REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10155/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovači i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe Jelavić d.o.o., Antuninska 1, Dubrovnik i II. okrivljene odgovorne osobe LF, zbog prekršaja iz čl. 98. st. 1. toč. 1. Zakona o koncesijama (Narodne novine broj 69/17.,107/20), rješavajući o žalbi tužitelja, Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj: 4. Pp-668/2024 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja, Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju čl. 182. točke 1. Prekršajnog zakona, I. okrivljena pravna osoba Jelavić d.o.o., Antuninska 1, Dubrovnik i II. okrivljena odgovorna osoba LF
oslobađaju od optužbe
da bi u razdoblju od 02.05.2021. do 31.10.2021. godine koristili pomorsko dobro u gospodarske svrhe bez pravne osnove i propisane koncesije na mikrolokaciji plaža Sv. Jakov, Dubrovnik,
dakle, djelatnost za koju je potrebna koncesija obavljali bez dane koncesije,
čime bi počinili prekršaj iz čl. 12. st. 1., kažnjiv po čl. 98. st. 1. toč. 1. Zakona o koncesijama.
II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba tužitelja je bespredmetna.
III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom I. okrivljena pravna osoba Jelavić d.o.o., Antuninska 1, Dubrovnik i II. okrivljena odgovorna osoba LF, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz čl. 12. st. 1., kažnjiv po čl. 98. st. 1. toč. 1. Zakona o koncesijama te su primjenom čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona, za isto prekršajno djelo oslobođeni od kazne.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura – svaki okrivljeni.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama tj. zbog primjene čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona kojom su okrivljeni oslobođeni od plaćanja kazne.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je bespredmetna.
6. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika povrijedio odredbu prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.
7. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenike proglasio krivima zbog prekršaja iz čl. 12. st. 1., kažnjiv po čl. 98. st. 1. toč. 1. Zakona o koncesijama, počinjenog na način da su u razdoblju od 02.05.2021. do 31.10.2021. godine koristili pomorsko dobro u gospodarske svrhe bez pravne osnove i propisane koncesije na mikrolokaciji plaža Sv. Jakov, Dubrovnik, dakle da su djelatnost za koju je potrebna koncesija obavljali bez dane koncesije.
8. Međutim, činjenični opis djela prekršaja, sadržan u optužnom aktu te u izreci pobijane presude, koji se okrivljenima stavlja na teret, nije konkretiziran odlučnim činjenicama, odnosno točno određenim načinom postupanja okrivljenika protivno citiranoj zakonskoj odredbi, jer u istom nedostaju podaci o tome koju su to konkretnu djelatnost ili djelatnosti okrivljeni obavljali a za obavljanje koje je potrebno ishoditi koncesiju. Stoga, budući da činjeničnom opisu prekršaja iz optužnog akta i iz pobijane presude nedostaje konkretizacija inkriminiranog prekršaja, jer u istom nije navedeno koju su to konkretnu djelatnost ili više djelatnosti okrivljeni obavljali a za obavljanje kojih je potrebno ishoditi koncesiju, već se samo općenito navodi da su iskorištavali pomorsko dobro u gospodarske svrhe, čime u konkretnom slučaju nije naveden konkretan način na koji je prekršaj počinjen, time takav činjenični opis prekršaja ne sadržava odlučne činjenice, pa djelo, kako je činjenično opisano, nema obilježja djela prekršaja i ne predstavlja predmetni prekršaj. Naime, prema odredbi čl. 160. st. 2. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja pa opis djela prekršaja, kako je konkretno okrivljenima stavljeno na teret, nije dostatan.
9. Budući da iz činjeničnog opisa djela, u izreci pobijane presude, a niti iz pobijanog prekršajnog naloga, ne proizlazi konkretan način na koji je taj prekršaj počinjen, djelo okrivljenika, na način kako je činjenično opisano, po propisu nije prekršaj.
10. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
-11. Slijedom naprijed navedenog ovaj Sud je, postupajući u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, prvostupanjsku presudu na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona preinačio i okrivljenike, zbog prekršaja za koji se optužuju, na temelju čl. 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.
12. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 19. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
