Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-134/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 2023. poslovni broj Pn-1409/2022-59, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 2023. poslovni broj Pn- 1409/2022-59:

a) potvrđuje

- pod toč. I. izreke u pobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege iznos od 2.333,42 EURA sa zateznom kamatom od 11. lipnja 2017., te u dijelu dosuđene naknade izgubljene zarade za iznos od 227,95 EURA osim u dijelu tijeka zatezne kamate na dosuđene iznose izgubljene zarade za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. siječnja 2019.,

- pod toč. I. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka,

- pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za daljnjih 6.918,36 EURA sa zateznom kamatom,

b) preinačava

- pod toč. I. izreke u dijelu tijeka zateznih kamata na pojedinačno dosuđene iznose izgubljene zarade za razdoblje od dospijeća do 31. siječnja 2019. i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose izgubljene zarade

- 33,95 EURA / 255,80 kn od 01. ožujka 2017. do 31. siječnja 2019.,

- 177,52 EURA / 1.337,52 kn od 01. travnja 2017. do 31. siječnja 2019.,

- 233,08 EURA / 1.756,14 kn od 01. svibnja 2017. do 31. siječnja 2019.,

- 132,83 EURA / 1.000,81 kn od 01. lipnja 2017. do 31. siječnja 2019.,

- 30,50 EURA / 229,80 kn od 01. srpnja 2017. do 31. siječnja 2019.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. tužitelju ZE platiti iznos od 6.830,34 eur[1] /51.463,20 kn zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 6.222,46 eur1/46.883,12 kn od 11. lipnja 2017.,

- 33,95 eur1/255,80 kn od 1. ožujka 2017.,

- 177,52 eur1/1.337,52 kn od 1. travnja 2017.,

- 233,08 eur1/1.756,14 kn od 1. svibnja 2017.,

- 132,83 eur1/1.000,81 kn od 1. lipnja 2017. te na iznos od

- 30,50 eur1/229,80 kn od 1. srpnja 2017., sve do isplate, te mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.317,21 eur1/9.924,52 kn zajedno sa zateznom kamatom od 26. svibnja 2023. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja ZE za isplatu daljnjih 6.918,36 eur1/52.126,38 kn zajedno sa zatraženom zateznom kamatom."

2. Ovu presudu u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke i u odluci o trošku sadržanoj u toč. I. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Navedenu presudu žalbom pobija i tuženik pod toč. I. izreke u dosuđujućem dijelu naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege za iznos od 2.333,42 EURA (preko nespornog iznosa od 3.889,04 EURA) u dijelu dosuđene izgubljene zarade za iznos od 227,95 EURA (preko nespornog iznosa od 379,93 EURA), u dijelu tijeka zatezne kamate na izgubljenu zaradu za period do 31. siječnja 2019. i u dijelu odluke o troškovima u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev preko navedenih nespornih iznosa naknade, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode stranaka ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bila počinjena koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po služenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. veljače 2017., a koju je prouzrokovala osiguranica tuženika.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. veljače 2017. koju je prouzrokovala osiguranica tuženika na način da je upravljajući svojim vozilom pretjecala vozilo koje se kretalo u istom smjeru ispred nje te prešla u prometni trak namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera kojim se kretao tužitelj te je prednjom stranom svog vozila udarila u prednju stranu osobnog vozila tužitelja te je presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-180/2017-2 od 31. srpnja 2017. oglašena krivom zbog izazivanja prometne nesreće opisane u čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11 i osuđena na kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci uz primjenu uvjetne osude,

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede nagnječenja mozga, intracerebralni hematom u predjelu čeonog režnja velikog mozga, višestruke prijelome lubanje i kostiju lica, subkutni emfizem i da je prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke trpio fizičke bolove jačeg intenziteta tjedan dana, srednjeg intenziteta tri tjedna, manje bolove šest tjedana, sekundarni strah jačeg intenziteta tjedan dana, srednjeg intenziteta dva tjedna i kasni strah mjesec dana te da je došlo do smanjenja životnih i radnih aktivnosti u visini 15% i da se uočava samo jedan mali ožiljak u predjelu vanjskog kuta desnog oka te se radi o naruženju manjeg tipa,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju mjesec dana 3 sata dnevno, šest tjedana 3 x 3 sata tjedno kao i da je tužitelj zbog štetnog događaja bio na bolovanju od 21. veljače do 10. lipnja 2017.,

- da je provedenim kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjem po vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila i vještaku medicine rada utvrđena dinamika nastanka prometne nezgode pri kojoj je tijelo tužitelja u trenutku sudara silovito poletjelo uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede glave te je mišljenje vještaka da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom,

- da su se vještaci u usmenom obrazloženju očitovali na primjedbe tužitelja, a nakon uvida u fotoelaborat i zapisnik o očevidu i izvidu štete u predmetu poslovni broj K- 180/2017 na način da ostaju kod mišljenja nevezanosti tužitelja sigurnosnim pojasom u vrijeme nezgode imajući u vidu dinamiku prometne nezgode te fotografije unutrašnjosti vozila iz kojih proizlazi da nije došlo do deformacije putničkog prostora.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, a polazeći od nalaza i mišljenja vještaka prometne i medicinske struke prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj u vrijeme prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom te je ocijenio doprinos tužitelja nastaloj šteti 20%.

11. Zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u vrijeme prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja vještaci su prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeli u obzir sve relevantne činjenice te su i nakon uvida u kazneni spis (fotoelaborat, izvid štete, zapisnik o očevidu) decidirano ostali kod svog mišljenja da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom te su u svom usmenom obrazloženju otklonili sve prigovore tužitelja slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da provedeno vještačenje ima proturječnosti i nedostataka. Na daljnje žalbene navode tužitelja na okolnost vezivanja sigurnosnim pojasom valja odgovoriti da su podaci u zapisniku o očevidu evidentirani na temelju izjava sudionika prometne nezgode kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.

13. U ovoj žalbenoj fazi sporan je i omjer tužiteljeva doprinosa nastaloj šteti. Naime, tuženik smatra da je doprinos tužitelja uslijed nevezivanja sigurnosnim pojasom 50%, a tužitelj da nema mjesta utvrđenju postojanja njegova doprinosa.

14. Razmatrajući žalbene navode tužitelja i tuženika u svezi odgovornosti za nastanak štetnog događaja, po ocjeni ovog suda osiguranica tuženika je zbog nepropisnog pretjecanja i prelaska na suprotnu kolničku traku kojom se sa svojim vozilom kretao tužitelj odgovorna za nastanak štetnog događaja 80%, a tužitelj je zbog nevezivanjem sigurnosnim pojasom odgovoran za nastanak štetnog događaja 20%.

15. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika pravilno je prvostupanjski sud odlučio o omjeru odgovornosti tužitelja i osiguranice tuženika za nastanak štetnog događaja.

16. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke čija objektivnost i pravilnost nije dovedena u sumnju te je utvrdio da je kod tužitelja u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) koja opravdava visinu pravične novčane naknade temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO u iznosu 7.300,00 EURA, a sve polazeći i od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020.

17. Na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti da fizički bolovi, strah, duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženje predstavljaju kvalifikatorne okolnosti, a da se šteta na ime povrede prava osobnosti utvrđuje u jednom novčanom iznosu i da je strogo individualizirana.

18. Nastavno se ukazuje da i po ocjeni ovog suda kada se uzima u obzir i sve nelagode tijekom liječenja, stupanj umanjenja životnih i radnih aktivnosti kao i činjenicu da je liječenje tužitelja završeno nakon četiri mjeseca 11. lipnja 2017. zaključak prvostupanjskog suda glede utvrđene pravične naknade ostavlja karakter realne i pravične pa žalba tužitelja u tom dijelu nije osnovana.

19. Pravilno je prvostupanjski sud polazeći od nalaza i mišljenja vještaka glede vremena potrebne pomoći i njege i prosječne cijene sata osobe koja pruža uslugu utvrdio da tužitelju pripada ukupan iznos od 478,08 EURA za ovaj vid štete koju visinu stranke žalbenim navodima niti ne osporavaju.

20. Nesporno je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelj zbog posljedica štetnog događaja bio na opravdanom bolovanju od 21. veljače 2017. do 10. lipnja 2017. i da je predmet spora izgubljena zarada kao razlika plaće i naknada za bolovanje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1095. st. 1. ZOO utvrdio visinu izgubljene zarade u pojedinim mjesecima od veljače do lipnja 2017. u ukupnom iznosu 759,85 EURA.

21. Na temelju svega navedenog prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 8.537,93 EURA koji iznos je pravilno umanjio za doprinos tužitelja nastanku štete od 20% i dosudio tužitelju naknadu štete od 6.830,34 EURA (toč. I. izreke).

22. Prvostupanjski sud je na dosuđene iznose naknade neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege pravilno dosudio zatezne kamate od 11. lipnja 2017. tj. od završenog liječenja temeljem odredbe čl. 1103. ZOO.

23. No, osnovano tuženik upire u žalbi na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda i to odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09. i 76/13., dalje ZOOP) kada je na iznose izgubljene zarade dosudio kamate s početkom tijeka od nastanka štete.

24. Ovo stoga što tužitelj do podnošenja tužbe (31. siječnja 2019.) od tuženika nije zahtijevao naknadu štete za izgubljenu zaradu te sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate za taj vid štete tekuće od podnošenja tužbe.

25. Slijedom izloženog, valjalo je prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o glavnoj stvari za iznos neimovinske štete i tuđe pomoći i njege od 2.333,42 EURA sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2017. kao i u odnosu na izgubljenu zaradu za iznos 227,95 EURA (toč. I. izreke) kao i u odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari zajedno sa zateznom kamatom (toč. II. izreke), a djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke i odbiti zahtjev u dijelu tijeka zateznih kamata na pojedinačne dosuđene iznose izgubljene zarade od dospijeća do 31. siječnja 2019. te je odučeno kao pod toč. I.a i b izreke ove odluke.

26. U nepobijanom dosuđujućem dijelu na ime naknade neimovinske štete i štete zbog tuđe pomoći i njege za iznos od 3.889,04 EURA i u dijelu dosuđene naknade izgubljene zarade u iznosu 379,93 EURA prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

27. Budući je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, valjalo je odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

28. Preinačenjem prvostupanjske presude u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos izgubljene zarade nije se promijenio omjer uspjeha u sporu.

29. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

30. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu jer je vodio računa i o kvalitativnom i kvantitativnom uspjehu u parnici. Kako je tužitelju utvrđen doprinos nastanku štete sa 20%, to je uspjeh u odnosu na osnovu 80%, a u odnosu na visinu zahtjeva 49,68% što iznosi 129,68% : 2 = 64,84%.

31. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a primjenom koje u predmetnom slučaju valja odlučiti o troškovima postupka propisano je da se uspjeh stranaka treba prebiti pa kad se od uspjeha tužitelja 64,84% odbije uspjeh tuženika 35,16% proizlazi da je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi 29,68% njegovog troška kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

32. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka primijenio Izmjenu Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 126/22.) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima kojom je vrijednost boda određena u iznosu 15,00 kn (1,99 EURA) i to neovisno o vremenu poduzimanja svake pojedine radnje (tako i Rev-574/2024).

33. Stoga je valjalo potvrditi i odluku o troškovima sadržanu pod toč. I. izreke prvostupanjske presude i odlučiti kao pod toč. I.a izreke ove odluke.

34. Budući je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u neznatnom dijelu zahtjeva u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos izgubljene zarada, to je odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 5. ZPP-a).

35. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša