Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Pr-7831/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Klinički bolnički centru Sestre milosrdnice, sa sjedištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku GNL, dipl. iur, protiv tuženika GN, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Pešut, odvjetnik iz odvjetničkog društva Pešut i Matić d.o.o. iz Zagreba, Miramarska cesta 24, iz radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja DN prema generalnoj punomoći Su- 251/20 i punomoćnika tužitelja Nenada Pešuta, dana 19. prosinca 2024.

presudio je

I Nalaže se tuženiku GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da naknadi tužitelju Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 3.345,40 eura/25.205,86 kuna ( po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 572,29 eura od 15. listopada 2015. do isplate

-na iznos od 574, 87 eura od 15. studenoga 2015. do isplate

-na iznos od 591,75 eura od 15. prosinca 2015. do isplate

-na iznos od 412,44 eura od 15. siječnja 2015. do isplate

-na iznos od 591,75 eura 16. veljače 2016. do isplate

-na iznos od 602,30 eura od 16. ožujka 2016. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi i tijekom postupka da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja temeljem Ugovora o radu broj: 1/l -8401/12-2 od 1.1.2013. godine. i Dodatka Ugovora o radu broj: broj:1/1-3674/14 od 1.4.2014. godine. na radnom mjestu pročelnika Kliničke jedinice urogenitalne radiologije i radiologije dojke u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Sporazumom o prestanku Ugovora o radu broj: 1/1-16624/16 od 17.10.2016. tuženiku je prestao radni odnos kod tužitelja. Tužitelj je temeljem dobivenih financijskih izvještaja krajem mjeseca svibnja 2016. godine od svojih predstojnika klinika, kliničkih zavoda i zavoda zatražio analizu broja prekovremenih sati u njihovim ustrojstvenim jedinicama.

Prilikom toga, uočeno je veliko odstupanje u broju prekovremenih sati na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, na kojem je bio zaposlen tuženik. Naime za razdoblje siječanj i veljača 2016.g. u odnosu na isto razdoblje 2015. godine detektirano je enormno povećanje u broju prekovremenih sati radnika, za cca 1400-1600 sati.

Također, analizom evidencija radnog vremena za relevantno razdoblje- Šihterica i Centralnog obračuna plaća (dalje u tekstu: COP) utvrđeno je da na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju tužitelja, na kojem je bio zaposlen tuženik, postoje nepravilnosti i razlike u podacima za određene djelatnike u dva naprijed spomenuta dokumenta.

Sukladno tome, tužitelj je proveo izvanredni nadzor i to dana 21. lipnja 2016., 28. lipnja 2016, 5. srpnja 2016., 12. srpnja 2016. i 29. kolovoza 2016. godine. Po provedenom izvanrednom nadzoru ustanovljeno je da je tuženik subotama u periodu od 1. rujna 2015. do 28. veljače 2016. godine. sudjelovao u provođenju Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke temeljem kojeg je očitavao nalaze mamografije.

Naknada za očitanje nalaza mamografije s dvostrukim neovisnim očitavanjem, a koje je očitavao tuženik, isplaćuje se iz posebnih sredstava koje tužitelj dobiva temeljem ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.

Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke koji je provodio tuženik u ime tužitelja plaćao se iz posebnih sredstva. Svi sudionici tog programa bili su plaćeni po učinjenoj screening mamografiji i dužni su je bili obavljati izvan redovnog radnog vremena.

Visina naknade ovisila je o broju očitanih nalaza, a utvrđena je Odlukom Sanacijskog vijeća tužitelja.

Paralelno, u periodu od 1. rujna 2015. godine do 29. veljače 2016. godine, tuženiku su dodatno u COP uneseni prekovremeni sati u slijedeće subote:

Konkretno, tuženik je očitavao nalaze mamografije subotama u slijedeće dane: 5.,12.,19. i 26. rujna 2015. godine;

10.,17.,24. i 31. listopada 2015. godine;

7.,14.,21. i 28. studenoga 2015. godine;

5., 12. i 19. prosinca 2015. godine;

9.,16.,23. i 30 siječnja 2016. godine;

6.,13.,20. i 27. veljače 2016. godine.

U gore navedene subote, u periodu od 6 mjeseci, tuženik je ostvario ukupno 182 sati, od čega je 168 sata ostvareno u jutarnjoj smjeni, 14 sati u popodnevnoj smjeni.

Ostvareni rad tuženika dodatno je honoriran uvođenjem prekovremenih sati čime je ostvario nepripadno isplaćenu naknadu, a bez odobrenja za prekovremeni rad. Dakle, „takvo nagrađivanje“ nije bilo moguće odobriti unutar sustava javnog zdravstva, a čime je ostvarena nepripadna materijalna korist.

U periodu od 1. rujna 2015. godine do 29. veljače 2016. u COP tuženika su uneseni netočni podaci o prisutnosti na radu.

Stručne službe tužitelja, na temelju svih prikupljenih podataka, evidencija prisustva na radnom mjestu tzv. Šihterica i evidencijama unesenim u COP te platnim listama tuženika izvršile su izračun nepripadno isplaćene naknade tuženiku za sporne subote kojim je utvrđeno je da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju ukupni iznos od 25.190,40 kn.

Slijedom navedenog tužitelj je donio Odluku kojom se tuženiku nalaže povrat financijskih sredstava koja su mu isplaćena za rad subotom u razdoblju od 1. rujna 2015. do 29. veljače 2016. godine, a navedeno na ime prekovremenog rada za očitavanje nalaza mamografije temeljem Ugovora sklopljenog sa Hrvatskom zavodom za zdravstveno osiguranje o provođenju Nacionalnog programa prevencije raka dojke te je o istome obavijestio tuženika dopisom od 21. veljače 2018. broj: 1/1-1841/18-9. Tužitelj napominje kako tuženik nije postupio po obavijesti tužitelja, ali isto tako napominje da je s tuženikom višekratno pokušavao ponovno postići mirno rješavanje nastale situacije.

Tužitelj je tuženiku u svrhu postizanja mirnog rješavanja spora također ponudio sklapanje Izvansudske nagodbe s time da je istom zbog nepravilnosti u evidencijama prisutnosti na radu i Centralnom obračunu plaća te zbog pogrešno upisanih prekovremenih sati koje tuženik nije odradio u razdoblju od rujna 2015. do veljače 2016., ponudio namiriti dio duga u bruto II iznosu od ukupno 29.560,36 kuna. Ustvari, tuženik bi tužitelju bio u obvezi podmiriti dugovanje u neto iznosu od 11.779,09 kuna. Nadalje, tužitelj se tuženiku više puta obraćao usmenim i pisanim putem, a radi postizanja dogovora oko povrata nepripadno isplaćene naknade, međutim tuženik se, za razliku od drugih djelatnika s kojima je tužitelj sklopio nagodbu, oglušio na prijedloge tužitelja.

Dakle, razvidno je da je tuženi stekao naknadu za pravni posao koji uopće nije postojao, odnosno stekao je naknadu bez pravne osnove za prekovremeni rad čime je nanio štetu tužitelju.

Tužitelj ističe kako je tuženi znao da mu je nepripadno isplaćena naknada za prekovremeni rad koji nije ostvaren te da je trebao postupiti u dobroj vjeri i sporazumno vratiti nepripadno isplaćenu naknadu, međutim, unatoč svemu, isti to nije učinio. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao i troškove ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi dana 30. listopada 2020. godine zaprimio tužbu kojom tužitelj traži da sud presudom naloži tuženiku da tužitelju na ime navodne nepripadno isplaćene naknade za prekovremeni rad isplati iznos od 29.560,36 kn (koji iznos si tužitelj pridržava pravo konačno „urediti“ i specificirati po provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja), uvećano za zakonske zatezne kamate (tekuće od datuma koji u tužbi nije definiran!), kao i da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

Uvodno se napominje da je tuženik uz tužbu zaprimio brojne dokumente koji nisu označeni brojem priloga, niti jasno „sortirani“ odnosno razdvojeni (niti jedan pojedini dokument nije „zaklaman“), pa se dijelom ne može odrediti što je dio nekog priloga, a što zaseban prilog. To priložene isprave čini nepreglednim i dijelom nerazumljivim. Osim toga, uz tužbu nisu zaprimljene sve isprave koje tužitelj navodi u tužbi kao dokaze (primjerice, nedostaje „Zapisnik Povjerenstva za unutarnji nadzor i kontrolu rada 7882/16-Z od 29.08.2016. god.“)

Tuženik si u tom smislu pridržava pravo naknadnog očitovanja, nakon što punomoćnik dobije mogućnost uvida u odvojene priloge u e-spisu, odnosno nakon primitka nedostajućih isprava na koje se poziva tužitelj.

Tuženik u roku zadanom rješenjem Pr-7831/2020-3 od 26. listopada 2020. osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te se u odnosu na navode iz tužbe očituje kako slijedi.

Točno je da je je tuženik bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu pročelnika Kliničke jedinice urogenitalne radiologije i radiologije dojke u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, te da je radni odnos prestao na temelju Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 17.10.2016. godine. Potpunosti radi treba dodati da je tuženik bio dugogodišnji djelatnik tužitelja i da je radni odnos sporazumno raskinut s danom 30.11.2016.godine radi prelaska u drugu zdravstvenu ustanovu. Točno je da je tuženik, kao i ostali specijalisti radiologije zaposleni kod tužitelja, sudjelovao u Nacionalnom programu ranog otkrivanja raka dojke (u nastavku: „Nacionalni program“), te da je u okviru svojih radnih obveza kao specijalist radiologije očitavao nalaze mamografije. Potpunosti radi treba nadodati da se Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke u Republici Hrvatskoj provodi od 2007. godine, te da je tuženik sudjelovao u tom programu od njegovih samih početaka.

Bitno je napomenuti da sudjelovanje tuženika i specijalista radiologije u Nacionalnom programu nije predstavljalo dobrovoljnu akciju odnosno volonterski rad, već izvršavanje obveza u okviru radnog odnosa, sukladno uputama poslodavca (tužitelja).

Što se tiče navoda u tužbi o ugovornom odnosu između tužitelja i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), detalji tog ugovornog odnosa i naknade koje je HZZO isplaćivao tužitelju za izvršene preglede, tuženiku nisu, niti su morali biti poznati, niti su taj ugovorni odnos i sredstva koja je tužitelja za tu svrhu dobivao od HZZO-a relevantni za ugovorni odnos između tužitelja i tuženika i ovaj spor. Nadalje, tuženiku nije bila dostavljena niti je trebala biti dostavljena odluka uprave tužitelja o načinu korištenja sredstava dobivenih od HZZO-a i iznosu koji će od dobivenih sredstava isplaćivati liječnicima koji sudjeluju u programu. Tuženik je, kao i ostali liječnici koji su sudjelovali u tom programu, bio usmeno informiran da će se očitanja mamografije dodatno nagrađivati.

Tužitelj nije s liječnicima koji su sudjelovali u Nacionalnom programu sklopio ugovor o djelu niti se radilo o nekom dodatnom radu koji bi odnosni liječnici obavljali izvan bolnice vlastitim sredstvima rada i neovisno o uputama tužitelja. Obveze očitanja mamografije tuženik je obavljao u okviru radnog odnosa, u bolnici, sukladno uputama poslodavca.

Pri tome je uputa poslodavca bila da se pregledi mamografije odnosno očitanja nalaza u okviru Nacionalnog programa moraju raditi izvan redovnog radnog vremena kako bi se osiguralo nesmetano obavljanje redovnih djelatnosti bolnice. Sukladno tome, u periodu od 2007-2015. godine pregledi su se obavljali tijekom tjedna nakon isteka radnog vremena u poslijepodnevnim satima, a očitanja nalaza su se obavljala također nakon radnog vremena. Dakle nije sporno, da je rad na očitanjima mamografije predstavljao rad u okviru radnog odnosa i rad izvan radnog vremena, što znači da se radilo prekovremeno.

Do jeseni 2015. godine broj mamografija koje su se obavljale kod tužitelja u okviru Nacionalnog programa kretao se oko 20-40 mjesečno po specijalistu „očitavaču“. Zbog velikog zastoja u Nacionalnom programu 2015. godine, osobito nakon odluke nadležnog ministarstva da privatne zdravstvene ustanove ne mogu sudjelovati u Nacionalnom programu, uprava tužitelja je zahtijevala da se organizira snimanje znatno većeg broja mamografija. Tada je uvedena i smjena subotom, također kao dodatan rad izvan radnog vremena. Liječnicima koji su sudjelovali u Nacionalnom programu, i samom tužitelju tada je od strane pretpostavljenih odnosno predstavnika tužitelja usmeno dano do znanja da će se njihov dodatni rad honorirati dodatno kao prekovremeni rad.

U razdoblju od 9. mj. 2015. godine do 2. mj. 2016. godine kod tužitelja su u okviru Nacionalnog programa snimljene 7652 mamografije. Tuženik je u tom periodu osobno očitao 1023 mamografije. Za jedno očitanje bilo je potrebno minimalno 15-20 min., što znači da je tuženik na očitanju mamografija u okviru Nacionalnog programa radio najmanje 255 sati, odnosno u prosjeku najmanje 42 sata mjesečno. Radilo se o značajnom porastu posla koji se mogao odraditi jedino izvan redovnog radnog vremena, subotama, nedjeljama ili u poslijepodnevnim satima po proteku redovnog radnog vremena. Tako je i odrađeno, sukladno uputama poslodavca. Radilo se o značajnom porastu posla koji je logično rezultirao značajnim brojem prekovremenih sati i to pored toga što su svi liječnici ionako imali brojne prekovremene sate. Iz tužbe nije jasno što je zapravo sporno. S jedne strane nesporno je da je rad izvršen i da je obavljen izvan redovnog radnog vremena, dakle izvan perioda rada koji je bio predviđen dnevnim rasporedom rada i izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati. S druge strane iz tužbenog zahtjeva i priloga uz tužbu proizlazi da tužitelj osporava upravo plaćanja za fond sati odrađen subotama. Osim toga, čini se da ni samom tužitelju nije jasno što točno osporava i koji bi iznos potraživao, jer je ravnatelj tužitelja dopisom od 21. veljače 2018. godine (priložen uz tužbu) tražio povrat iznosa od 25.190,40 kn, a u tužbi se ističe zahtjev za povrat iznosa od 29.560,00 kn. Tužitelj je u tužbi istaknuo konkretan tužbeni zahtjev za isplatu, ali uz pridržaj prava da iznos naknade koju potražuje konačno uredi i specificira tek po provedenom financijskom vještačenju. Takav tužbeni zahtjev nije dopušten. U konkretnom slučaju ne radi se o tzv. stupnjevanoj tužbi u smislu čl. 186.b ZPP-a u kojoj bi tužitelj naknadno mogao odrediti tužbeni zahtjev nakon što tuženik po nalogu suda položi račun ili preda određenu dokumentaciju kojom tužitelj ne raspolaže. U konkretnom slučaju tužitelj bi nakon vještačenja, kada bi ono bilo osnovano, mogao jedino povećati tužbeni zahtjev tj. preinačiti tužbu ili smanjiti tužbeni zahtjev tj. djelomično povući tužbu. Takvoj preinaci ili povlačenju tužbe tuženik se unaprijed protivi.

Tuženik se protivi provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer nije jasno što bi vještak trebao vještačiti. U tužbi nije jasno određeno koji su sati i isplate i po kojoj osnovi sporni, jer se osporavaju podaci o radu subotom koji nije sporan. Osim toga, dokumenti u prilozima su dijelom nejasni i dijelom proturječni. Ako sam tužitelj, koji je vodio evidenciju o radnom vremenu i ima informatički sustav za evidencije i obračune plaća, kao i stručne službe koje unose, prate i obrađuju podatke te rade obračune plaća, nije u stanju objasniti točno koji unosi u evidencijama su sporni i koji su obračuni eventualno pogrešni ili neosnovani, onda je pitanje što bi točno trebao utvrđivati vještak. Ako su obračuni plaća ili evidencije nejasni, onda tužitelj najprije mora tuženiku i sudu jasno obrazložiti evidencije i obračune, te točno ukazati na to koje su stavke u priloženim evidencijama netočne ili sporne. Za to nije potrebno financijsko vještačenje.

Tužitelj u tužbi navodi da su u COP-u (centralni obračun plaća) za odrađene subote dodatno uneseni prekovremeni sati, te osporava isplatu za sve odrađene sate subotama. Prema tužitelju, „takvo nagrađivanje nije bilo moguće odobriti“ te bi to stoga bila nepripadna materijalna korist. Dalje se u tužbi navodi da je tužitelj donio Odluku „kojom se tuženiku nalaže povrat sredstava koja su mu isplaćena za rad subotom u razdoblju od 1. rujna 2015. do 29. veljače 2016. na ime prekovremenog rada. Ovi navodi tužitelja su proturječni. Nije jasno tvrdi li tužitelj da rad subotom nije bio prekovremeni rad ili tvrdi da su pored odrađenih prekovremenih sati obračunati dodatni prekovremeni sati.

Kao prvo, rad subotom je bio rad izvan redovnog radnog vremena odnosno izvan redovnog fonda mjesečnih sati, te se radi o prekovremenom radu koji je poslodavac dužan dodatno honorirati. (Pri tome tuženik ponovo ističe da iz dokumentacije dostavljene uz tužbu nije razvidno da su sati odrađeni subotom upisani i obračunati kao prekovremeni sati).

U svakom slučaju Prema Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je vrijedio u to vrijeme (NN 143/2013, Dodatak I NN 96/2015) poslodavac je obavezan svakom radniku platiti prekovremeni rad, pri čemu se osnovna plaća uvećava za 50%. (čl. 51. st. 1 i 11. reč. 1. KU). Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati“ (čl. 51. st. 9 KU). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (čl. 51. st. 10. KU). Iz evidencija o prisustvu na radu i COP-a je razvidno da je tuženik u relevantnim mjesecima radio znatno duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

17. Iz Odluke ravnatelja tužitelja br. I7I-1841/18 od 25. siječnja 2018., koja je priložena uz tužbu, proizlazi da tužitelj traži povrat sredstava koja su isplaćena na ime prekovremenog rada. U obrazloženju te odluke se navodi da je Povjerenstvo zaključilo da se rad liječnika nije smio honorirati uvođenjem prekovremenog rada, te da bi stoga izvršene isplate bile nepripadne.

U dopisu ravnatelja tuženika od 21. veljače 2018. upućenog tuženiku, kojim se traži povrat iznosa od 25.190,40 kn, također se poziva na nalaze Povjerenstva i traži povrat sredstava koja su isplaćena za rad subotom, a na ime prekovremenog rada. Iz ovih isprava proizlazi da se ne radi o nikakvim dodatnim prekovremenim satima koji bi bili upisani u sustav pored stvarno odrađenih sati, već da je poslodavac uveo prekovremeni rad (što je činjenica), ali naknadno misli da to nije smio, pa bi radi toga htio da se naknada za odrađene prekovremene sate vrati. Takvo pravo poslodavac naravno nema, jer ako je naložio prekovremeni rad onda ga je dužan i platiti, a ako ga nije smio naložiti, onda to ne znači da ga ne treba platiti ako je rad izvršen. Drugo, ako bi se u konkretnom slučaju radilo doista o tome da su u sustav COP- a pored odrađenih prekovremenih sati uneseni i dodatni prekovremeni sati (a što se na temelju obrazloženja u tužbi i priloga uz tužbu ne može jasno razaznati) ili da odrađene subote doista nisu predstavljale prekovremeni rad ali da su tako prikazane u obračunu plaće, onda je jasno da je takav unos prekovremenih sati bio izvršen iz razloga jer je poslodavac na taj način htio honorirati liječnike koji su sudjelovali u Nacionalnom programu i radili dodatno subotama, što je tuženik znajući da će njegov rad subotom biti dodatno honoriran konkludentno prihvatio. Naknadni „zaključci“ tužitelja da to ipak nije smio, mogli bi se eventualno tumačiti kao tužiteljeva zabluda u pogledu dogovora oko honorara za očitavanje mamografije, no pobijanje odnosno poništaj tog dijela pravnog posla mogao se tražiti samo u roku od godine dana od saznanja za razlog pobojnosti.

Ako su u sustav uneseni prekovremeni sati, bilo kao „redovni“ ili „dodatni“, takav unos prekovremenih sati u sustav u konkretnom slučaju svakako nije predstavljao omašku poslodavca odnosno računovodstva, već svjesnu aktivnost poslodavca. U takvom slučaju poslodavac ne može naknadno reći, predomislio sam se i vratite taj dio plaće, jer se ne radi niti o stjecanju bez osnove u smislu članka 1.111. ZOO-a. Sukladno čl. 1112 ZOO-a tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

Navodi tužitelja na kraju tužbe o nuđenju nagodbe nisu relevantni za predmetni spor.

U slučaju osporavanja podataka o brojevima obavljenih mamografija u spornom periodu, predlaže se pozvati tužitelja na dostavu kompletnih evidencija o obavljenim mamografijama i očitanjima u okviru Nacionalnog programa, u periodu od 1. rujna 2015. do 29. veljače 2016. godine.

Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti i obveže ga da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. U tijeku sud je izvršio uvid u: poziv tuženiku na izvansudsku nagodbu od 8. rujna 2020.g, 12. kolovoza 2020.g, nacrt Izvansudske Nagodbe, platne liste za tuženika, evidenciju radnoga vremena, Odluka od 21.rujna 2015.g o financiranju programa ranog otkrivanja raka dojke, Ugovor o provođenju Nacionalnog programa ranoga otkrivanja raka dojke, Dodatak Ugovoru, obračun isplaćenih sredstava, Zahtjev za povrat više isplaćenih sredstava od 25. siječnja 2018.g, Ugovor o radu za tuženika, Dodatak Ugovoru o radu od 1. travnja 2014.g, Sporazum o prestanku Ugovora o radu od 17. listopada 2016.g, Zapisnik izvanrednoga nadzora od 29. kolovoza 2016.g, Očitovanje Ravnatelja od 12.06.2016.g, Očitovanja liječnika vezano za izvješće Povjerenstva, Saslušani su svjedoci HN, DNL, SN, EN, ĆN, UN, saslušan tužitelj, provedeno je vještačenje po Centru za financijska vještačenja, i dostavljeno je dopunsko očitovanje vještaka.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju temeljem Ugovora o radu broj: 1/l -8401/12-2 od 1.1.2013. godine. i Dodatka Ugovora o radu broj: broj:1/1-3674/14 od 1.4.2014. godine bio zaposlen na radnom mjestu pročelnika Kliničke jedinice urogenitalne radiologije i radiologije dojke u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Nesporno jest da je Sporazumom o prestanku Ugovora o radu broj: 1/1-16624/16 od 17.10.2016. tuženiku je prestao radni odnos kod tužitelja, kao i da je tužitenik kao specijalista sudjelovao u Nacionalnom programu ranoga otkrivanje raka dojke.

7. Između stranaka sporno jest da li je sudjelovanje tužitelja u Programu ranoga otkrivanja raka dojke u cijelosti financirano sredstvima HZZO te da li je tuženik obračunom prekovremenog rada subotom stekao nepripadnu materijalnu korist te nanio materijalnu štetu tužitelju.

8. Uvidom u Odluku tužitelja od 21. rujna 2015.g, sud je utvrdio kako je tužitelj sa HZZO zaključio Ugovor o provođenju Nacionalnoga programa ranoga otkrivanja raka dojke za 2015.g. Uvidom u Ugovor utvrđeno jest kako je dogovoreno da će se iznos naknade isplaćivati „Izvršitelju“, koji je obvezan voditi evidenciju dijagnostičkih postupaka i dostaviti konačnu evidenciju regionalnom uredu HZZO. Isto tako Zavod ima pravo provjere računa. Dodacima Ugovoru Program je produljen do Prosinca 2017.g.

Uvidom u Zapisnik od 29. Kolovoza 2016.g utvrđeno jest kako je Povjerenstvo za unutarnji nadzor i kontrolu provelo izvanredno nadzor povodom isplate prekovremenih sati liječnicima koji su sudjelovali u Nacionalnom programu ranoga otkrivanja raka dojke od 1.rujna 2015.g do 28. veljače 2016.g. Zaključkom je utvrđeno kako Povjerenstvo nije pronašlo dokaze o odobrenju za prekovremeni rad navedenih liječnika. Naknada se isplaćuje temeljem Ugovora sa HZZO. Visina ovisi o broju očitanih nalaza. S tim u vezi, rad liječnika koji je plaćen temeljem Ugovora nije smio biti dodatno honoriran uvođenjem prekovremenoga rada. Utvrđena je odgovornost prof.dr.sc. UN, Predstojnika Kliničkoga zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, koji je bio odgovoran za ispravno provođenje evidencije priszunosti.

9. Vezano za očitovanje Povjerenstva i okolnost obračuna odrađenih sati Programa i sati koji su uvedeni kao prekovremeni, sud je saslušao svjedoke i proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

10. Svjedok HN u svome je iskazu navela kako je zaposlenik tužitelja na radnom mjestu voditeljica odjela za neuro-radiologiju i neuro-intervenciju kliničkog zavoda za radiologiju. Za vrijeme sanacijskog nadzora i u razdoblju siječnja, veljače 2016. bila je zaposlenik na tom radnom mjestu. U razdoblju od svibnja 2016 bila je zamjenica ravnatelja. Tuženik je u screening program ranog otkrivanja raka dojke u koji je uključeno više liječnika. Međutim , uočen je nesklad između broja radnih sati u odnosu na 2015 godinu i ravnatelj je njoj osobno naložio provjeru tih radnih sati za cijeli KBC. Uočila je nerazmjer prekovremenih sati koji se nije mogao opravdati niti povećanjem posla niti malom brojem liječnika uočila je da su zajedno sa prof. UN neki liječnici i to njih 8 imali zabilježeno da od kraja 2015. do sredine 2016. godine rade svaku subotu 8 sati a koji sati nisu bili bilježeni niti u šihterici niti u radiološkom informacijskom sustavu (RIS). Zaključila je da je prof. UN htio nagraditi liječnike koji su radili preventivni program tako da ih "na svoju ruku" duplo plati, premda su za svoj rad u screening programu ti liječnici već bili plaćeni za isti taj rad. Nije bilo nikakve osnove isplatiti prekovremen sate za prof. UN i 8 radiologa. Sve je prijavila ravnatelju na što joj je on odgovorio da to svi rade. Reakcija ravnatelju ju se zbunila, njegov odnos prema njoj se promijenio i u cijeloj toj priči samo je ona nastradala jer je ravnatelj htio zaštiti predstavnike klinike. Podnijela je kaznene prijave i protiv ravnatelja kao odgovorne osobe i svih ostalih zbog manipulacije radnih sati. Vezano za nerazmjere prekovremenih određenih sati očitovala se izjavivši da je tražila od strane službe da joj izlistaju broj prekovremenih sati za sporno razdoblje. Najviše su odskakale radiologija, kirurgija i neurokirurgija. Krenula je od kardiologije koja joj je bila najbliža. Zatražila je da joj se dostavi izvod iz COP-a gdje je došla do šihterice gdje se evidentira prisustvo na radu, vidjela je da su se subote bilježile u centralni obračun plaće (COP) ali ne i u šihterice. Zatražila je od firme "Vamsted" koja registrira i održava sustav RIS da joj dostavi podatak da li su liječnici bili prisutni na radu i da li o tome postoji trag u sustavu, a oni su joj odgovorili negativno o čemu postoji pisani dokument. Nakon toga ravnatelj je zastavo sastavan i tražio očitovanje od prof. UN kroz povjerenstvo za unutarnji nazor i kontrolu. Tada je ušla u trag koja je bila misaona vodilja upisanih sati u subotu na što je prof. UN rekao da je to radio na svoju ruku kako bi motivirao liječnike da brže čitaju nalaz. Ona je nakon toga bila isključena iz svih pregovora i rješavanja te problematike, ali po njenim saznanjima oni su bili pozvani krajem 2018. Radi dogovora da vrate novac. Prekovremeni rad odvija se prema rasporedu dežurstva, i pram tome se generira po rasporedu prekovremeni rad. Ne postoji odobrenje nego postaji raspored na radnom mjestu tko bi trebao ostati u dežurstvu prekovremeno. Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke plaća se iz sredstava Ministarstva. Profesor UN je u Ministarstvu zadužen za kontrolu i provjeru realizacije tog programa i danas. Radiolozi su dobivali broj mamografije koji su trebali napraviti i očitati izvan radnog vremena za što su bili plaćeni po komadu. Od rujna 2015 do travnja 2016 bila je zaposlena na radnom mjestu voditelja odjela za neuroradiologiju. U vrijeme kada je otkrila broj prekovremenih sati bila je na poziciji zamjenika ravnatelja. Formalno postoje odjeli međutim rad se odvija na zavodu. Zaposlenici koje je provjerila bili su sa raznih odjela. Način na koji je prof. UN povećao broj pacijenata očitovao se u navodima da su prije njegovo dolaska oni kao KBC bili najgori odjednom su postali najbolji s njegovim dolaskom a kako je on bio osoba zadužena za procjenu ostalih bolničkih centara u Republici on je osobno mogao nekog negativno ocijeniti i "prelijevati" broj pacijenata. Sve javne ustanove uključene su u javni screeeming program u kojem su liječnici rano participirali jer je to značilo dodatnu zaradu. Nadređene osobe odlučivale su tko će raditi te programe i trebalo je biti dobar sa šefom. Ona osobno nije sudjelovala u screeming programu očitanja mamografije. Od 2018 do danas radi očitanje mamografije. Svaki specijalista educiran je za očitanje mamografije. Vezano za očitanje mamografije svaka pacijentica ima 4 snimke o svakoj dojci 2 iz različitih kutova. Radi se o 4 rendgena koji liječnici imaju ispred sebe. Klasična magnetna rezonanca ima do 150 presjeka mozga tako da po njenom mišljenju očitanje mamografije i nije vremenski zahtjevno. Dvostruko očitanje znači da snimku gledaju dva liječnika odvojeno sve ovisi o zabilježeni prijašnjim pregledima ili se radi o prvom pregledu. Postoje pacijenti sa ranijom dijagnostikom sa očitovanjem za koje je potrebno više vremena i zdravi pacijenti kod kojih se odmah uoči da ne trebaju daljnje pretrage. Pismeni dio nalaza sastoji se u okruživanju odgovara na pitanja u upitniku koji je standardiziran. Sve ovisi o kakvom pacijentu se radi. Ovisno o iskustvu i znanju i kakvom se pacijentu radi očitanje mamografije može trajati od 5 min do 20 min. Nalaz se čita sa CD-a ali na dobrom monitoru visoke rezolucije takav monitor ima institucija, a ako netko ima, može privatno pogledati kod kuće. I 2015. bilo je moguće da se sa laptopa koji je službeno zadužen uđe u sustav sa svojom lozinkom i izvrši očitanje mamografije. Najčešće se takvo očitanje radi u bolničkim uvjetima. Nije imala veza sa zaključenjem nagodbi. Prekovremeni sati upisuju se u evidencije radnih mjesta i nemoguće je voditi evidencije. Eventualno prekovremeni rad ako se ostane duže na operaciji treba naknadno evidentirati kao i dijagnostiku. Rad za izvanrednog radnog vremena za mamografiju se nije evidentirao. U proces je bio uključen jedan inženjer radiologije koji je snimao pacijenta, a snimku su bila 2 radiologa koji su ju gledali u paru i donosili neovisnu dijagnostiku. Plaćalo se po komadu a taj je komad predstavljao očitanje za jednog pacijenta. Nema saznanja da li je postojalo poseban ugovor za sudjelovanje u programu.

11. Sud je iskaz svjedokinje ocijenio objektivnim i stručnim, obzirom da je ista bila zadužena provjeriti naglo povećanje broja prekovremenih sati. Pojašnjeno je u cijelosti na koji način je došlo do prekomjernoga proja radnih sati te tko je, i na koji način vodio evidenciju. Iz iskaza svjedoka proizlazi kako su nepravilnim vođenjem evidencije radnih sati, liječnici, a među njima i tuženik dodatno honorirali svoje rad u Programu, na način koji je zaključilo i samo Povjerenstvo. Sud je na okolnost iz tužbe saslušao i liječnike koje je Povjerenstvo utvrdilo odgovornima za nepravilan obračun radnih sati a time i nanošenje materijalne štete poslodavcu.

12. Svjedok DNL zaposlenik je tužitelja na radnom mjestu pročelnika Zavodu za kiruršku onkologiju Klinike za tumore. Poznat mu je program ranog otkrivanja raka dojke. Program se radi već desetak godina, a tehnički radi se o screening mamografiji koja se kasnije očitava. Vezano za financiranje programa nema detaljnih saznanja jer to operativno radi financijska služba, a s druge strane u program su uključeni radiolozi, to je program Ministarstva zdravlja. Program ranog otkrivanja raka dojke opsežan je program, a ovo je samo jedan segment toga programa koji se odnosi na mamografiju i očitanje nalaza. Koliko zna nije se plaćalo kao prekovremeni sati već je doktorima plaćeno po očitanju nalaza. On osobno nije sudjelovao u tom programu tj nije čitao nalaze mamografije. Ovaj program je u ingerenciji Zavoda za radiologiju. Ne znam točno koje kolege su sudjelovale u tom programu. U razdoblju za koje se traži isplata potraživanja u ovom sporu bio sanacijski ravnatelj. Nije mu poznato da li se povećao u tom razdoblju broj pacijenata u screening programu. Zavod za radiologiju u tom periodu vodio je UN. Svjedok pojašnjava da program Ministarstva traži od bolnice da se očituje može li sudjelovati u programu, kada bolnica prihvati ponudu i zaključi ugovor onda kreće taj program Ministarstva. Evidentira se koliko je pregledano mamografija i onda se dostavljaju sredstva bolnici da ih isplati liječnicima. On nije imao spoznaja u tom trenutku da li je u tom spornom razdoblju bilo više ili manje screeninga. Ne zna da li su djelatnici pregled radili u okviru radnog odnosa. Ne zna da li su se sa liječnicima zaključivali ugovori za isplatu. Nije mu poznato kada su liječnici provodili program. Prvi put je saznao da postoji problem 2016., a drugi puta kada je dobio poziv sa suda. Ne zna da li je ravnateljstvo poslije njegovog mandata poduzimalo bilo kakve radnje vezano za taj program.

13. Saslušani svjedok kao sanacijski Ravnatelj nije imao direktnih saznanja o činjenicama izuzev da je upoznat sa obvezom Zavoda vezano uz Ugovor sa HZZO.

14. Svjedok CN zaposlenik je tužitelja na radnom mjestu liječnik radiolog. Poznaje tuženika i radio je s njim. Također je sudjelovao u programu ranog otkrivanja raka dojke. Program je nemoguće provoditi u radnom vremenu zbog obima radnog procesa, niti je predviđen za rad u redovnom radnom vremenu. Program se nikada nije plaćao kao prekovremeni rad, obzirom da dugo u njemu sudjelujem, plaća se na način koji njemu nije pojašnjen, pa ni dan danas ne može specificirati način na koji se ta dijagnostika plaća. Za prekovremene sate isključivo odgovara predstojnik Zavoda. On ima uvid u prekovremene sate i pretpostavlja da je on glavna i odgovorna osoba. Naime, unatrag šest mjeseci bio je neko vrijeme v.d. predstojnika Zavoda i zna što je potpisivao tako da sa sigurnošću može tvrditi kako isti ima uvid u prekovremene sate. Osam sudionika tog programa bili su zaduženi očitavati mamografe, ne vjeruje da od nas osam bilo tko zna kako nas je predstojnik isplaćivao. On osobno ne zna na koji način se verificirao njegov rad. Predstavnik Zavoda u to vrijeme bio prof. UN. Svaki od osam radiologa liječnika ima svoj pretinac, a inženjeri su zaduženi na dnevnoj bazi jednakomjerno podijeliti uslikane mamografe liječniku na očitanje. Snimanje mamografije dijeli se na dva dijela. Prvi dio rade inženjeri koji pripremi pacijenta i snime četiri snimke. Razvije slike i sav proces traje 20-40 minuta. U drugoj fazi on sjedi za radnim kompjuterom, postoji sustav duplog očitanja. Jedan dio mamografa on očita kao prvi dijagnostičar, a drugi dio pročita kao drugi jer kod očitanja sudjeluju dva liječnika. Ponekad dođe do nesuglasja i onda se mora odrediti zajednički sastanak i odredi konačna dijagnoza. Radi se od 5-10 % svih nalaza. Za korektno očitanu mamografiju potrebno je cca 20 minuta. Ako je problematičan nalaz trebaju se naći svi kolege zajedno i očitovati i usaglašavati mišljenje i ti dogovori traju cca 10-15 minuta. Ne zna kako se plaća mamografija, posredno je čuo da se plaćaju po komadu očitanog, ali ne zna sa sigurnošću. Smatra da nije u redu da do danas poslodavac nije definirao način plaćanja vezano za program. Glavni inženjer medicinske radiologije zadužen je evidentirati prisustvo na radu. Specijalista ako izostaje mora se javiti predstojniku ili tajnici i to se evidentira u šihterici. Mora se evidentirati da li je prisutan. Ne postoji elektronska evidencija dolaska na posao, međutim postoje ugovoreni pregledi sa pacijentima na kojima se mora raditi. Kada pregleda mamografije samoinicijativno ostaje dulje na poslu i nikom se ne javlja. Ne evidentira se ni na koji način taj rad, niti je itko tražio da ga se evidentira. Program očitanja mamografije koncipiran je kao rad izvan radnog vremena. On zadužuje posao koji mora odraditi u redovnom radnom vremenu i ne stigne odraditi program u okviru redovnog radnog vremena. Program je počeo 2006. I ne sjeća se da je u bilo kojem periodu bilo povećanog obima, pa tako i u razdoblju od rujna 2015. Do veljače 2016. Nije mu poznato da li se vezano za slično pravno pitanje vodi postupak protiv njega.

15. Svjedok je iskazao kako mu nije poznato na koji način se evidentira rad i kako se plaća, kao ni da je došlo do povećanoga obima posla. Drugim riječima nema saznanja o relevantnim spornim činjenicama.

16. Svjedok EN zaposlenik je tužitelja kao rukovoditelj Ureda ravnatelja. Prof. UN u sporno vrijeme bio je šef radiologije i ona je upoznata s događajima jer je isti bio član nacionalnog tima za Program ranog otkrivanja raka dojke pri Ministarstvu zdravstva. Liječnici su prije problema koji je nastao zbog prekovremenog rada, proljeće 2015. Bili nezadovoljni iznosom za koje je Ministarstvo zdravstva propisalo za očitovanje nalaza mamografije. Prof. UN je došao ravnatelju u utuženom razdoblju da mu ukaže na taj problem. Ministarstvo je donijelo odluku o povećanju iznosa za očitanje. Nastao je veliki zastoj u očitanju nalaza. UN je došao kod ravnatelja zbog tog problema i predložio da liječnici dođu raditi subotom i da odrade zaostale neočitane nalaze. U timu očitanja nalaza sudjeluje dva liječnika. U to vrijeme nije se pisala nikakva odluka već su se ravnatelj i prof UN da posao organizira prof. UN. Bilo je govora da će se raditi subotom i da će se sve odraditi u roku od dva mjeseca. Ne zna da li su radila dva tima ili dva liječnika. Nije sudjelovala u razjašnjenju da li je problem bio u prekovremenim satima ili zbog toga da li moraju raditi dva tima liječnika. Ravnatelj je u to doba bio HNL. Ministarstvo stalno ima ugovor s bolnicom vezano za Program. Sa liječnicima osobno se nisu mijenjali ugovori o radu. Zna se točno popis liječnika koji očitavaju nalaze vezano za Program. Prof. UN je ravnatelju obrazložio da se zaostaci ne mogu odraditi u redovnom radnom vremenu i predložio im je da se radi subotom. Trebalo se u dva mjeseca sve odraditi. Osobno nije znala da li su liječnici u tom razdoblju isplaćeni za prekovremeni rad. Svaki prekovremeni rad koji iskače iz dežurstva na kraju mjeseca treba nositi na potpis ravnatelju. Imaju administratore evidentičare koji podatke unose u COP u svojoj ustrojbenoj jedinici. Te rasporede rada im daje ili predstojnik ili glavna sestra ili tehničar. Poznato joj je da je problem nastao što se navodno pisalo više prekovremenih sati.

17. Svjedok je iskazao kako je postojala opravdana potreba za dodatnim radom vezanim uz Nacionalni Program ranoga otkrivanja raka dojke, no problem je rješavao Ravnatelj zajedno sa prof. UN. Postojalo je nezadovoljstvo liječnika sa iznosom koji je plaćen iz sredstava HZZO.

18. Svjedok ĆN, bila je zaposlenica KBC Sestre milosrdnice na radnom mjestu pomoćnik ravnatelja, savjetnik za financije. Od Ministarstva zdravstva su se dobivala sredstva i određeni broj pacijentica preusmjeren je na tuženika, temeljem ugovora koji se sklapao s ministarstvom Upravno vijeće tuženika donosilo je odluku o rasporedu sredstava koja su se raspoređivala prema određenom postotku. Određeni postotak išao je liječnicima, određeni postotak ostajao je bolnici koji je ta sredstva isplaćivala regularno kroz plaću i nabavljao se materijal. Točno je bio određen broj liječnika iz screening programa. Ona osobno nije bila zadužena za organizaciju rada liječnika kod tuženika, nije znala tko to odrađuje, niti koliko je liječnika uključeno. Naknadno je čula da je naloženo da se vrate neosnovano isplaćena sredstva. Nije sudjelovala u postupku kojim je liječnicima naloženo da se isplate neosnovano isplaćena sredstva. Godine 2019. napustila je KBC Sestre milosrdnice zbog umirovljena. Prije toga je godinu dana (2017.) došla na radno mjesto rukovoditelj Službe europskih projekata, dakle više nije imala nikakvih doticaja sa financijama. Ne zna ništa o izvansudskim nagodbama liječnika. Ušli su u sustav COP-a, godine 2012./2013. Način obračuna je bio da predstojnik koji je bio zadužen za obračun plaća, organizaciju rada, na osnovu evidencija koje se vode po odjelima, pregleda te evidencije o obavljenom poslu i provjeri i potpiše i da nalog administratoru na klinici odnosno ovdje u zavodu da unese u COP. Evidencija rada vodila se isključivo po klinikama odnosno zavodu, odgovornost je bila na administratoru odnosno predstojniku klinike. Nije bila upoznata da je liječnicima u razdoblju od 2015. isplaćena naknada za prekovremeni rad. Nju osobno nitko nije kontaktirao vezao za isplatu prekovremenih sati, ako je bilo takvih zahtjeva bili su postavljeni direktno na službu. Izračune nije radila služba, samo su davali podatke, ako jesu, o tome nema saznanja. Ravnatelj je bio profesor HNL. Bolnica je svake godine imala poseban ugovor sa Ministarstvom za program ranog otkrivanja raka dojke. Odgovorna osoba za liječnike i radila obračune i organizaciju posla bio prof. UN.

19. Svjedok u svome iskazu tvrdi kako nema saznanja o spornim činjenicama, no indikativno jest postojanje prekovremenih sati vezanih uz provođenje Programa obzirom da je sa Ministarstvom ugovorena evidencija i način isplate.

20. Svjedok UN iskazao je kako je u razdoblju provođenja programa otkrivanja raka dojke bio predstojnik Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Organizirao je posao liječnika, ali je radio obračune. Administrator Zavoda radio je obračun. Nije bio upoznat s načinom na koji je rađen obračun. Zna da se radilo o bolničkoj rutini. Poznato mu je da je liječnicima 2015. isplaćena naknada za prekovremeni rad. Pri tom misli da uvijek postoji prekovremeni rad koji se isplaćuje liječnicima, a što je praksa. Dužnost mu je bila da vodi evidenciju prekovremenih sati, jer je to dužnost predstojnika. Naime, administratori vode za svakog pojedinog liječnika evidenciju prekovremenih sati, a on kao predstojnik odobrava potpisom isplatu. Radi se o rutinskom postupku. U njegovu nadležnost ulazi da definira razloge zbog čega su potrebni prekovremeni sati, jer uvijek postoje razlozi za prekovremene sate liječnika. Obično kada liječnik ima povećan opseg poslova, on ga obavi i dostavi predstojniku ispis i broj sati. Načelno se zna prema rasporedu na kojoj dijagnostici je bio na što se ti prekovremeni sati odnose. Treba osigurati tekuće funkcioniranje dijagnostike, pa se ne ulazi u detalje.

Bolnica već dugi niz godina sudjeluje u programu ranog sprečavanja raka dojke. U jesen 2015. opseg posla izrazito je povećan, ali zbog manjka radiologa, koji je bio u to vrijeme vrlo izražen, došlo je do nagomilavanja neočitanih nalaza s obzirom da se radi o ženama s potencijalnim karcinomom trebalo je brzo djelovati, jer je vrijeme od presudne važnosti. Radiolozi su bili nezadovoljni jer se honorar nije redovito isplaćivao, pa se nastojalo motivirati očitavače da se riješe zaostaci. U dogovoru s ravnateljem omogućeno im je da prekovremenim radom i subotom u svrhu zaštite zdravlja pacijenata odrade zaostatke. To se i napravilo i problem je riješen. Podaci o zaostacima neredovito se ažuriraju, pa je saznanje kako je problem zaostataka riješen došlo par mjeseci nakon toga. Ne sjeća se kada su bili poznati podaci.

Potvrđuje da su rezultati rješavanja zaostataka bili poznati u travnju 2016. te je tada naložen prestanak isplate prekovremenih sati. Ideja o prekovremenom radu subotom došla na njegovom sastanku s ravnateljem, nakon što su od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dobili opomenu zbog zaostataka. Tražilo se da što prije riješe problem zbog zaštite zdravlja žena. Ravnatelj nije pisano odobrio prekovremeni rad jer to nije od njega tražio. Naime, nije uobičajeno da liječnik odobrenje za prekovremeni rad traži od ravnatelja prvo. Zna da nije tražio pismeno odobrenje ravnatelja za taj prekovremeni rad, ali je bio dogovor.Poznato mu je kako nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke financira Ministarstvo.

21. Tužitelj u svome iskazu navodi kako je od 2013. do 2016. bio voditelj odjela mamografije. Upućen je u način što se događalo i kako se radilo, i zato se odazvao pozivu suda. Naime, odgovorom na tužbu poriče navode tužitelja jer ima uvid u situaciju i sam sustav koji je postojao.

Godine 2015. privatnim liječničkim ordinacijama je zabranjeno provođenje nacionalnog programa dijagnostike ranog otkrivanja raka dojke. Pojavio se razlog zbog kojega se sve pacijentice prebacilo u bolnički sustav. Do tada se u nacionalnom programu snimalo i očitavalo 40 mamografija mjesečno. Do tada se taj posao mogao raditi uz redovni posao u redovno radno vrijeme u Zavodu za radiologiju. Od tada (9. mj. 2015. do 2. mj. 2016.) učinjene su 7652 mamografije. On osobno očitao je 1023 mamografije. Nacionalni program imao je uvjete, odnosno nadmamografija ima uvjete minimalno 3000 pregleda godišnje po očitavaču. Inače se ne može dobiti licenca za taj rad. Hrvatska je deficitna po broju stanovnika i radiologa pa se po standardima tolerira i manji broj. S druge strane, sustav je nametnuo dvostruko očitanje mamografa. To znači da slike svake pacijentice moraju pogledati dva liječnika. Time se posao liječnika udvostručio i radi se o potrebi da se obavi 15304 očitanja. U sustav se uključila i dr. HN kao profesorica, koja nije očitavala mamografe. U tom sustavu svjedok je kao liječnik očitavao mamografe uz sav svoj ostali posao liječnika. On je vodio odjel radiološke urologije i ambulante za UZV dojke i pedijatrijsku radiologiju. Bilo je poteškoća u funkcioniranju sustava, a uz sve nije bilo ni dovoljno ljudi. Cijelu situaciju uspjelo se držati pod kontrolom, obzirom da se radilo o nacionalnom programu koji je uvođenjem pacijenata iz primarne zdravstvene zaštite bolničke ustanove sadržavao puno pregleda pacijenata, puno očitanja mamografa, rad uz postojeća zaduženja liječnika, na način da se radi izvan radnog vremena, tj. prekovremeno. Drugim riječima, u sustav je uvedena komponenta prekovremenog rada, koja i dalje postoji, ali je proširena i na potrebe nacionalnog programa. Vezano za hijerarhijsku strukturu funkcioniranja sustava predstojnik i ravnatelj usmeno su se dogovorili o prekovremenom radu vezano za nacionalni program. Liječnici su i prije radili prekovremeno, a da to nisu evidentirali u hijerarhijskoj strukturi. I ravnatelj i predstojnik znali su da liječnici rade prekovremeno i bili su upoznati s tom činjenicom. Prekovremeni rad nam nitko im nije izričito zabranio, jer su oni radili svoj posao. Naime, potreba posla je bila da se ne ostavlja ženu po mjesec i pol dana s neiščitanim mamografom. Naime, moguće je da ima karcinom i dolazi do vrlo ozbiljne i opasne situacije. Novci koji su bili isplaćeni za prekovremeni rad dobiveni su redovno u sklopu plaće. Nije bilo nikakvog posebnog ugovora o djelu ili računa temeljem kojeg bi honorar bio isplaćen. Neke bolnice su imale poseban račun, a on osobno ne zna da li je to bilo propisano i naloženo. Na razini Uprave, tj. ravnatelja i predstojnika Zavoda dato obećanje sukladno njihovom dogovoru na koji način će se verificirati njihov rad i platiti. Taj obim posla nije mogao odraditi u redovnom radnom vremenu. Nije postojao pisani naputak od strane ravnatelja za prekovremeni rad. Ministarstvo je imalo ugovor isključivo s bolnicom, koji je potpisao ravnatelj. Drugi liječnici su vratili novce vezano za prekovremeni rad u kojem su sudjelovali. On je ušao u sudski spor i nije se nagodio iz osobnog mišljenja, dok su drugi liječnici vjerojatno imali strah pa su se nagodili. Drugi kolega je dobio opomenu pred otkaz.

22. Iz iskaza tužitelja i Predstojnika Zavoda razvidno jest kako je došlo do nesrazmjera u isplati vezano za ugovoreni iznos i omjer naknade temeljem Ugovora o provođenju nacionalnoga programa prevencije raka dojke, i opsega posla, a time i potrebe za radom liječnika. Upravo iz razloga što je dijagnostika iz privatnih ambulanti prebačena na bolničku Ustanovu, odlučeno jest da se uvede dodatni rad Subotom. Međutim, iz iskaza svjedoka razvidno jest kako za isplatu toga rada u sklopu nacionalnoga Programa, nije bilo odobrenih sredstava temeljem postojećega Ugovora. Načelno je bilo potrebno vrednovati faktični rad, međutim, Povjerenstvo jest utvrdilo neregularnosti u vođenju evidencije radnoga vremena, stoga isto ne predstavlja pravnu osnovu za eventualnu isplatu prekovremenih sati. Drugim riječima, u tijeku postupka, sukladno dokumentaciji u spisu i iskazima svjedoka, sud je nedvojbeno utvrdio kako su sredstva tužitelju isplaćena izvan okvira odobrenih sredstava od strane resornoga ministarstva, a bez valjane pravne osnove i odobrenja prekovremenoga rada.

23. Radi utvrđenja visine tužbenoga zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković. U svome nalazu i mišljenju ista je zaključila kako pod pretpostavkom da je u utuženom razdoblju tuženik ostvario rad subotom u dežurstvu te da ga za rad subotom pripada naknada temeljem sati iskazanih u podatcima o radnom vremenu po danima u mjesecu, odnosno naknade za rad subotom u dežurstvu (I smjena, II smjena i noć), visina potraživanja tužitelja iznosi bruto 3.345,40 EUR (25.205,86 kn).

24. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik ističući kako je vještak samoinicijativno odredio svoj zadatak, na koji prigovor se vještak pismeno očitovao na način da je iskazao da je u dopisu suda od 18.02.2023. godine pozvan vještak na izradu pisanog nalaza i mišljenja prema zadatku iz raspravnog rješenja suda od 17. siječnja 2023. (list 136-139 spisa), a u uvidom u isti je razvidno da je zadatak vještačenja definiran na način da vještak utvrdi visinu naknade koju je tuženik stekao bez pravne osnove.

Tuženik navodi kako u tabeli 1. i tekstu nalaza nije objašnjeno iz kojeg je konkretnog dokumenta utvrđen broj odrađenih redovnih ili prekovremenih sati. Za izradu nalaza i mišljenja korištena je cjelokupna dokumentacija koja prileži spisu, a posebno dokumenti Platne liste i Podaci o radnom vremenu po danima u mjesecu (što je i navedeno na str. 2. nalaza i mišljenja). Tako su u Tabeli 1. stupcima 4 i 5 iskazane oznake i broj sati iz dokumenta Podaci o radnom vremenu po danima, a podaci u stupcima 6-8,10 i 11 iz Obračunskih lista.

Nadalje, tuženik navodi kako tužitelj nije priložio evidencije za mjesece rujan i studeni 2015., pa da nije jasno odakle podaci o statusu rada subotom. Upravo navedeno je vještak jasno naznačio na dnu Tabele 1. uz napomenu da za mjesece rujan i studeni 2015. spisu ne prileže Podatci o radnom vremenu po danima, stoga je nejasno čemu točno tuženik prigovara.

Tuženik smatra kako je vještak pogrešno u Tabeli 1. u stupcu 12. evidentirao da se radi o obračunatim satima rada subotom u redovnom radnom vremenu jer da ti evidentirani sati predstavljaju prekovremene sate. Vještak nije pogrešno evidentirao da se radi o satima rada subotom u redovnom radnom vremenu jer se radi o podacima o obračunatim i isplaćenim satima koji su preuzeti iz Obračunskih lista, a kako i sam tuženik navodi primjer Obračunske isprave za isplatu plaće za rujan 2015. godine. Nadalje, budući se prekovremeni sati prema KU utvrđuju kao svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, notorna je činjenica da su obračunati i isplaćeni sati za rad subotom u konačnici bili od utjecaja na obračun broja prekovremenih sati za pojedini mjesec.

Nadalje tuženik navodi kako u Tabeli 2. na str. 5. nalaza nije razvidno u kakvom je odnosu izračunati iznos osnovnog sata, da nema obrazloženja metodologije te obrazloženja stavki i stupaca. S tim u vezi vještak se očituje da su iznosi iskazani u Tabeli 2. stupac 2.-6. preuzeti iz Obračunskih lista, za stupce 7-10 vještak je u retku 2 iskazao formule izračuna, a da se dodaci za rad subotom, rad u drugoj smjeni i prekovremeni rad obračunavaju na osnovnu plaću, za što je potrebno utvrditi vrijednost osnovnog sata.

Tuženik navodi kako u Tabeli 2. na str. 6. nema obrazloženja metodologije. S tim u vezi vještak se očituje kako je omaškom na str. 6. navedeno da se radi o Tabeli 2. dok ispravno treba stajati Tabela 3. Za sve izračune u navedenoj tabeli na str. 6. nalaza dane su formule u retku 2., a podaci iskazani u navedenoj tabeli u stupcu 2. i 3. su prethodno izračunati u tabeli na str. 5. nalaza stupac 8. i 10., podaci iskazani u stupcu 4. preuzeti su iz Tabele 1. stupac 12., a u stupcu 4a. preuzeti su iz Tabele 1. stupac 11.

25. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka jer je sačinjeno sukladno pravilima struke. Tužitelj je tužbu i tužbeni zahtjev uskladio sa istim i precizirao podneskom od 5.12.2023.g.

26. Sukladno odredbi članka 107 stavka 1 i 2 Zakona o radu ( NN 93/2014), nedvojbeno jest utvrđeno da su izvan sredstava osiguranih Ugovorom između HZZO i tužitelja, djelatnici tužitelja ostvarili nepripadnu imovinsku korist, u vidu isplate nedopuštene naknade u formi prekovremenoga rada. Vezano za visinu sud nije utvrđivao omjer štete tuženika u odnosu na ostaje djelatnike i cjelokupan iznos isplaćenih sredstava, već je sačinio pojedinačni obračun i dosudio iznos opisan u izreci ove Presude.

27. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO- a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO- a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

28. Obzirom da je tužitelj zastupan po zaposleniku istome nije dosuđen parnični trošak.

29. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku po punomoćniku