Poslovni broj: P-948/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Tatjani Domijan – Mrva, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad.1 IE, pok. LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad. 2. I (IE) AE pok. LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri d.o.o., protiv tuženika Grad Zadar, OIB: 09933651854, Narodni trg 1, Zadar, zastupan po gradonačelniku EE, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva, dana 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1116 m2 i to svaki od tužitelja u suvlasničkom udjelu od ½ dijela predmetne nekretnine, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti izvrše upis uknjižbe prava vlasništva i to svaki od tužitelja u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1116 m2, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 816,36 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 2. svibnja 2024. godine podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva navodeći kako su stvarni vlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1116 m2. U zemljišnim knjigama na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je upisano društveno vlasništvo sa upisanim pravom korištenja u korist Općine Zadar, a iz čega proizlazi da je Grad Zadar, kao pravni slijednik Općine Zadar, pasivno legitimiran u ovom postupku. Tužitelji su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem svoga oca, pok. LE pok. AE. Otac tužitelja je predmetnu nekretninu stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svoga oca pok. AE pok. L i majke pok. RE ud. Mira. U posjedovnom listu broj 959 k. o. [katastarska općina] na predmetnoj nekretnini upisani su tužitelji. Predmetna nekretnina je koristila kao vrt u kojem se sadio krumpir i drugo povrće te u druge poljoprivredne svrhe. Predmetna nekretnina se oduvijek nalazi u vlasništvu i posjedu obitelji RE, odnosno tužitelja i njihovih pravnih prednika i to još od vremena 2. svjetskog rata. U svezi vlasništva i posjeda predmetne čestice nikad nije bilo nikakvih sporova obzirom da je ista već preko 70 godina u vlasništvu i nesmetanom posjedu obitelji tužitelja. Sukladno presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-291/14, te presudi Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske, te Jakeljić protiv Hrvatske) kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. U presudi Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, stupanjem na tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine. U presudama Radomilja i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog Suda, kojom je odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta. Također takav stav zauzet je i u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2776/16-2 od 29. 1. 2019. godine. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe - nego ispunjenje zakonskih pretpostavki u vremenu od 1.1.1997.godine do 17. 11. 1999. godine (dan kada je ukinuta izvorna odredba čl. 388/4 ZV U-I-58/97 ), a primjenjuje se rok dosjelosti od 40 godina. Slijedom svega navedenog, predlaže donijeti presudu.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te ukoliko tužitelji ne dokažu činjenične navode tužbe, predlaže isti odbiti kao neosnovan u cijelosti. Naime, tužitelji se pozivaju na nasljeđivanje, dugogodišnji posjed, ali nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što sam ima, a spisu ne prileži dokaz da bi DE bio vlasnik predmetnog zemljišta.

3. Tužitelji u odnosu na navode odgovora na tužbu u podnesku od 13. lipnja 2024. uzvraćaju da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da se pok. DE pok. L nalazio u posjedu predmetne nekretnine još od 1964. godine. Otac tužitelja, pok. LE pok. AE naslijedio je predmetnu nekretninu iza pok. AE, a dok su tužitelji predmetnu nekretninu naslijedili iza svoga oca pok. LE i to svaki od njih za ½ dijela. U odnosu na navode tuženika da u spisu ne prileži dokaz da bi pok. AE bio vlasnik predmetnog zemljišta, tužitelji ističu da postoji dokaz dugogodišnjeg posjeda predmetne nekretnine, a u odnosu na koji tužitelji opetovano ističu stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu sa praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava.

4. Predmet ove parnice zahtjev je tužitelja radi utvrđenja da su tužitelji vlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pobliže opisanog u pravorijeku presude i da su vlasništvo stekli dosjelošću.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-25/87 od 19.2.1988. i rješenje o nasljeđivanju posl. br. O.412/93 od 25.8.1993. (l.s.7-10, 23-25), prijepis posjedovnog lista br. 959 za k. o. [katastarska općina] od 30.4.2024. (l.s.11), povijest promjena na katastarskim česticama (l.s.26-27), izvod iz posjedovnog lista br. 958, 949, 959 za k. o. [katastarska općina] (l.s.28-30), potvrdu Grada Zadra za čest. 3788/5 k. o. [katastarska općina] (l.s.38), identifikaciju čestica (l.s.39-40), te su saslušani svjedoci KE i NE (l.s.41-42).

6. Iz provedenih dokaza u postupku utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-25/87 (l.s. 7- 10) od 19.2.1988. iza smrti AE pok. L rođenog **.**.1903. a umrlog **.**.1985. slijedi da je njegovim nasljednikom između ostalih na predmetnoj nekretnini oznake čest. 3788/5 k. o. [katastarska općina] zv. Gornje Rečine u pov. od 1247 m2 proglašen sin LE;

- iz rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-412/93 od 25.8.1993. (l.s.23-25) iza smrti LE pok. AE, rođenog **.**.1928., a umrlog **.**.1992. slijedi da su njegovim nasljednicima između ostalih na predmetnoj čest. 3788/5 zv. Rečina (oranica) i čest. 3788/5 zv. Rečina (put) proglašeni tužitelji svaki za po ½ dijela;

- iz prijepisa posjedovnog lista 959 (l.s.11) slijedi da su na čest. 3788/5 k. o. [katastarska općina], zvana "Rečine", put pov. 27m2, oranica pov. 1089 m2 što predstavlja ukupnu pov. 1116 m2 kao posjednici upisani tužitelji svaki za po ½ dijela;

- iz povijesti promjena (l.s.26-27) slijedi da čest. 3788/3 (matična predmetnoj čest.) od 1964. nalazimo evidentiranu u dva posjedovna list: p.l. 753- LE DE pok. L po nadimku " A", p.l. 745 – UE; novom izmjerom k. o. [katastarska općina] podaci koji su prihvaćeni 1974. dolazi do promjene te od tada nalazimo čest. 3788 evidentiranu: p.l. 753 UE DE pok. L po nadimku " A"; 1988. dolazi do promjene (UP/I 637/88) temeljem rješenja o nasljeđivanju O-25/87 te se evidentira p.l. 3100 – UE LE pok. AE; 1993. dolazi do još jedne promjene temeljem rješenja o nasljeđivanju O-412/93 te se evidentiraju današnji posjednici IE i IE AE, svaki za po ½ dijela;

- iz identifikacije čestica Područnog ureda za katastar Zadar od 29.5.1924. (l.s.39) slijedi da čest. 3788/5 k. o. [katastarska općina] n.i. odgovara čest. 3788/5 i dio 3788/3 k. o. [katastarska općina], s.i.;

- iz iskaza svjedoka KE (rođen 1959., nesrodan) slijedi da mu je poznata predmetna nekretnina obzirom da njegova nekretnina neposredno graniči sa predmetnom na način da ih dijeli griblja. Dok mu nije umro otac 2003. godine oni su obrađivali svoju zemlju. Ne sjeća se da je netko od njih radio na predmetnoj zemlji, eventualno je netko na njihovom sadio krumpire. Bila je takva praksa u mjestu. Oni su povremeno dolazili, pošto su živjeli vani. Otac tužitelja umro je negdje 90-ih godina i živio je vani. Oni inače žive kuća do kuće sa njima, a na zemlji ih ne pamti. Otac tužitelja zvao se LE, zvani " E", a njegov otac se zvao DE, koji je umro 1986. godine. Sjeća se datuma jer je tada Zadar postao prvak u košarci. DE je živio ovdje, a ne vani kao mlađi u obitelji. Imao je veliku stolarsku radionu ali se ne sjeća da ga je viđao na predmetnoj nekretnini. Nisu bili poljoprivrednici. Njegovi stari su govorili da je to njihova zemlja, koji su uvijek govorili da je to zemlja " R", kako se nadimkom zvala obitelj tužitelja. Nikad nije čuo da bi netko polagao prava na predmetnoj zemlji osim tužitelja, odnosno njihovih prednika. Sjeća se da su njegovi stari znali reći "netko im je izorao" misleći za njih predmetnu zemlju. Sadili su se krumpiri, naime tu je u blizini potok pa se i zalijevalo iz potoka, kako predmetnu tako i okolne zemlje. Sve su to " KE" i predmetna i oko nje. Naime, DE je razdijelio svakome po komad zemlje, DE je imao petero djece i predmetna zemlja je pripala upravo ocu tužitelja pok. LE, a uokolo su zemlje koje su pripale ostaloj djeci pok. AE. Tako nekretnina koja graniči sa njegovom, to je zemlja od drugoga brata D. Bili su braća K, N, U, LE, a peti je poginuo u II. svjetskom ratu, misli da se zvao UE. Ne zna da bi ikada grad polagao prava na predmetnu zemlju, samo može reći da se i na njegovoj zemlji grad upisao, iako mu nije jasno kako. - iz iskaza svjedoka NE (rođen 1953., u daljnjem srodstvu s tužiteljima) slijedi da su oni međaši, otkad sebe zna i njegov otac i njegov djed su ih poznavali i o njima pričali i to je tako dan danas ostalo. Zemlja je oduvijek bila njihova. Otac tužitelja, oni su ga zvali E, je ostavio svojoj djeci koja su ga naslijedila, a otac od H je bio pok. DE, to je bilo nasljedstvo s koljena na koljeno. Cijeli život je radio na svojoj zemlji, i dan danas obrađuje za sebe, ima maslinike, njegov otac je pričao da je to njihovo vlasništvo, on se njih slabo sjeća. H je poznavao malo, još kao dijete, uglavnom mu je otac pričao o njemu. On bi dolazio tu kod svog oca AE koji je tu živio. Na predmetnoj zemlji se sadio krumpir, pomidor, zelje. Otac mu je pričao da to radi njihov otac, on je tad bio još dijete. H je umro 90-ih godina, ne može se sjetiti. Misli da je DE umro 70-i i neke godine. DE je radio na predmetnoj zemlji, bio je privatni stolar, imao je četvero ili petero djece, zadnja je umrla HE, a svi su umrli osim N koji je i dalje nastavio stolarsku radionu. Nikada nije čuo da bi bilo bilo kakvih sporova vezanih za predmetnu nekretninu, to je oduvijek njihovo. Njegova zemlja je riješena po pitanju vlasništva. Tamo ništa nije ograđeno, samo postoji jedan potok, zvani jaruga. Zemlja je upravo neposredno uz potok, tu su zalijevali što su obrađivali, i ima cca dvanaest parcela u nizu.

7. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušanih svjedoka KE I NE jer iste smatra životnim i uvjerljivim, te u skladu s ostalim provedenim dokazima, te kojem tuženik nije prigovorio.

8. Analizom provedenih dokaza u postupku je utvrđeno da su tužitelji u nesmetanom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina osobno i putem svojih pravnih prednika svakako duže od 40 godina pa su na taj način stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 166/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV).

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji trošak za zastupanje tužitelja po punomoćniku iz redova odvjetnika je valjalo priznati i to za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eur + PDV, za sastav podneska od 13.6.2024. u iznosu od 150,00 eur + PDV, za zastupanje na ročištu od 3.10.2024. i 4.11.2024. u iznosu od po 150,00 eur + PDV i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 66,36 eura što sveukupno iznosi 816,36 eura.

10. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti kao u pravorijeku ove odluke.

Zadar, 19. prosinca 2024.

Sutkinja

Tatjana Domijan – Mrva

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 (četiri) primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.

Dna:

1. Tužiteljima po p.p.,

2. Tuženiku po p.p.

Nakon pravomoćnosti:

Ministarstvu financija, Poreznoj upravi Zadar.