P-968/2024-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AHĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvj. iz Osijeka, protiv tuženika ADDIKO BANKA d.d. Zagreb iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupani po OD Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140230452- 20010382387/2006. sklopljenog dana 23.06.2006. god između tužitelj AHĆ i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa pod brojem Ou-836/06 dana 23.06.2006. god., a koja u čl. 2 glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od … CHF… po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita."; u čl. 3. toč. 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“, toč. 3.:"… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.", toč. 4.:“...po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."; u čl. 4. glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope /ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneks ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."; u čl. 8. glasi: "… Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke."; u čl. 19. glasi; "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, ugovorne strane se odriču prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).", a u čl. 24. glasi; "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita-Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao sve kasnije njihove izmjene i dopune.".

II/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANKA d.d. Zagreb iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju AHĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 2.123,85 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:

- iznos od 2,97 EUR/22,38 kn od 20.09.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,93 EUR/22,05 kn od 03.11.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,98 EUR/22,46 kn od 14.11.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,99 EUR/22,52 kn od 08.01.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,00 EUR/22,60 kn od 01.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,04 EUR/22,89 kn od 14.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,12 EUR/23,47 kn od 20.03.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 3,09 EUR/23,31 kn od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,99 EUR/22,49 kn od 10.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,00 EUR/22,62 kn od 17.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,96 EUR/22,28 kn od 05.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,97 EUR/22,36 kn od 05.09.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,01 EUR/22,70 kn od 04.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,26 EUR/24,57 kn od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,07 EUR/23,14 kn od 02.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,40 EUR/48,19 kn od 15.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,43 EUR/48,45 kn od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,46 EUR/48,66 kn od 02.03.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 6,39 EUR/48,16 kn od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,43 EUR/63,54 kn od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,30 EUR/62,50 kn od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,17 EUR/61,59 kn od 02.07.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 8,22 EUR/61,91 kn od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,31 EUR/62,59 kn od 02.09.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 8,26 EUR/62,20 kn od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,21 EUR/61,82 kn od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,32 EUR/62,69 kn od 01.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,43 EUR/63,51 kn od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,54 EUR/64,37 kn od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,51 EUR/64,14 kn od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,71 EUR/65,59 kn od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,66 EUR/65,22 kn od 02.05.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 8,75 EUR/65,95 kn od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 9,30 EUR/70,05 kn od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 9,17 EUR/69,12 kn od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 9,64 EUR/72,62 kn od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 9,39 EUR/70,77 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 9,21 EUR/69,38 kn od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 9,77 EUR/73,61 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate

- iznos od 4,34 EUR/32,73 kn od 17.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,48 EUR/18,69 kn od 28.09.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,13 EUR/0,95 kn od 02.10.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,98 EUR/7,38 kn od 20.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 9,49 EUR/71,51 kn od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 11,34 EUR/85,47 kn od 15.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,38 EUR/93,27 kn od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,22 EUR/99,60 kn od 02.03.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 11,22 EUR/84,56 kn od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,93 EUR/82,38 kn od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,80 EUR/58,79 kn od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,05 EUR/38,05 kn od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,01 EUR/45,29 kn od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,05 EUR/60,68 kn od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,89 EUR/51,90 kn od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,75 EUR/43,36 kn od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,36 EUR/62,99 kn od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,83 EUR/81,59 kn od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,43 EUR/101,17 kn od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,75 EUR/96,03 kn od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,12 EUR/129,01 kn od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,99 EUR/120,51 kn od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,20 EUR/137,09 kn od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,59 EUR/230,47 kn od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,77 EUR/209,22 kn od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 38,35 EUR/288,95 kn od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 32,77 EUR/246,89 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 28,57 EUR/215,26 kn od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 41,34 EUR/311,45 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,22 EUR/24,22 kn od 17.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 1.463,16 EUR/11.024,19 kn od 17.12.2010. god. pa sve do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANKA d.d. Zagreb iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju AHĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 205,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17.12.2010. god. do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANKA d.d. Zagreb iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju AHĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.153,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19. prosinca 2024. pa do konačne isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju određuje Europska središnja banka, a koju je ista primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sa uvećanjem za 3 postotna poena koje se primjenjuje na ostale odnose, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 23. lipnja 2006. godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,50% godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 23. lipnja 2006. godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Draženi Matić, saslušao tužiteljicu AHĆ.

3.1. Tuženik je na glavnoj raspravi održanoj 21. studenoga 2024. izjavio kako odustaje od prijedloga za saslušanje svjedoka AH.

3.2. Tužiteljica AHĆ u svom iskazu navodi da je kod tadašnje Slavonske banke podigla kredit za kupnju automobila. Dokumentaciju za kredit predavala je u autokući, a i ugovor o kreditu je podigla u autokući. U banci je prvi put bila kada je uplaćivala prvu ratu kredita. U autokući joj nitko nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa, što znači valutna klauzula jedino su joj rekli da će sve biti u redu. Sam ugovor je pročitala i ono što je njoj bilo potrebno joj je bilo jasno, a to je bila rata kredita i rok otplate. Početna rata joj je bila oko 1.300,00 kuna, a narasla je do skoro 1.700,00 kuna. Automobil je koristila za osobne potrebe. Može reći da je tražila kredit u kunama, a u ugovoru je dobila kredit u švicarskim francima i rekli su joj da je takva vrsta kredita u akcijskim paketima i da dobro surađuju sa bankom. Nitko joj ništa nije objasnio za izlaznu naknadu. Dobila je već sastavljeni ugovor koji je samo trebala potpisati. Može reći da je ugovor solemnizirala kod javnog bilježnika, a ni tamo joj nitko ništa nije objasnio. Kredit je otplaćivala ona. Kada su rate kredita porasle u banci su joj rekli da se tu ne može ništa. Kredit je otplatila otprilike godinu i pol dana prije isteka roka otplate. Naknadu za raniju otplatu kredita naplatili su joj oko 1.500,00 kuna. Rečeno joj je da se ta naknada mora platiti.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Iz nalaza i mišljenja vještaka Draženki Matić od 24. travnja 2023., proizlazi da razlika više obračunate i više naplaćene kamate od strane banke iznosi 249,68 eura / 1.881,20 kuna, razlika više plaćene rate zbog promjene tečaja iznosi 1.748,48 eura / 13.173,91 kuna, te da je ukupno više obračunato zbog promjena kamatne stope i tečaja 1.998,16 eura / 15.055,11 kuna.

6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

7. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

10. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Među strankama nije sporno da je ugovorena valutna klauzula te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja.

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama inicijalnog tečaja na dan isplate kredita dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 306,48 CHF.

14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 306,48 CHF obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

20. Iznos od 1.998,16 eura / 15.055,11 kuna koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, kao i razlika po osnovu tečajne razlike, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

21. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike kamata iznos od 249,68 eura / 1.881,20 kuna, kao i iznos od 1.748,48 eura / 13.173,91 kuna na ime razlike više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

22. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

23. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Tuženik je istakao prigovor da je predmetni ugovor sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Osijek a koja nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu, te da to što je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek ne mijenja činjenicu da je u kolektivnom sporu utvrđivana nezakonitost ugovornih odredbi šest taksativno navedenih banaka a među kojima nije Slavonska banka d.d. Osijek.

24.1. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. za Hypo Alpe Adria Bank d.d. utvrđeno je da je tome društvu pripojeno dioničko društvo Slavonska banka d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa]. Tuženik je univerzalni pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek budući je Slavonska banka d.d. Osijek pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d. a koja banka, a koja banka je Odlukom skupštine društva od 14. lipnja 2016. godine a kojom su izmijenjene odredbe statuta društva od 23. prosinca 2015. izmijenjen je statut u dijelu tvrtke/naziva društva tako da se Hypo Alpe Adria Bank d.d. sada zove Addiko bank d.d. Zagreb. Univerzalno pravno sljedništvo znači da pravni slijednik preuzima sva prava i sve obveze prednika pa se slijedom toga ranije citirane odluke o ništetnosti odnose i na pravne poslove pravnog prednika-Slavonske banke d.d. Osijek.

25. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se na odnosi na utvrđenje ništetnosti dijela spornog ugovora o kreditu iz čl. 3. st. 3. ugovora odnosno u dijelu koji se odnosi na tzv. izlaznu naknadu na prijevremenu otplatu kredita Vrhovni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu VSRH) je zauzeo stav rješenjem poslovni broj Rev-1020/2021-2 od 4. listopada 2022. i to: " Ovakvo shvaćanje, da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji u izmakloj dobiti radi gubitka kamata, odnosno da ne smiju potrošaču naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potvrđeno je i donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 101/17), a kojim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenijela Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014.). Iako se, dakle, vodeći računa o danu sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, taj Zakon ne primjenjuje na konkretan slučaj, evidentno je da je taj Zakon otklonio nedostatke do tada važećeg zakonskog uređenja i onemogućio bankama da potrošače penaliziraju za prijevremeno ispunjenje njihovih obveza. Banke bi u tom slučaju imale pravo na naknadu samo onih troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom kredita, prije svega administrativnih troškova vezanih uz potrebne radnje u svezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., a ne i na (posebnu) naknadu za prijevremenu otplatu kredita. - 5 - Rev 1020/2021-2 (…) 23. Budući da spornom odredbom nije povrijeđen (samo) interes jedne ugovorne strane (tužitelja), već da je njome povrijeđen javni interes (s obzirom na općepoznati broj stambenih potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama), onda se ne radi o zabrani manjeg značaja. Posljedično tome, neovisno o činjenici da je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen (prijevremenom otplatom kredita), nema mjesta primjeni odredbe članka 107. stavak 2. ZOO/91, odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništavosti spornog ugovora samo zbog toga što je ugovor ispunjen.“. 9. Odmah je za uvidjeti da je u citiranoj odluci, ratione temporis, bila primjenjiva odredba čl. 1068. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/2005), dok su u ovome, konkretnom slučaju, primjenjive odredbe ZOO-a i to članka 1024. st. 4. No, te su odredbe međusobno, u bitnom, istovjetne te je evidentno da se radi o činjeničnopravnom supstratu podudarnim sa ovopredmetnim."

25.1. Identičan stav zauzet je u presudama VSRH poslovni broj: rev-1219/2021-2 od 14. rujna 2022., Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022. te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III/3231/2022 od 13. srpnja 2023., a kojom odlukom su obuhvaćene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III- 7491/2022, U-III-236/2023, U-III-369/2023 i U-III-597/2023.

25.2. Ovaj sud je s obzirom na zauzete stavove usvojio i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 11.024,19 kune, budući da se navedeni zaključci i stavovi mogu primijeniti i na konkretan slučaj.

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 03.06.2022., 19.09.2023., 21.11.2024. i 04.12.2024. za svako od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak obrazloženih podnesaka od 14.06.2021., 22.05.2023. i 06.11.2024. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t.1. Tarife, trošak podnesaka od 10.07.2020., 09.06.2022. i 27.08.2024. u visini od 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda od 28.09.2023., 27.10.2023. i 19.12.2024. u visini od 50 bodova u iznosu od 100,00 eura, što čini iznos od 2.050,00 eura uz pripadajući PDV-e od 25% u iznosu od 512,50 eura što čini trošak zastupanja iznosu od 2.562,50 eura.

27.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,00 eura sukladno Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Tarife sudske pristojbe, te trošak pribave dokumentacije u visini od 25 bodova odnosno iznos od 46,45 eura sukladno Tbr. 32. t. 3. Tarife.

27.2. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 3.153,12 eura.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 19. prosinca 2024.

SUDAC

SAŠA REŠETAR

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI

- pun. tužitelja

- pun. tuženika