REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-581/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice NI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnicama Zrinki Golubić odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Zrinke Golubić, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku - Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, da tužiteljici NI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 656,62 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine mjesečne iznose (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kako slijedi:

- na iznos od 10,51 EUR tekućom od 16. travanj 2017. do isplate,

- na iznos od 42,32 EUR tekućom od 16. svibanj 2017. do isplate,

- na iznos od 19,68 EUR tekućom od 16. srpanj 2017. do isplate,

- na iznos od 4,92 EUR tekućom od 16. kolovoz 2017. do isplate,

- na iznos od 10,73 EUR tekućom od 16. rujan 2017. do isplate,

- na iznos od 17,62 EUR tekućom od 16. listopad 2017. do isplate,

- na iznos od 12,61 EUR tekućom od 16. studeni 2017. do isplate,

- na iznos od 6,21 EUR tekućom od 16. prosinac 2017. do isplate,

- na iznos od 38,84 EUR tekućom od 16. siječanj 2018. do isplate,

- na iznos od 12,31 EUR tekućom od 16. veljača 2018. do isplate,

- na iznos od 12,63 EUR tekućom od 16. ožujak 2018. do isplate,

- na iznos od 10,63 EUR tekućom od 16. travanj 2018. do isplate,

- na iznos od 12,03 EUR tekućom od 16. svibanj 2018. do isplate,

- na iznos od 10,99 EUR tekućom od 16. lipanj 2018. do isplate,

- na iznos od 30,08 EUR tekućom od 16. srpanj 2018. do isplate,

- na iznos od 13,09 EUR tekućom od 16. kolovoz 2018. do isplate,

- na iznos od 8,43 EUR tekućom od 16. rujan 2018. do isplate,

- na iznos od 23,70 EUR tekućom od 16. listopad 2018. do isplate,

- na iznos od 21,97 EUR tekućom od 16. studeni 2018. do isplate, -na iznos od 7,18 EUR tekućom od 16. prosinac 2018. do isplate,

Pr-58172022-15

-na iznos od 12,58 EUR tekućom od 16. siječanj 2019. do isplate,

-na iznos od 1,42 EUR tekućom od 16. veljača 2019. do isplate,

-na iznos od 4,91 EUR tekućom od 16. ožujak 2019. do isplate,

-na iznos od 33,82 EUR tekućom od 16. travanj 2019. do isplate,

-na iznos od 13,36 EUR tekućom od 16. svibanj 2019. do isplate,

-na iznos od 4,27 EUR tekućom od 16. lipanj 2019. do isplate,

-na iznos od 32,68 EUR tekućom od 16. srpanj 2019. do isplate,

-na iznos od 8,75 EUR tekućom od 16. kolovoz 2019. do isplate,

-na iznos od 23,77 EUR tekućom od 16. rujan 2019. do isplate,

-na iznos od 23,64 EUR tekućom od 16. listopad 2019. do isplate,

-na iznos od 22,15 EUR tekućom od 16. studeni 2019. do isplate,

-na iznos od 25,81 EUR tekućom od 16. prosinac 2019. do isplate,

-na iznos od 21,64 EUR tekućom od 16. siječanj 2020. do isplate,

-na iznos od 29,36 EUR tekućom od 16. veljača 2020. do isplate,

-na iznos od 31,79 EUR tekućom od 16. ožujak 2020. do isplate,

-na iznos od 40,19 EUR tekućom od 16. travanj 2020. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 78/15), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku - Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, da tužitelju- NI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak u iznos od 952,99 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenoga zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće.

Obrazloženje

Pr-58172022-15

1. Tužiteljica je da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a radni odnos joj je reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, dalje ZR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/13, 29/18, dalje KU) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i 24/17, dalje TKU). Nadalje navodi da joj je rad bio organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila veliki broj prekovremenih sati. Ističe da mu je plaća regulirana u čl. 47. KU-a i u čl. 51. TKU-a, te da odredbe KU-a u čl. 51.,57. i 59. te u čl. 54. TKU-a propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Naglašava da je od 01. Travnja 2014. godine pa nadalje, kao medicinska sestra, ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom čl. 86. ranijeg ZR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) te sadašnjeg ZR-a u čl. 94. (NN 91/14 i 127/17). Navodi da je odredbom čl. 65. KU-a (NN 88/13) i odredbom čl. 57.KU-a (NN 143/13) propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to od 25 % za radna mjesta II vrste.

Ističe da joj tuženik u spornom razdoblju nije isplaćivao dodatak od 25 % zbog otežanih uvjeta rada za sve sate koje je odradio, već samo na dio određenih sati. Nadalje navodi da je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU-a (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvario pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, s time da mu tuženik nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a radio je i u redovnom i u prekovremenom radu. Kako joj je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po gore navedenim osnovama, posljedično joj je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Također naglašava da joj tuženik nije platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika te joj je umanjio iznos plaće. Naglašava da joj je tuženik isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01. travnja 2014. godine pa nadalje i to na način da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je odradio u otežanim uvjetima u prekovremenom radu, već samo na one koje je odradio u redovnom radu, iako je i u redovnom i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima - čime je povrijedio njegovo pravo iz čl. 86. ZR-a iz 2009. godine, odnosno čl. 94. ZR-a iz 2014. godine, a povezano s čl. 67. KU-a (NN 126/11), čl. 65. KU-a (NN 88/13) i čl. 57. st. 2. TKU-a (NN 143/12). Također naglašava da joj tuženik nije plaćao ni dodatak za iznimnu odgovornosti za živote i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve sate koje je odradio u prekovremenom radu, iako je i u redovnom i u prekovremenom radu radila na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno njegovo pravo iz čl. 86. ZR-a iz 2009. godine, odnosno čl. 94. ZR-a iz 2014. godine, u svezi se čl. 69.KU-a (NN 126/11), čl. 66. (NN 88/13) i čl. 59. TKU-a (NN 143/12), zbog čega joj je isplaćena plaća u umanjenom iznosu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 4.03.2024.g. tužitelj od tuženika potražuje iznos 461,17 eura bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u gore navedenom iznosu. Također potražuje troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

Pr-58172022-15

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi tužbi i tužbenog zahtjevu u cijelosti. Navodi da je tuženik pravilno obračunavao plaću tužitelja na način kako je to regulirano odredbama Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/2001. i 39/2009.), Zakona o osnovici plaća u javnim službama (NN 39/2009. i 124/2009.), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/2013, 72/2013, 151/2013, 9/2014, 40/2014, 51/2014, 77/2014, 83/2014, 87/2014, 120/2014, 147/2014, 151/2014, 11/2015, 32/2015, 38/2015, 60/2015, 83/2015, 112/2015, 122/2015, 10/2017, 39/2017, 40/2017, 74/2017, 122/2017, 9/2018, 57/2018, 59/2019, 79/2019, 119/2019, 50/2020 – u daljnjem tekstu Uredba), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018., 35/2019., 78/2019., 92/2019. i 56/2020. – u daljnjem tekstu KU), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17., 47/2018., 123/2019. i 66/2020.). Osnovica plaće u 2016. godini temelji se na Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006. potpisanog od sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske te Dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisanog 13. svibnja 2009. godine. Točkom III navedenog sporazuma navedeno je : „U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.“ Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a, stopa rasta za drugo tromjesečje bila je 1,2, a za treće 2,8 iz čega proizlazi da je prosjek 2. Međutim, dodatnim izračunom Državnog zavoda za statistiku na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2 % te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. iznosi 1,99948 %. Naime, tom računicom stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880 %, a u trećem 2,84015 %. Slijedom navedenog nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III. navedenog sporazuma te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati za 6% kako u tužbi navodi tužitelj. Također navodimo da se obračun plaća tuženoga odvija putem Financijske agencije sukladno uputama Vlade i ministarstva financija te da tuženik nije bio u mogućnosti određivati visinu osnovice za obračun plaća pa ističemo prigovor pasivne legitimacije. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Sud je izvršio uvid u sudsku praksu, platne liste i evidenciju rada, te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., izvršio je uvid u Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, Odluke o plaći, Ugovore o radu, izračun potraživanja, te ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

Pr-58172022-15

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika.

6. Među strankama je sporan pravni osnov tužbenog zahtjeva.

7. Predmet ovoga spora je isplata uvećane plaće na ime dodatka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te isplata na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te razlike naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, kao i primjena osnovice prilikom obračuna plaće a s time u vezi i razlika isplaćene plaće i one utvrđene uvećanjem osnovice.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. ("Narodne novine" broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sklopljen 26. ožujka 2018. ("Narodne novine" broj: 28/18, dalje KU/18), primjenjuje se od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18. Dakle, u utuženom razdoblju primjenjuju se odredbe KU/13, a od 1. ožujka 2018. pa nadalje primjenjuju se odredbe KU/18.

9. Prema čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga, ovom je odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Nadalje, prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (st. 1.). Nadalje, noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana (st. 7.), dok za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150% (st. 8.). Nadalje, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9.). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st. 10.). Osim toga, čl. 51. KU/13a u st. 12. propisuje da se dodaci iz stavka 1. i 8. toga članka međusobno ne isključuju. Sud navodi da je u čl. 57. tog KU-a propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a sadržajno identično je propisano u čl. 55. KU/18.

10. Nadalje, sud navodi da je odredbom čl. 36. KU-a u st. 1. propisano da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao

Pr-58172022-15

da je radio u redovnom radnom vremenu. Istim člankom u st. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. : 141/12), koji se primjenjuje i na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51. definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Konačno, odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na povećanu plaću, pa je čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br.: 93/14 i 127/17 - u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Tužitelj se tijekom predmetnog postupka u dokaz osnovanosti svog tužbenog zahtjeva, poziva na Zaključak broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a donijet na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. Prema istom, sukladno KU, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, i to bez blagdana, subota i nedjelja, u tekućem mjesecu s 8 sati. Stoga svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U istom Zaključku navedeno je i da u skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. U ovom Zaključku navedeno je i da poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom te da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti, odnosno da sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

11. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković u Centru za financijska vještačenja d.o.o. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka za razdoblje od 01.02.2017. do 29.02.2024. godine:

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 477,55 EUR,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 92,93 EUR,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 86,14 EUR,

Slijedom navedenog, visina potraživanja tužitelja sveukupno iznosi 656,62 EUR

12. Na nalaz vještaka tužitelj nije stavljao dodatne prigovore niti je predložio provođenje novog vještačenja, već je sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev.

13. Prigovor tuženika u vezi zastare potraživanja odbijen je obzirom da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina od dospijeća najstarijega potraživanja.

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti budući su isti stručni, objektivni, sukladni priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazloženi.

Pr-58172022-15

15. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti. Stoga je sud tužitelju dosudio ukupan iznos od 656,62 eura bruto.

16. U svezi datuma dospijeća tuženikove obveze, valja navesti da isti među strankama nije bio sporan označen kao 16. u narednom mjesecu za prethodni mjesec, a u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. ZR-a.

17. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 78/15), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova. Trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 22.11.2022.g, 26.11.2024.g po 100,00 eura za svaki (Tbr. 8/1), troška pristupa na ročišta dana 18.03.2024.g, 2.12.2024.g u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/1), ročišta za objavu presude 50,00 eura, a što ukupno iznosi 550,00 eura. Navedenom iznosu dodan je i PDV od 25% u iznosu od 137,50 eura, a što uz trošak vještačenja od 265,49 eura ukupno iznosi 952,99 eura.

20. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. prosinca  2024.

Sudac:

Ivana Starčević

Pr-58172022-15

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, u pet (5) istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku