredbama kolektivnih ugovora koji se na istu primjenjuju, a iz istih nedvojbeno proizlazi da se naknada bruto plaće obračunava prema tromjesečnom prosjeku bruto plaće isplaćene tužitelju prije korištenja godišnjeg odmora (dakle, relevantna je ona bruto plaća koja je isplaćena tužitelju prije korištenja godišnjeg odmora).

17. Sukladno odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a u st. 3. istog članka je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Na jednaki način je pitanje plaća regulirano u čl. 45. st. 1. i 3. KU/18. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u st. 2. istog članka su određena radna mjesta na kojima se osnovna plaća uvećava radnicima, pri čemu tužitelju, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja. Isto se zasniva na odredbi članka 59.a Dodatka I KU/13 u iznosu od 4% za razdoblje od 1. listopada 2015., a takvu odredbu sadrži i čl. 55. KU/18 odnosno u čl. 21. Dodatka II KU/18 s uvećanjem iznosi 8% osnovne plaće u razdoblju od 1. rujna 2019.

18. U odnosu na žalbeni navod da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću kazati je da je odredbom čl. 51. st. 1. al. 4. KU/13 te čl. 49. st. 1. al. 4. KU/18 propisano kako se osnovna plaća (dakle, plaća bez dodataka) za prekovremeni rad povećava za 50%. Također je odredbom čl. 57. st. 2. KU/13 propisano da će se radnicima uvećati osnovna plaća na ime posebnih uvjeta rada, a takvu odredbu sadrži i čl. 55. st. 2. KU/18, odnosno čl. 21. Dodatka II KU/18, no prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. ''Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

19. Prema odredbi čl. 18. KU/13 ugovorne strane osnivaju Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Ugovora, pa s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13.

20. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 i to na 23-oj sjednici održanoj 1. srpnja 2015. na kojoj je donesen Zaključak broj 148 i na sjednici od 21. prosinca 2015. na kojoj je donesen Zaključak broj 153, koji se u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

21. KU/13 stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelje i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

22. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje, a za razdoblje prije 21. prosinca 2015. tumačenje broj 148. Kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje od ožujka 2017. do veljače 2020., to se u konkretnom slučaju u odnosu na sva potraživanja primjenjuje tumačenje 153 (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 281/2021 od 27. travnja 2021.).

23. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 110/19) evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

24. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18.

25. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

26. Iz tuženičina izračuna potraživanja za utuženo razdoblje od ožujka 2017. do veljače 2020. proizlazi da tužitelju pripada razlika plaće od 13.900,53 kn (l.s. 23).

26.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke (l.s. 48) proizlazi zaključak kako je tuženica prilikom obračuna plaće tužitelju postupala suprotno Zaključku zajedničke komisije broj 153, slijedom čega mu pripada razlika plaće koju potražuje predmetnom tužbom (u visini od zatraženih 13.900,53 kn, odnosno 1.849,86 EUR) koju visinu je prvostupanjski sud utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka, kojim je izvršio obračun sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 281/2021 od 27. travnja 2021., koji se odnosi na razdoblje primjene navedenog zaključka, a koji nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud kao pravilan, dan u skladu s pravilima struke i sukladan stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u navedenoj odluci. Valja napomenuti kako je vještak u cijelosti odgovorio na zadatak vještačenja, te je iz istog razvidno kako je vještak utužene dodatke izračunao za prekovremene sate rada tužitelja prema postocima koji proizlaze iz KU/13 i KU/18.

27. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i odredbu čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

28. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

 

U Zadru 2. siječnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov