Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-7381/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikše kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika PONIKVE EKO OTOK KRK d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika ŽB, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. podst. 6. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj 87/08, 116/08, 76/09 – Odluka Ustavnog suda RH, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20), odlučujući o žalbama I okrivljenika PONIKVE EKO OTOK KRK d.o.o. i II okrivljenika ŽB, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, broj: Pp-1106/2021, od 16. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I okrivljenika PONIKVE EKO OTOK KRK d.o.o. i II okrivljenika ŽB i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), I okrivljenik PONIKVE EKO OTOK KRK d.o.o. i II okrivljenik ŽB dužni su platiti trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kuna, I okrivljenik i od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. podst. 6. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna, svaki.

3. Navedenom presudom od I okrivljenika je oduzeta imovinska korist ostvarena učinjenim prekršajem u visini od 10.172,94 eura / 76.648,00 kuna.

4. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe, zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, a I okrivljenik i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.

5. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ i da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ispitujući u smislu navoda žalbi odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud nalazi da je izrečena kazna okrivljenicima u granicama zakona, da je valjano obrazložena i da suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, tim više što je, uzimajući već u dovoljnoj mjeri u korist okrivljenika u obzir da su naknadno ishodili potrebno rješenje, te da ranije nisu kažnjavani, prvostupanjski sud primjenom čl. 37. PZ i I okrivljeniku i II okrivljeniku kaznu znatno ublažio ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 5.000,00 do 300.000,00 kuna, pravnoj osobi i od 4.000,00 do 70.000,00 kuna, odgovornoj osobi u pravnoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju odgovornosti, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

9. Stoga, iako žalitelji ponavljaju u pisanoj obrani iznesene okolnosti pod kojima se prekršaj dogodio, te da su propust naknadno otklonili, ovaj sud nije našao uvjeta za daljnje ublažavanje kazne ili primjenu čl. 38. PZ i oslobađanje okrivljenika od kazne, kako to neosnovano predlažu žalitelji.

10. Treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja i donošenja pobijane presude, dana 1.7.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj 33/23), kao povoljniji propis, jer propisuje blaži minimum novčana kazne (od 660,00 do 39.810,00 eura, pravnoj osobi i od 530,00 do 9.290,00 eura, odgovornoj osobi u pravnoj osobi). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o trgovini kao blažeg propisa, s obzirom da je prvostupanjski sud već istima ublažio novčanu kaznu znatno ispod zakonom propisane za taj prekršaj propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, Zakonom o trgovini („Narodne novine“, broj 87/08, 116/08, 76/09 – Odluka Ustavnog suda RH, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20), a koja ujedno predstavlja ublaženu novčanu kaznu i prema Zakonu o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj 33/23). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopuna Zakona o trgovini ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.

11. Odluka o oduzimanju imovinske koristi također je na zakonu osnovana i valjano je obrazložena, a žalbenim navodima da troškovi pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada pokrivaju se iz njezine cijene koju plaćaju korisnici javne usluge, te da dio opisanih troškova I okrivljenik „pokrije“ upravo iz prodajne cijene komposta, što de facto omogućuje da cijena za krajnjeg korisnika bude niža, a ni u kojem slučaju da ne dovodi do povećanja imovine / ostvarivanja dobiti na strani I okrivljenika, o čemu da svjedoči i rezultat poslovanja I okrivljenika u 2021., u kojoj je isti poslovao s „pozitivnom nulom“, I okrivljenik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke o oduzimanju imovinske koristi odlukom kojom je utvrđeno da je prekršaj počinjen, kao ni žalbeni navod da je trebalo barem uzeti u obzir troškove koje je I okrivljenik imao prilikom sakupljanja i obrade odvojenog prikupljenog otpada, a to je u prosjeku 70,00 eura po toni, s obzirom da se sukladno čl. 76. st. 5. PZ oduzeta imovinska korist neće umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

13. Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.