Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-583/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Ljiljane Banac, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Radivoje Mačešić-Biscuolij, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, kojeg zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-508/2022-23 od 10. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-508/2022-23 od 10. siječnja 2024.

II. Tuženiku se na dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj ugovora 118-50-2663088, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 11.05.2005 . a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:

« … kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.. », u odredbi čl.7.1. koja glasi:

« … u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća…. ».

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 5.466,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 2,67 eura od 31.12.2008. do isplate,

-na iznos od 6,41 eura od 31.01.2009. do isplate,

-na iznos od 8,10 eura od 28.02.2009. do isplate,

-na iznos od 3,44 eura od 31.03.2009. do isplate,

-na iznos od 4,33 eura od 30.04.2009. do isplate,

-na iznos od 2,53 eura od 31.12.2009. do isplate,

-na iznos od 8,52 eura od 31.01.2010. do isplate,

-na iznos od 7,15 eura od 28.02.2010. do isplate,

-na iznos od 15,27 eura od 31.03.2010. do isplate,

-na iznos od 13,73 eura od 30.04.2010. do isplate,

-na iznos od 16,73 eura od 31.05.2010. do isplate,

-na iznos od 42,73 eura od 30.06.2010. do isplate,

-na iznos od 37,38 eura od 31.07.2010. do isplate,

-na iznos od 52,61 eura od 31.08.2010. do isplate,

-na iznos od 47,08 eura od 30.09.2010. do isplate,

-na iznos od 38,18 eura od 31.10.2010. do isplate,

-na iznos od 56,95 eura od 30.11.2010. do isplate,

-na iznos od 80,83 eura od 31.12.2010. do isplate

-na iznos od 63,92 eura od 31.01.2011. do isplate,

-na iznos od 69,85 eura od 28.02.2011. do isplate,

-na iznos od 62,31 eura od 31.03.2011. do isplate,

-na iznos od 63,67 eura od 30.04.2011. do isplate,

-na iznos od 95,68 eura od 31.05.2011. do isplate,

-na iznos od 98,34 eura od 30.06.2011. do isplate,

-na iznos od 124,97 eura od 31.07.2011. do isplate,

-na iznos od 111,29 eura od 31.08.2011. do isplate,

-na iznos od 96,32 eura od 30.09.2011. do isplate,

-na iznos od 94,71 eura od 31.10.2011. do isplate,

-na iznos od 93,56 eura od 30.11.2011. do isplate,

-na iznos od 100,70 eura od 31.12.2011. do isplate,

-na iznos od 106,93 eura od 31.01.2012. do isplate,

-na iznos od 107,76 eura od 29.02.2012. do isplate,

-na iznos od 103,45 eura od 31.03.2012. do isplate,

-na iznos od 106,36 eura od 30.04.2012. do isplate,

-na iznos od 108,35 eura od 31.05.2012. do isplate,

-na iznos od 105,00 eura od 30.06.2012. do isplate,

-na iznos od 105,88 eura od 03.08.2012. do isplate,

-na iznos od 103,38 eura od 03.09.2012. do isplate,

-na iznos od 97,95 eura od 30.09.2012. do isplate,

-na iznos od 103,73 eura od 31.10.2012. do isplate,

-na iznos od 106,51 eura od 30.11.2012. do isplate,

-na iznos od 104,56 eura od 31.12.2012. do isplate,

-na iznos od 93,66 eura od 31.01.2013. do isplate,

-na iznos od 102,92 eura od 28.02.2013. do isplate,

-na iznos od 103,73 eura od 31.03.2013. do isplate,

-na iznos od 100,10 eura od 30.04.2013. do isplate,

-na iznos od 669,12 eura od 31.05.2013. do isplate,

-na iznos od 88,52 eura od 30.06.2013. do isplate,

-na iznos od 91,29 eura od 31.07.2013. do isplate,

-na iznos od 95,74 eura od 31.08.2013. do isplate,

-na iznos od 101,90 eura od 30.09.2013. do isplate,

-na iznos od 98,72 eura od 31.10.2013. do isplate,

-na iznos od 100,97 eura od 30.11.2013. do isplate,

-na iznos od 103,53 eura od 31.12.2013. do isplate,

-na iznos od 104,13 eura od 04.02.2014. do isplate,

-na iznos od 107,45 eura od 04.03.2014. do isplate,

-na iznos od 106,36 eura od 31.03.2014. do isplate,

-na iznos od 102,68 eura od 30.04.2014. do isplate,

-na iznos od 101,51 eura od 03.06.2014. do isplate,

-na iznos od 102,04 eura od 03.07.2014. do isplate,

-na iznos od 106,21 eura od 31.07.2014. do isplate,

-na iznos od 109,72 eura od 31.08.2014. do isplate,

-na iznos od 108,99 eura od 30.09.2014. do isplate,

-na iznos od 112,03 eura od 31.10.2014. do isplate,

-na iznos od 114,10 eura od 30.11.2014. do isplate,

-na iznos od 112,88 eura od 31.12.2014. do isplate,

-na iznos od 114,54 eura od 31.01.2015. do isplate,

-na iznos od 114,54 eura od 28.02.2015. do isplate pa sve do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak od 1.734,97 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 10. siječnja 2024. do isplate, po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 118-50-2663088 zaključenog 11. veljače 2005. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu gdje je ugovorena primjena valutne klauzule te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 5.466,89 EUR kao posljedica ništetnosti iste ugovorne odredbe, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je:

- da su stranke 11. veljače 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 118-50-2663088 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 54.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika;

- da je odredbom čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća;

-da je tuženik sastavio ugovor o kreditu na svom standardnom obrascu i da isti ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF;

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule

9. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 11. veljače 2005. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03. - dalje: ZZP/03).

10. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik, između ostalih, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

12. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnicu u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141. b . Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).

12.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužiteljica u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platila tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO/05).

12.2. S obzirom da predmetnu parnicu tužiteljica pokreće kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici ona se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bila ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 138.a ZZP/07 (čl. 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

13. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

14. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik tijekom postupka isto nije dokazao s obzirom da je na iste okolnosti predložio saslušanje svjedoka za kojega je utvrđeno da nije neposredno pregovarao sa tužiteljem u pogledu zaključenja ugovora o kreditu, odnosno da čak nije niti bio zaposlenik poslovnice u kojoj je tužitelj zaključivao predmetni ugovor.

15. Slijedom toga neosnovan je i žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji ukazuje tuženik, odnosno da je sud prvog stupnja propustio dati obrazloženje iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužitelja.

16. Iz navedenih razloga tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud otklonio obrazloženim razlozima.

17. Zbog naprijed navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule.

18. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi, iako se pri tome pogrešno poziva na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO/05, a pravilno je, s obzirom na vrijeme nastanka pravnog odnosa među strankama valjalo primijeniti odredbe čl. 104. st. 1. i čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO/91) s tim da isto nije utjecalo na pravilnost i zakonitost donesene odluke.

19. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.466,89 EUR na ime ništetne odredbe o ugovaranju valutne klauzule sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio.

Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac