Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-119/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Klemm sigurnost d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 3, OIB: 35596498125, zastupanog po punomoćnici Dariji Božinović, odvjetnici u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16485/2021-40 od 3. listopada 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16485/2021-40 od 3. listopada 2024. u točkama I., II., III., IV., i VI. izreke.

II. U nepobijanom dijelu točka V. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

„I. Utvrđuje se da je odluka tuženika KLEMM SIGURNOST d.o.o., Drage Gervaisa 3, Zagreb, OIB: 35596498125, o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], donesena 10. rujna 2021., nedopuštena.

II. Utvrđuje se da radni odnos između tuženika KLEMM SIGURNOST d.o.o., Drage Gervaisa 3, Zagreb, OIB: 35596498125 te tužiteljice ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao s 13. rujna 2021., kao danom dostave odluke o izvanrednom otkazu tužiteljici niti je radni odnos prestao temeljem odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. rujna 2021.

III. Nalaže se tuženiku KLEMM SIGURNOST d.o.o., Drage Gervaisa 3, Zagreb, OIB: 35596498125 da tužiteljicu ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na rad i omogući joj obavljanje odgovarajućih poslova na radnom mjestu, sve sukladno rješenju HZMO-a od Klasa: UP/I-141-02/21-01/03277437873, Ur. br.: 341-25-05/3-21-63925 od 31. ožujka 2021. te sukladno čl. 41 Zakona o radu, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku KLEMM SIGURNOST d.o.o., Drage Gervaisa 3, Zagreb, OIB: 35596498125 da isplati tužiteljici ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 3. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Pravodobnom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u svezi odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženika, preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

6. Ujedno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljici donesena 10. rujna 2021. je nedopuštena, da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao s danom 13. rujna 2021. i zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad, na način da joj tuženik omogući obavljanje odgovarajućih poslova na radnom mjestu, sve sukladno rješenju HZMO-a od Klasa: UP/I-141-02/21-01/03277437873, Ur.br.: 341-25-05/3-21-63925 od 31. ožujka 2021., a sukladno članku 41. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. dalje ZR).

8. Prvostupanjski sud u postupku polazi od slijedećih utvrđenih činjenica:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 28. siječnja 2010. temeljem kojeg je bila zaposlena na radnom mjestu zaštitara,

- da je tužiteljica 10. prosinca 2010. doživjela ozljedu na radu te je od toga dana privremeno nesposobna za rad,

- da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, donio Rješenje pod Klasa: UP/I-141-02/21-01/03277437873, Ur.br.: 341-25-05/3-21-63925 od 31. ožujka 2021. kojim se tužiteljici priznaje pravo na invalidsku mirovinu, zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti prema članku 39. stavku 3. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju. Istim rješenjem navedeni su kontraindicirani poslovi osiguranice: poslovi zaštitara u privatnoj zaštiti, poslovi koji zahtijevaju povećane psihofizičke napore, dugotrajni rad u prisilnom položaju vratne i slabinske kralježnice, manipulacija težim teretima; dok su kao poslovi koje je osiguranica sposobna obavljati navedeni: lakši pomoćni poslovi u okviru stručne spreme osiguranice te slobodni ritam rada, a navedeno rješenje HZMO postalo je pravomoćno i konačno,

- da je tuženik, nakon što je obaviješten da je Rješenje HZMO-a od 31. ožujka 2021., pravomoćno i konačno, donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 12. kolovoza 2021. s obrazloženjem da nema odgovarajuće slobodno radno mjesto za obavljanje poslova koje tužiteljica, u skladu s Rješenjem HZMO-a od 31. ožujka 2021. godine, može obavljati,

- da je protiv Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljica u zakonom propisanom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik usvojio te je 9. rujna 2021. donio Odluku kojom je stavio izvan snage Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu,

- da je tuženik 10. rujna 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog grubog kršenja obveza iz radnog odnosa,

- da je tužiteljica protiv iste odluke 22. rujna 2021. uložila Zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio u zakonskom roku te da je tužiteljica u daljnjem roku od 15 zatražila sudsku zaštitu.

- da iz izvješća liječnice tužiteljice PJ proizlazi da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad u periodu od 1. srpnja do 31. srpnja 2021., zatim od 1. kolovoza do 31. kolovoza 2021. i da su oba izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad sastavljena 14. rujna 2021.,

- da prema iskazu liječnice tužiteljice PJ proizlazi da je izdala tužiteljici uputnicu za hospitalizaciju na Kliniku za psihijatriju i psihološku medicinu (list spisa 62) 4. kolovoza 2021., te da tužiteljica nije hospitalizirana zbog manjka kreveta,

- da je liječnica tužiteljice e-mailom 6. rujna 2021. obavijestila tuženika kao poslodavca da je tužiteljica u razdoblju od 24. kolovoza do 31. kolovoza 2021. oboljela od COVID-a i da je u tom periodu privremeno nesposobna za rad,

- da tužiteljica prema mišljenju liječnice tužiteljice PJ početkom kolovoza 2021. nije bila sposobna za rad i da u periodu od 1. kolovoza do 23. kolovoza 2021. u sustavu HZZO-a nije unesen podatak o privremenoj nesposobnosti za rad zbog greške u sustavu,

- da liječnica tužiteljice navodi da tužiteljica nije prekidala bolovanje u srpnju 2021., već da je konstantno bila na bolovanju do 23. prosinca 2021.,

- da je liječnica tužiteljice PJ izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za mjesec kolovoza 2021. izdala tužiteljici 14. rujna 2021.,

- da uvidom u dopis HZMO-a od 29. srpnja 2024. proizlazi da je kod tužiteljice utvrđena privremena nesposobnost za rad sve do 23. prosinca 2021. i da ista nije prekinuta s danom 31. srpnja 2021.,

- da iz rješenja HZZO-a od 20. siječnja 2021. je utvrđena opravdana Odluka liječnice tužiteljice o utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti za rad započete 23. siječnja 2021., s danom 23. prosinca 2021., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem HZZO-a Direkcija, Klasa: UP/II-502-04/22-01/31, Ur.br.: 338-01-06-05-22-02 od 25. veljače 2022. (list spisa 64-67).

9. Temeljem naprijed navedenog činjeničnog supstrata prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužiteljici, prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR-a, jer zaključuje da je tužiteljica u periodu od 1. kolovoza do 23. kolovoza bila privremeno nesposobna za rad, a koji razlog nije opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu, prema odredbi članka 117. stavak 1. ZR-a.

10. Prvostupanjski sud prihvaća iskaz liječnice tužiteljice PJ i stranački iskaz tužiteljice, zaključujući da je prema iskazu liječnice tužiteljica bila neprekidno na bolovanju od 2010., pa tako i u periodu od 1. do 23. kolovoza 2021., zaključujući da to ujedno proizlazi i iz dokumentacije u spisu rješenja HZZO-a od 25. veljače 2022. i izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad za tužiteljicu za kolovoz 2021. Prvostupanjski sud smatra i zaključuje da dan sačinjavanja izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad sa 14. rujnom 2021. ne dovodi u sumnju autentičnost i istinitost sadržaja izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad za kolovoz 2021. i smatra da je tuženik nakon što je tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu i dostavila izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad za srpanj i kolovoz 2021., trebao uvažiti zahtjev za zaštitu prava tužiteljice i Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 10. rujna 2021. staviti izvan snage. To stoga jer je tužiteljica svoj izostanak opravdala naknadnom dostavom izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. do 31. kolovoza 2021., čime je tužiteljica dokazala da je opravdano izostala s posla u spornom periodu od 1. do 23. kolovoza 2021.

11. Pravilnost i zakonitost utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Prema odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

12.1. Prema odredbi članka 117. stavak 1. ZR-a privremena nenazočnost na poslu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu.

13. Tuženik je tužiteljici otkazao Ugovor o radu iz razloga što se tužiteljica nije pojavila na poslu u razdoblju od 1. do 23. kolovoza 2021.

14. Tuženik je imao saznanja da je tužiteljica na bolovanju od 2010. zbog ozljede na radu, te mu nije mogla ostati nepoznata činjenica da je zbog bolesti tužiteljici rješenjem HZMO-a od 31. ožujka 2021. priznato pravo na invalidsku mirovinu od 22. siječnja 2021., i da je istim rješenjem određeno da je tužiteljica sposobna obavljati lakše poslove u okviru stručne spreme, dakle da je tužiteljica djelomično nesposobna za rad.

15. Stoga, uslijed činjenice da je tužiteljica izostala s posla zbog privremene nesposobnosti za rad, neovisno o činjenici kada je tužiteljica dostavila izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, tada se ne može govoriti o neopravdanom izostanku s posla kao razlogom za otkaz Ugovora o radu.

16. Tuženik neovisno o e-mailu koji mu je dostavila liječnica tužiteljice 6. rujna 2021., zbog dugotrajne spriječenosti tužiteljice koja je na bolovanju od 2010. je mogao pretpostaviti da uslijed bolesti tužiteljica nije došla na posao, kontaktirati ili tužiteljicu, a prvenstveno liječnicu tužiteljice i zatražiti podatak od liječnice da li je tužiteljica od 1. do 23. kolovoza 2021. bila sposobna za rad, jer upravo iz iskaza liječnice tužiteljice proizlazi da je tužiteljica trebala biti hospitalizirana 4. kolovoza 2021., što upućuje na zaključak da zbog potrebne hospitalizacije tužiteljica u tom periodu nije bila sposobna za rad.

17. Točno je da je radnik dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad i najkasnije u roku od tri dana dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, prema članku 37. ZR-a.

18. No činjenicom da je tuženiku privremena nesposobnost za rad tužiteljice bila poznata od ranije, jer je tužiteljica bila na bolovanju od 2010., to u slučaju da tužiteljica u propisanom roku nije dostavila tuženiku izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad nije od utjecaja na zakonitost prvostupanjske odluke, jer je tužiteljica dokazala opravdani razlog nedolaska na posao zbog bolesti javnom ispravom, i to Izvješćem o privremenoj nesposobnosti za rad za kolovoz 2021. i podacima HZZO-a koji ukazuju da se tužiteljica nalazila na bolovanju od 23. siječnja do 23. prosinca 2021.

19. Kada je tužiteljičin (radničin) izostanak s posla bio opravdan zbog bolesti i opravdan potvrdom o privremenoj nesposobnosti, iako je ta potvrda dostavljena naknadno, kao i nepostupanje tužiteljice u rokovima određenim u članku 37. ZR-a, to samo po sebi nije osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja bi opravdala izvanredno otkazivanje ugovora o radu, pravno shvaćanje iz odluka VSRH broj Revr- 928/2011 od 28. kolovoza 2012., Ustavni sud broj U-III-462/2013 od 23. svibnja 2014. i VSRH broj Revr-49/2008 od 14. veljače 2008.

20. Uslijed navedenog neosnovano žalbenim navodima tuženik upućuje da je svoju odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu donio temeljem podataka HZZO-a, jer iz postupka proizlazi da tuženik te podatke o privremenoj nesposobnosti za rad nije bazirao na podacima HZZO-a, već je svoju odluku utemeljio na e-mailu liječnice tužiteljice od 6. rujna 2021., a iz kojeg ne proizlazi da bi liječnica obavijestila tuženika da je prekinula bolovanje tužiteljici s koncem srpnja 2021., već proizlazi da je tužiteljica u razdoblju od 24. kolovoza do 31. kolovoza 2021. bila bolesna uslijed COVID-a, slijedom čega je i bila privremeno nesposobna za rad.

21. Dakle, kada je izostanak sa posla tužiteljici bio opravdan zbog bolesti i opravdan Izvješćem o privremenoj nesposobnosti za rad za kolovoz 2021., neovisno što je tužiteljica tu potvrdu dostavila naknadno i neovisno o činjenici što je liječnica tužiteljice retroaktivno evidentirala bolovanje tužiteljice, to samo po sebi ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koje bi opravdalo izvanredno otkazivanje Ugovora o radu.

22. Žalbeni navodi tuženika o činjenici dostave privremenog izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice od 14. rujna 2021. nisu odlučni uslijed činjenice da je tuženik već ranije odjavio tužiteljicu za HZZO-a i HZMO-a sa danom 10. rujna 2021.

23. Uslijed navedenog je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu i pravilno utvrdio da otkaz Ugovora o radu je nedopušten, kao i pravilno utvrdio da radni odnos tužiteljici nije prestao sa danom 13. rujna 2021. kao danom dostave Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

24. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 124. stavak 1. ZR-a naložio tuženiku vraćanje tužiteljice na rad na poslove sukladno rješenju HZMO-a od 31. ožujka 2021. i sukladno članku 41. ZR-a.

25. Stoga je uslijed navedenog valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

26. Kako tuženik nije uspio sa žalbom u ovom postupku, to tuženiku ne pripada pravo na trošak žalbe (članak 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a).

27. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Vladimir Šestak