REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1325/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Maša Gluhinić Bagarić i Monja Matić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Zagrebu, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. iz Zagreba, Koranska 2, OIB: 79517545745, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 5.308,91 EUR povredom autorskih prava, zaključio je glavnu raspravu 27. studenoga 2024. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika Monje Matić i tuženikovog punomoćnika FA, te donio i objavio presudu 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.308,91 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.654,46 EUR od 12. svibnja 2013. do isplate i

- na iznos od 2.654,45 EUR od 3. lipnja 2013. do isplate,

s time da se za razdoblje do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam (8) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 2.654,45 EUR od 12. svibnja 2013. do 2. lipnja 2013., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.324,08 EUR sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam (8) dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 813,04 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2024. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, 15. studenoga 2013., podnio tužbu radi isplate iznosa od 40.000, kn / 5.308,91 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama protiv tuženika EUROPA DIGITAL d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 06180899478.

2. Pravomoćnim rješenjem suda poslovni broj P-3246/2013 od 28. siječnja 2016. utvrđen je prekid postupka jer je tuženik EUROPA DIGITAL d.o.o. brisan iz sudskog registra nakon što je pripojen društvu EUROPAPRESS HOLDING d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745. Pravomoćnim rješenjem suda poslovni broj P-3246/2013 od 22. veljače 2016. nastavljen je postupak u odnosu na tuženikovog pravnog sljednika EUROPAPRESS HOLDING d.o.o. kao tuženika. Pravomoćnim rješenjem suda poslovni broj P-1994/2019-36 od 8. rujna 2021. utvrđen je prekid postupka zbog brisanja tuženika iz sudskog registra. Pravomoćnim rješenjem suda poslovni broj P-1994/2019-43 od 6. svibnja 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženika HANZA MEDIA d.o.o. iz Zagreba, Koranska 2, OIB: 79517545745, kao univerzalnog pravnog sljednika.

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako je tužitelj autor fotografija TA, rođene ŽA, snimljenih 1981. godine, da je tuženik EUROPA DIGITAL d.o.o., čiji je univerzalni pravni sljednik tuženik HANZA MEDIA d.o.o., tužiteljevu autorsku fotografiju bez dopuštenja i znanja tužitelja preslikao te je tako deformirano autorsko djelo objavio u svojem izdanju od 12. svibnja 2013. za što nije imao prethodnu niti naknadnu dozvolu autora. Zbog povreda autorskog prava, i to neovlaštene objave te deformiranja fotografskog autorskog djela nekvalitetnom preslikom tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika, i to iznos od 20.000,00 kn zbog objave djela bez suglasnosti autora i 20.000,00 kn po osnovi povrede ugleda autora zbog objave nekvalitetne preslike, koju je tuženik odbio isplatiti tužitelju u mirnom postupku.

4. U odgovoru na tužbu tuženik EUROPA DIGITAL d.o.o. je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnome je naveo kako iz tužbe nije razvidno o kojim točno i o koliko fotografija je riječ, nije razvidno iz čega bi se sastojale opisane povrede, niti je razvidno temeljem čega tužitelj potražuje sporni iznos. U odnosu na objavu djela bez suglasnosti autora nije jasno na kojoj pravnoj osnovi tužitelj temelji tužbeni zahtjev. Ako tužitelj misli na povredu moralnih prava, iz tužbe ne proizlazi ad bi tuženik djelo objavio prvi puta, već upravo suprotno da su fotografije slikane 1981. godine, a iz članka koji je dostavio tužitelj uz tužbu proizlazi da su fotografije objavljene u Startu zbog čega tužitelj nema pravo na naknadu po toj osnovi. Ako tužitelj zahtijeva naknadu po osnovi imovinskih prava, tuženik osporava aktivnu legitimaciju. U odnosu na povrede ugleda autora zbog objave nekvalitetne preslike, poziva se na odredbu članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima te ističe da tužitelj nije obrazložio zatraženi iznos.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio tuženikove tvrdnje iz odgovora na tužbu, te je u bitnome naveo da je tuženik, bez tužiteljeve suglasnosti, objavio tri (3) fotografije, da je predmet spora naknada štete zbog povrede autorskog prava tužitelja kao autora fotografskog djela, i to zbog povrede imovinskog prava tužitelja koje se sastoji u pravu priopćavanja javnosti autorskog djela i zbog povrede moralnog prava koje se očituje u pravu na poštovanje autorskog djela i časti ili ugleda autora, da je tuženik u svome članku od 12. svibnja 2013. izričito naveo da je tužitelj autor fotografije, da tuženik u spornom članku nije izvještavao javnost o tekućim događajima, već o događajima koji se dogodili prije 27 godina s naslovom ŽA se slikala gola zbog siromaštva, a SA zbog želje za slavom. Tuženik je deformirao predmetne fotografije objavom njihovih nekvalitetnih skenova, koje fotografije su uz to rezane, odnosno pri objavi su odstranjeni ili zasjenčani neki njihovi dijelovi čime se povrijeđena čast i ugled autora jer objavljene fotografije odaju dojam da ih je sačinio neki laik, a ne tužitelj kao profesionalni fotograf s dugogodišnjim iskustvom.

6. U nastavku postupka tuženik je u bitnome naveo kako nije sporno da je tužitelj autor djela, ali tužitelj više nije nositelj imovinskih prava jer je predajom svih originala negativa i dijapozitiva TA tužitelj prepustio TA ostvarivanje autorskih i imovinskih prava, odnosno osnovao je u njezinu korist pravo iskorištavanja zbog čega nije aktivno legitimiran u ovom postupku.

7. Presudom ovoga suda poslovni broj P-3246/2013 od 13. listopada 2014. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 40.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i trošak postupka u iznosu od 9.937,00 kn.

8. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2052/2016-2 od 2. listopada 2019. ukinuta je citirana presuda od 13. listopada 2014. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje, u bitnome da kada je tuženik tijekom čitavog postupka ustrajao na tvrdnji da tužitelj nema autorsko imovinsko pravo na predmetnim fotografijama jer je za drugoga osnovao isključivo pravo iskorištavanja (TA ranije ŽA) i kada je za tu svoju tvrdnju navodio razloge i predlagao dokaze (svjedoke i dokumentaciju), koje je (dokaze) odbio prvostupanjski sud s obrazloženjem da je izveo samo dokaze koje je tužitelj predložio i da tuženik nije niti ponudio dokaze što je u izravnoj suprotnosti sa stanjem spisa, takvim postupanjem je tuženik onemogućen tuženik u dokazivanju svoje tvrdnje o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja u ostvarivanju imovinskog prava na predmetnim fotografijama, a time u konačnici o (ne)utemeljenosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

9. U ponovnom suđenju sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: ispis članka objavljenog na internetskoj stranici www.jutarnji.hr (str. 4. – 9. spisa), dopisa od 28. svibnja 2013. s presliko povratnice (str. 10. – 11. spisa), tuženikovog članka objavljenog na web stranici (str. 34. – 35. spisa), te članka objavljenog na portalu Javno.hr (str. 45. spisa). U skladu s odredbom članka 315. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), pročitan je zapisnik ovoga suda od 17. lipnja 2014. o saslušanju tužitelja kao stranke i zapisnik ovoga suda od 25. rujna 2014. saslušanju svjedoka IA.

10. U skladu s odredbom članka 265. stavka 1. ZPP-a, nije izveden dokaz saslušanjem tuženikovih zastupnika po zakonu jer im nisu poznate odlučne sporne činjenice.

11. Nisu izvedeni dokazi uvidom u spise ovoga suda poslovni broj P-1622/09 i P-1618/09 i fotomonografiju, niti dokaz saslušanjem svjedoka: autora članka " BA žali što je dao fotke TA", CA, HA, UA, urednika fotografije "navedenog članka", LA, niti GA (tada TA) jer je na ročištima održanim 23. rujna 2024. i 27. studenoga 2024. tuženik odustao od navedenih dokaza.

12. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu zateznih kamata.

13. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.308,91 EUR po osnovi naknade štete zbog objave autorskog djela bez suglasnosti autora, i to zbog povrede imovinskog prava tužitelja koje se sastoji u pravu priopćavanja javnosti u iznosu od 2.654,46 EUR (20.000,00 kn) i povrede moralnog prava koje se očituje u pravu na poštovanje autorskog djela i časti ili ugleda autora zbog objave nekvalitetne preslike u iznosu od 2.654,45 EUR (20.000,00 kn).

14. Nije sporna činjenica da je tužitelj autor fotografija TA, rođene ŽA. Nije sporna niti činjenica da se radi o fotografijama koje su snimljene 1981. godine i prvi puta objavljene u časopisu „Start“, te da se na fotografijama nalazi model TA, ranije ŽA. Nije sporna niti činjenica da je tužitelj profesionalni fotograf s dugogodišnjim iskustvom, niti činjenica da je tuženik, odnosno njegov pravni prednik objavio tri (3) fotografije TA, rođene ŽA, snimljene 1981. godine, na internetskoj stranici www.jutarnji.hr 12. svibnja 2013.

15. Sporna je aktivna legitimacija jer tuženik u bitnome tvrdi kako je tužitelj predao sve originale i dijapozitive TA ranije ŽA i prepustio joj ostvarivanje autorskih imovinskih prava na spornim fotografijama zbog čega tuženik tvrdi da tužitelj više nije nositelj imovinskih prava na tom djelu jer je za drugoga osnovao pravo iskorištavanja tužiteljevog autorskog djela (fotografija) u korist treće osobe – TA. Sporna je visina naknade.

16. Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

17. Autor djela je fizička osoba koja je stvorila autorsko djelo, dok autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela (članak 9. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne Novine“ broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11 i 141/13; dalje: ZAPSP). Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora (članak 13. stavak 1. ZAPSP-a). Imovinska prava autora predstavljaju njegovo isključivo pravo da sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja te svakoga drugoga od toga isključiti, a to pravo, obuhvaća osobito: pravo reproduciranja (pravo umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja u promet), pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade (članak 18. ZAPSP-a). Moralna prava autora uključuju i pravo autora da se usprotivi deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled (članak 16. ZAPSP-a). Ako je njegovo autorsko pravo protupravno povrijeđeno, autor ima pravo na zaštitu toga prava, koje ga ovlašćuje da zahtijeva, između ostalog, popravljanje nanesene štete, odnosno naknadu štete (članak 172. stavak 2. i članak 178. ZAPSP-a).

18. Odredbom članka 44. stavka 1. ZAPS-a propisano je da autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom. Autor može za drugoga osnovati pravo na temelju kojega će drugi moći autorsko djelo koristiti na svaki ili na određen način (pravo iskorištavanja autorskog djela). Pravo iskorištavanja može biti osnovano kao isključivo ili neisključivo pravo, ograničeno sadržajno, vremenski ili prostorno (članak 44. stavak 2. ZAPSP-a). Nositelj isključivog prava iskorištavanja može autorsko djelo koristiti na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava te svakoga drugog, uključujući autora, isključiti od takvog korištenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Pri osnivanju isključivog prava iskorištavanja može se odrediti da autor pridržava za sebe pravo korištenja autorskog djela (članak 44. stavak 3. ZAPSP-a). Neisključivo pravo iskorištavanja ovlašćuje svojeg nositelja da autorsko djelo koristi na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava, ali ga ne ovlašćuje da druge spriječi u bilo kojem korištenju tog djela (članak 44. stavak 4. ZAPSP-a). Ako pri osnivanju prava iskorištavanja autorskog djela nije izričito naveden način korištenja autorskog djela, smatra se da je stjecatelj stekao pravo koristiti autorsko djelo samo na način potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo. Ako se iz svrhe pravnog posla ne može utvrditi je li pravo osnovano kao isključivo ili neisključivo, odnosno prostorno ograničeno, smatra se da je osnovano kao neisključivo pravo za područje Republike Hrvatske. U slučaju sumnje, u drugim slučajevima pravni posao kojim se raspolaže autorskim pravom treba tumačiti u korist autora (članak 44. stavak 5. ZAPSP-a). Autor je dužan suzdržavati se postupaka koji bi ometali nositelja prava iskorištavanja u izvršavanju njegovog prava (članak 44. stavak 6. ZAPSP-a).

19. Činjenica na koju se poziva tuženik da je tužitelj predao sve originale i dijapozitive spornih fotografija TA ranije ŽA, sama za sebe ne znači da je predajom svih originala i dijapozitiva spornih fotografija TA ranije ŽA, tužitelj osnovao pravo iskorištavanja spornih fotografija u korist navedene treće osobe u smislu citiranih odredaba članka 44. ZAPSP-a. Osim toga, u ovom sporu male vrijednosti, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da je tužitelj osnovao pravo iskorištavanja spornih fotografija u korist navedene treće osobe ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom u smislu citiranih odredaba članka 44. ZAPSP-a.

20. S druge strane, prilikom saslušanja u svojstvu stranke, tužitelj je jasno iskazao kako niti u jednom trenutku nije ustupio niti se odrekao bilo kojeg prava koje mu kao autoru spornih fotografija pripada, već da je radi korektnog odnosa i poštovanja prema gospođi TA i zaštite od mogućih šikanoznih postupaka, negative fotografija dao njoj na čuvanje kako bi od sebe otklonio upravo odgovornost radi njihovog možebitnog objavljivanja bez njegova ovlaštenja kao autora.

21. Budući da tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao osnovnost svoje tvrdnje da je tužitelj, koji je nesporno autor spornih fotografija, osnovao pravo iskorištavanja spornih fotografija u korist navedene treće osobe (TA) ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom u smislu citiranih odredaba članka 44. ZAPSP-a, sud je utvrdio neosnivanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

22. Tuženik se u konkretnom slučaju poziva i na odredbe članka 89. ZAPSP-a. Odredbom članka 89. stavka 1. ZAPSP-a propisano je da je dopušteno, u opsegu potrebnom za izvješćivanje javnosti o tekućim događajima putem tiska, radija ili televizije, reproduciranje, distribuiranje te priopćavanje javnosti:

1. autorskih djela koja se pojavljuju kao sastavni dio tekućeg događaja o kojem se javnost izvješćuje, pod uvjetom da se autorsko djelo koristi u opsegu koji odgovara svrsi i načinu izvješćivanja o tekućem događaju,

2. novinskih članaka i fotografija o tekućim političkim, gospodarskim ili vjerskim pitanjima, koji su objavljeni u drugim sredstvima javnog priopćavanja, pod uvjetom da autor to nije izričito zabranio i da se autorsko djelo koristi u opsegu koji odgovara svrsi i načinu izvješćivanja,

3. javnih političkih, vjerskih i drugih govora održanih u tijelima državne ili lokalne vlasti, vjerskim ustanovama ili prilikom državnih ili vjerskih svečanosti te izvadaka iz javnih predavanja.

U svim slučajevima iz članka 89. stavka 1. ZAPSP-a, potrebno je navesti izvor i autorstvo djela (članak 89. stavak 2. ZAPSP-a).

23. Međutim, osim što se poziva na citirane odredbe članka 89. ZAPSP-a, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a. činjenično obrazložio iz kojih razloga, odnosno zašto bi se u konkretnom slučaju radilo o korištenju autorskog djela u svrhu informiranja javnosti u skladu s odredbama članka 89. ZAPSP-a, niti je to dokazao. S druge strane, prema utvrđenju suda, u konkretnom slučaju se ne radi o korištenju autorskog djela u svrhu informiranja javnosti u skladu s odredbama članka 89. ZAPSP-a. Na navedeni zaključak upućuje već i sam naslov članka uz koji su objavljene sporne fotografije koji glasi: „ ŽA slikala se gola zbog siromaštva, a SA zbog želje za slavom?“ Osim toga, obavještavanje o tome da je TA, rođena ŽA, obnažena pozirala kao model prije 27 godina i da su te fotografije objavljene u časopisu „Start“, što se u bitnome navodi u članku uz koji su objavljene sporne fotografije, ne može se podvesti pod „tekući“ događaj u smislu citiranih odredaba članka 89. stavka 1. ZAPSP-a, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao suprotno.

24. Tuženik nije osporio činjenicu da je njegov pravni prednik objavio tri (3) fotografije TA, rođene ŽA, snimljene 1981. godine, na internetskoj stranici www.jutarnji.hr 12. svibnja 2013., a da za to nije imao odobrenje tužitelja kao autora. Tuženik nije osporio niti činjenicu da je prilikom te objave njegov pravni prednik objavio nekvalitetne preslike, odnosno nekvalitetne skenova i da su tom prilikom fotografije rezane, odnosno pri objavi su odstranjeni ili zasjenčani neki njihovi dijelovi.

25. Objavom spornih fotografija bez odobrenja tužitelja kao autora, tuženik odnosno njegov pravni prednik je povrijedio imovinsko pravo tužitelja kao autora koje se odnosi na pravo priopćavanja autorskog djela javnosti (članak 21. u vezi s člankom ZAPSP-a) zbog čega, u skladu s odredbom članka 172. stavka 2. i članka 178. ZAPSP-a, tužitelj ima pravo na naknadu štete prema općim pravilima o popravljanju štete, dakle, u skladu s odredbama članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO). Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja (članak 1045. stavak 2. ZOO-a).

26. Za svako korištenje autorskog djela, autoru pripada naknada (članak 13. stavak 3. ZAPSP-a) pa korištenje autorskog djela bez suglasnosti (odobrenja) autora za autora predstavlja izravnu štetu u visini naknade na koju bi imao pravo. Primjerena je ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pri tom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi (članak 53. stavak 1. ZAPSP-a).

27. Prilikom određivanja visine naknade štete zbog povrede imovinskih prava sud je uzeo u obzir sadržaj objavljenih fotografija, interes javnosti za te fotografije, količinu objavljenih fotografija te ekonomski interes za njihovim objavljivanjem. Prema utvrđenju suda radi se o fotografijama koje zbog njihovog sadržaja (akt, odnosno golo tijelu osobe koja je poznata ne samo hrvatskoj, već i svjetskoj javnosti), tržišno, odnosno ekonomski vrlo zanimljive jer se njihovom objavom neminovno povećava pregled internet (web) stranice tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika na kojoj su objavljene. To tim više što je i svjedok IA, koji je, sve do odlaska u mirovinu, i sam bio profesionalni fotograf zbog čega su mu poznate okolnosti i tržište kada je fotografija u pitanju, jasno iskazao da su predmetne fotografije TA, koja je poznata širokom krugu javnosti, odnosno koja je globalno poznata, ekskluzivne zbog čega mogu postići visoku vrijednost na tržištu, a u svakom slučaju mogu postići vrijednost od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR). Osim toga navedeni svjedok je jasno iskazao da je tužitelj renomirani fotograf koji se bavio posebice modnom i glamur fotografijom zbog čega su njegove fotografije na tržištu mogle postići višu cijenu od fotografija drugih profesionalaca. Nadalje, navedeni svjedok je iskazao kako je primjerice za jednu fotografiju iz vlastitog opusa mogao postići cijenu od 7.000,00 kn koja mu je bila ponuđena od različitih nakladnika. Konačno, navedeni svjedok je iskazao kako se njemu osobno obratilo više britanskih redakcija radi pribavljanja mogućih fotografija TA, budući da ju je svojevremeno fotografirao na način kako je to učinio tužitelj, te mu je tom prilikom bilo nuđeno 20.000,00 EUR. Nadalje, i sam tužitelj je u svom iskazu potvrdio da je bio u prigodi ustupiti svoja autorska prava na spornim fotografijama za visoke naknade pa i u iznosima od više stotina tisuća tadašnjih njemačkih maraka predstavnicima svjetskih agencija s obzirom na planetarnu popularnost gospođe TA. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio da broj (količina) objavljenih fotografija, sam za sebe ne utječe na visinu naknade, kao što to neosnovano ističe tuženik, već je tu količinu (broj) potrebno sagledati odnosno dovesti u vezu sa sadržajem objavljenih fotografija, interesom javnosti za te fotografije, te ekonomskim interesom za njihovim objavljivanjem, koji interesi su, kao što je obrazloženo, u konkretnom slučaju veliki zbog sadržaja spornih fotografija i osobe koja je na njima objavljena pa su u trenutku njihove objave sporne fotografije bile tržišno izuzetno tražene.

28. Osim toga, na visinu naknade utječe i činjenica što ih je tuženikov pravni prednik objavio, odnosno stavio na raspolaganje putem interneta što znači da ih je stavio na raspolaganje nemjerljivo širokom krugu ljudi i time ostvario financijski uspjeh budući da se, kao što je to potvrdio navedeni svjedok, radi o ekskluzivnim fotografijama na kojima je globalno poznata osoba prikazana gola i koje kao takve izazivaju i privlače poseban i pojačani interes javnosti. S druge strane, tuženik nije dostavio dokaz o tome je li i kada je njegov pravni prednik uklonio sporne fotografije s Internet stranice. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog povrede njegovog imovinskog prava u zatraženom iznosu od 2.654,46 EUR.

29. U skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na iznos od 2.654,46 EUR, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o tražbini koja ne proizlazi iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, već o tražbini po osnovi naknade štete. Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. U konkretnom slučaju je tužitelju šteta nastala u trenutku objave spornih fotografija 12. svibnja 2013. zbog čega tužitelj ima pravo na zatezne kamate na naknadu imovinske štete u iznosu od 2.654,46 EUR od 12. svibnja 2013. do isplate.

30. Prilikom objave spornih fotografija na internetu tuženik, odnosno njegov pravni prednik je objavio nekvalitetne preslike, odnosno nekvalitetne skenova, kojom prilikom su neke fotografije rezane, odnosno pri objavi su odstranjeni ili zasjenčani neki njihovi dijelovi, koje činjenice tuženik nije osporio u ovom sporu male vrijednosti. Na opisani način tuženik, odnosno njegov pravni prednik je povrijedio moralna prava tužitelja kao autora iz članka 16. ZAPSP-a zbog čega, u skladu s odredbom članka 172. stavka 2. i članka 178. ZAPSP-a u vezi s odredbama članka 1045. ZOO-a, tužitelj ima pravo na naknadu štete.

31. Iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da se cijeli svoj život profesionalno, i to kao ''slobodnjak'' bavi fotografijom, dakle, od 1970. godine, za koje zanimanje se školovao u Zagrebu i usavršavao u inozemstvu, u Hamburgu i Munchenu, da je cijeli život član umjetničkog udruženja – ULUPUH i da ozbiljno drži do digniteta i ozbiljnosti svoje profesije. Nadalje, tužitelj je jasno iskazao kako je kao autor posebno povrijeđen samom činjenicom neovlaštenog objavljivanja njegovih autorskih fotografija, već i samom činjenicom da su te fotografije reproducirane u kvaliteti daleko ispod razine koju bi on kao autor tolerirao, te su deformirane na način da su, također neovlašteno, preinačene glede njihove veličine i kompozicije, kraćenjem, rezanjem i na drugi način, te da je u svakom slučaju njegovo autorsko djelo i nagrđeno i neusporedivo s izvornikom.

32. Osim toga, i svjedok IA je u svom iskazu potvrdio da je tužitelj renomirani fotograf koji se bavio posebice modnom i glamur fotografijom zbog čega su njegove fotografije na tržištu mogle postići višu cijenu od fotografija drugih profesionalaca.

33. Visinu naknade štete zbog povrede moralnih prava sud je utvrdio u skladu s odredbom članka 223. stavka 1. ZPP-a, uzevši pri tome u obzir činjenicu da je tužitelj profesionalni fotograf s dugogodišnjim iskustvom, za koje zanimanje se školovao u Zagrebu i usavršavao u inozemstvu, u Hamburgu i Munchenu, da je cijeli život član umjetničkog udruženja – ULUPUH i da ozbiljno drži do digniteta i ozbiljnosti svoje profesije, da je ovakvim objavljivanjem fotografija, na internetu, tužitelj posebno povrijeđen te je narušen tužiteljev ugled ne samo među njegovim kolegama već i znatno šire. Naime, objava spornih fotografija na način da su objavljene nekvalitetne preslike, odnosno nekvalitetni skenovi, kojom prilikom su neke fotografije rezane, odnosno pri objavi su odstranjeni ili zasjenčani neki njihovi dijelovi, odaje dojam da je te fotografije napravio neki laik, a ne tužitelj kao profesionalni fotograf s dugogodišnjim iskustvom. Zanimanje tužitelja kao profesionalnog fotografa i člana ULUPUH-a utječe na visinu nakane jer je upravo profesionalni ugled čimbenik koji osobito utječe na jačinu duševnih boli koje tužitelj trpi. Percepcija i vrijednost određenog autorskog djela ovisi o odnosu javnosti i autora. Upravo je tuženik objavom spornih fotografija imao utjecaja na taj odnos jer podastire podatke javnosti i autorovoj publici njegovo djelo u osakaćenom obliku tako da ih zbunjuje i time ruši ugled autoru, a njegovom autorskom djelu oduzima, odnosno smanjuje vrijednost. Imajući na umu izravnu štetu koju tužitelj trpi zbog neplaćanja primjerene naknade, kao i opisani način počinjene povrede, sud je ocijenio da je težina povrede takvog karaktera da opravdava dosuđivanje primjerene novčane naknade po osnovi neimovinske štete. To i iz razloga što je tuženik, odnosno njegov pravni prednik koji je objavio sporne fotografije, pravna osoba koja se bavi medijskom djelatnošću, povredu počinio ne radi informiranja javnosti o tekućem događaju, već radi komercijalnog iskorištavanja tužiteljevog autorskog djela, pa je novčana satisfakcija primjerena u konkretnoj situaciji jer opravdava cilj kojemu služi ta naknada, a po svojem značaju nema karakter novčanog ekvivalenta povrijeđenog prava.

34. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog povrede njegovog moralnog prava u zatraženom iznosu od 2.654,45 EUR. 35. U skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na iznos od 2.654,45 EUR, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o tražbini koja ne proizlazi iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, već o tražbini po osnovi naknade štete. U skladu s odredbom članka 1103. ZOO-a, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od 3. lipnja 2013. kada je, kao što to proizlazi iz preslike povratnice (str. 11. spisa), tuženik primio tužiteljev zahtjev od 28. svibnja 2013. kojim ga tužitelj poziva na isplatu navedenog iznosa, a ne od 12. svibnja 2013., kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj, sve do isplate

36. Uzevši u obzir navedeno odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

37. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen u odnosu na odluku o glavnoj stvari, proizlazi da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 5.308,91 EUR-a, tužitelju su kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP-a), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 24. siječnja 2014. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT), sastavljanja podnesaka od 16. veljače 2016. i 16. svibnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 4. OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 28. srpnja 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 10. travnja 2014., 17. lipnja 2014., 25. rujna 2014., 23. rujna 2024. i 27. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 1.700,00 EUR, dok sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 425,00 EUR (Tbr. 42. OT), ukupno iznosi 2.125,00 EUR. Osim toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 99,54 EUR i za presudu u zatraženom iznosu od 99,54 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.324,08 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22)) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose.

38. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastavljanja podnesak od 11. prosinca 2013. s PDV-om u iznosu od 62,50 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastavljanja obrazloženog podneska od 12. lipnja 2014. s PDV-om u iznosu od 250,00 EUR jer je taj podnesak tužitelj dostavio samo četiri (4) dana ročišta održanog 17. lipnja 2014. pa je navode iz tog podneska tužitelj mogao iznijeti na tom ročištu za koje je tužitelju priznata nagrada u punom iznosu. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu od 25. studenoga 2014. s PDV-om u iznosu od 250,00 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Iz istog razloga tužitelj nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 63,04 EUR niti troška sastavljanja podnesaka od 17. studenoga 2023., 21. ožujka 2024. i 14. lipnja 2024. s PDV-om u iznosu od 62,50 EUR za svaki podnesak. Dakle, tužitelj nema pravo naknadu troškova u ukupnom iznosu od 813,04 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa je u tom dijelu odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova kao neosnovan.

39. Uzevši u obzir navedeno, o troškovima je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku osam (8) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.