Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-975/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Baran predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Renati Horvatin, odvjetnici iz Našica, protiv tuženika Spar Hrvatska d.o.o., OIB: 46108893754, Zagreb, Slavonska avenija 50, zastupanog po punomoćnici Ivani Panić Šusteršić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-112/2019-33 od 21. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-112/2019-33 od 21. listopada 2022.

II Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

III Zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Poništava se Sporazum o prestanku ugovora o radu od **.**.2015. zaključen između tužiteljice i Billa d.o.o., OIB: 30380746842, iz Zagreba, Riječka ulica 12, o prestanku radnog odnosa 30. studenog 2015.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika kao pravnog slijednika Billa d.o.o., OIB: 30380746842, iz Zagreba, Riječka ulica 12, temeljem sklopljenog Ugovora o radu od **.**.2006.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta za koje je imala ugovor o radu na neodređeno vrijeme do prestanka radnog odnosa **.**.2015. ili poslove drugog radnog mjesta te da prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka do vraćanja na posao u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku Spar Hrvatska d.o.o., OIB: 46108893754, Zagreb, Slavonska avenija 50, prouzročeni trošak u iznosu 6.750,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom, pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), te zbog razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ,podredno preinači u smislu žalbenih razloga. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalbe, predlaže žalbu kao nepotpunu odbaciti, podredno odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija,niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti . Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenje Sporazuma o prestanku Ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i pravnog prednika tuženika Billa d.o.o. **.**.2015. (dalje u tekstu: Sporazum), kao i utvrđenja da radni odnos tužiteljice kod Billa d.o.o. nije prestao s .... i da se tužiteljica vrati na poslove radnog mjesta za koje je imala ugovor o radu.

Spornim se ukazuje, i u ovoj fazi žalbenog postupka, jesu li na strani tužiteljice prilikom potpisivanja Sporazuma o prestanku ugovora o radu od **.**.2015. postojale mane volje, odnosno je li tužiteljica Sporazum potpisala pod prijetnjom i u zabludi .

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio njezinom donošenju, kao i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

Sud je ovlašten, na temelju odredbe čl. 8. ZPP, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Upravo je u smislu citirane odredbe postupio sud prvog stupnja kada je utvrdio pravu volju stranaka i nepostojanja mana volje prilikom zaključivanja pobijanog Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 31. listopada 2015. (dalje: Sporazum), a tužiteljica svojim žalbenim navodima navedenu ocjenu suda prvog stupnja, nije uspjela dovesti u sumnju.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu blagajnice u poslovnici Billa d.o.o. u [adresa] temeljem Ugovora o radu od **.**.2006.,

- da je tužiteljica **.**.2015. potpisala Sporazum na temelju kojega radni odnos tužiteljice kod Billa d.o.o. prestaje **.**.2015.,

-da je tužiteljica **.**.2015. uputila poslodavcu podnesak kojim povlači potpis na Sporazumu.,

--da je uvidom u dopis od **.**.2015. uz predmet: povlačenje ugovora o sporazumnom prekidu radnog odnosa utvrđeno da je tužiteljica istim uskratila pravnu valjanost svih potpisa koje je dala **.**.2015.

-da je uvidom u e-mail prepisku između punomoćnice tužiteljice i djelatnice Bille d.o.o. utvrđeno da je **.**.2015. tužiteljici poslano rješenje o korištenju godišnjeg odmora, time da je sporazum o prestanku ugovora o radu proslijeđen u centralu društva Billa d.o.o. radi potpisa od strane ovlaštenih osoba, nakon čega će biti dostavljen radnici,

-da je uvidom u Zahtjev od **.**.2015. utvrđeno da je isti rukom pisan te da tužiteljica moli poslodavca za sporazumni raskid ugovora o radu sa ..., a razlog zahtjeva je osobne naravi,

-da je uvidom u Sporazum o prestanku Ugovora o radu od **.**.2015. utvrđeno da poslodavac Billa d.o.o. i tužiteljica sporazumno utvrđuju da radni odnos prestaje danom **.**.2015. Sporazum je potpisan od strane tužiteljice i Billa d.o.o.,

-da je uvidom u Ugovor o radu od **.**.2006. utvrđeno da su ga zaključili poslodavac Billa d.o.o. i tužiteljica te je prema istom tužiteljica raspoređena na radno mjesto higijeničar,

-da je uvidom u anexe ugovora o radu od **.**.2007., od **.**.2008. i od **.**.2013. utvrđeno da su ih zaključili poslodavac Billa d.o.o. i tužiteljica te da je tužiteljica s radnog mjesta higijeničar raspoređena na radno mjesto prodavač – blagajnik,

-da je uvidom u opomenu od **.**.2014. utvrđeno da je djelatnici VU dana usmena opomena zbog neodgovornog obavljanja radnih zadataka,

-da je uvidom u opomenu od **.**.2014. utvrđeno je da je djelatnici VU izrečena usmena opomena zbog neodgovornog obnašanja radnih zadataka. (da je djelatnica već jednom opomenuta za garancijske liste da kada nešto piše na garancijskoj listi treba se i izvaditi, a ne samo potpisati, pa su nađena tri artikla koja nisu izvađena),

-da je uvidom u opomenu od **.**.2015. utvrđeno da je djelatnici VU dana opomena jer nije u skladu s pravilima marketa odradila posao ( da je na garancijskoj listi potpisala da je artikle izvadila iz prodaje, a nije),

-da je uvidom u opomenu od **.**.2015. utvrđeno da je tužiteljici izrečena usmena opomena zbog neodgovornog obnašanja radnih zadataka( nakon što joj je dva puta objašnjeno kako mora zadatak izvršiti, to zanemaruje i taj zadatak izvršava upravo onako kako joj je rečeno da ne smije),

-da je uvidom u opomenu od **.**.2015. utvrđeno da je tužiteljici izdana opomena iz razloga nakon što joj se više puta objasnio postupak rada na blagajni, ona uporno radi greške, te dolazi do prigovora kupaca kako je tužiteljica neljubazna i nesposobna za rad na kasi,da joj je rečeno da svaki artikl mora skenirati, da osobno mora pogledati gajbu kada kupac donese, pune boce prebrojati kada kupac dođe na kasu i utvrditi da li su iste ili različite)

11. Sud prvog stupnja na temelju iskaza tužiteljice, iskaza saslušanih svjedoka u postupku TU, ĐU, OU, ŽU,UU,IU, te priloženih isprava te njihovom analizom, ocijenio da ne postoje razlozi pobojnosti zbog kojih se traži poništenje Sporazuma o prestanku Ugovora o radu slijedom čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. U žalbi tužiteljica ,kao i tijekom postupka, osporava pravnu valjanost Sporazuma jer da je isti potpisan od strane tuženika nakon povlačenja suglasnosti tužiteljice sa sporazumom, da isto sud prvog stupnja nije razmotrio, da je do potpisa sporazuma došlo uslijed bitne zablude i prijevare.

13. Sukladno odredbi čl. 112. st. 1. toč. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17. - dalje : ZR) ugovor o radu prestaje sporazumom radnika i poslodavca, time da u smislu odredbe članka 113. ZR-a sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku.

Sporazum radnika i poslodavca je dvostrani građanski ugovor koji podrazumijeva suglasnu volju poslodavca i radnika u pogledu svih okolnosti vezanih uz prestanak Ugovora o radu, pri čemu je irelevantno na čiji je zahtjev (radnika ili poslodavca) taj sporazum sklopljen.

U smislu odredbe čl.8. st. 4. ZR-a na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno tim ili drugim zakonom,primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznog prava odnosno Zakon o obveznim odnosima.

14. Prema odredbi čl. 330. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15. - dalje u tekstu: ZOO) ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to tim Zakonom ili posebnim propisom određeno. Dakle ,ugovor je pobojan kada ga je sklopila stranka s ograničenom poslovnom sposobnosti, kada je sklopljen uslijed straha izazvanog prijetnjom (čl. 279.st.1.ZOO), kada je sklopljen uslijed bitne zablude (čl.280.ZOO) ili kad je sklopljen uslijed prijevare (čl. 284.ZOO).

15. Sukladno odredbi čl.331.st.1.ZOO-a ugovorna strana u čijem interesu je pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi.

16. Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je utvrdio ne samo okolnosti pod kojima je sklopljen sporazum o prestanku radnog odnosa nego i okolnost da je tužiteljica putem svoje punomoćnice proslijedila u poslovnicu Bille d.o.o. u [adresa] podnesak kojim povlači svoj potpis Sporazuma . RU, odgovorna osoba u Billa d.o.o. u Zagrebu koja je bila ovlaštena za potpisivanje Sporazuma o prestanku ugovora o radu, nije zaprimila podnesak tužiteljice od **.**.2015.,pa je potpisala Sporazum i poslala ga tužiteljici **.**.2015. Dakle je izvjesno u postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno da je poslodavac izjavu o povlačenju primio tri dana nakon sklopljenog Sporazuma, odnosno da je u trenutku primitka Izjave o povlačenju tužiteljice Sporazum o prestanku ugovora o radu već bio potpisan od strane za to ovlaštene osobe, to tuženik nije niti bio u obvezi postupati po primljenoj Izjavi o povlačenju od strane tužiteljice.

17. U kontekstu ranije rečenog, sukladno odredbi čl. 331. ZOO-a ugovor je pobojan: kada je sklopila stranka s ograničenom poslovnom sposobnosti, kada je sklopljen uslijed straha izazvanog prijetnjom (članak 279. st. 1. i 2. ZOO), kada je sklopljen uslijed bitne zablude (članak 280. st.1. ZOO) ili kad je sklopljen uslijed prijevare (članak 284. ZOO).

18. U odnosu na žalbene navode kojima se tvrdi da je razlogom potpisivanja Sporazuma o prestanku ugovora o radu, bila prijetnja učinjena tužiteljici od strane tuženika, treba reći da je pravilan zaključak suda da se ne može zaključiti da bi nedopuštena prijetnja bila uzrokom potpisivanja citiranog Sporazuma. Logični su i prihvatljivi navodi koje sud prvog stupnja iznosi u obrazloženju odluke da tužiteljica ničim ne dokazuje, niti iz tužbe proizlaze okolnosti iz kojih bi se zaključilo da je u vrijeme potpisivanja Sporazuma postojala ozbiljna opasnost, kojom bi bio ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro tužiteljice ili treće osobe.

19. Naime, za pobojnost ugovora (Sporazuma) zbog prijetnje kumulativno moraju postojati nedopuštena prijetnja, opravdan strah zbog kojeg strana potpisuje Sporazum i uzročna veza između prijetnje, opravdanog straha i volje za potpisivanjem Sporazuma.

U konkretnom slučaju svakako bi se prijetnju kada bi bila izrečena, trebalo smatrati kao nedopuštenu. Pri tome se ističe da za pobojnost nije dostatno samo postojanje nedopuštene prijetnje, nego je potrebno da prijetnja kod druge strane izazove opravdan strah i to kako subjektivan tako i objektivan.

20. Protivno navodima žalbe sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude navodi da verbalni napad, a kako je tužiteljica opisala nastup nadređenih joj djelatnika PU i ŽU prema njoj, suprotno tvrdnji tužiteljice, ne predstavlja nikakvu ucjenu, prijetnju, već se prema stavu suda prvog stupnja a s kojim stavom je suglasan i ovaj sud, radi o opravdanim upozorenjima tužiteljici na njezine propuste i pogreške u radu. Sasvim sigurno da takva situacija nije bila nimalo ugodna za tužiteljicu, ali u okviru radnog odnosa posve je legitimno pravo i dužnost poslodavca upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa (čl. 119. stavku 1. ZR-a). Ujedno i psihički pritisak koji tužiteljica konkretizira i opisuje na način da su joj šefica ŽU i PU govorili da to tako ne može ići dalje i da je jedino rješenje otkaz, ne predstavlja prisilu, niti prijetnju, već samo ukazivanje poslodavaca na posljedice u slučaju povrede radne obveze, a koje je poslodavac dužan ukazati radniku pa i na mogućnost otkaza (čl. 119. stavku 1. ZR-a).

21. Stoga,protivno navodima žalbe, okolnost da je od strane tuženika iznesena mogućnost otkazivanja ugovora o radu tužiteljici ukoliko ne prihvati Sporazum, ne može imati značenje prijetnje u smislu spomenute odredbe ZOO-a jer postupanje tuženika koje navodi tužiteljica, nije ugrozilo život, tijelo ili neko drugo značajno dobro tužiteljice, dakle, kod iste nije izazvalo opravdani strah niti postoji nedopuštena prijetnja jer takva prijetnja ne može predstavljati ukazivanje na poduzimanje određenih pravnih radnji (otkaza ugovora o radu) prema tužiteljici ukoliko ona ne potpiše Sporazum. Te pravne radnje tuženik je mogao poduzeti, a tužiteljica bi mogla osporavati njihovu osnovanost.

22. Sud prvog stupnja osnovano je zaključio da tužiteljica nije u postupku dokazala da je tuženik (putem svojih djelatnika OU i ŽU) nedopuštenom psihičkom prisilom (prijetnjom) kod nje izazvao opravdani strah zbog kojeg je ona potpisala sporni Sporazum, odnosno da je ozbiljnom opasnošću bio ugrožen njezin život, tijelo ili drugo značajno dobro.

23. Suprotno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog suda, prijetnja koju tužiteljica obrazlaže tijekom postupka, a sada ponavlja u žalbi, a koja bi se sastojala u sugeriranju tuženika odnosno da su nadređeni pred nju stavili izbor ili sporazumni raskid ili izvanredni otkaz (uz napomenu da je za nju bolji sporazumni raskid, jer da će se lakše zaposliti, pa da je, ne znajući što da učini, napisala zahtjev za sporazumni raskid i potpisala Sporazum, vjerujući da je isti povoljniji za nju , okolnost da je PU rekao tužiteljici da joj je bolje da sklopi sporazum jer da će inače dobiti otkaz ) ne predstavlja nikakvu prijetnju, jer se radi o dvije opcije koje su za tužiteljicu imale jednako otegotnu posljedicu, a to je gubitak posla. Pri tome je tužiteljici tada jasno rečeno da nakon potpisivanja Sporazuma više ne mora dolaziti na posao, te bi se eventualno moglo raditi o zabludi ili prijevari u slučaju da je tužiteljici tada rečeno da će potpisivanjem Sporazuma i dalje ostati na radnom mjestu, pa da je iz toga razloga potpisala Sporazum, jer da je to bolje za nju. Ali, u situaciji kad je tužiteljica znala, da i u slučaju da potpiše Sporazum slijedi gubitak posla i prekid radnog odnosa ( a što je za nju značilo gubitak primanja, egzistencije) ona usprkos tome potpisuje predmetni Sporazum, to sud prvog stupnja osnovano utvrđuje da djelatnici tuženika nisu kod iste izazvali opravdani strah posljedica kojega bi bila potpisivanje Sporazuma.

24. Nadalje , tijekom postupka i ponovno u žalbi tužiteljica navodi da je dovedena u zabludu na način da su samo ona i njezine pogreške u radu dovele do manjka u poslovnici pa da je i zbog toga smatrala da mora potpisati Sporazum.

Po ocjeni ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio iz iskaza same tužiteljice da je tužiteljica itekako bila svjesna da nije sama radila u filijali, da je bilo još radnika, da su i oni griješili, da su i oni kao i tužiteljica dobivali opomene, da su i oni mogli stvoriti i stvarali manjak, dakle, znala je u tom trenutku, pa čak i ukoliko su joj na suprotno ukazivali nadređeni PU i ŽU, da nije točno da je samo ona kriva za spomenuti manjak i da baš ona mora dobiti otkaz, prema tome kraj takvog stanja stvari tužiteljica je mogla jednostavno odbiti potpisati Sporazum, a što se s obzirom na njezinu životnu dob, dugogodišnje radno iskustvo kod Billa d.o.o., životno iskustvo (udana, majka koja samostalno brine o maloljetnom djetetu), dosadašnju komunikaciju s nadređenima, kao i obzirom na znanja kojima je raspolagala, moglo opravdano očekivati od tužiteljice.

25. Slijedom navedenog, protivno žalbenim navodima, okolnost da je tužiteljici od strane djelatnika tuženika PU iznesena mogućnost otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, uz navodno povoljniji za nju Sporazum o prestanku ugovora o radu, ne može imati značaj prijetnje u smislu odredbe članka 279. ZOO-a.

Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da ne postoji niti nedopuštena prijetnja, jer legitimno je pravo poslodavca da u zakonom propisanim slučajevima i uz poštivanje propisanih procedura da otkaz radniku (bilo redovni bilo izvanredni), kao i da radnika prije otkazivanja upozori na mogućnost otkaza ukoliko nastavi s povredom radnih obveza. Prema tome, "prijetnja" otkazom tužiteljici predstavlja dopuštenu, a ne neopuštenu radnju poslodavca. Da je poslodavac i dao tužiteljici otkaz ona bi mogla osporavati njegovu osnovanost.

26. Tužiteljica bez ikakvog uporišta, u žalbi navodi da u razgovoru koji je vodila na sastanku s PU i ŽU nije bila ravnopravna stranka. Okolnost da su ŽU i PU bili po funkciji „nadređeni“ tužiteljici neupitno stvara pravnu podlogu za činjenicu da su tužiteljicu mogli pozvati na sastanak i ukazati joj na određene tadašnje okolnosti u radu.

ŽU i PU imali su u odnosu na svoje ugovorne obveze , dužnost prema tadašnjem poslodavcu, a iz kojih dužnosti je proizlazilo i pravo na obavljanje razgovora sa ovdje tužiteljicom, što su i učinili. Ta se okolnost ne može tumačiti na način kako to tužiteljica čini u svojoj žalbi, da se tužiteljicu dovodi u odnos prema ŽU i OU , niti se može izvesti zaključak da su isti kao „nadređeni zaposlenici“ bili ravnopravnija strana na sastanku. O tome je sud prvog stupnja dao jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

27. Obzirom na izneseno u cijelosti se prihvaćaju utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužiteljica znala što potpisuje , znala je koje su posljedice Sporazuma o prestanku radnog odnosa, znala je da će joj radni odnos trajati do 30.studenoga , potpisala je zahtjev za godišnji odmor ,zahtjev za prekovremene sate, dakle znala je i bila upućena o svim okolnostima i posljedicama potpisanog sporazuma o otkazu ugovora o radu,za koja uvjerenja je sud dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge,uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti tužiteljica izjavljenom žalbom osporavajući pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je prava volja tužiteljice, bio upravo sklopljen Sporazum o prestanku ugovora o radu, ocijenivši da u postupanju stranaka nema i nije bilo elemenata pobojnosti.

28. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom , a o istom je sud prvog stupnja dao i valjane razloge.

29. U pogledu odluke o parničnom trošku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja mora paziti po službenoj dužnosti dok u odnosu na primjenu materijalnog prava žaliteljica ne ističe žalbene razloge. Na tu povredu zakona sud drugog stupnja nije dužan paziti po službenoj dužnosti (čl.365.st.2. ZPP) pa u tom dijelu presuda nije ispitivana.

30. Slijedom svega navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

31. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno je sukladno odredbi čl.166.st.1. u vezi s odredbom čl.154.st.1.ZPP-a obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom.

32. O zahtjevu tužene za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 166.st.1. u vezi s odredbom čl. 155.ZPP-a obzirom da isti trošak nije bio potreban.

Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

mr.sc.Krunoslav Baran