REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Stalna služba u Donjoj Stubici
Donja Stubica, Matenačka cesta 3/I
Poslovni broj: P-39/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, koju zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi do isplate, nakon održane glavne i javne raspravedana 26. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika, te punomoćnika tuženika, dana 19. prosinca 2024.god.
p r e s u d i o j e
1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu, broj 217642, od 30.05.2008. godine, sklopljenog između tužitelja SČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VOLKSBANK d.d. iz Zagreba (sada HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217), kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika pa su stoga ništetne:
-odredba članka 2. stavak 2.1. u dijelu koji glasi: ''...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.''
-odredba članka 2. stavak 2.4. u dijelu koji glasi: ''Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.''
2. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju SČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi ništetnosti odredbi iz točke 1. izreke ove presude, plati iznos od 536,25 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:
6,13 eura od dana 03.11.2009. do isplate
6,22 eura od dana 02.12.2009. do isplate
6,30 eura od dana 03.01.2010. do isplate
6,38 eura od dana 02.02.2010. do isplate
6,36 eura od dana 02.03.2010. do isplate
6,51 eura od dana 02.04.2010. do isplate
6,47 eura od dana 04.05.2010. do isplate
6,54 eura od dana 02.06.2010. do isplate
6,95 eura od dana 02.07.2010. do isplate
6,86 eura od dana 03.08.2010. do isplate
7,20 eura od dana 02.09.2010. do isplate
7,02 eura od dana 02.10.2010. do isplate
6,89 eura od dana 03.11.2010. do isplate
7,30 eura od dana 02.12.2010. do isplate
7,56 eura od dana 04.01.2011. do isplate
7,37 eura od dana 02.02.2011. do isplate
7,40 eura od dana 02.03.2011. do isplate
7,27 eura od dana 02.04.2011. do isplate
7,30 eura od dana 03.05.2011. do isplate
7,77 eura od dana 02.06.2011. do isplate
7,83 eura od dana 02.07.2011. do isplate
8,34 eura od dana 02.08.2011. do isplate
8,16 eura od dana 02.09.2011. do isplate
7,86 eura od dana 02.10.2011. do isplate
7,86 eura od dana 02.11.2011. do isplate
7,83 eura od dana 02.12.2011. do isplate
7,94 eura od dana 03.01.2012. do isplate
8,05 eura od dana 02.02.2012. do isplate
8,05 eura od dana 02.03.2012. do isplate
7,98 eura od dana 03.04.2012. do isplate
8,01 eura od dana 03.05.2012. do isplate
8,05 eura od dana 02.06.2012. do isplate
8,00 eura od dana 03.07.2012. do isplate
8,01 eura od dana 02.08.2012. do isplate
7,97 eura od dana 02.09.2012. do isplate
7,89 eura od dana 02.10.2012. do isplate
7,98 eura od dana 03.11.2012. do isplate
8,02 eura od dana 02.12.2012. do isplate
8,00 eura od dana 03.01.2013. do isplate
7,86 eura od dana 02.02.2013. do isplate
7,96 eura od dana 02.03.2013. do isplate
7,98 eura od dana 03.04.2013. do isplate
7,94 eura od dana 03.05.2013. do isplate
7,81 eura od dana 02.06.2013. do isplate
7,73 eura od dana 02.07.2013. do isplate
7,80 eura od dana 02.08.2013. do isplate
7,85 eura od dana 03.09.2013. do isplate
7,98 eura od dana 02.10.2013. do isplate
7,91 eura od dana 03.11.2013. do isplate
7,94 eura od dana 03.12.2013. do isplate
7,97 eura od dana 03.01.2014. do isplate
8,01 eura od dana 02.02.2014. do isplate
8,06 eura od dana 02.03.2014. do isplate
8,03 eura od dana 02.04.2014. do isplate
7,99 eura od dana 03.05.2014. do isplate
7,96 eura od dana 03.06.2014. do isplate
7,97 eura od dana 02.07.2014. do isplate
8,03 eura od dana 02.08.2014. do isplate
8,11 eura od dana 02.09.2014. do isplate
8,10 eura od dana 02.10.2014. do isplate
8,13 eura od dana 04.11.2014. do isplate
8,18 eura od dana 02.12.2014. do isplate
8,16 eura od dana 03.01.2015. do isplate
9,42 eura od dana 03.02.2015. do isplate
9,23 eura od dana 03.03.2015. do isplate
9,36 eura od dana 02.04.2015. do isplate
10,41 eura od dana 03.05.2015. do isplate
10,57 eura od dana 02.06.2015. do isplate
po stopi koja je:
- do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- od 01.01.2023. godine do 30.12.2023. godine po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena
- od 31.12.2023. godine do do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
3. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu, broj 217642, od 30.05.2008. godine, sklopljenog između tužitelja SČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VOLKSBANK d.d. iz Zagreba (sada HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217), kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa je stoga ništetna:
-odredba članka 8. u dijelu koji glasi: ''...u iznosu CHF 480,74 (četiristoosamdesetšvicarskihfranakaisedamdesetčetiricenta)
u
kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća.'' 4. Nalaže se tuženiku NOVA HRVATSKA BANKA d.d., Varšavska ulica 9, Zagreb, OIB: 78427478595 iz Zagreba, da tužitelju SČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi ništetnosti odredbi iz točke 3. izreke ove presude, plati iznos od 7.553,92 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:
54,19 eura od dana 02.07.2008. do isplate
5,48 eura od dana
02.08.2008. do isplate
5,48 eura od dana
02.09.2008. do isplate
4,58 eura od dana
02.10.2008. do isplate
27,71 eura od dana
04.11.2008. do isplate
11,69 eura od dana
02.12.2008. do isplate
30,96 eura od dana
03.01.2009. do isplate
36,07 eura od dana
03.02.2009. do isplate
33,29 eura od dana
02.04.2009. do isplate
33,98 eura od dana
03.05.2009. do isplate
27,99 eura od dana
02.06.2009. do isplate
22,14 eura od dana
02.07.2009. do isplate
22,88 eura od dana
02.08.2009. do isplate
36,07 eura od dana
02.09.2009. do isplate
27,11 eura od dana
02.10.2009. do isplate
24,37 eura od dana
03.11.2009. do isplate
28,46 eura od dana 02.12.2009. do isplate
32,56 eura od dana
03.01.2010. do isplate
38,05 eura od dana
02.02.2010. do isplate
36,68 eura od dana
02.03.2010. do isplate
44,20 eura od dana
02.04.2010. do isplate
42,15 eura od dana
04.05.2010. do isplate
45,00 eura od dana
02.06.2010. do isplate
66,75 eura od dana
02.07.2010. do isplate
57,92 eura od dana
03.08.2010. do isplate
80,43 eura od dana 02.09.2010. do isplate 70,86 eura od dana
02.10.2010. do isplate
63,75 eura od dana
03.11.2010. do isplate
85,63 eura od dana
02.12.2010. do isplate
100,98 eura od dana 04.01.2011. do isplate 88,63 eura od dana
02.02.2011. do isplate
90,82 eura od dana
02.03.2011. do isplate
83,71 eura od dana
02.04.2011. do isplate
85,90 eura od dana
03.05.2011. do isplate
109,97 eura od dana 02.06.2011. do isplate 109,07 eura od dana 02.07.2011. do isplate 139,92 eura od dana 02.08.2011. do isplate 130,34 eura od dana 02.09.2011. do isplate 115,31 eura od dana 02.10.2011. do isplate 114,61 eura od dana 02.11.2011. do isplate 113,25 eura od dana 02.12.2011. do isplate 118,72 eura od dana 03.01.2012. do isplate
124,18 eura od dana 02.02.2012. do isplate
124,87 eura od dana 02.03.2012. do isplate
120,91 eura od dana 03.04.2012. do isplate
125,61 eura od dana 03.05.2012. do isplate
124,87 eura od dana 02.06.2012. do isplate
122,56 eura od dana 03.07.2012. do isplate
122,69 eura od dana 02.08.2012. do isplate
121,06 eura od dana 02.09.2012. do isplate
115,98 eura od dana 02.10.2012. do isplate
121,35 eura od dana 03.11.2012. do isplate
123,80 eura od dana 02.12.2012. do isplate
122,84 eura od dana 03.01.2013. do isplate
115,09 eura od dana 02.02.2013. do isplate
120,21 eura od dana 02.03.2013. do isplate
121,39 eura od dana 03.04.2013. do isplate
119,08 eura od dana 03.05.2013. do isplate
112,16 eura od dana 02.06.2013. do isplate
108,05 eura od dana 02.07.2013. do isplate
111,89 eura od dana 02.08.2013. do isplate
114,34 eura od dana 03.09.2013. do isplate
120,77 eura od dana 02.10.2013. do isplate
117,22 eura od dana 03.11.2013. do isplate
118,97 eura od dana 03.12.2013. do isplate
120,29 eura od dana 03.01.2014. do isplate
122,69 eura od dana 02.02.2014. do isplate
125,48 eura od dana 02.03.2014. do isplate
124,13 eura od dana 02.04.2014. do isplate
121,47 eura od dana 03.05.2014. do isplate
120,28 eura od dana 03.06.2014. do isplate
120,80 eura od dana 02.07.2014. do isplate
122,80 eura od dana 02.08.2014. do isplate
127,54 eura od dana 02.09.2014. do isplate
127,24 eura od dana 02.10.2014. do isplate
128,95 eura od dana 04.11.2014. do isplate
131,40 eura od dana 02.12.2014. do isplate
130,41 eura od dana 03.01.2015. do isplate
130,48 eura od dana 03.02.2015. do isplate
130,76 eura od dana 03.03.2015. do isplate
130,63 eura od dana 02.04.2015. do isplate
131,42 eura od dana 03.05.2015. do isplate
159,60 eura od dana 02.06.2015. do isplate
po stopi koja je:
- do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- od 01.01.2023. godine do 30.12.2023. godine po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
5. Nalaže se tuženiku NOVA HRVATSKA BANKA d.d., Varšavska ulica 9, Zagreb, OIB: 78427478595 iz Zagreba, da tužitelju SČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
O b r a z l o ž e n j e
1./1.Tužitelj je s „Volksbank“ d.d., kao pravnim prednikom tuženika, dana 30.05.2008. g. sklopio Ugovor o kreditu broj 217642 za kupnju motornog vozila, kojim se Ugovorom ista, kao kreditor obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 33.016,63 00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan do isplate, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.
Tužitelj se obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, uz redovnu kamatnu stopu koja određena kao promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata jednostrano mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 5,90%, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 2. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, ništetan.
Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi znači da su nezakonita sva tuženikova jednostrana povećanja kamatnih stopa, a time i mjesečnih anuiteta. Plaćajući uvećane mjesečne anuitete u razdoblju od 1.10.2009. ( početak dospijeća prvog uvećanog anuiteta) do 1.6.2015.. (ukupno 68 mjeseci) tužitelj je preplatio svoju obvezu po toj osnovi najmanje za iznos od 536,25 eura.
1./2. Nadalje, osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. S tim u vezi razvidna je činjenica, kako u označenom ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa), koja sama po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza.Predmetni kredit isplaćen je 2.6.2008. kada je srednji tečaj HNB za CHF valutu bio 4,45 kn/CHF. Plaćajući uvećanu novčanu obvezu, uslijed jačanja tečaja CHF valute, tužitelj je u razdoblju od 1.7.2008. do konačne otplate preplatio svoju obvezu po toj osnovi, najmanje za iznos od 7.535,92 eura.
1./3. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, potvrđene presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Pž-6632/2017, od dana 14. lipnja 2018. godine, utvrđeno je u odnosu na tuženu da je povrijedila kolektivna prava i interese potrošača ugovaranjem nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a sve razloge za donošenje predmetne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Trgovačkog suda Republike Hrvatske, prihvatio je u svojoj odluci poslovni broj Rev- 2221/2018 od 3.09.2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske te odbio u tom dijelu revizije banaka.
1.4. Tužitelj potražuje preplaćene iznose zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki preplaćeni iznos, a temeljem ništetnih odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pravnu osnovu, a ne i visinu potraživanja. Ističe prigovor zastare potraživanja, jer je protekao svaki zastarni rok propisan Zakonom o obveznim odnosima, bilo za potraživanja s osnova naknade štete bilo zbog ništavog pravnog posla. Navodi da je tužiteljica predmetni parnični postupak pokrenula tek 2023. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa i to s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja. Navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jasna je i razumljiva i zakonom dopuštena. Također, promjenjiva kamatna stopa unijeta je u ugovor temeljem odluke tužitelja, a odredba je jasna i lako uočljiva. Tuženik nije mijenjao kamatnu stopu samovoljno, već prema tržišnim kriterijima. Iako osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, samu visinu tužbenog zahtjeva ne osporava. Zaključno, tuženik ne prigovara visini istaknutog tužbenog zahtjeva i stoga smatra nesvrsishodnim provođenje financijskog vještačenja.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kreditu broj: 217642 od 30. 05. 2008. (na listu 14-20), proveo je uvid u karticu prometa (list 28-35), povijesni pregled dnevnih tečajeva za valute eur i CHF (list 36-68 spisa), u otplatnu tablicu (list 22-27) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.
4. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja kojim predlaže da se provede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem budući da tuženik na prigovara visini istaknutog tužbenog zahtjeva.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Tužitelj je izjavio da je zbog kupnje automobila za vlastite potrebe, zatražio kredit u tadašnjoj Volksbank i gdje mu je ponuđen kao najpovoljniji kredit u CHF valuti. Kako je to bio najpovoljniji kredit, nije za ostalo pitao djelatnike banke, niti je dobio neka objašnjenja pojedinih ugovornih odredaba. No, otplatni obroci stalno su se povećavali. Tražio je objašnjenje, ali mu je rečeno u banci da se ništa ne može učiniti. Nije imao neku vlastitu djelatnost u vrijeme dizanja kredita, a ni u međuvremenu.
7. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije niti sporno:
- da je tužitelj kao korisnik kredita, s prednikom tuženika kao kreditorom zaključio ugovor o kreditu, prema kojem je ( toč. 1.) kreditor isplatio korisniku kredita iznos od 33.016,63 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize HNB-a, vrijedećem na dan korištenja kredita,
- u čl. 2.1. ugovoreno je: "Redovna kamatna stopa 5,90% godišnja, promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora".
- u čl. 8. ugovoreno je: " u iznosu CHF 480,74 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća".
- da je s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, čija ništetnost je utvrđena u kolektivnom sporu koji se vodio pod posl. br. P-1401/2012 koji je pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu Udruga potrošača Franak, a po izračunu tuženika u kojem je uzeo da je kroz cijelo vrijeme otplate bio početni tečaj CHF valute odnosno u visini kao na dan puštanja kredita tužitelju, te i kamatna stopa ostala ista kao na taj dan, tužitelj preplatio do početka do dana otplate cjelokupnog kredita 536,25 eura ( s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), plus iznos od 7.553,92 eura ( s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli).
8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o sklapanju pravnog posla, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. U razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
9. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli.
10. Prema odredbi čl. 323. ZOO/91, u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora.
11. Tuženik nije prigovorio visini potraživanja tužitelja, te je odlučeno kao u izreci, sukladno tužbenom zahtjevu tužitelja.
12. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
13. Budući da su navedene odredbe utvrđene nepoštenima i ništetnima, tuženik je nesavjestan pa je obveza platiti kamatu od dana stjecanja.
14. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema pravnom shvaćaju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog pravnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 stavak 1. ZOO-a (članka 104. stavak 1. ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost, a radi se o gore spomenutoj kolektivnoj presudi.
15. Sukladno navedenom, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti.
16. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju.
Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima dana 03.09.2024. i 26.11.2024. po Tbr. 9/1 za svako ročište 200,00 eura, za podnesak od dana 16.08.2023. i 02.10.2024. po 50,00 eura, i podnesak od 09.01.2024. i 24.05.2024. za svaki iznos od 200,00 eura, po Tbr. 8/1, što ukupno iznosi 1.100,00 eura, uvećano za 25% PDV u iznosu od 275,00 eura, te mu je priznata sudska pristojna na tužbu u iznosu od 63,59 eura, tako da ukupni iznos parničnog troška iznosi 1.438,59 eura.
Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.
17. Glede zatraženih putnih troškova u iznosu od 117,50 eura koji su zatraženi za korištenje vlastitog automobila radi pristupa na dvije rasprave, sud isto ne može odobriti, jer se odredbom čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima stranci kao i punomoćniku priznaje pravo na naknadu troška javnog prijevoza ( a putne karte nisu dostavljene).
18. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Donjoj Stubici, dana 19. prosinca 2024.
S u d a c
Vesna Posavec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležnom županijskom sudu.
Dn-a:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
