REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2329/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Borisu Pivcu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika VAL-METAL d.o.o. Zagreb, Ilica 427, OIB:10433991487, zastupanog po punomoćniku Franu Olujiću, odvjetniku iz OD Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Trg M. Marulića 2, radi otkaza ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnicu tužitelja Paulu Krajnović, odvjetnicu, zz tuženika LZ i punomoćnika tuženika Josipa Pažina, odvjetnika, dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je redovni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 29.03.2004. godine, izmijenjen svim pripadajućim Dodacima od I do XIV, kojeg je tuženik dao tužitelju dana 19.10.2022. godine, a tužitelj preuzeo 31.10.2022. godine, nezakonit i nedopušten.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto knjigovođe-blagajnika, a sve sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 29.03.2004. godine, izmijenjen sa svim pripadajućim Dodacima od I do XIV.

3. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena".

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženom trošak ovog postupak u iznosu od 625,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 19. prosinca 2024. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je imao s tuženikom sklopljeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.03.2004. godine. Ovaj osnovni Ugovor je višekratno mijenjan s ukupno 14 Dodataka s time da se svi Dodaci odnose samo na odredbu o visini plaće, a zadnja izmjena je bila dana 20.01.2021. godine i to Dodatkom Ugovora o radu broj XIV.

Dana 19.10.2022. godine tuženik je donio Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu tužitelja zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Tužitelj je navedenu Odluku preuzeo dana 31.10.2022. godine te je protiv iste odluke u otvorenom roku podnio zahtjev za zaštitu prava radnika dana 10.11.2022. godine. Tuženik je zaprimio tužiteljev zahtjev dana 11.11.2022. godine, pa kako nije u roku od 15 dana odgovorio na isti, to tužitelj u otvorenom roku ustaje ovom tužbom radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti redovnog otkaza ugovora o radu. Prije svega tužitelj ovdje ističe kako pobijanom odlukom tuženik citira povrede radne obveze iz pisanog Upozorenja na obveze iz radnog odnosa i to od dana 21.07.2022. godine s navođenjima povreda kojima se tužitelja tereti. U odnosu na navedeno se ističe kako je tužitelj protiv istoga u otvorenom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava kojega je tuženik uredno zaprimio, a tužitelj je pobijao navode iz Upozorenja u osnovi iz razloga što tuženik nije u spornom periodu predstavljao g. LZ koji je bio opozvan s mjesta uprave društva. O ovome postoji zapisnik skupštine društva od 30.12.2021. godine koji to jasno potvrđuje, a kako ista odluka djeluje od dana donošenja nesporno je da se imala primjenjivati i u spornom periodu. LZ je imenovan direktorom tuženika tek odlukom Skupštine dana 29.06.2022. Dakle kako su sporni nalozi dolazili od neovlaštene osobe, ne može se smatrati povredom radne obveze.

U odnosu na razloge koji se navode u pobijanoj Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu kao teže povrede radnih obveza tužitelj se istima u cijelosti protivi jer ne sadržavaju istinite činjenice.

Tako tuženik prvotno tereti tužitelja da bi odbio predsjedniku Uprave tuženika dostaviti sudsku poštu koja je primljena kod tuženika. Tužitelj ovdje ističe kako se radilo o vrlo opsežnoj dokumentaciji (oko 150 stranica) te da kod tuženika ne postoji aparat koji bi mogao skenirati cjelokupnu dokumentaciju, već samo aparat koji skenira stranicu po stranicu. Također nema tehničke mogućnosti tako skenirane dokumente u tom broju poslati kako je to zatraženo.

Nadalje, kako se radilo o dokumentaciji koja se odnosi na sudski postupak, tužitelj u okviru svojih radnih obveza nema obvezu, a niti je tehnički osposobljen da bi mogao izvršavati ovu vrstu naloga postavljenu od strane direktora tuženika. U odnosu na isto, a zbog tehničkih nemogućnosti kod tuženika, tadašnji punomoćnik tuženika odvjetnik CZ iz odvjetničkog društva Madirazza & Partneri je ovo riješio na način da se obvezao osobno putem svojeg odvjetničkog ureda koje ima tehničke mogućnosti proslijediti navedenu dokumentaciju direktoru tuženika. O ovome je vođena mail prepiska koju međutim ne posjeduje tužitelj već se ista nalazi u posjedu tuženika i odvjetnika CZ koji je bio o svemu izvješten obzirom su e-mailovi slani i na njegovu mail adresu.

Glede terećenja tužitelja kako je isti neprimjereno i podcjenjivački odgovorio na e-mail predsjednika Uprave tuženika, tužitelj ističe, a s obzirom da ne zna na što se točno ovo terećenje odnosi, da se na istu sada ne može meritorno očitovati jer tuženik nije dostavio e-mail na koji se ovdje poziva. Prema sjećanju tužitelja on nikada nije u bilo kojoj e-mail prepisci s direktorom tuženika postupao kako ga se ovdje tereti. Kako se ova e-mail prepiska također nalazi u e-mailu tužitelja to se predlaže naložiti tuženiku dostaviti tu prepisku.

Tuženik nadalje tereti tužitelja da je neprimjerenim tonom dana 19.09.2022. godine odbio predsjedniku Uprave tuženika dostaviti putem e-maila određenu poslovnu dokumentaciju (prijava poreza na dobit, GFI s potvrdom predaje FINA-i, bruto bilancu od dana 31.12.2021. godine). Tužitelj opetovano ističe kako ne posjeduje navedenu e-mail prepisku, poriče da bi na bilo koji način „neprimjerenim tonom“ odbio isto, ali prema sjećanju tužitelja direktor tuženika g. LZ je već posjedovao kompletnu dokumentaciju koja se navodi jer je istu dokumentaciju tužitelj već poslao g. LZ Hvali i to putem e-maila na njegovu firmu u R. Sloveniji.

Upravo ova dokumentacija koju je dakle imao direktor tuženika g. LZ je i trebala biti raspravljena kao točka dnevnog reda na Skupštini društva tuženika održanoj dana 29.06.2022. godine gdje je upravo trebalo biti i glasovanje o Godišnjem financijskom izvješću za 2021. godinu.

U odnosu na terećenje tužitelja kako je isti propustio predsjedniku Uprave tuženika g. GZ dostaviti sve bilance za 2021. godinu kao i obračun poreza na dobit tužitelj smatra kako se radi o istim zahtjevima na koje se tužitelj očitovao u tč. 8. ove tužbe, a s obzirom da tužitelj nema predmetnu e-mail prepisku od 26.09.2022. godine tužitelj na istu niti ne može odgovoriti. Ponovno se predlaže Naslovnom sudu naložiti tuženiku da dostavi e-mail prepisku od 26.09.2022. godine.

Tužitelja se nadalje tereti kako je isplatio radnicima plaće za mjesec kolovoz 2022. godine bez znanja i potvrde Uprave tuženika. Tužitelj u odnosu na navedeno ističe kako bi neisplatom plaće radnicima u zakonskom roku sam tuženik i odgovorne osobe u njemu počinile prekršajno i kazneno djelo neisplate plaće iz članka 132. KZRH!

Također ističe kako za redovnu isplatu plaće radnicima za mjesec kolovoz 2022. godine nije niti bila potrebna bilo kakva suglasnost Uprave tuženika jer se plaća isplaćuje automatski sukladno Zakonu o radu i sklopljenim ugovorima o radu, a bez posebnog odobrenja uprave društva koje nije nigdje niti propisano. Stoga tužitelju nije jasno čime bi u takvom postupanju i suprotnom kojem propisu počinio povredu radne obveze. Naročito kada se uzme u obzir da se plaća na identičan način isplaćivala kod tuženika kako godinama prije, a tako i nakon mjeseca kolovoza 2022. godine, pa je stoga tužitelju nejasno i životno nelogično zbog čega bi tuženik upravo taj mjesec uzeo kao sporan za isplatu.

Tuženik tereti tužitelja kako je dana 29.09.2022. godine u e-mail prepisci vrijeđao predsjednika Uprave tuženika g. ŠZ. Kako i ovdje tužitelj nije u posjedu prepiske ne može se na navedeno terećenje detaljno meritorno očitovati, ali opreza radi ističe kako je tužitelj kao jedan od osnivača tuženika bio u nekoliko navrata u konfliktu s g. ĐZ, direktorom tuženika, koji je također i jedan od osnivača tuženika.

Isti konflikti događali su se jedino i isključivo kao posljedica odnosa njih dvoje kao članova društva i tužiteljevog prigovaranja i neslaganja s poslovnom politikom, odnosno samovlasnim i neovlaštenim postupanjem g. BZ kao direktora tuženika u odnosu na poslovnu politiku i ciljeve koje društvo tuženika ima. Ovo je čak bilo postavljeno i na dnevnom redu skupštine društva tuženika koja je i donijela odluke protiv direktora uz kaznenu prijavu zbog takvog njegovog postupanja.

Dakle isto se nikako ne može smatrati povredom radne obveze jer prepirka jednog člana društva s drugim, iako je jedan od njih direktor društva, nije bila vezana ničim uz opis poslova i radnih obveza tužitelja, već se odnosilo isključivo na odnos između članova društva i vođenja istoga.

U odnosu na terećenje tužitelja da je dana 03.10.2022. godine u poslovnim prostorijama tuženika pred svjedocima uvredljivo i neprimjereno komunicirao s predsjednikom Uprave tuženika g. ĐZ Hvala, tužitelju je potpuno nejasno o kakvoj komunikaciji se radi pošto tuženik nije na nikakav način izričito naveo o kakvoj se komunikaciji radilo niti je isti navod potkrijepio ikakvim dokazima. S obzirom na to tužitelj se ne može na isti navod meritorno očitovati, dok tuženik jasno i eksplicitno ne odredi o kakvim se skrivljenim ponašanjima radilo te pred kojim točno svjedocima. Glede navoda tuženika kojim tereti tužitelja da si je samovlasno, bez znanja i odobrenja nadređenih osoba potpisao nalog za isplatu 9.900.000,00 kn s tekućeg računa tuženika čime je istoga oštetio tužitelj ističe kako ga tuženik neovlašteno i lažno optužuje da je otuđio novčana sredstva tuženika. Tužitelj poriče ove navode kao neistinite i netočne i predlaže zatražiti od tuženika dokaz o istome.

Zbog svega navedenog tužitelj smatra da mu je pobijanom odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu povrijeđeno pravo iz radnog odnosa pa predlaže ovom Sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao i naknadi mu troškove ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da dana 23. siječnja 2023.g., zaprimio tužbu tužitelja, te ovim podneskom, a u roku dodijeljenom rješenjem naslovnog Suda od dana 19. siječnja 2023.g. , daje odgovor na tužbu.

Prvenstveno se, opreza radi ističe prigovor nepravodobnosti tužbe, s obzirom da tužitelj tužbom nije dokazao da je istu podnio unutar prekluzivnog zakonskog roka određenog čl. 133. Zakona o radu.

Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu te se na pojedine navode tužbe očituje kako slijedi;

Točno je da je tužitelj zaključio Ugovor o radu kod tuženika dana 29.03.2004.g., međutim, tuženik osporava vjerodostojnost dodataka Ugovoru na koje se tužitelj poziva, ali ih ne dostavlja uz tužbu.

Naime, tuženik nema saznanja o spomenutim dodacima Ugovora, a ako ih je tužitelj i zaključio isti nisu zaključeni sa ovlaštenom osobom poslodavca tuženika u periodu zaključivanja spornih dodataka Ugovoru o radu.

Točno je da tuženik dana 19.10.2022.g. donio Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu tužitelja zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, na koju je tuženik uložio zahtjev za zaštitu prava radnika.

Međutim, tužitelj u činjeničnim navodima tužbe, posve neistinito i manipulativno opisuje odnos među strankama koji je prethodio donošenju odluke o otkazu, koja ja u cijelosti opravdana i na Zakonu osnovana, što će tuženik dokazati tijekom ovog postupka.

Naime, tužitelj je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu: knjigovođe- blagajnika, te mu je Ugovor o radu otkazan zbog dugotrajnih i grubih povreda obveza iz radnog odnosa koje su povrede započele još od 01.01.2022.g. te su trajale sve do uručenja osporavane odluke o otkazu, a iste su precizno nabrojane kako u Upozorenju radniku/ tužitelju na povrede radnih obveza kao i u osporavanoj Odluci o otkazu tuženika.

Tužitelj je, između ostalog, ustrajno i dugotrajno odbijao postupati po nalogu poslodavca ovdje tuženika, pa je tako;

-odbio direktoru tuženika, LZ isplatiti naknadu za zatraženo razdoblje od 01.01.2022.g. pa do 21.07.2022.g.,

-dana 03.12.2021.g. i dana 04.03.2022.g. odbio je direktoru tuženika dostaviti ispise iz bankovnog računa društva tuženika,

-od dana 02.12.2021.g. do 04.03.2022.g. odbio je direktoru tuženika ispraviti račune Društva vezano za isporuku robe ( za listopad i studeni 2021.g. ) i ispravne račune dostaviti tvrtki PRIMET d.o.o., Slovenija, uslijed čega isti nisu proknjiženi i isplaćeni,

-dana 30.06.2022.g. odbio je, po nalogu poslodavca/ direktora tuženika, dostaviti završni račun Društva za 2021.g.,

- dana 08.07.2022.g. onemogućio punomoćnicima tuženika, ulazak u poslovne prostorije društva radi uručivanja odluke o otkazu bivšoj članici Društva, RZ, a nakon što su punomoćnici spomenutu odluku ostavili na ulaznim vratima Društva radnik / tužitelj ju je pokidao te ju je bacio kroz prozor uputivši riječi punomoćnicima tuženika „ Neka LZ puši k****, to je ionako ono što najviše voli „ , a svjedoku DZ je rekao; „puši k****“, nakon čega je zaključao dvorišna vrata Društva, te je na taj način onemogućio da navedeni punomoćnici i svjedok izađu iz dvorišta društva.

Da je tužitelj, u navedenom periodu, uporno i dosljedno odbijao postupati po nalogu poslodavca/ direktora tuženika, te izvršavati gore navedene radne zadatke koji, nesporno, spadaju u opseg radnog posla tužitelja kao knjigovođe i blagajnika društva proizlazi iz e- mail korespondencije, koja se dostavlja u privitku.

Uslijed opisanih grubih i ustrajnih povreda iz radnog odnosa tuženik je tužitelju, sukladno čl. 119. Zakona o radu ( dalje: ZR ), dana 21. srpnja 2022.g., uputio pisano upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza.

Tužitelj / radnik je, na opisano upozorenje poslodavca, uložio zahtjev za zaštitu prava radnika, koji tužitelj „ slučajno „ izostavlja dostaviti uz tužbu, upravo iz razloga što opisani zahtjev tuženika sadrži opet brojne uvrede i klevete na račun poslodavca / tuženika, odnosno gos. LZ, kao direktora tuženika.

Tako sam tužitelj u opisanom Zahtjevu zapravo potvrđuje kako nije izvršavao zadane mu zadatke, a iz samog teksta Zahtjeva tuženika se može očitati ništa više doli ogorčenost tužitelja za izvršavanjem radnih zadataka po nalogu BZ kao poslodavca, odnosno direktora tuženika jer tužitelj smatra kako je isti zbog toga što je mlađi od njega ili je kraće u Društvu nesposoban za direktora tvrtke uslijed čega opstruira rad samog društva i sve zadane mu radne zadatke, a sve na štetu tuženika. Jasno je i nedvojbeno da u opis radnog mjesta knjigovođe – blagajnika spada i dostava i priprema sve računovodstvene dokumentacije društva.

Osim toga, bitno je za napomenuti da tužitelj, osim što je dugotrajno i grubo kršio obveze iz radnog odnosa niti nakon izdanog mu upozorenja nije izmijenio svoje ponašanje, već dapače, nastavio je sa grubim uvredama i klevetama na račun direktora tuženika, time opstruirajući dalje i rad samog društva.

Tako tuženik, u svom Zahtjevu za zaštitu prava radnika, koji se dostavlja u privitku, sam priznaje da je, opisane zgode, izgovorio uvredljive i klevetničke riječi svom poslodavcu, odnosno direktoru tuženika, to je gos. LZ protiv njega ustao s privatnom tužbom radi klevete.

Ovakvo ponašanje tužitelja kao radnika, i to nakon izdanog mu upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa, ukazuje na ništa drugo nego za želju radnika da pošto poto raskine radni odnos, na način da mu tuženik uruči otkaz, jer se uslijed opisanih opstrukcija i uvreda od strane tužitelja nastavak radnog odnosa ne može niti opravdano očekivati.

Da je tome tako, dokazuje i upravo tvrdnja samog tužitelja u e- mailu od dana 28.07.2022.g., koji sam navodi da smo čeka otkaz, cit. „ …. To sam dakako, učinio neovlašteno i bez pitanja, što je još jedan u nizu mojih propusta i predstavlja grubo kršenje radne discipline. Molim nekoga da mi javi koliko još grešaka imam pravo prije nego što mi se uruči otkaz i / ili isključi iz društva. Taj podatak mi je potreban kako bih dodatno pojačao napor da čim prije ispunim traženu kvotu. „

Dakle, ponašanje tužitelja je bilo usmjereno prekidu radnog odnosa ali sa zadržavanjem prava na isplatu otpremnine, a kada se uzme u obzir e- mail prepiska i ponašanje tužitelja prije same odluke o otkazu, jasno je da je tome zaista tako. Nakon opisanog događaja, u srpnju 2022.g., iako su se ispunili uvjeti za izvanredan otkaz Ugovora o radu jer se tužitelj tom prilikom, u najmanju ruku, ponašao krajnje neprimjereno i nekulturno, a pritom i protupravno, tuženik je tužitelju, kao radniku

Uslijed opisanih grubih i ustrajnih povreda iz radnog odnosa tuženik je tužitelju, sukladno čl. 119. Zakona o radu ( dalje: ZR ), dana 21. srpnja 2022.g., uputio pisano upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza.

Tužitelj / radnik je, na opisano upozorenje poslodavca, uložio zahtjev za zaštitu prava radnika, koji tužitelj „ slučajno „ izostavlja dostaviti uz tužbu, upravo iz razloga što opisani zahtjev tuženika sadrži opet brojne uvrede i klevete na račun poslodavca / tuženika, odnosno gos. LZ, kao direktora tuženika.

Tako sam tužitelj u opisanom Zahtjevu zapravo potvrđuje kako nije izvršavao zadane mu zadatke, a iz samog teksta Zahtjeva tuženika se može očitati ništa više doli ogorčenost tužitelja za izvršavanjem radnih zadataka po nalogu BZ kao poslodavca, odnosno direktora tuženika jer tužitelj smatra kako je isti zbog toga što je mlađi od njega ili je kraće u Društvu nesposoban za direktora tvrtke uslijed čega opstruira rad samog društva i sve zadane mu radne zadatke, a sve na štetu tuženika. Jasno je i nedvojbeno da u opis radnog mjesta knjigovođe – blagajnika spada i dostava i priprema sve računovodstvene dokumentacije društva.

Osim toga, bitno je za napomenuti da tužitelj, osim što je dugotrajno i grubo kršio obveze iz radnog odnosa niti nakon izdanog mu upozorenja nije izmijenio svoje ponašanje, već dapače, nastavio je sa grubim uvredama i klevetama na račun direktora tuženika, time opstruirajući dalje i rad samog društva.

Tako tuženik, u svom Zahtjevu za zaštitu prava radnika, koji se dostavlja u privitku, sam priznaje da je, opisane zgode, izgovorio uvredljive i klevetničke riječi svom poslodavcu, odnosno direktoru tuženika, to je gos. LZ protiv njega ustao s privatnom tužbom radi klevete.

Ovakvo ponašanje tužitelja kao radnika, i to nakon izdanog mu upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa, ukazuje na ništa drugo nego za želju radnika da pošto poto raskine radni odnos, na način da mu tuženik uruči otkaz, jer se uslijed opisanih opstrukcija i uvreda od strane tužitelja nastavak radnog odnosa ne može niti opravdano očekivati.

Da je tome tako, dokazuje i upravo tvrdnja samog tužitelja u e- mailu od dana 28.07.2022.g., koji sam navodi da smo čeka otkaz, cit. „ …. To sam dakako, učinio neovlašteno i bez pitanja, što je još jedan u nizu mojih propusta i predstavlja grubo kršenje radne discipline. Molim nekoga da mi javi koliko još grešaka imam pravo prije nego što mi se uruči otkaz i / ili isključi iz društva. Taj podatak mi je potreban kako bih dodatno pojačao napor da čim prije ispunim traženu kvotu. „

Dakle, ponašanje tužitelja je bilo usmjereno prekidu radnog odnosa ali sa zadržavanjem prava na isplatu otpremnine, a kada se uzme u obzir e- mail prepiska i ponašanje tužitelja prije same odluke o otkazu, jasno je da je tome zaista tako. Nakon opisanog događaja, u srpnju 2022.g., iako su se ispunili uvjeti za izvanredan otkaz Ugovora o radu jer se tužitelj tom prilikom, u najmanju ruku, ponašao krajnje neprimjereno i nekulturno, a pritom i protupravno, tuženik je tužitelju, kao radniku dao još jednu šansu da korigira svoje neprimjerno ponašanje izdanim mu Upozorenjem na kršenje radnih obveza pod prijetnjom otkaza dana 20.07.2022.g. Međutim, iako je tužitelj izričito pisano upozoren u Upozorenju pred otkaz , da će u slučaju nastavka kršenja radnih obveza dobiti otkaz, isti je nastavio s opisanim ponašanjem te je i nadalje odbijao postupati po nalogu poslodavaca, gos. LZ Hvala kao direktora društva tuženika.

Tako je tužitelj nastavio opstruirati rad društva, odbijajući postupati po nalozima direktora društva i nakon upozorenja, te je nastavio s neprimjernim i podcjenjivačkim tonom odgovarati na upite nadređenog bez da izvrši ono što mu je naloženo, ili bi to izvršio sa znatnim zakašnjenjem, opet na štetu Društva, pa je tako;

-dana 16.09.2022.g. odbio dostaviti sudsku poštu koja je stigla na adresu Društva,

-dana 19.09.2022.g. podcjenjivački i neprimjereno nastavio odgovarati direktoru društva, ne priznajući njegov autoritet kao nadređenog, a istog dana odbio je direktoru tuženika pravodobno dostaviti sve bilance za 2021.g., kao i obračun poreza na dobit,

-izvršio isplatu plaće za 08/2022 godine bez znanja i potvrde uprave Društva tvrdeći da društvo u to doba nije imalo aktive članove Uprave, znajući da je to netočno -dana 29.09.2022.g nastavio je s vrijeđanjem i neprimjernim ponašanjem prema poslodavcu, ovdje tuženiku putem e- mail korespondencija,

-dana 03.10.2022.g. u prostorijama društva pred svjedocima uvredljivo i neprimjereno nastavio komunicirati s direktorom Društva

Dakle, jasno je i nedvojbeno da je tužitelj, i nakon izdanog mu upozorenja na kršenja radne obveze nastavio sa istim, ne poštujući autoritet tuženika, kao poslodavca, te je time nanio štetu Društvu.

Tužitelj se, nažalost, nije zaustavio samo na opisanom neprimjerenom ponašanju, već je isti tijekom srpnja 2022.g., a što je tuženik saznao u listopadu 2022.g. samoinicijativno i neovlašteno, bez znanja i odobrenja direktora društva, izvršio nalog za isplatu sveukupnog iznosa od 9.900,000,00 kn sa računa Društva na račun tužitelja osobno, uslijed čega je tuženik, ustao s tužbom radi stjecanja bez osnove protiv ovdje tužitelja.

Dakle, sa računa tuženika kod Addiko bank d.d., dana 13. srpnja 2022.g., neovlašteno su izvršene tri transakcije i to : u iznosu od 3.000.000,00 kn, 3.000.000,00 kn i 1.000.000,00 kn, sve tri nazvane u pregledu prometa kao „ pozajmica članu društva „ KZ, ovdje tužitelja.

Društvo tuženika nije davalo pozajmice članovima društva, a pogotovo nije životno logično da bi pozajmicu, u tako velikom iznosu dao upravo tužitelju s kojim je odnos, nesporno narušen od početka suradnje, a još je manje životno logično da bi, u vrijeme kada ga tužitelj izravno vrijeđa putem e- maila, direktor tuženika dao odobrenje za isplatu n Iz dostavljenog povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika, vidljivo je da je da RZ, prestala biti direktorica društva s danom 29.06.2022.g., te od tog dana više ne zastupa društvo samostalno.

Unatoč navedenom, tužitelj je u dogovoru s RZ, koja je, nakon dana 29.06.2022.g., neovlašteno vršila transakcije, bez supotpisa i bez znanja i privole direktora društva, BZ, s računa tuženika, otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. i Raiffeisen bank d.d., u sveukupnom iznosu od 8.000.000,00 kn na račun tuženika otvoren kod Addiko bank d.d., da bi potom dana 13.07.2022.g., iznos od 7.000.000,00 kn, opet neovlašteno isplatila osobno na privatne račune KZ, ovdje tužitelja. Na ovakav način, KZ je stekao nepripadnu imovinsku korist i oštetio tuženika za 7.000.000,00 kn, neistinito navodeći da se radi o pozajmici članu društva, koje je, začudo, izvršena baš u trenutku kada su odnosi između tužitelja i Društva, grubo narušeni.

Osim toga, odlukom Trgovačkog društva u Zagrebu, posl.broj: P- 1199/2021, gdje tužitelj i RZ tuže ovdje tuženika, odbijen je tužbeni zahtjev da je ništetna i bez pravnog učinka odluka o izmjeni ovlasti za zastupanje direktorici RZ sa samostalnog, na zastupanje sa drugim članom uprave, a ta je odluka donijeta 05.07.2022.g.

Tužitelj, nakon donošenja spomenute odluke, u dogovoru s RZ vrši sporne transakcije, bez odobrenja i znanja direktoru društva, neistinito navodeći da se radi o pozajmici i to u vrijeme dok istovremeno direktoru tuženika, LZ, putem e- maila, odbija dostaviti knjigovodstvenu dokumentaciju društva.

Dakle, tužitelj je uporno i tendenciozno opstruirao rad Društva na način da je odbijao prihvatiti činjenicu da je novi direktor društva LZ, pa je tako, u dogovoru s RZ kao članom društva, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pokrenuo sveukupno pet sporova radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine Društva, a koji se sporovi vode pod spol. brojevima: P- 1387/2022, P- 1199/2021, P- 573/2022, P- 2153/2021 i P- 205/2022, a sve s ciljem da svrgne direktora društva prema kojem iskazuje samo prijezir i mržnju.

Osim toga, tuženik ukazuje na činjenicu da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 171/ 2022, između drugih brojnih odluka koje je tužitelj pokušao ishoditi u dogovoru s RZ a na štetu tuženika, proglašena ništavom i odluka o opozivu i razrješenju direktora društva Aljaža Hvala, tako da su svi prigovori tužitelja kojima osporava LZ Hvali poziciju direktora društva bespredmetni.

Uslijed svega opisanog, jasno je da je tužitelj ostvario sve pretpostavke za odnošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a svakako je, opisanim dugotrajnim kršenjem obveza iz radnog odnosa, te pasivnom agresijom, odbijanjem postupanja po uputi poslodavca, počinjenjem obilježja kaznenog djela na štetu poslodavca a navodne „ pozajmice „ upravo ovdje tužitelju.

U konačnici i stjecanjem protupravne imovinske koristi Društva u korist tužitelja, u znatnom iznosu, stoga su se i ispunile i posebne okolnosti gdje odnos povjerenja između radnika i poslodavca trajno narušen te je jasno da nastavak radnog odnosa nije moguć.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da tužiteljici naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelja, Dodatak XI Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.04.2004.g, Dodatak XII Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.04.2004.g, Dodatak XIII Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.04.2004.g, Dodatak XIV Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.04.2004.g, Odluku o otkazu Ugovora o radu, Zahtjev za zaštitu prava, Prijamnu knjigu, Upozorenje na obveze iz radnog odnosa, Zahtjev za zaštitu prava tužitelja, Zapisnik sa Skupštine VAL-METAL, e-mail prepisku, Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 21.listopada 2022.g, broj P-171/2022, Upozorenje na obveze iz radnog odnosa 21. srpnja 2022.g, Očitovanje na zahtjev za zaštitu prava radnika, Zapisnik sa Skupštine VAL-METALA od 29.06.2022.g, Zapisnik sa sastanka Uprave Društva 10. svibnja 2022.g, Potvrda o članovima d.o.o., Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2022.g broj P-1199/21, Zahtjev za zaštitu prava radnika, Privatna tužba tužitelja, Promet po računu Addiko bank, Kartice na ime tužitelja i fakture, Upozorenje na obveze iz radnog odnosa 20.07.2022.g, Tužba protiv tužitelja od 2.02.2023.g, Presuda kaznenog suda u Zagrebu broj:K-1424/22 od 25. listopada 2023.g, Presuda Županijskog suda u Osijeku od 16. veljače broj:Kž-69/2024, saslušao svjedoke CZ, VZ, IZ, saslušao stranke.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama je nesporno da je tužitelj dana 29.03.2004.g zaključio sa tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji je Ugovor otkazan dana 19. listopada 2022.g Odlukom o redovnom Otkazu uvjetovan skrivljenim ponašanjem.

6. Sukladno odredbi 133 stavak 1 i 2 Zakona o radu, sud je utvrdio da je tužitelj pravovremeno uputio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava na koji se isti nije očitovao te je u zakonskome roku podnijela tužbu ovome sudu.

7. Među strankama je sporno da li je sukladno odredbi čl. 115 stavka 1 i točka 3 ZR, otkaz tužitelju zakonit i dopušten, te da li je tuženik dužan tužitelja vratiti na radno mjesto temeljem postojećega Ugovora o radu.

8. Sukladno okolnostima koje su obje stranke istaknule u tužbi i u odgovoru na tužbu u tijeku postupka bilo je potrebno utvrditi slijedeće činjenice:

-da li je LZ opozvan s mjesta uprave društva 30.12.2021.g.,

-da li je tužitelj opravdano upozoravao na formalne nedostatke Odluka i naloga gosp. BZ u spornom razdoblju,

-da li je K imenovan direktorom 20.07.2022.,

-da li su o tužitelju omogućeni uvjeti za rad na način da izvrši zadatak skeniranjem 150 stranica,

-da li se tužitelju e-mail prepisci neprimjereno obraćao predsjedniku uprave,

- da li je tužitelj dana 19.09.2022. g. odbio dostaviti poslovnu dokumentaciju,

-da li je tužitelj propustio predsjedniku uprave dostaviti sve bilance za 2021. i obračun poreza dobiti,

- da li je za isplatu plaće bila potrebna suglasnost uprave

- da li je tužitelj neovlašteno potpisao naloge za isplatu 9.900.000,00 kn sa tekućeg računa tuženika

-da li je tužitelj opstruirao rad društva sa RZ,

-odbio direktoru tuženika, LZ isplatiti naknadu za zatraženo razdoblje od 01.01.2022.g. pa do 21.07.2022.g.,

-dana 03.12.2021.g. i dana 04.03.2022.g. odbio je direktoru tuženika dostaviti ispise iz bankovnog računa društva tuženika,

-od dana 02.12.2021.g. do 04.03.2022.g. odbio je direktoru tuženika ispraviti račune Društva vezano za isporuku robe ( za listopad i studeni 2021.g. ) i ispravne račune dostaviti tvrtki PRIMET d.o.o., Slovenija, uslijed čega isti nisu proknjiženi i isplaćeni,

-dana 30.06.2022.g. odbio je, po nalogu poslodavca/ direktora tuženika, dostaviti završni račun Društva za 2021.g.,

-dana 08.07.2022.g. onemogućio punomoćnicima tuženika, ulazak u poslovne prostorije društva radi uručivanja odluke o otkazu bivšoj članici Društva, RZ, a nakon što su punomoćnici spomenutu odluku ostavili na ulaznim vratima Društva radnik / tužitelj ju je pokidao te ju je bacio kroz prozor uputivši riječi punomoćnicima tuženika „ Neka LZ puši k****, to je ionako ono što najviše voli „ , a svjedoku DZ je rekao; „puši k****", nakon čega je zaključao dvorišna vrata Društva, te je na taj način onemogućio da navedeni punomoćnici i svjedok izađu iz dvorišta društva,

-dana 16.09.2022.g. odbio dostaviti sudsku poštu koja je stigla na adresu Društva,

-dana 19.09.2022.g. podcjenjivački i neprimjereno nastavio odgovarati direktoru društva, ne priznajući njegov autoritet kao nadređenog, a istog dana odbio je direktoru tuženika pravodobno dostaviti sve bilance za 2021.g., kao i obračun poreza na dobit,

-izvršio isplatu plaće za 08/2022 godine bez znanja i potvrde uprave Društva tvrdeći da društvo u to doba nije imalo aktive članove Uprave, znajući da je to netočno -dana 29.09.2022.g nastavio je s vrijeđanjem i neprimjernim ponašanjem prema poslodavcu, ovdje tuženiku putem e- mail korespondencija,

-dana 03.10.2022.g. u prostorijama društva pred svjedocima uvredljivo i neprimjereno nastavio komunicirati s direktorom Društva.

9. Uvidom u zapisnik Skupštine u Samoboru 30.12.2021.g. sud je utvrdio kako je zabranjeno članu uprave društva GZ sklapati pravne poslove sa Trgovačkim društvom Primet d.o.o., a RZ dana je suglasnost da protiv člana uprave BZ podigne tužbu pred nadležnim sudom zbog naknade štete. Uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-171/22 od 21.lisotpada 2022. g. utvrđene su ništetnim odluke donesene na Skupštini tuženika dana 30. prosinca 2021.g. kojim su ukinuta ovlaštenja EZ. Isto tako vezano za tužbu RZ radi utvrđenja ništetnih odluka vezano za reviziju i zastupanje tuženika, zahtjevi su odbijeni presudom Trgovačkog suda u Zagrebu 05.07.2022.

10. Uvidom u odluke nadležnog suda utvrđeno je kako je gosp. LZ zadržao ovlasti s pozicije rukovodećeg člana uprave Društva. Stoga je tvrdnja tužitelja o osnovanosti njegovih upozorenja na formalne nedostatke neosnovana. Točno je da je gosp. LZ imenovan direktorom Društva 20.07.2022.

11. Vezano ta izvršenje zadatke koje je LZ naložio tužitelju sud je imao dokaze iz prepiske, a iz koje je razvidno kako je postojao radni zadatak i potreba za dostavu dokumentacije sudu, koji je zadatak u konačnici izvršio odvjetnički ured. Uvidom u e-mail prepisku sud je utvrdio kako je sporan način ophođenja između stranaka. S tim u vezi nedvojbenim je utvrđeno da je Općinski kazneni sud u Zagrebu 25.10.2023. pod brojem K-1424/2022 proglasio krivim tužitelja za kazneno djelo uvrede i to u odnosu prema članovima uprave društva neprimjerenim izražavanjem, koja je presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u Osijeku Kž-69/2024 od 16. veljače 2024.g. čime se nedvojbenim utvrdilo sve navedeno, a vezano za neprimjerenu komunikaciju tužitelja sa direktorom tuženika.

12. Obzirom na navode tužbe koji su usmjereni na tvrdnje kako je tužiteljevo postupanje bilo opravdano u svrhu ostvarenja radnih ciljeva i uspjeha pravne osobe kao takve, saslušane su stranke i svjedok HZ.

13. Tužitelj je iskazao kako je krajem 10.mjeseca 2022. tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu. Kao obrazloženje otkaza dosta mu je stavljeno na teret, međutim prema njegovom stavu niti jedna od njih ne predstavlja razlog za otkaz.

-U prvoj stavci tereti ga se za da je od 01.01.2022. do 21.07. 2022. g. odbio isplatiti naknadu god. GZ te na njegov upiti od 18.03.0222. odgovara da je opozvan kao direktor društva te da mu naknada neće više biti isplaćivana. Naime, g. LZ više nije bio direktor firme jer je opozvan odlukom skupštine od 30.12.2021. g., a naknadu je primao kao član uprave.

- Nadalje mu se stavlja na teret da 3.12. 2021. i 4.03.2022. da je odbio postupiti po nalogu poslodavca te gosp. GZ dostaviti ispise s bankovnog računa, ali obzirom je isti bio opozvan s mjesta direktora on mu je prestao dostavljati ispise.

-Nadalje mu je stavljeno na teret u razdoblju od 02.12.2021. do 04.03.2022. da je odbio ispraviti račune društva za isporuku robe iz listopada i studenog 2021. g. i ispravne račune poslati na plaćanje društvu Primet iz Slovenije zbog čega isti nisu mogli biti knjiženi i plaćeni. Naime L je osnivač tuženika koji je C davao i fakturirao robu. Od kada je firma osnovana 2000.g. pa do 2018. je dospijeće valutne i obveze bilo 10 dana, da bi 2018. na zahtjev BZ kao direktora firme osnivača Primeta daj rok sa 10 dana bio produžen na 60 dana. Unatoč tako dugom roku od 60 dana stvarni rok u kojem su računi plaćeni nerijetko je bio i do 200 dana. Uprava koja je radila na terenu skratila je rok sa 60 dana natrag na 10 dana. L je prigovorio na skraćeni rok jer tvrde da nisu mogli ni primiti , a ni platiti račune. To je apsurdno jer je i rok od 60 dana apsurdno premašen. Morali su skratiti rok jer je firma imala probleme sa tekućom likvidnosti. U najboljem interesu firme bilo je naplatiti čim prije. Gosp. - LZ je tražio od mene da ispravim datume dospijeća računa, a on kao knjigovođa to nije smio. Kada bi bilo što modificirao na računima to bi bilo suprotno računovodstvenom kodeksu i u smjernicama Hrvatskog odbora za financijsko izvješćivanje. On te ispravke računa nije smio raditi.

- Dalje mu se na teret stavlja da je 30.06.2022. g. odbio postupati po nalogu poslodavca te predsjedniku uprave društva dostaviti završni račun za 2021. Istog dana je radnik je odbio i priznati činjenicu da je gosp. LZ na Skupštini društva održano 29.06.2022. g. imenovan predsjednikom uprave društva. Još 30.04.2022. dostavio je računu Primeta završni račun. To je naznačio u e-mailu gosp. GZ i uputio ga da se obrati SZ koja je vodila knjigovodstvo. -Bez obrazloženja je stavka u kojoj se navodi da je odbio poštivati činjenicu da je gosp. LZ imenovan kao predsjednik uprave društva na Skupštini 29.06.2022.g.

- Dana 08.07.2022.g. radnik je punomoćnicima gosp. BZ onemogućio ulazak u prostorije društva radi uručivanja Odluke o otkazu bivšoj članici uprave društva gosp. NZ, a nakon što su isti ostavili odluku o otkazu na ulaznim vratima društva, radnik joj je pokidao te ju bacio kroz otvoren prozor društva uz poruku pun. društva neka LZ Hvala puši k…., a što se stavlja na teret u odluci o otkazu, međutim, ovakvo postupanje ne odnosi se na sferu radnog odnosa, već se radi o odnosu suvlasniku društva i prijeporu između njih. Naime, niti je u odluci o otkaz ne navodi se nešto što se izravno dotiče poslova iz razloga odnosa već isključivo se odnosi na prijepore između suvlasnika.

-Obzirom na navode da je isplatio plaće za 08/2022 bez znanja i potvrde društva izjavljuje da je knjigovođa firme od samog njegovog osnivanja, isplata plaća nije bila nikada sporna, međutim kada se LZ u 3.mjesecu 2021. vratio nakon godinu dana što nije bio na funkciji člana uprave počinje komplicirati poslovanje. 20 godina radili su po istoj špranci i nitko nikada nije postavljao pitanje, ali od 3/21. više ništa nije valjalo pa ni isplate plaće. Uvijek mu je tražio da pošalje platne liste i nikada mu se ništa nije podudaralo, ali nije rekao što i kako da se to ispravi. Njemu je rekao da pronađe rješenje, a tužitelj je isplatio plaću. Neisplata plaće je kazneno djelo.

-29.02.2022. g. radnik je u e-mailu vrijeđao predsjednika društva nazivajući ga nesposobnim te navodeći da od njega nema koristi nakon što ga je predsjednik uprave upozorio na uvrede, nastavio je neprimjereno komunicirati. Naime, možda je on i pretjerao u izričaju, ali sadržajno je rekao istinu gosp. GZ koliko ona teška bila.

-Dana 3.10.2022. radnik je u prostorijama društva pred svjedocima uvredljivo i neprimjereno komunicirao sa predsjednikom uprave društva, iskazuje kako su međusobno izmjenjivali uvrede jer ih je pokušao izbaciti iz prostora društva.

-Vezano za isplatu 9.900,000,00 tisuća kn radilo se o transparentnoj pozajmica temeljem ugovora i nema veza sa radnim odnosom jer je tvrtka posudila novce svome suvlasniku.

Vezano za ugovor o zajmu 9.900,000,00 kn tužitelj odgovora da ga je potpisala i druga direktorica RZ. Možda čak i nije bila ovlaštena potpisati, ali drugi direktor se nije pojavljivao, dok je ona radila. Tužitelj je dao nalog za isplatu dijela pozajmice Zagrebačkoj banci. Točno je da je pravomoćno osuđen zbog uvrede.

14. U svom iskazu tužitelj je opravdavao postupke koji su uistinu opstruirale rad kod tuženika, a što je i utvrđeno odlukom kaznenog suda. Naime, u situaciji kada su teško narušeni odnosi poslodavca i radnika, i to zbog trajnih osobina radnika kao i teških povreda radnih obveza, a koje su u ovom slučaju očituju u odbijanju radnih naloga, prigovorima na način rada članova uprave, odbijanja preuzimanja pismena važnih za položaj radnika, poslodavac je ovlašteno zakonito otkazati ugovor o radu radniku koji se na takav način ophodi i narušava odnose unutar firme.

15. Zz tuženika LZ izjavljuje kako nije nikada "maknut" iz Skupštine sa mjesta direktora, a što je i sudski dokazano. Činjenica da ga je tužitelj osobno povrijedio, a i preko e-maila, a što je razvidno iz dokumentacije koja prileži spisu, govori u prilog istinitoj tvrdnji kako je on u ime tuženika odredio tužitelju da popravi račune. Naime, poslovni ugovor tuženika odnosi se na prodaju materijala Primatu, podrazumijeva i način plaćanja. Tužitelj je osoba koja je izdavala fakture i njega je vanjski računovođa G zamolio da automatski popravi valutu. Kako to nije napravi, on ga je osobno pismeni putem zamolio ponovno. Preko vanjskog suradnika G za uručenje otkaza bivšoj direktorici postoji snimak gdje tužitelj histerično otvara vrata, nedozvoljavan suradniku da preda poštu i kako taj isti dokument bazi kroz prozor i izjavljuje uvrede. Vezno za veliku pozajmicu smatra da je za nju trebao znati jer tada je bio jedini direktor društva koji može samostalno odlučivati, nikada društvo nije davalo pozajmice vlasniku, pogotovo u tokom iznosu.

Cijelo vrijeme od 01.01.2022. do otkaza tužitelju on je bio direktor u VAL METALU, tužitelju je bio nadređeni. Nikada nije dao nalog za isplatu zajma, niti je za njega znao.

16. Sud je poklonio iskazu zz tuženika, obzirom da su navodi u pismenoj formi priloženi uz dokumentaciju, a odnose se na sudske odluke i e-mail korespondenciju. Vezano za spornu isplatu sud je nedvojbenim utvrdio kako je tužitelj, kao ovlaštenik tuženika imao pristupu bankovnim računima te istim raspolagao. Međutim, stranke nisu priložile knjigovodstveno-financijsko vještačenje kako bi se utvrdilo činjenično i pravno stanje korištenja novčanih sredstava, stoga je sud temeljem tereta dokaza odbio navode tuženika.

17. Svjedok CZ i svjedok VZ nisu iskazivali obzirom da su se pozvali na privilegij zaštite prava klijenta, kao odvjetnici.

18. Svjedok IZ, iskazao je kako je gospodina ZZ upoznao na dan kada mu je uručio otkaz. Po pričama drugih djelatnika pretpostavio je zbog čega je uslijedila odluka o otkazu. Osobno nema saznanja vezana za navode iz odluke o otkazu. Odluku o otkazu predana mu je uz dvojicu odvjetnika iz Madirazza i partneri. Dan je bio 08.07.2022. Tužitelj nije zaprimio odluku, poderao ju je. Tužitelju se pokušalo uručiti odluku o otkazu ali ga je vrijeđao. Taj dana 08.07.22. intervenirala je i policija jer su im zatvorili vrata u krugu firme da ne mogu izaći.

Odvjetnici su sastavili izjavu da je bila pokušana dostava -uručenje odluka o otkazu ugovora o radu koja je ubačena kroz staklo na vratima ulaza firme, jer je uporno odbijao primitak odluke o otkazu.

19. Svjedok koji je objektivan i nepristran potvrdi je navod tuženika kako se tužitelj krajnje neprimjereno ophodio prema svojem poslodavcu. Stoga je sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17,98/19), sud utvrdio kako je odluka o redovnom otkazu ugovora o radu tuženika od 19.10.2022. opravdana i zakonita obzirom na učestale klevete tužitelja, odbijanje radnih zadataka i konstantno opstruiranja rada predsjednika uprave Društva.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a, te članka 30. stavak 3. OZ-a.

Trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr 7 toč. 2 alineja 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 Eura, uvećano za 25% PDV-a ili 125,00 Eura što ukupno iznosi 625,00 Eura.

21. U preostalom iznosu naknade troškova postupka, tuženik je odbijen kao previsoko postavljen obzirom da se radi o pravnom pitanju vezanom za radno-pravni status radnika.

22. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u smislu citiranog čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku nema pravo na naknadu troškova.

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Spis