Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1420/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Darkom d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe PU, zbog prekršaja iz članka 82. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o šumama („Narodne novine“: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20. i 145/20.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe šumarske i lovne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: 48.Pp-42/2022-8 od 13. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe šumarske i lovne inspekcije, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba Darkom d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba PU oslobođeni su od optužbe, zbog prekršaja iz članka 82. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o šumama, činjenično opisanog u izreci, smatrajući da su se u cijelosti ostvarili uvjeti za primjenu instituta beznačajnog prekršaja, s obrazloženjem da je u kritičnom događaju u objektivnom smislu utvrđen mali stupanj neprava, a u subjektivnom smislu u odnosu na oba okrivljenika mali stupanj krivnje, pa se nesporno ukazuje na odsustvo potrebe za kažnjavanjem okrivljenika kao počinitelja navedenog djela prekršaja.
2. Troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona, na temelju članka 140. stavka 2. citiranog Zakona, pali su na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se okrivljenici kazne po zakonu.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je prvostupanjski sud pravilno donio odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe, s razlozima koje je za svoju odluku dao.
7. Člankom 24.a Prekršajnog zakona propisano je da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog dobra, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.
8. Prvostupanjski sud u provedenom je postupku utvrdio da je nesporno da su okrivljenici 26. siječnja 2021.g., kao pravna i odgovorna osoba iz Daruvara, Šetalište I. Meštrovića kod kbr. 2 i 3, teretnim vozilom reg. oznake i broja [registarska oznaka], prevezli odnosno transportirali 1,43 m3 neobilježene drvne mase, neobilježenog ogrjeva pačampresa i javora bez izdanog propisanog teretnog lista te su navedenu neobilježenu drvnu masu, neobilježeni ogrjev bez izdanog propisanog teretnog lista, transportirali na odlagalište neopasnog otpada Cerik, Podborska ulica bb, Daruvar.
9. Međutim u provedenom postupku prvostupanjski sud je ocijenio da u ovom slučaju okrivljenici nisu postupali s namjerom u ostvarenje protupravnog djela prekršaja, zatim da je nesporno da je došlo do neznatnog stupnja ugrožavanja i povrede ne samo zaštićenog dobra, nego i onih vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, da je prevezena količina drvne mase neznatna, a ista je nesporno prevezena i pohranjena na odlagalištu neopasnog otpada, kao biootpad te da se time nesporno ukazuje na odsustvo potrebe za kažnjavanjem okrivljenika kao počinitelja navedenog djela prekršaja. Također, prvostupanjski sud obrazlaže da su okrivljenici izrazili kritičnost za svoje postupanje, kao i izraženo kajanje, te da je nesporno utvrđeno da okrivljenici do sada nisu prekršajno kažnjavani i da nije došlo do nastupanja štetne posljedice.
10. Slijedom navedenoga i ovaj sud je prihvatio mišljenje prvostupanjskog suda da je stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra neznatan i da su postupanje i svojstvo okrivljenika pokazatelji da isti nisu imali namjeru činiti prekršaj te da ima osnove za zaključak da niti ubuduće neće činiti ista djela pa ima osnove za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona, jer su ispunjeni svi objektivni i subjektivni uvjeti iz kojih proizlazi zaključak o beznačajnosti terećenog djela. Stoga, i ovaj sud smatra te nema potrebe za kažnjavanjem počinitelja, iako su ostvarena bitna obilježja prekršaja.
11. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.
Zagrebu 19. prosinca 2024.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
