Poslovni broj: P-1365/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Tatjani Domijan – Mrva, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja ad. 1. NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2. FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Siniši Katuši, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Samostan Koludrica Beneditkinki Sv. Marije u Zadru, Madijevaca br. 10, zastupana po punomoćniku Luki Zupčiću, odvjetniku u Vrsima, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužiteljica ad. 1. i 2. sa punomoćnikom i zamjenice punomoćnika tuženika dana 7. studenog 2024., radi utvrđenja prava vlasništva, dana 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužiteljice FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekle pravo vlasništva na nekretnini položenoj u k. o. [katastarska općina] i označenoj kao kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja pašnjak, u ukupnoj površini od 1320 m2, i to svaka za 1/2 dijela, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljice na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrše prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i za navedene suvlasničke udjele, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena upisanog tuženika, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljicama naknadi trošak postupka u iznosu od 800,00 eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi podnesenoj dana 24.6.2024. navode da su stvarne vlasnice i posjednice nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja pašnjak, u ukupnoj površini od 1320 m2, i to svaka za 1/2 dijela. Međutim, u zemljišnim knjigama u B-listu za označenu nekretninu kao vlasnik predmetne nekretnine upisan je tuženik. Tužiteljice su vlasništvo predmetne nekretnine stekle temeljem nasljeđivanja svog pokojnog oca ĐC pok. CC po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod posl. br. O- 388/04 (UPP-OS-91/04) od 05. ožujka 2007.g., dok je pokojni ĐC pok. CC predmetnu nekretninu također stekao nasljeđivanjem od svog oca CC pok. ZC po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadr posl. br. O.164/83 od 1983.g. kao i temeljem darovanja od svoje braće i sestre, odnosno temeljem diobenog ugovora s bratom LC. NCJ, stric tužiteljica, brat pokojnog ĐC, je Izjavom broj OV:5903/96 od 22.07.1996.g. izjavio da se odriče svih nekretnina koje je naslijedio iza smrti svog oca CC i majke ČC u korist ĐC, pokojnog oca tužiteljica. RC, stric tužiteljica, brat pokojnog ĐC, se također u svojoj ovjerenoj Izjavi odrekao svih nekretnina koje je naslijedio iza smrti svog oca CC i majke ČC u korist ĐC, pokojnog oca tužiteljica. ŠC udana PC, teta tužiteljica, sestra pokojnog ĐC, je Izjavom od 07.04.1995.g. izjavila da se odriče svih nekretnina koje je naslijedila iza smrti svog oca CC i majke ČC u korist ĐC, pokojnog oca tužiteljica. Stric tužiteljica HC je dana 04. srpnja 2003.g. zaključio s ocem tužiteljica ĐC ugovor o diobi temeljem kojeg je ugovora HC ustupio ĐC sve nekretnine koje je naslijedio iza smrti svog oca CC prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod posl. br. O-388/04 (UPP-OS-91/04) od 05. ožujka 2007.g. Svog pokojnog oca ĐC naslijedio je i ŽC, no on je preminuo. Tužiteljice su osobno i putem svojih pravnih prednika u posjedu predmetne nekretnine dulje od 40 godina te im nikada nitko nije osporavao vlasništvo predmetne nekretnine. Kako tužiteljice imaju interesa da faktično i zemljišnoknjižno stanje usklade, predlažu sudu donijeti presudu.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužiteljice tvrde da su stvarne vlasnice i posjednice nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, površine 1320 m2 i to svaka za po ½ dijela te da su vlasništvo predmetne nekretnine stekle nasljeđivanjem svog oca pok. ĐC pok. CC na temelju Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-388/04 od 5. ožujka 2007., dok je njihov prednik predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca pok. CC pok. ZC. Ističe kako iz povijesti zk upisa u odnosu na predmetnu česticu – koja povijest se dostavlja u privitku – jasno i nesporno proizlazi da: - je predmetna čestica upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] tadašnje k. o. [katastarska općina], - je predmetna čest. 1919/1 u predmetnom zk. ul. upisana kao zk biće pod rednim brojem 260u naravi „pašnjak“, - je u B listu zk uloška pod rednim brojem 1 upisano pravo vlastitosti (vlasništva) zk bića pod rednim brojem 260 u korist Samostana Koludrica Benediktinki Sv. Marije na temelju Zapisnika br. 297 nakon izvida obavljenog u svrhu osnivanja zemljišnika za općinu Arbanasi, - za predmetnu česticu nema upisa kmetskog prava u korist treće osobe, Ovo je samo jedan od mnogih sudskih postupaka koji su protiv tuženika pokrenuti s namjerom da im se oduzme ono što je još od 19. stoljeća njihovo, obzirom se zna da je Samostan u prošlosti bio veleposjednik na području [adresa] i šire okolice te je kao vlasnik davao zemlju pod raznim uvjetima težacima da bi je obrađivali i ubirali plodove, dok su težaci pak bili dužni davati danak/rentu u plodovima u određenim količinama. Ta notorna činjenica ne može se zanemariti te je vrlo važna u razrješavanju prijepornog pitanja prava vlasništva predmetne nekretnine. Radilo se o agrarnom odnosu feudalnog karaktera. To je tada bila vrsta instituta koji danas nazivamo zakup – što znači da sama činjenica obrađivanja zemlje nije značila da je ista postajala vlasništvo težaka. Samostan je kao veleposjednik ostajao vlasnik. Dakle, iz svega navedenog nesporno proizlazi da se radilo o veleposjedničkoj zemlji, a da je Samostan kao veleposjednik ostao vlasnik i da u tom smjeru nije bilo nikakvih prijenosa prava vlasništva u korist trećih osoba. To posljedično opravdava činjenicu što je Samostan i prilikom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (ranije k. o. [katastarska općina]) upisan kao isključivi vlasnik predmetne čestice u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Isto tako, uvidom u povijest zk upisa proizlazi kako se među navedenim težacima ne spominju prednici tužitelja što potvrđuje činjenicu samovlasnog zauzeća – uzurpacije – od strane istih. Notorna je činjenica da su se za vrijeme i nakon II. Svjetskog rata vršila samovlasna zauzeća pojedinih crkvenih nekretnina te su se kao posjednici upisivale fizičke osobe koje su bile sposobne plaćati porez državi, obzirom je Crkvi i Samostanima – zbog tadašnjeg društvenog uređenja – bilo onemogućeno adekvatno zaštititi svoje vlasništvo i sudjelovati u postupcima pred tijelima koja bi odlučivala o njihovim pravima. Razrješenje agrarnih odnosa započelo je donošenjem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije 1930. (I. agrar). Samo stvarni agrarni odnosi (a to su oni koji su postojali i prije I. agrara – članak 2. agrarnog Zakona iz 1946. – vječni.....trajni agrarni odnosi) i koji nisu razriješeni Zakonom iz 1930. mogli su biti razriješeni prema Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja iz 1946. (II. agrar). Dakle, ako prednici tužiteljica nisu mogli odnosno nisu stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini razrješenjem agrarnog odnosa, ne mogu pravo vlasništva steći niti tužiteljice. Na tužitelju je da materijalnim dokazima nesporno dokaže činjenicu da li su njegovi prednici bili u stvarnom i pravom agrarnom odnosu. „Nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima.“ Zaključno, tužiteljice na kojima je teret dokaza, s obzirom na istaknuto u svojoj tužbi, bile su prvenstveno dužne dokazati postojanje pravne osnove stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a što dostavljenim materijalnim dokazima nisu dokazale.

3. Tužitelji u odnosu na navode odgovora na tužbu u podnesku od 6.9.2024. se uzvraćaju kako tuženik ističe da predmetni postupak predstavlja samo jedan od mnogih sudskih postupaka koji su protiv tuženika pokrenuti s namjerom da im se oduzme ono što je još od 19. stoljeća njihovo te da predmetna nekretnina predstavlja nekretninu - zemlju koju je tuženik davao pod raznim uvjetima težacima da bi je obrađivali i ubirali plodove, dok bi ovi, zauzvrat, davali tuženiku danak u plodovima. Tuženik se, dakle, poziva na povijesna događanja, pa slijedom toga zaključuje kako se radi o notornoj činjenici ključnoj za rješavanje pitanja spornog vlasništva predmetne nekretnine. Međutim, protivno tom zaključku, tužitelj ističe kako je doista nesporna činjenica da je tuženik u svojoj dalekoj prošlosti davao svoju zemlju u zakup težacima koji bi tu zemlju obrađivali za svoje potrebe dok bi dio prihoda davali tuženiku kao zakupodavcu, no, međutim, tuženik u spis nije dostavio niti jedan dokaz iz kojega bi bilo razvidno da upravo predmetna nekretnina predstavlja jednu od mnogobrojnih nekretnina koja je bila opterećena agrarnim odnosom feudalnog karaktera. Protivno navodima tuženika, tužitelji navode kako je njihov prednik stekao vlasništvo predmetne nekretnine na pošten i zakonit način, odnosno razrješenjem agrarnog odnosa prema Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja iz 1946.g.

4. Tuženica u podnesku od 4.10.2024. navodi da prije svega valja napomenuti kako iz dostavljenog Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak poslovni broj O-388/04 od 5. ožujka 2007. iza pok. ĐC slijedi kako je nasljednik sin GC pa u tom smislu nije valjano dokazan niti pravni slijed. Tuženik ukazuje na njegov povijesni status veleposjednika i vlasnika velikog broja nekretnina na području Zadarske županije koje su se davale na obrađivanje težacima uz upis kmetskog prava u zemljišnim knjigama, ali je tuženik ostajao vlasnik. Obzirom da tužiteljice u podnesku jasno navode ˝da je njihov prednik stekao vlasništvo razrješenjem agrarnog odnosa prema Zakonu o ukidanju iz 1946.“, onda je jasno da su itekako svjesne agrarnog pitanja prednika pa je u tom smislu posljedično i njihova svijest o statusu konkretne nekretnine jasna. Dakle tužiteljice obzirom na manifestiranu svijest ne mogu biti poštene posjednice (osim u slučaju da je njihov prednik uistinu ispunjavao sve zakonske uvjete te da je za konkretnu nekretninu razriješio agrarni odnos), stoga je upravo na Tužiteljicama da dokažu postojanje agrarnog odnosa prednika i propisanih pretpostavki za njegovo razrješenje sukladno agrarnim propisima. Da su uistinu prednici tužiteljica stekli prijepor na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera iz 1946. (II. Agrar) to bi značilo da:  za konkretnu nekretninu postoji upis kmetskog prava u C-listu zemljišne knjige na ime prednika,  postoji agrarna prijava u B-listu zemljišne knjige za konkretnu nekretninu na ime prednika upisana prema Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. (I. agrar),  konkretna nekretnina prema svom statusu ispunjava sve zakonske uvjete, kako bi uopće mogla doći pod udar odnosno primjenu agrarnih propisa,  se radi o odnosima koji su bili „ugovoreni na vječna vremena“ (par. 2. I. agrara) „ako odnos traje najmanje 30 godina računajući od dana stupanja na snagu ovoga zakona unatrag“ (par. 3. I. agrara), Navedene objektivne uvjete kako bi se jasno utvrdilo da se radi o stvarnom agrarnom odnosu je na tužiteljicama da dokažu u ovom postupku. Valja istaći kako je do primjene Zakona o ukidanju iz 1946. (II. Agrar) dolazilo samo kako bi se riješili zaostali stvarni težački odnosi koji nisu iz nekog razloga riješeni po Zakonu o likvidaciji iz 1930. (I. Agrar) Dakle, ne postoji mogućnost samostalne primjene Zakona iz 1946. bez sagledavanja uvjeta propisanih Zakonom iz 1930. Kao što ne postoji ni zasnivanje agrarnog odnosa između stupanja na snagu ova dva agrarna Zakona. U slučajevima stupanja u posjed crkvenih i državnih zemljišta između 1930. i 1946. godine radi se o notornim uzurpacijama, većinom izvršenih za vrijeme predratnog, ratnog i posljeratnog stanja.

5. Predmet ove parnice zahtjev je tužiteljica radi utvrđenja da su tužiteljice na jednake dijelove stekle vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da su vlasništvo stekle dosjelošću.

6. Sud je izvršio uvid u zk izvadak (l.s.6), izvod iz katastarskog plana (l.s. 8), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-388/04 od 5.3.2007. i O.164/83 od 4.11.1983. (l.s.9-10, 11-13, 37-40), izjave Čurković ŠC, GC RC i FCJ (l.s.14-16), ugovor o diobi od 4.7.2003 (l.s.17), smrti list UC (l.s.18), povijest zk upisa (l.s.25-29), presudu ovog suda posl. br. P-1365/86 od 28.10.1986 (l.s.34-36), prijavu zahtjeva za razrješenje težačkog odnosa od 19.6.1939. prijavitelja ZC, DC, CC i N pok. ZC iz [adresa] ([adresa]) (l.s.59-62), izjavu obrađivača Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 7.5.1947. (l.s.63-69), te su saslušani svjedoci ĆC i EC (l.s.71-73) i tužiteljice u svojstvu stranke (l.s.73-74).

7. Iz provedenih dokaza u postupku utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- iz zk izvatka (l.s.6) slijedi da je čest. 1919/1 pašnjak pov. 1320 m2 upisana u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s upisanim društvenim vlasništvom, a u C listu s upisanim pravom korištenja nekretnine u korist Samostana koludrica Benedetinki Sv. Marije u [adresa] (ovdje tuženica);

- iz rješenja o nasljeđivanju posl. br. O.164/83 (l.s. 11-13) od 4.11.1983. iza smrti BC pok. ZC, rođenog **.**.1906., a umrlog **.**.1982. slijedi da su njegovim nasljednicima između ostalih na čest. 1919/1 k. o. [katastarska općina] proglašeni sinovi BC NCJ, LC, ĐC i RC, te kći PC, svaki za po 1/5 dijela;

- iz ovjerenih potpisanih izjava IC, SC i FCJ (l.s.14-16) slijedi da se isti odriču svog nasljedničkog dijela nekretnina iza smrti roditelja CC i majke TC u korist brata ĐC;

- iz ugovora o diobi (l.s.17) sklopljenog dana 4.7.2003. između KC i MC između ostalog slijedi da KC. CC na temelju ovog ugovora o diobi ustupa u vlasništvo JC u cijelosti svoj suvlasnički dio od 1/5 na svim nekretninama koje je naslijedio iza smrti svog oca rješenjem o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O164/83 od 4.11.1983.;

- iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-388/04 (l.s. 9-10) od 5.3.2007. iza smrti ĐC rođenog **.**.1935., a umrlog **.**.2004. slijedi da je na ostavinskoj imovini između ostalog na čest. 1919/1 k. o. [katastarska općina] Ploče - vlaka, pašnjak proglašen njegovim nasljednikom sin GC za cijelo;

- iz iskaza svjedokinje ĆC (rođena 1953., nesrodna) slijedi da ista može reći obzirom da joj je majka s [adresa] u blizini je njezin djed imao svoju zemlju koja je ograđena suhozidima i žicom debelom, bodavom. Ista graniči sa predmetnom nekretninom. Išla je sa pok. djedom i bakom još kao dijete na njihovu zemlju pa tako ima saznanja o predmetnoj. Na predmetnoj zemlji je znala viđati didu F, tako su ga zvali, ali mu je pravo ime CC. Oni su tu sadili luk, kapulu, orali su konjima, sadili krumpire i tikvice. Nije kvalitetna zemlja, već se radi o škrtoj zemlji. Predmetna zemlja je ograđena suhozidom i djelomično bodljikavom žicom, čak djelom i željeznim kolcima, tako je bilo oduvijek, otkad ona pamti. Suhozid je pravio većinom did F, spomenuti CC, on je bio majstor za to. Misli da ima oko 1000 i nešto m2. Ne zna točno kad je CC umro, ali misli da je to bilo oko Domovinskog rata, prije, u dobi oko 80 godina. Iza CC je znala vidjeti njegovog sina Đ, a pravo ime mu je ĐC, on je na isti način obrađivao predmetnu zemlju, što se tiče sadnje kultura. On je sada pokojni, umro je 2004. godine, imao je negdje 60-ak godina, a iza njega su predmetnu zemlju radila njegova djeca, njegove kćerke ovdje tužiteljice, a ima i sina, ali misli da se on odrekao. ĐC je imao dva sina, jedan je umro i to GC, a iza njega su ostala djeca, a tu djecu su prihvatile tužiteljice na način da su to sada njihova djeca, a drugi sin je živ po imenu C, koji se odrekao nasljedstva na predmetnoj zemlji. Predmetna zemlja kao i okolna zemlja, kao i zemlja na tom djelu inače, to joj je poznato po pričanju njezinih starih da je to zemlja Z. Obrađivači su plaćali L, davali su dohodak u naturi, sjeća se da je njezinom djedu pisalo da treba donijeti oku kukuruza i jednog pivca. Također i sa predmetne zemlje su obrađivači nosili taj dohodak nekome u grad. Obrađivači pa tako i na predmetnoj zemlji su dobili iste agrarom, na taj način je dobio i djed CC predmetnu zemlju, tako su ga oni zvali u njezino vrijeme. Nikada nije čula da bi im netko smetao u posjedu predmetne zemlje, niti da je netko dolazio ili na bilo koji način smetao. Svjedokinja dodaje da nema što drugo izjaviti osim da je to oduvijek bilo dida Č, poslije njegovih nasljednika, a također da ono što je rekla je istina.

- iz iskaza svjedoka EC (rođen 1952., nesrodan) slijedi da isti na [adresa] živi cijeli svoj život, pa mu je osobno poznata predmetna nekretnina, on je i orao tu zemlju. Njemu je bio potreban novac pa je pomagao njihovom djedu CC, misli na tužiteljice. To je bilo kad je imao 10-12 godina. Sadio se kukuruz, pomidori i sve ostale povrće koje je trebalo u kući. To je njihova djedovina kada ga se pita kako je CC dobio tu zemlju. Nakon Krstine smrti predmetna zemlja je pripala njegovom sinu ĐC, zvali su ga Đ, on je isto obrađivao i radio na toj zemlji, sadio je također kukuruz, povrće. Sada nije vidio ništa da se nešto posadilo, odnosno točnije rečeno sada su posađene masline na predmetnoj zemlji. Masline obrađuju tužiteljice. Nije nikada čuo da bi to bilo crkvena zemlja ranije. Nikada nitko nije smetao, to je oduvijek bilo njihovo. Svjedok dodaje da nema što drugo izjaviti osim što govori o činjenicama koje su mu neposredno poznate, i stariji je od svih njih i ima svoju zemlju u neposrednoj blizini predmetne, odmah preko ceste. On nije čuo jer se o tome nije pričalo da bi to bila nekada crkvena zemlja.

- iz iskaza tužiteljice ad. 2. FC slijedi da kada je njezin djed CC umro imala je 15 godina, tu njivu sa jednim malim brigićem su zvali "bristi" i tu je bio bunar i dan danas je tamo, gdje su oni dolazili po vodu. Dido je tu otkad ona zna za sebe obrađivao tu njivu, iza didove smrti je nastavio njezin otac, a iza tatine smrti su ona i sestra nastavile raditi masline, a tu na njivi obzirom da ima bunar, su nastavile saditi pomidore, kukumare i slično. Zna po priči djeda i po priči pok. tate da je to agrarnom reformom dobiveno. Jedan dio njive drži DC koji je brat njezinog djeda i CC i oni su se podijelili na pola. Podijeljeni su prije nego što se ona rodila jer su odmah znali koje je njihovo. Kada je tata umro nastavile su njih dvije ovdje tužiteljice obrađivati. Dido je uvijek govorio da se davalo crkvi i zna po djedovom priči da baš zbog te zemlje bio uskraćen dodatak za djecu, jer je plaćao porez na zemlju, a inače je djed bio brico tu u gradu. Nakon smrti djeda otac je naslijedio tu zemlju i također je bio uskraćen za dječji doplatak zbog toga ali on nije više plaćao dohodak. Ali cijeli život zna da je to njihovo, niti je itko dolazio ili bilo što osporavao. Djed je umro 1983. godine, imao je 76 godina. Samo ta njiva se zove "Bristi", jedan dio ide njiva, a drugi dio je brdašce, tu su na tom dijelu bila stabla brista i onda je to djed posjekao, i tu su se posadile masline. Bila su tri brata DC, R i CC. Po priči DC je bio najstariji i on je dobio cijelu parcelu, pa su se njih dva podijelila, tako da tu ima dio DC i dio njezin djed CC, a treći sada pok. ZC, zvan R, ima preko puta svoju zemlju. Kada se predočava preslik katastarskog plana na l.s. 8 može reći da je predmetna čest. oznake 1919/1 i 1919/2 zemlja zvana "Bristi" s time da je čest. 1919/2 podijeljena između njezinog djeda CC i njegovog brata DC, svakome po pola, a također je Krstina za cijelo ovdje predmetna 1919/1. Čest. 1919/2 je oranica, to su zvali njiva, a čest. 1919/1 predstavlja upravo taj spomenuti brigić i u njemu je spomenuti maslinik, a u polovici susjedne parcele i to onoj uz predmetnu su sadili povrće. Treći brat ZC zvani R je dobio zemlju nasuprot, ali ne zna koji broj, samo puteljak ih dijeli i nalazi se iza ranijeg vojnog bunkera. Spomenuti bunar se nalazi na predmetnoj zemlji 1919/1. Tužiteljica dodaje da nema što drugo izjaviti, osim što može samo navesti da je teško pronaći stariju osobu za svjedoka jer su svi umrli, a danas pridošli svjedok EC je cijeli život na pločama svima pomagao na zemlji, ali je preživio moždani udar pa je za očekivati da se ne može svega sjetiti.

- tužiteljica ad. 1. NC iskazuje identično kao tužiteljica ad. 2.

8. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušanih svjedoka ĆC i EC, te tužiteljica u svojstvu stranke jer iste smatra životnim i uvjerljivim, te u skladu s ostalim provedenim dokazima, te kojim tuženica nije prigovorila.

9. U odnosu na odlučne navode tuženika valja odgovoriti:

-da je prednik tužiteljica sada pok. CC predmetnu čest. 1919/1 k. o. [katastarska općina] stekao temeljem razrješenja agrarnih odnosa obzirom je utvrđeno da je prijeporna parcela bila vlasništvo tadašnjeg veleposjednika Samostana koludrica Benediktinki sv. Marije u Zadru, da ju je CC obrađivao kao kmet te stekao razrješenjem agrarnih odnosa te su je od tada neometano posjedovali, podijelili je te je predmetnu nekretninu iza smrti CC posjedovao otac tužiteljica ĐC, a iza smrti istoga upravo tužiteljice;

- da je odredbom čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja (Narodne novine, broj 138 od 22. studenoga 1946. godine) došlo do ukidanja svih agrarnih odnosa feudalnog karaktera na navedenom području i danom stupanja na snagu tog Zakona zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača,

- da je stupanjem na snagu Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 111/47 od 17. prosinca 1947. godine) prestao važiti raniji Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22. studenoga 1946. godine,

- da je čl. 9. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske od 17. prosinca 1947. godine određeno kako će smatrati da su promjene u vlasništvu nastale na osnovu Zakona nastupile prije 28. kolovoza 1945. godine tj. prije stupanja na snagu saveznog Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji,

- da su u konkretnom slučaju tužiteljice dokazale kako je njihov prednik CC pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao razrješenjem agrarnih odnosa po Zakonu iz 1946. i u prilog tomu ide činjenica da je isti nesporno bio posjednik predmetne nekretnine te sa iste davao doodak, a o agrarnom odnosu, načinu obrađivanja i ostalim odlučnim činjenicama o stjecanju prava vlasništva iskazuju svjedoci ĆC i EC, te tužiteljice kao stranke što sve upućuje na nedvojbeni zaključak kako je prednik tužiteljica sada pok djed CC prijepornu nekretninu stekao razrješenjem agrarnih odnosa te diobom sa svojom braćom, nakon toga otac tužiteljica nasljeđivanjem po rješenju o nasljeđivanju posl. br. O.164/83 od 4.11.1983. te diobom sa sunasljednicima, te konačno tužiteljice nasljeđivanjem iza smrti oca temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-388/04 od 5.3.2007. te diobom sa sunasljednicima.

- da je prema sudskoj praksi (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-186/73 od 5. prosinca 1974. godine i Rev-642/86 od 25. prosinca 1986. godine) zauzeto stajalište, koje prihvaća i ovaj sud, kako propuštanje podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa u roku iz čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NRH od 26. lipnja 1958. godine ne sprječava sud u prosuđivanju jesu li u određenom slučaju nastupile pravne posljedice po Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, kao i da su tim Zakonom razriješeni i agrarni odnosi koji su faktično postojali bez upisa kmetskog prava, a o čemu je zauzeto i pravno stajalište na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 14. studenoga 1974. godine

10. Analizom provedenih dokaza u postupku je utvrđeno da su tužiteljice u nesmetanom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina osobno i putem svojih pravnih prednika svakako duže od 40 godina pa su na taj način stekle pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 166/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV).

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji trošak za zastupanje tužitelja po punomoćniku iz redova odvjetnika je valjalo priznati i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 Eur, sastav podneska od 5.9.2024. u iznosu od 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 11.10.2024. u iznosu od 200,00 Eur, za zastupanje na ročištu 7.11.2024. u iznosu od 200,00 Eur, što sveukupno iznosi 800,00 eura.

12. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti kao u pravorijeku ove odluke. [adresa], 19. prosinca 2024.

Sutkinja

Tatjana Domijan – Mrva

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 (četiri) primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.

Dna:

1. Tužiteljicama po p.p.,

2. Tuženici po p.p.

Nakon pravomoćnosti:

Ministarstvu financija, Poreznoj upravi Zadar.