REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-200/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marijanu Betlach, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tužene LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Andreasu Mlikota, odvjetniku iz Osijeka, radi spora iz nasljeđivanja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 6. studenog 2024., u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Marijana Betlach, odvjetnika, i za tuženu punomoćnika Andreas Mlikota, odvjetnika, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužiteljica TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao zakonska nasljednica iza pok. ČZ iz [adresa], umrlog **.**.2019. u [adresa], ima pravo nasljeđivanja 1/3 dijela nekretnina upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] označenim kao kč. br. [katastarska čestica] gradilište Naselje A. Šantić površine 727 m2, koje u naravi predstavljaju kuću s okućnicom, što je tužena LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama u 2/12 dijela koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici plati troškove ovoga postupka u iznosu od 2.516,85 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s dijelom troškova postupka u iznosu od 125,17 eura kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužena s prigovorom nenadležnosti ovoga suda kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženice s prijedlogom za određivanjem privremene mjere.

1.1. U tužbi navodi da je ona kćer sada pok. ČZ, rođena u izvanbračnoj vezi između ČZ i GZ. Navodi da je očinstvo priznato od strane ČZ, koji je nakon rođenja tužiteljice stupio u brak s ovdje tuženom LZ, rođenom T, te da je u tom braku rođeno jedno dijete, kćer L.

1.2. Tužiteljica navodi da je ČZ živio i radio u Švedskoj gdje je i umro **.**.2019., a iza njega da je proveden ostavinski postupak u Švedskoj u koji postupak tužiteljica kao zakonita kćer ostavitelja nije niti pozvana, niti je prijavljena od strane ostalih zakonskih nasljednika.

1.3. Ističe da je u vrijeme smrti, između ostale ostavinske imovine, pok. ČZ bio suvlasnik u 1/2 dijela na kući u [adresa], koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] – gradilište Naselje A. Šantić površine 727 m2, na kojoj je drugi suvlasnik u 1/2 dijela bila ovdje tužena koja je u provedenom ostavinskom postupku u Švedskoj, a na temelju Europske potvrde o nasljeđivanju, temeljem zakonskog nasljeđivanja naslijedila cijeli suvlasnički dio od 1/2 dijela koji se vodio na BZ.

1.4. Tužiteljica pojašnjava svoje traženje tužbenim zahtjevom činjenicom da je tužena temeljem bračne stečevine već bila upisana kao suvlasnik, a na drugom suvlasničkom dijelu kao supruga nasljeđuje u jednakim nasljednim omjerima zajedno s kćerima ostavitelja, L i ovdje tužiteljicom TZ.

1.5. Iako se L očigledno nije prihvatila svog nasljednog dijela pa bi po tome osnovu drugu polovinu suvlasničkog dijela nasljeđivale i tužiteljica i tužena, tužiteljica želi da iza oca naslijedi jednu trećinu imovine što predstavlja 2/12 suvlasničkog dijela na nekretninama navedenim u točci 2. ove tužbe.

1.6. Dalje navodi da tužena živi u [adresa], i da je kuću dala na prodaju putem oglasnog internetskog portala "Indeks.hr" za koju traži cijenu od 58.000,00 eura i u slučaju prodaje kuće, tužiteljica koja je zatajena u ostavinskom postupku iza svog oca, neće moći ishoditi svoja prava jer će tuženu morati tužiti u Švedskoj za čega nema novčanih sredstava pa postoji opravdana bojazan pošto je tužena već zatajila tužiteljicu u ostavinskom postupku, da tužiteljica neće moći ostvariti svoja zakonska prava – prodajom nekretnine.

1.7. Slijedom navedenog predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i priznati tužiteljici pravo na 2/12 dijela nekretnine opisane u tužbi.

2. Rješenjem suda od 5. travnja 2022. određena je privremena mjera zabranom protivniku osiguranja, ovdje tuženoj, otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] označenim kao kč. br. [katastarska čestica] – gradilište Naselje A. Šantić površine 727 m2, koje u naravi predstavljaju kuću s okućnicom, koje rješenje je postalo pravomoćnom donošenjem rješenja Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž- 344/2022-2 od 12. svibnja 2022.

3. U odgovoru na tužbu tužena je istakla prigovor nenadležnosti sudova RH za postupanje u ovoj pravnoj stvari navodeći kao razlog činjenicu da je pokojni ostavitelj ČZ od 1960-te godine živio i radio u Švedskoj, pa je nesporno kako je njegovo uobičajeno boravište bilo u [adresa] kao i od tužene LZ koja duže od 50 godina živi i radi u Švedskoj.

3.1. Poziva se na odredbu čl. 4. Uredbe br. 650/2012 o nasljeđivanju, koja je u primjeni u svim državama članicama EU od 17. kolovoza 2015. i prema kojoj je za ostavinu nadležan sud države u kojoj je ostavitelj imao uobičajeno boravište u trenutku smrti zbog čega smatra da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev morala ostvarivati u Švedskoj i da je Švedski sud isključivo nadležan za postupanje u svim postupcima u kojima je predmet rasprave u svezi ostavine pok. ČZ.

3.2. U nastavku tužena navodi da je tužiteljica navodno kćer sada pok. ČZ, pa samim time nema saznanja niti o tome da je sada pok. ČZ priznao to očinstvo i da je prvi puta čula za tužiteljicu kada je zaprimila tužbu u ovoj pravnoj stvari, da niti ona a niti njena kćer nisu bile u osobnom ili pisanom kontaktu s tužiteljicom i nisu bile u posjedu službene ili neke druge dokumentacije koja bi svjedočila da je pok. ČZ imao još djece. Nadalje, ističu da tužiteljica nikada nije bila upisana kao kćerka ČZ u švedskom registru.

3.3. Ne osporava da tužiteljica nije pozvana u ostavinski postupak iza pok. ČZ i da ju ostali zakonski nasljednici nisu prijavili u ostavinski postupak, sve iz razloga što nisu imali saznanja da bi pok. ČZ imao još živorođene djece iz nekog drugog braka ili izvanbračne zajednice.

3.4. Nadalje, ne osporava da je pok. ČZ u trenutku smrti bio suvlasnik u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označeno kao kč.br. 2094/5

– gradilište Naselje A. Šantić, površine 727 m2, koja u naravi predstavlja kuću s okućnicom, kao i činjenicu da je tužena u provedenom ostavinskom postupku u Kraljevini Švedskoj proglašena jedinim nasljednikom iza pok. ČZ te je naslijedila ½ dijela naprijed navedene nekretnine.

3.5. Tužena se poziva na primjenu švedskog nasljednog prava (Ärvdabalk 1958:637 ÄB) prema kojem svu imovinu iza pokojnog bračnog druga nasljeđuje nadživjeli bračni drug, osim ako nije drugačije uređeno jednostranom ili dvostranom raspoložbom, oporukom ili bračnim ugovorom a iznimku od istaknutog pravila čine djeca iz prvog braka ili tzv. djeca koja nisu zajednička, jer ta djeca imaju pravo odmah zatražiti svoj nužni dio koji iznosi 50% zakonskog nasljednog dijela kao u RH s tim da nasljednik koji smatra da ima pravo na svoj nužni dio i želi to svoje pravo aktualizirati prije smrti nadživjelog bračnog druga, mora ga izričito zatražiti u popisu ostavine i svoje svojstvo nasljednika (dijete koje nije zajedničko) dokazati valjanim dokazom.

3.6. Ističe da kako je ostavinski postupak iza pok. ČZ pravomoćno okončan u Kraljevini Švedskoj, a nakon toga je zatražena Europska potvrda o nasljeđivanju koja je stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, vođenje ovog parničnog postupka u RH smatra nedopušteno i bespredmetno.

4. U daljnjem tijeku postupka parnične strane su ostale kod svojih navoda.

5. Predmet ovog parničnog spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi priznavanja i upisa prava vlasništva na 2/12 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica] – gradilište Naselje A. Šantić površine 727 m2, na kojoj je suvlasnik u ½ dijela bila tužena LZ i koja se na temelju Europske potvrde o nasljeđivanju upisala i na suvlasničkom dijelu od ½ dijela, a koji se prethodno vodio na sada pokojnom BZ.

6. Nesporno je u postupku da je tužena LZ upisana vlasnica u 1/1 dijela nekretnine upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica] – gradilište Naselje A. Šantić površine 727 m2, na kojoj je prethodno bila upisana u ½ dijela a njezin suprug ČZ u ½ dijela, kao i da se nakon njegove smrti na temelju Europske potvrde o nasljeđivanju upisala i na ½ dijela nekretnina SZ. Nesporno je da su u provedenom ostavinskom postupku u Švedskoj kao zakonski nasljednici označeni LZ, bračni drug pokojnika, i PZ kao zajedničko dijete pokojnog i LZ.

7. Sporno je da li je tužiteljica zakonski nasljednik iza pok. ČZ, da li ima pravo na upis prava vlasništva u 2/12 dijela nekretnine opisane u tužbi, da li je ovaj sud nadležan za postupanje po tužbenom zahtjevu i da li se vezano uz osnov potraživanja ima primijeniti pravo Republike Hrvatske ili Kraljevine Švedske.

8. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica na sporne okolnosti, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u preslik osobne iskaznice (str. 6-7 spisa), Izvadak iz zemljišnih knjiga (str. 9 spisa), Izvadak iz matične knjige rođenih (str. 10 spisa), Izvadak iz matice rođenih (str. 11-12 spisa), Obrazac prodaja [adresa] kuća na parceli od 727 m2 (str. 13-14 spisa), uvid u ovjereni prijevod Europske potvrde o nasljeđivanju (str. 15-27 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka od 6. studenog 2022. (sr. 95-101 spisa) u ovjereni prijevod sa švedskog jezika predmeta ostavinskog postupka – dodatni popis imovine (str. 123-128 spisa).

Proveden je i dokaz neposrednim očevidom na nekretnini, dokaz vještačenjem po vještaku geodetske struke i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke.

9. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje, sve iz razloga ekonomičnosti postupka i što parnične strane nisu imale primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka.

10. Nije proveden dokaz saslušanjem tužene predložen u odgovoru na tužbu, od kojeg prijedloga je punomoćnik tužene odustao na ročištu održanom 6. studenog 2024.

11. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

12. Uvidom u Izvadak iz zemljišnih knjiga (str. 9 spisa) utvrđeno je da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] gradilište Naselje A. Šakić sa 727 m2 suvlasništvo LZ u ½ dijela i tužne LZ u ½ dijela.

13. Uvidom u Izvadak iz matice rođenih (str. 11-12 spisa) utvrđeno je da je ĐZ kći ČZ i GZ, da je sklopila brak 1986. nakon čega uzima prezime muža TZ.

14. Uvidom u ovjereni prijevod sa švedskog jezika predmeta ostavinskog postupka – dodatni popis imovine (str. 123-128 spisa) i ovjereni prijevod Europske potvrde o nasljeđivanju (str. 15-27 spisa) utvrđeno da se u Kraljevini Švedskoj vodio ostavinski postupak iza ČZ u kojem su kao zakonski nasljednici navedeni LZ, ovdje tužena i FZ, zajednička kćerka pok. ČZ i LZ, i da se tužiteljica TZ nigdje ne spominje kao kćerka i zakonski nasljednik pokojnog ČZ.

15. Saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da je njezina majka u vrijeme kada je ona bila maloljetna, vodila postupke u kojima je dokazala da je kćerka sada pokojnog ČZ, da je njegovo prezime imala u osnovnoj školi, a poslije u srednjoj školi je promijenila u majčino prezime GZ. Navodi da je oca prvi puta vidjela kada je imala 7 ili 8 godina, da je znala da joj je to otac te da je i naknadno dolazio ali da ona nije imala susreta s njim već samo majka koja joj je rekla da će on doći kada se bude udavala i da će ju spremiti prema običajima te da je naknadno doznala da je otac došao noć prije pred njihovu kuću i htio ući ali da ga majka i njezina obitelj nisu puštali te da je to doznala od majčina brata sutradan kada se udala. Navodi da ga nije vidjela. Iskazala je da je u vrijeme njezinog rođenja 1961. godine, otac živio u [adresa], da je nakon ženidbe za Č da su skupa otišli u Švedsku 1967. ili 1968. godine, i da od tada nije uspjela ostvariti nikakav kontakt s ocem.

Istakla je da kada se dogodio Domovinski rat, da su morali ići iz [adresa] i da su došli u Slav. Brod, te da je tada znala da otac imala nekakvu kuću ovdje i da je htjela stupiti s njim u kontakt da bi eventualno bili podstanari u navedenoj kući ali da ju je majka molila da to ne radim što je i poslušala.

Nadalje iskazala je da kada joj je majka prije dvije godine umrla, da je nakon njezine smrti njezin suprug vidio da se preko agencije prodaje kuća za koju je znala da pripada ocu, da su zvali agenciju da se raspitaju za tu kuću i da su otišli kod agentu kojem je rekla da je to kuća i od njezinog oca, zbog čega je agent nazvao ovdje tuženu LZ i da je tada čula da su pričali hrvatski zbog čega smatra da tužena zna hrvatski i da joj za ovaj postupak ne treba prevoditelj.

Istakla je da ona osobno smatra da je ovdje tužena, kao supruga njezinog oca koja se za njega udala 1967. morala znati za nju jer je ona rođena 1961., da su svi živjeli u [adresa] u susjednim selima, tužena u G, a ona u Kolibama i da su tužena i njezin otac, kao bračni par, živjeli jedno vrijeme u [adresa] prije odlaska u Švedsku. Istakla je i da je prije smrti oca znala dobiti poštanskim putem od oca nešto novaca i da je pokušala uspostaviti kontakt s njegovom obitelji na adresi s koje je primala novac od oca ali da bi se pisma uvijek vraćala. Nadalje, navela je da je jednom i osobno po jednoj osobi s kojom je njezin otac bio blizak poslala ocu pismo i to pismo joj se nije vratilo, a da je čula da je bilo bračne prepirke upravo vezano uz to pismo zbog čega nije više slala pisma. Pojasnila je da kada je rekla da joj je otac znao nešto poslati, da je to bilo u vrijeme kada je išla u osnovnu školu a da joj se nakon udaje više nije javio, pretpostavlja zbog događaja koji je opisala i koji se dogodio noć prije udaje kada ga nisu htjeli pustiti u kuću. Događaje vezano uz zdravstveno stanje oca doznavala je od strine koja je živjela u očevoj kući i koja joj je rekla da je otac imao prvi pa drugi moždani udar a da je nakon prvog rekao da bi išao u RH riješiti imovinu, ali da je od trećeg moždanog umro. Strina joj je preporučila da to sve pusti kraju jer da ju je ovdje tužena Č samo nazvala i rekla da je njezin otac umro.

Zaključno je iznijela kako smatram da kao njegovo dijete uvažavajući sve prethodno, ima pravo na dio očeve kuće u [adresa] i da je bila spremna isplatiti tuženu za njezin dio kuće te da u ovom postupku samo potražuje zakonski dio na kući u [adresa], a sve drugo da ju ne zanima. Istakla je da je imala dokument da je ČZ njezin otac, a da su matične knjige iz [adresa] prenesene u RH misli 2001

16. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice jer je on logičan, životan i u suglasju sa drugom dokumentacijom spisu. Tužena nije niti pokušala opovrgnuti iskaz tužiteljice i prevedeno rješenje ostavinskog postupka iz pokojnog ČZ dostavila je tek uz podnesak od 30. listopada 2024. prije održavanja zadnjeg ročišta, a na zadnjem ročištu 6. studenog 2024. punomoćnik tužene je iskazao da povlači prijedlog za njezinim saslušanjem. Istakao je da ona ne zna hrvatski jezik i da bi trebala prevoditelj, čemu sud nije poklonio vjeru. Točno je da tužena živi u [adresa], pretpostavljeno od 1968. ali od rođenja sve do tada je živjela u [adresa], udala se 1967. za ČZ i živjela sa njim sve do njegove smrti 19. srpnja 2019. Nelogično je da osoba koja je pretpostavlja se državljanin Bosne i Hercegovine, u braku s državljaninom Bosne i Hercegovine, zaboravi svoj materinji jezik. Uostalom da je i tome tako, čemu ovaj sud nije pokloni vjeru, tužena bi bila saslušana uz prevoditelja da je htjela susresti se s tužiteljicom i ovom sudu iskazati da nije znala za tužiteljicu. Nadalje, sud je povjerovao iskazu tužiteljice u dijelu u kojem je navela da je agent razgovarao s tuženom na hrvatskom jeziku, kada ju je obavijestio o tome da tužiteljica potražuje dio kuće koju tužena prodaje preko agencije. U svom iskazu tužiteljica je spomenula i razgovor sa strinom u kojem joj je strina rekla da ju je zvala ovdje tužena i obavijestila o smrti njezinog oca. Ovaj sud je stava da taj razgovor zasigurno nije vođen na švedskom jeziku.

17. Sve navedeno dokazom je da tužena ne želi dati svoj iskaz pred ovim sudom, te kako iskaz tužiteljice nije osporen, sud smatra dokazanim da je tužena znala i morala znati da pok. ČZ ima kćerku u Republici Hrvatskoj i da je bila u obvezi prijaviti i ovdje tužiteljicu kao zakonsku nasljednicu, što je očito svjesno zatajila.

18. Uvidom u Obrazac prodaja [adresa] (strana 13-14 spisa) vidljivo je da je oglašena prodaja nekretnina na parceli sa 727 m2 gdje se nalazi stambeni objekt i gdje je opisano da se prodaje kuća koja ima dnevni boravak, kuhinju s blagovaonicom, sobu, garderobu, kupatilo i wc, dok se na katu nalaze tri spavaće sobe i kupatilo. 19. Kako se oglas o prodaji razlikuje od činjenica koje su navedene u Izvatku iz zemljišnih knjiga (str. 9 spisa) u kojem je navedeno da se radi o gradilištu Naselje A. Šantića, proveden je dokaz neposrednim očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem.

20. Neposrednim očevidom sud je utvrdio da se na kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nalazi izgrađena kuća na kat koja je zaključana.

21. Vještak je u svom nalazu naveo da je utvrdio da je nekretnina označena sa k. č. [katastarska čestica] gradilište naselje A. Šantića 727 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Brodski Varoš na imenu vlasnika 1. Suvlasnički dio: ½ LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ALLEGATAN 34, 69431 HALLSBERG, ŠVEDSKA i 2. Suvlasnički dio: ½ LZ, [adresa], da je na navedenom zk. ulošku vršena promjena vlasništva temeljem europske potvrde o nasljeđivanju i da je stanje prije provedbe rješenja bilo kao u povijesnom zk. izvatku 3747 1. Suvlasnički dio: ½ ČZ, KRU- ŠČIK BR 15 a nakon 20.9.2021 da je upisana LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ALLEGATAN 34, 69431 HALLSBERG, ŠVEDSKA i na 2. Suvlasnički dio: ½ LZ, [adresa].

Identifikacijom na terenu ustanovio je da se navedena čestica vodi kao gradilište dok je očevidom utvrđeno da je u naravi izgrađena čestica na kojoj se nalazi stambena katnica.

22. Na temelju provedenih dokaza očevidom i geodetskim vještačenjem utvrđeno je da se na k. č. br. [katastarska čestica] gradilište naselje A. Šantića 727 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi izgrađena stambena katnica koju je tužena oglasila na prodaju (strana 13-14 spisa) na kojoj je tužena upisala pravo vlasništva temeljem Europske potvrdu o nasljeđivanju nakon provedenog ostavinskog postupka u Švedskoj o kojem tužiteljica nije bila obavještajna niti prikazana kao zakonska nasljednica.

23. Pravo na pristup sudu predstavlja pravo na pravično (pošteno) suđenje koje je zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99,14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

24. U ovom postupku sud smatra dokazanim da je tužena ograničila tužiteljici pravo na pristup u ostavinski postupak koji se vodio iza njezinog oca, u kojem, unatoč činjenici što je znala li morala znati da je tužiteljica kćerka pok. ČZ, prešutila je njezino postojanje i time joj onemogućila ostvarivanje prava na zakonsko nasljeđivanje.

25. Tužiteljica ne potražuje svoj zakonski dio iz ostavinske imovine, već samo dio od suvlasničkog dijela pokojnog oca na nekretnini u Republici Hrvatskoj, za koji opet ona smatra da je pravično da se očev dio podijeli na ovdje tuženu kao suprugu, njezinu polusestru u Švedskoj i nju, tako da traži 2/12 suvlasničkog dijela cijele nekretnine.

26. Kako je iz ostavinskog postupka vidljivo da ČZ nije ostavio oporuku, uvažavajući navod tužena kojim se poziva na primjenu švedskog nasljednog prava (Ärvdabalk 1958:637 ÄB) prema kojem svu imovinu iza pokojnog bračnog druga nasljeđuje nadživjeli bračni drug, osim ako nije drugačije uređeno jednostranom ili dvostranom raspoložbom, oporukom ili bračnim ugovorom a iznimku od istaknutog pravila čine djeca iz prvog braka ili tzv. djeca koja nisu zajednička, jer ta djeca imaju pravo odmah zatražiti svoj nužni dio koji iznosi 50% zakonskog nasljednog dijela kao u RH s tim da nasljednik koji smatra da ima pravo na svoj nužni dio i želi to svoje pravo aktualizirati prije smrti nadživjelog bračnog druga, mora ga izričito zatražiti u popisu ostavine i svoje svojstvo nasljednika (dijete koje nije zajedničko) dokazati valjanim dokazom, koje pravo je u visini nužnog dijela identično hrvatskom zakonodavstvu, tužiteljici kao zakonskoj nasljednici i djetetu koje nije zajedničko, pripadala pravo na ½ zakonskog dijela.

27. Upravo tužena joj je uskratila da ostvari pravo na svoj dio, odnosno nije pružila dokaz da to nije učinila, zbog čega ovaj sud smatra osnovanim i nadasve pravičnim dodijeliti joj pravo na dio imovine koji bi joj pripadao i po švedskom i po hrvatskom zakonodavstvu.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod I. izreke presude.

29. Sud je odbio prigovor nenadležnosti ovoga suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan jer tužiteljica postupanjem tužene nikada nije bila pozvana u ostavinski postupak tako da se niti rješenje o nasljeđivanju ne može odnositi na nju, niti odredbe Uredbe 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. temeljem kojih je rješenje o nasljeđivanju priznato.

30. Na nju se odnose odredbe Zakona o nasljeđivanju temeljem kojih kao zakonska nasljednica u ovom postupku dokazuje svoja zakonsko pravo nasljeđivanja dijela imovine koji se nalazi u Republici Hrvatskoj.

31. Slijedom navedenog, prigovor tuženika o nenadležnosti ovoga suda je odbijena kao neosnovan, kako je to navedeno u izreci rješenja.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev i sud mu je dodijelio pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.

33. Tužiteljica je zatražila naknadu troška u iznosu od 2.642,02 eura. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (9.556,04 eura / 72.000,00 kn), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe i prijedloga za osiguranje privremenom mjerom 300,00 eura (Tbr. 7/1 i Tbr. 11), trošak zastupanja na ročištu 11.7.2022, 26.10.2022. i 6.11.2024., za svako 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura, trošak objave presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava dva obrazložena podnesaka od 20.4.2022. i 17.8.2022., svaki po 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr.8/1 Tarife) ili ukupno 1.400,00 eura s pripadajućim PDV-om od 25%, ukupno 1.750,00 eura. Navedenom iznosu su pridodani u cijelosti troškovi očevida i naknade za vještačenje u iznosu od 553,83 eura, kao i troškovi pristojbe na tužbu 106,51 eura i toliko za presudu. Ukupni priznat troškove iznose 2.516,85 eura kako je to navedeno pod II. izreke presude.

34. Tužiteljica je odbijena s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 125,17 eura kao ne pripadajućim i preko iznosa određenog Tarifom, kako je to navedeno pod III. izreke presude.

35. Na priznati trošak tužiteljici su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

Slavonski Brod, 19. prosinca 2024.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Marijan Betlach, Slavonski Brod,

2. Odvj. Andreas Mlikota, Osijek.