REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:P-

177/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici odvjetnici Mirni Ryvola, Dragutina Lermana 6/1, Požega, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria, [adresa], OIB: 53056966535, zastupana po punomoćniku Odvjetničkom društvu Kaly & Partneri, Ilica 1A/III, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, v.p.s. 551,83 EUR, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 24. listopada 2024. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika stranaka, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz članka 2 Ugovora o kreditu koji je tužitelj IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zaključio s tuženikom RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, MBS: [matični broj subjekta], dana 12. siječnja 2005. godine pod brojem 918-50-2622228, a koja glasi: „ Redovna kamata je godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te odredba čl. 1. Ugovora o kreditu koja glasi "Kunska vrijednost CHF 26.144,29 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria dd. Zagreb. [adresa], OIB:53056966535 da tužitelju, IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 551,83 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od 1.1.2008. pa do 31.7.2015., godine, a od 1.kolovoza 2015. godine, do isplate sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

- 0,38 EUR počevši od 01.03.2005. godine pa do isplate,

- 2,26 EUR počevši od 01.01.2009. godine pa do isplate,

Poslovni broj:P-

177/2021-24

- 4,67 EUR počevši od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 5,76 EUR počevši od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 2,76 EUR počevši od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 3,33 EUR počevši od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 2,18 EUR počevši od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 6,03 EUR počevši od 01.02.2010.godine pa do isplate,

- 5,15 EUR počevši od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 10,37 EUR počevši od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 9,38 EUR počevši od 01.05. 2010. godine pa do isplate,

- 11,31 EUR počevši od 01.06. 2010. godine pa do isplate,

- 28,04 EUR počevši od 01.07. 2010. godine pa do isplate,

- 24,59 EUR počevši od 01.08. 2010. godine pa do isplate,

- 35,11 EUR počevši od 01.09. 2010. godine pa do isplate,

- 31,48 EUR počevši od 01.10. 2010. godine pa do isplate,

- 25,63 EUR počevši od 01.11. 2010. godine pa do isplate,

- 343,40 EUR počevši od 05.11. 2010. godine pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 899,71 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. prosinca 2024., do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

Obrazloženje

1. IO podnio je tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1.Ističe da su stranke dana 12. siječnja 2005. godine sklopile Ugovor o kreditu broj 918-50-2622228, koji je solemniziran po javnom bilježniku Anti Brekalo, iz Požege, Županijska 19, dana 13. siječnja 2005. godine pod brojem: OU-22/05 kojim je tužitelj koristio iznos od 26.144,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

1.2. Navedeni kredit je sklopljen na otplatni rok od 84 mjeseca s kamatnom stopom u visini 5,85% godišnje, promjenjivom, i s prvim anuitetom od 28. veljače 2005. godine.

1.3. Isti kredit je iskorišten za kupovinu osobnog automobila OPEL, tip MERIVA, model ENJOY 1,7 DT, godina proizvodnje 2005.(dvijetisućepeta), boja METALIK TAMNO SREBRNA, broj šasije [broj šasije].

Poslovni broj:P-

177/2021-24

1.4. Tuženik je u Ugovor o kreditu u čl. 2. Ugovora ugradio odredbu kojom je redovna kamata „godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, nego se radi o tipiziranom ugovoru u kojem druga strana nema mogućnosti utjecati na uvjete pod kojima se ugovor sklapa. Slijedom toga, navedeni članak o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) je protivan kogentnim odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07 i 125/07), koji je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja navedenog ugovora, tako i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost temeljem čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača.

1.5. Tuženik je jednostrano odredio gore navedene veličine i razdoblja, na način, da je od kamate koja je vrijedila u trenutku određivanja fiksnog dijela kamate oduzeo vrijednost promjenjivog parametra u tom trenutku. Ovakvim načinom određivanja kamata, tuženik uopće nije ugovorio parametre i fiksni dio kamate, te razdoblje primjene kamatnih stopa, a sve u skladu s čl. 11.a st 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13 i 147/13).

1.6. Također, postupanje tuženika je u suprotnosti i sa pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13/4 jer je tom presudom presuđeno da su sve promjenjive kamatne stope ugovorene u kreditima između banke kao vjerovnika i svih njezinih dužnika između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008. godine ništetne, te da su kao takve ništetne i danas.

1.7. Nadalje navodi da su se o ništetnosti navedene ugovorne odredbe već pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv naznačene drugostupanjske presude. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-1172/18 VSHR od 19. ožujka 2019. godine je zaključio, da banka u navedenom razdoblju nije uskladila svoje poslovanje glede promjenjivih kamata za kredite u CHF s odredbom čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkim kreditima.

1.8. S obzirom na sve navedeno da je evidentno da tuženik nije postupio po odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, nego je postupio prema vlastitom nahođenju, jednostrano je mijenjao kamatu, a umjesto da ugovori promjenjivi parametar i fiksni dio kamate s tužiteljem, u skladu sa Zakonom, tuženi je to odredio jednostrano bez usklađivanja i bez ugovaranja s tužiteljem.

1.9. Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Revt-249/14 kaže da je unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kametne stope, suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka ugovornog odnosa, tužitelj kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca. Također, tuženik nije objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope tijekom trajanja kreditnog razdoblja, kako bi tužitelj mogao spoznati učinke koji će u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužitelj je zbog takovog krajnje nezakonitog postupanja tuženika bio prisiljen, a da bi mogao Poslovni broj:P-

177/2021-24

nastaviti nadalje uzdržavati prvenstveno svoju obitelj i sebe, privatno se zadužiti, a da bi 14 mjeseci prije isteka zatvorio kredit, jer se, kako tužitelj tako i njegova obitelj uslijed krajnje nepoštenog i nezakonitog postupanja tuženika, bukvalno našla na rubu zadovoljavanja osnovnih egzistencijalnih potreba.

1.10. Zbog svega gore navedenog smatra da je jasno da je gore navedena odredba Ugovora o kreditu, u članku 2. ništetna, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

1.11. Takvim jednostranim i protuzakonitim određivanjem kamata te postupanjem tuženika, tužitelj je preplatio kamatu za najmanje 10.000,00 kuna, a točan iznos preplaćenih kamata može se dobiti samo provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka.

Stoga tužitelj, sukladno čl. 186.b st. 2. Zakona o parničnom postupku predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka na temelju kojeg će se odrediti točan iznos vrijednosti predmeta spora.

1.12. Tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu u kojem se navodi da je redovna kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te da naloži tužitelju isplatu novčanog iznosa koji će se utvrditi nakon knjigovodstvenog vještačenja, odnosno iznos od najmanje 5.000,00 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list br. 21-24) prigovara mjesnoj nenadležnosti ovoga suda jer su parnične stranke odredbom čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika.

2.1. Tuženik se protivi u cijelosti tužbenom zahtjevu, osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe.

2.2. Tuženik smatra da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a nije dopušteno postaviti tužbeni zahtjev na način kako to čini tužitelj u predmetnoj tužbi. Ističe da nije točno da tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari ne može postaviti određeni zahtjev jer tužitelj ima podatke o tome je li, kada i na koji način je vršio uplate u korist tuženika temeljem predmetnog ugovora o kreditu, te potpuno je izvjesno da ima predodžbu o tome koliki mu novčani iznos duguje tuženik. Stoga da nisu ispunjene pretpostavke za postavljanje tužbenog zahtjeva kako to čini tužitelj.

2.3. Ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Viskog Trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13.6.2014. u cijelosti promašeno. Navodi, naime, da je navedena presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interese potrošača koja zaštita se pruža na općenitoj razini. Predmetnom presudom priznato je pravo potrošačima, da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku. Međutim da svaki pojedini potrošač u zasebno pokrenutom postupku treba dokazati da mu je prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne.

2.4. Nadalje tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim Poslovni broj:P-

177/2021-24

odredbama pojedinačno pregovaralo, te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

2.5. Tužitelj je potpisom navedenog ugovora u čl. 9. izjavio da je upoznat sa svim aktima tuženika, odnosno sa svim uvjetima kredita, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. Osim toga da je predmetni ugovor solemniziran po javnom bilježniku Anti Brekalu, koji je strankama objasnio smisao i posljedice pravnog posla, te se uvjerio da sadržaj istog odgovara pravoj volji stranaka. Smatra da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao sa svim potrebnim informacijama i potpuno razumo sadržaj i posljedice spornih odredbi na koje je pristao. 2.6. Tuženik je poštivao sve zakonske obveze koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, a tužitelj je donio promišljenu informiranu odluku da želi sklopiti ugovor s svim njegovim odredbama, te je imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor nego i pojedinačno pregovarati o odredbama koje se tiču promjenjive kamatne stope.

2.7. Opreza radi, ukoliko sud smatra da tužitelj imao potraživanje prema tuženiku koje je predmet ovog postupka, ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja.

3. Na pripremnom ročištu održanom 14. ožujka 2022. (list br. 29) tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev, tako da pored zahtjeva kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti iz čl. 2. Ugovora predlaže da se utvrdi ništetnom i odredba čl. 1. Ugovora o kreditu koja glasi "Kunska vrijednost CHF 26.144,29 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita" te osim zahtjeva novčanog iznosa na ime ništetne odredbe o promjenjivim ugovornim kamatama, potražuje iznos s osnova preplaćenog iznosa na ime valutne klauzule, a koji iznos će specificirati nakon provedenog vještačenja.

3.1. Tuženik se na istom ročištu protivio preinaci tužbenog zahtjev, koju preinaku je sud dopustio temeljem čl. 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

3.2. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 12.4.2024 (list br. 108) povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa na ime promjenjive kamatne stope, potražujući samo pretplaćeni iznos na ime ništetne odredbe koja se odnosi samo na valutnu klauzulu i to u iznosu od 4.157,76 kuna/551,83EUR.

4. Tuženik se podneskom od 6.5.2024. (list br. 110) suglasio s dijelom povlačenja tužbenog zahtjeva, potražujući troškove parničnog postupka u iznosu od 593,75 EUR koji su mu nastali povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Poziva se na presudu Općinskog suda u Zadru br. P-2103/2019. Tuženik smatra da povlačenjem kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, deklaratorni zahtjev gubi svoj pravni smisao, odnosno da tužitelj nema pravni interes da se utvrdi postojanje, odnosno nepostojanja kakva prava. Ističe da ne postoji niti jedan pravni propis koji dopušta, odnosno predviđa mogućnost utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bez zahtjeva za isplatu temeljem istoga, a upravo je isplata iznosa pravni interes podnošenja tužbe u ovom postupku. Tuženik nadalje ističe kako je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev, na način da je uzeo u obzir samo pozitivne razlike uslijed promjene tečaja CHF dok nije uzeo u obzir iznos Poslovni broj:P-

177/2021-24

negativnih razlika, a iz Nalaza i mišljenja vještaka da se jedini tužitelj okoristio temeljem odredbi o valutnoj klauzuli.

4.1. Stoga se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu ističući da se jednoj ugovornoj strani ne može dosuditi ništa više od onoga što je on stvarno platio tuženiku, a što je opće pravilo kod vraćanja onoga što je svaka ugovorna strana primila temeljem ništetnog ugovora, odnosno pojedinih odredbi sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da i sudska praksa u istovrsnim sporovima ide u smjeru priznavanja tužitelju isključivo iznosa koji je stvarno pretplatio uzimajući u obzir i pozitivne i negativne razlike.

5. Prijeporan je osnov, visina, zastara potraživanja te mjesna nadležnost ovoga suda..

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 918-50-262222 od 12.1.2005. (list br. 6-10) Otplatni plan i knjigovodstvenu karticu (list br. 17-18), zahtjev za kredit (list br. 26) Nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka od 13.11.2023. (list br. 47-64), u sve priloge u spisu te je saslušan tužitelj.

7. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Sud prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovoga suda smatra neosnovanim.

8.1. Stranke su sklopile ugovor o kreditu koji ugovor predstavlja potrošački ugovor, te se vezano za mjesnu nadležnost primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju.

8.2. Prema odredbi čl. 19.L.stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju "Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16) u sporovima koji nastanu u svezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima gdje potrošač ima prebivalište.

8.3. Po ocjeni suda sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu banke, sadržan u Ugovoru o kreditu suprotan je načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.4. Naime, tužitelj ima prebivalište u [adresa] dok je sjedište tuženika u Zagrebu, to troškovi puta od [adresa] do Zagreba i nazad, samo za jedan odlazak iznosi najmanje 700,00 kuna, tako da prorogacijska klauzula u korist sjedišta tuženika uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te sud prigovor mjesne nadležnosti smatra neosnovanim.

8.5. Osim navedenoga, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik pripremio sadržaj ugovora, te da prilikom potpisivanja ugovora u banci nisu pregovarali o niti jednoj odredbi, odnosno tuženik ga nije informirao o bilo kojoj odredbi ugovora. Nakon što je potpisao ugovor, isti je odnio na ovjeru kod javnog bilježnika.

Poslovni broj:P-

177/2021-24

8.6. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o unaprijed pripremljenom ugovoru od strane banke tako da stranke nisu pojedinačno pregovarale o nadležnosti suda u sjedištu tuženika, a navedena odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, te je po ocjeni suda odredba ugovora o ugovorenoj nadležnosti ništetna, te sud prigovor mjesne nenadležnosti smatra neosnovanim, slijedom kojih činjenica je riješio kao u izreci rješenja.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9.1. Istom presudom utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnike kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istim ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time isti postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9.2. Presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

9.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu broj Revt 249/14-2 kojem je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda br. Pž 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

9.4. Nadalje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu broj Pž 6632/2017 kojom je odbijena, žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na povredu Poslovni broj:P-

177/2021-24

kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

9.5. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9.6. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

9.7. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.8. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je člankom 1. Ugovora o kreditu kreditor odobrio i stavio korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu 26.144,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a prema čl. 2. istog Ugovora redovna kamatna stopa iznosi 5,85% godišnje i ista je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

9.9. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu to je ništava odredba čl.1. predmetnog Ugovora u kojem članku je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

10. Navedena presuda Visokog Trgovačkog suda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na povredu kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, tako da je ništetna i odredba čl. 2. predmetnog Ugovora u dijelu u kojem je određena promjenjivost kamatne stope temeljem jednostrane odluke tuženika.

11. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl.

Poslovni broj:P-

177/2021-24

106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. 12. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti članka 1. Ugovora kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te ništetnosti dijelova čl.2. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatama, ocjenjujući irelevantnim navode tuženika o neosnovanosti takvog zahtjeva.

13. No i saslušanjem tužitelja sud je utvrdio da je 2005. godine digao kredit za kupnju automobila kod tuženika u iznosu od oko 26.000,00 CHF. Auto je kupio u Autokući Dankić. U Autokući su mi rekli da je Raiffeisen banka najpovoljnija tako da je otišao u Kutinu u Raiffeisen banku interesirati se za kredit i rekli su mu u banci da mu je najpovoljniji kredit u CHF. Ne sjeća se iz kojeg razloga su mu rekli da je najpovoljnije. On je prikupio svu potrebnu dokumentaciju odnio ju u banku. Javljeno mu je brzo da mu je kredit prošao. Raiffeisen banka je bila najpovoljnija jer nije tražila sudužnika kod dizanja kredita u CHF, a obzirom na njegovu plaću. Ne sjeća se da su mu u banci rekli da će kamatna stopa biti promjenjiva, a niti da postoji rizik sklapanja ugovora u CHF. Kada su javili da je kredit odobren otišao je u banku, gdje mu je bio pripremljen sadržaj ugovora te ga je potpisao i odnio na ovjeru kod javnog bilježnika. Kada je došao potpisati ugovor u banku nisu pregovarali o niti jednoj odredbi, niti su ga informirali o bilo kojoj odredbi ugovora. Rečeno mu je kolika je rata, na koji rok diže kredit. On nije bio svjestan da bi se rate mogle značajno povećati niti mu je to rečeno. Rata mu je u početku iznosila oko 1.700,00 kuna, ne sjeća se točno, ali kad je CHF počeo divljati bojao se da ne bi upao u dužničko ropstvo, te je posuđivao novce da otplati kredit. Nije se išao interesirati u drugu banku vezano za kredite, jer su mu u Autokući rekli da je najpovoljnije u Raiffeisen banci, a tamo su ga savjetovali da digne kredit u CHF što je i prihvatio, a posebno jer nije trebao tražiti sudužnika. U to vrijeme radio je u [adresa] i auto mu je trebao za osobne potrebe te ga je u te svrhe i koristio. Nije imao obrt niti udio u trgovačkom društvu. Isto tako nije koristio poreznu olakšicu za auto niti je mogao. U banci mu nisu pročitali ugovor, niti su kod Javnog bilježnika objasnili odredbe ugovora, možda su pročitali sadržaj ugovora, ali kako i na koji način će se mijenjati kamatna stopa i da postoji rizik zaključenja ugovora u CHF, to mu nisu rekli. Odlučio se za kupovinu auta u Autokući Opel Dankić jer mu se svidio jedan auto i auto mu je bio neophodan. U Autokući su mu dali sve formulare i da ih nakon ovjere odnese u banku, radi sklapanja ugovara. On je bio zadovoljan jer je kredit bio brzo realiziran i rata je bila prihvatljiva. Da su rate od početka bile takve kakve su kasnije otišle, sigurno ne bi digao kredit. Smatra da je trebao razumjeti koliko je iznosila rata i mislio je da će ona toliko iznositi za vrijeme otplate kredita, da će se možda neznatno povećati gore ili dolje, a da će se tako povećati uslijed promjene kamatne stope i tečaja, to ga nitko nije informirao niti je znao, a da je, sigurno ne bi sklopio takav ugovor. Potpisao je ugovor jer mu je odgovarala rata i auto mu je trebao brzo tako da mu je to bilo dovoljno. 13.1. Iz iskaza tužitelja kojem iskazu sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da tuženik nije potrošaču objasnio razloge i iznio točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koja za njega proizlaze iz spornih odredbi. Po ocjeni suda tuženik je propustio informirati potrošača o općem riziku uz svaku valutnu klauzulu, a osobito da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezano za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezano za EUR budući se tečajna politika HNB-a temelji na održavanju stabilnog nominalnog Poslovni broj:P-

177/2021-24

tečaja kune prema euru, dok tečaj ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a.

13.2. Također iz iskaza tužitelja proizlazi da se nije pojedinačno pregovaralo o promjeni kamatne stope niti je tuženik informirao tužitelja o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti prilikom zaključenja predmetnog ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13.3. Tužitelj je dobio unaprijed sastavljeni ugovor koji je sadržavao unaprijed od strane banke formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik nije dokazao da je potrošaču objasnio razloge i iznio točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz sporne odredbe, odnosno nije dokazao da je tužitelju dao dostatne informacije kako bi mogao donijeti informiranu odluku, tako da je ništetna odredba čl. 1 Ugovora i dio članka 2. Ugovora, u kojim člancima je ugovorena valuta u CHF te promjenjivost kamatne stope, sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

13.4. Napominje se da sukladno čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, tako da je tužitelj mogao osnovano podnijeti deklaratorni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijela čl. 2 predmetnog Ugovora koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a koja ništetnost je utvrđena odlukama Visokog Trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, bez postavljanja kondemnatornog zahtjeva, odnosno povlačenjem zahtjeva za isplatu iznosa na ime promjenjive kamatne stope, deklaratorni zahtjev nije bespredmetan.

13.5. Iz iskaza tužitelja i samog ugovora proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora imao status potrošača jer je isti zaključio kao fizička osoba u svrhu kupnje automobila. Ugovor je sklopljen izvan profesionalne i druge djelatnosti tužitelja, s ciljem zadovoljenja vlastite potrebe, koji se ogleda u kupnji automobila.

14. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a.

14.1. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a ( „Narodne novine“ 35/05,41/08,125/11,78/15) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

14.2. Stoga je slijedom navedene odredbe tuženik dužan vratiti tužitelju sve ono što je primio na temelju ništetne odredbe predmetnog ugovora.

15. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbe, te je sukladno istom i specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 20.4.2024., potražujući iznos od 4.157,76 kuna.

16. Tuženik se nije suglasio s Nalazom i mišljenjem u dijelu koji se odnosi na izračun preplaćenih iznosa, odnosno razlike iznosa plaćenih temeljem Ugovora o kreditu, kao da se tečaj nije mijenjao. Ističe, naime, da je ugovor sklopljen s valutnom klauzulom Poslovni broj:P-

177/2021-24

zbog čega je bilo razumno i logično očekivati određena kretanja tečaja. Zbog navedenoga vještačenje smatra bespredmetnim.

19. Prema Nalazu i mišljenju imenovanog vještaka od 13.11.2023. (list br. 47-62) proizlazi da razlika više plaćenog (preplaćeno) zbog primjene tečaja za CHF za kune tijekom otplate kredita, iznosi 551,83EUR.

19.1. Prihvaćajući u cijelosti nalaz vještaka sud je utvrdio da je tužitelj na ime više razlike plaćenog kredita zbog primjene valutne klauzule za CHF za kune, isti pretplatio za iznos od 551,83 EUR, te je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu, odlučivši kao pod točkom II izreke presude.

19.2. Neosnovan je istaknuti prigovor tuženika da je sud trebao uračunati iznose kada je tečaj CHF bio niži od onog u vrijeme zaključenja ugovora te eventualno kamatnu stopu kada je bila niža od početne iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kako je situacija u ovom slučaju. Tužitelj je isplatio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao. Sukladno tome, tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od njega potraživao. Stoga, nema stjecanja bez osnove tužitelja jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja. Odredba čl. 232. st. 2. ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.

20. Prigovor zastare nije osnovan.

21. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 14. lipnja 2018.), zbog čega zastara nije nastupila. Rok zastare dakle počinje teći od 15. lipnja 2018. godine, a kako je predmetna tužba podnesena 7.5.2021. godine, imajući u vidu rok zastare 5 godina, to prigovor zastare nije osnovan.

21. 1. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, sukladno čl. 225. ZOO-a.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. ZPP-a, a sud je tužitelju priznao troškove prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

22.1. Sud je priznao tužitelju nagradu za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 14.3.2022. (list br. 29) u iznosu od 100,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 12.4.2024. u iznosu od 100,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 12. travnja 2024. u iznosu od 25,00 EUR ( rasprava odgođena),nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 24.10.2024. u iznosu od 100,00 EUR, te nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 50,00 EUR. Ukupno troškovi zastupanja iznose 475,00 EUR.

Poslovni broj:P-

177/2021-24

Trošak vještačenja iznosi 398,17 EUR, a sudska pristojba na tužbu 26,54 EUR, tako da su dosuđeni ukupni troškovi parničnog postupka u iznosu od 899,71 EUR.

23.Sud je odbio tuženika za naknadu parničnog postupka ocjenjujući da tuženiku nisu nastali posebni troškovi postupka u svezi s povučenim dijelom, osobito imajući u vidu da je tuženik osporavao u cijelosti osnov tužbenog zahtjeva, a i jer nagrada na povučeni dio tužbenog zahtjeva kao i na preostali dio tužbenog zahtjeva identično iznosi, odnosno iznosi 100 bodova.

24.Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 19. prosinca 2024.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dna:

1. Mirna Ryvola, odvjetnica iz Požege

2. OD Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 1 A/III