Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10926/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VL, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: Pp-2136/2024-16 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. VL te prvostupanjska presuda potvrđuje.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje: PZ) okr. VL je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. VL je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena kazna zatvora od 5 dana uz primjenu uvjetne osude, tako da se izvršenje kazne zatvora odgađa na vrijeme od tri mjeseca pod uvjetom da okrivljenik u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom te se oslobađa dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okr. VL je osobno pravodobno podnio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući usvojiti žalbu i osloboditi okrivljenika optužbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. VL u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju zapravo radi o video snimci koja se odnosi na kolonu vozila u kojoj su premijer i članovi vlade prilikom posjeta Sisku, a policijsko vozilo koje prati kolonu je samo u prvoj sekundi videa koju su policijski službenici ispisali kao fotografiju, da on nije sačinio video već ga je preuzeo s drugog profila i podijelio pa je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Smatra da je u demokratskom društvu dozvoljeno kritizirati vlast na primjeren način, a što je bilo u ovom slučaju budući da su vladajući došli u posjed Sisku u vrijeme kada su važile propusnice iz jedne županije u drugu pa pitanje „A gdje su propusnice“ samo predstavljaju kritiku Vlade Republike Hrvatske. Nikada ne bi sramotio policiju jer ih većinu i poznaje, a zna da su morali postupati po zapovijedi iako im je bilo neugodno.
6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i pravilno točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.1. Naime, prvostupanjski je sud prvenstveno na temelju uvida u materijalni dokaz i to presliku fotografije policijskog vozila (str. 9. spisa) koju je objavio okr. VL (na Facebook profilu), iznad koje je napisano „A gdje su propusnice??“ uz znak emotikona srednjeg prsta, te na temelju obrane okrivljenika u kojoj je priznao takvu objavu, ali ne smatrajući se krivim jer se radi o isječku video zapisa kojeg je netko drugi objavio, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik, na opisani način vrijeđao i omalovažavao policijske službenike Ministarstva unutarnjih poslova, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ističe se da okolnost što je fotografija nastala na način da je iz video zapisa isječen dio s policijskim vozilom, koji je netko drugi objavio (str. 10 spisa), a uz koju fotografiju je okrivljenik napisao „A gdje su propusnice??“ i stavio znak emotikona srednjeg prsta, ne utječe na protupravnost radnje okrivljenika koja je ostvarena objavom takve fotografije i teksta.
6.2. U odnosu na žalbene navode kojima se okrivljenik poziva na pravo slobode govora i kritike vlasti u demokratskom društvu, treba navesti da, uz puno poštivanje prava na slobodu izražavanja misli, po stajalištu ovog suda, okrivljenik potpuno zanemaruje da se ne radi o neograničenom pravu, nego o pravu koje je podrvrgnuto određenim ograničenjima, formalnostima ili uvjetima.
6.2.1. Naime, čl. 10. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano je:„1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost. 2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.“.
6.2.2. Iz citiranog teksta čl. 10. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jasno proizlazi da sloboda izražavanja ima određena ograničenja i odgovornosti koji su nužni, između ostalog, i zaštite ugleda i prava drugih te zbog javnog reda i mira. Dakle, svatko ima pravo na slobodu izražavanja, ali ne bezuvjetno i bez ikakvih ograničenja, nego to mora činiti na način da se, između ostalog, ne ponižava i ne vrijeđa drugog, o čemu se u ovom konkretnom predmetu upravo radi.
6.3. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.
7. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
7.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Pritom se naglašava da se radi o najblažoj vrsti prekršajnopravne sankcije koja se za ovaj prekršaj uopće može izreći.
8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 20,00 eura, predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. (t. II. izreke) i čl. 207. (t. I. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
