Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1556/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana, kao predsjednika vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Vesne Bjelousov, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o Rijeka, protiv tuženika 1. Grada Rovinja-Rovigno, OIB: 25677819890 Rovinj- Rovigno, Trg Matteotti 2, kojeg zastupa Franko Čerin, odvjetnik u Puli i 2. CR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Anka Zaharija, odvjetnica u Rovinju, radi utvrđenja, uknjižbe i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno, poslovni broj P-1932/2015-136 od 9. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o j e

Žalba tužiteljice se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno, poslovni broj P-1932/2015-136 od 9. svibnja 2022.:

- potvrđuje u toč. I. i II. izreke,

- ukida u toč. III. izreke i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. IV. i V. izreke i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I - Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica dosjelošću, podredno građenjem na tuđem zemljištu stekla u cijelosti pravo vlasništva nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] Z - štala i k. č. br. [katastarska čestica] - vrt, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se ista ovlašćuje da temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist, a na suvlasničkim udjelima tuženika, što su tuženici dužni trpjeti.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno plate prouzročeni parnični trošak sa zateznom zakonskom kamatom od dana donošenja presude pa do končane isplate po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom obveznim odnosima (NN 35/2005) primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena."

II - Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u po 501386/682418 idealnog dijela prava vlasništva nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] Z - štala upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te u po 124611/377298 idealnog dijela prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] - vrt, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se ista ovlašćuje da temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist u navedenim idealnim dijelovima, što su tuženici dužni trpjeti".

III - Odbija se slijedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se 1.-tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 523.543,82 kuna te se nalaže 2. - tuženiku se nalaže da tužiteljici isplati iznos od 7.597,75 kuna, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na te iznose teku od 08.09.2014. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu ta tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

IV - Nalaže se tužiteljici naknaditi 1. tuženom Gradu Rovinju-[adresa] troškove parničnog postupka u iznosu 52.142,50 kuna (pedesetdvijetisućestočetrdesetdvijekuneipedesetlipa) roku 15 dana, a odbija se zahtjev 1. tuženog Grada Rovinja-[adresa] za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 20.067,50 kuna.

V - Nalaže se tužiteljici naknaditi 2. tuženom CR troškove parničnog postupka u iznosu 66.057,50 kuna (šezdesettisućapedesetsedamkunaipedesetlipa) u roku 15 dana, a odbija se zahtjev 2. tuženog CR za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 23.262,50 kuna."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu ZPP). Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi u cijelosti vlasnicom nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Z – štala i k. č. br. [katastarska čestica] – vrt, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva je dosjelost i građenje na tuđem zemljištu. Tužiteljica je postavila i eventualne tužbene zahtjeve kojim traži da se utvrdi njen povećani suvlasnički udjel na predmetnoj nekretnini, a s obzirom na ulaganja koja je izvršila u predmetnu nekretninu čime smatra da je na k. č. br. [katastarska čestica] Z od predmetne ruševine nastala nova stvar te je povećana vrijednost i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] pa da je time njen suvlasnički udjel na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] Z – štala u 501386/682418 idealnog dijela, a na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] – vrt u 124611/377298 idealnog dijela. Drugim eventualnim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da joj tuženici isplate uvećanu vrijednost nekretnine sukladno veličini svojih suvlasničkih dijelova i to 1. tuženik Grad Rovinj (dalje:1. tuženik) iznos od 523.543,82 kn, a 2. tuženik CR (dalje: 2. tuženik) iznos od 7.597,75 kn sa pripadajućim zakonski zateznim kamatama.

6. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću, podredno građenjem, stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, uz obrazloženje da prednica tužiteljice OR ( baka tužiteljice) nije bila samostalna i poštena posjednica predmetnih nekretnina jer je štalicu na k. č. br. [katastarska čestica] Z koristila temeljem ugovora o zakupu s prednikom 1. tuženika Općinom Rovinj, kojem je 20-ak godina plaćala zakupninu, dakle priznavala je višu vlast posrednog posjednika, a nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] koristila je kao sporednu nekretninu za prolaz do štale pa je time znala da predmetne nekretnine nisu njeno vlasništvo, da ni tužiteljica, koja svoje pravo posjeda izvodi iz prava svoje pravne prednice, nije bila samostalna posjednica, a niti poštena, a što potvrđuje činjenica da je 1. tuženiku podnijela zahtjev 31. prosinca 2012. za otkup suvlasničkog dijela štalice zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem spominje da je njezina pok. baka OR koristila predmetnu nekretninu od 1977. i da posjeduje dokaz o plaćanju zakupnine Gradu Rovinju za razdoblje od 1993. do 2000., pa kako tužiteljica nije dokazala da je bila u samostalnom i poštenom posjedu, koje zakonske pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene uz zakonom propisano vrijeme dosjedanja i sposobnost osobe koja dosjeda, nije mogla steći prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

6.1. Stvarno pravni zahtjev koji se odnosi na stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu odbijen je pozivom na odredbu čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, dalje ZVDSP) jer ukoliko je tužiteljica doista i izgradila zgradu dvoetažni stan na k. č. br. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina] te pomoćnu zgradu na k. č. br. [katastarska čestica], učinila je to bez znanja i volje tadašnjih suvlasnika nekretnine, uključujući i ovdje tuženike, te se prvostupanjski sud poziva i na odredu čl. 152. st. 1. ZVDSP prema kojoj zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku zemljišta.

6.2. Prvo postavljeni eventualni tužbeni zahtjev da je ulaganjem u predmetnu nekretninu tužiteljica stekla povećani suvlasnički udio prvostupanjski sud je odbio pozivajući se na razloge zbog kojih je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva u cijelosti dosjelošću, podredno građenjem te zaključuje da tužiteljica i nije aktivno legitimirana na podnošenje tužbe budući da je utvrđeno da je investitor njen bivši izvanbračni drug TR, a ne tužiteljica.

6.3. Eventualni tužbeni zahtjev na isplatu vrijednosti izvršenih ulaganja odbijen je iz razloga jer tužiteljica nije dokazala da je ona platila predmetne građevinske radove, a prvostupanjski sud je ocijenio i osnovanim istaknuti prigovor zastare jer su građevinski radovi izvedeni 2001. do 2003., a sigurno prije 30. lipnja 2006. kada je izvršen inspekcijski nadzor po kako je tužba podnesena 8. rujna 2014. protekao je opći zastarni rok od 5 godina ( i za stjecanje bez osnove), propisan čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).

7. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužiteljica ukazuje jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a u odnosu na odluku u toč. I. i II. izreke nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi jer je u tom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršena identifikacija predmetnih nekretnina po vještaku geodetske struke ABC iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da su u naravi predmetne nekretnine, kao cjelina, identificirane kao stambeni objekt i dvorište/uređeni vrt, da je k. č. br. [katastarska čestica] upisana u posjedovnom ... površine 29 m2 kao štala, naziva rudine "Rovinj Grad", a kao posjednik upisan je u cjelini društveno vlasništvo sa nosiocem prava korištenja Općine Rovinj. U tijeku očevida navedena katastarska čestica u naravi predstavlja stambeni objekt čvrstog i useljivog karaktera, pravilno građevinskog/ stambenog oblika i predmetna zgrada posjeduje svoj kućni broj [adresa] te pravomoćno rješenje o izvedenom stanju. Nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica] zemljišna knjiga) upisana je u posjedovnom ... površine 183 m2 i to kulture oranica, a kao posjednik upisan je u cjelini Grad Rovinj. U tijeku očevida, u južnom dijelu dvorišta predmetne parcele identificirano je spremište kao pomoćni objekt predmetnoj zgradi (k. č. Zgr. [katastarska čestica]) koji također posjeduje pravomoćno rješenje o izvedenom stanju.

10. U zemljišnim knjigama tužiteljica je upisana suvlasnicom predmetnih nekretnina u 95/1152 dijela (85/1152 dijela k. č. br. [katastarska čestica] dijela k. č. br. [katastarska čestica]), koji je stekla kupoprodajom od ...., Grad Rovinj u 1032/1152 dijela, CR u 15/1152 dijela i LR u 10/1152 dijela. U odnosu na LR tužba je odbačena djelomičnim rješenjem poslovni broj P-1932/2015- 41 od 6. ožujka 2017. jer je utvrđeno da je ista umrla **.**.1996., prije podnošenja tužbe.

11. Tužiteljica u žalbi prvenstveno osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog sud da njena baka OR, kao i ona sama nisu bile poštene posjednice predmetnih nekretnina i tvrdi da je njena baka bila u uvjerenju da su sporne nekretnine u njezinom vlasništvu, a da je korespodencija između nje i 1. tuženika postojala u cilju upisa nje kao jedine isključive vlasnice, a uskladiti stvarno stanje sa zemljišnim knjigama je nastojala ishoditi i tužiteljica.

12. Ovim navodima u biti tužiteljica iznosi svoje shvaćanje činjeničnih zaključaka prvostupanjskog suda koje je različito od shvaćanja na kojima se zasniva osporena odluka.

13. Iz dokaza u spisu i to dopisa OR od 3. rujna 1977. naslovljen kao "molba" (list 42 spisa) jasno proizlazi da se ista obratila Općinskom sekretarijatu za urbanizam, građevinsko stambene i komunalne poslove sa zahtjevom da joj se dodijeli pravo korištenja štalice koja se nalazi u dvorištu i koju koristi za spremište drva, odnosno ako postoji mogućnost da istu kupi.

14. Dakle, pravna prednica tužiteljice OR je imala saznanja da joj ne pripada pravo na posjed i da nema valjanu pravnu osnovu stjecanja posjeda pa stoga ukoliko je ona i bila u posjedu predmetnih nekretnina do smrti 2009., (kako proizlazi iz iskaza tužiteljice), jer nitko nije tražio predaju te nekretnine, ne može se tumačiti u prilog poštenja posjeda OR, koja je očito znala da nekretnina koju posjeduje nije njena. Nadalje, i sama tužiteljica se obratila 1. tuženiku zahtjevom od 31. prosinca 2012. za otkup njegovog suvlasničkog dijela štalice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem navodi da je njena obitelj u posjedu predmetne štalice od 1977. te da posjeduje dokaz o plaćanju zakupnine za istu Gradu Rovinju za razdoblje 1993. -2000. godine. Imajući u vidu da je tužiteljica i 2011. kupila suvlasnički dio DR ukazuje da se ni tužiteljica nije smatrala vlasnicom. Stoga je pravilna zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica, a ni njena pravna prednica OR, nisu bile poštene posjednice predmetnih nekretnina.

15. Odredbom čl. 159. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.), s time da „samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja." (st. 2.), dok „samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja." (st. 3.). Prethodno je odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO) bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

16. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - ni redovnom niti izvanrednom.

17. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica na predmetnim nekretninama nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću, a nit građenjem.

18. Tužiteljica stjecanje prava vlasništva građenjem temelji na tvrdnji da je na k. č. br. [katastarska čestica] Z koja je u naravi bila ruševina na kojoj su bili očuvani tek vanjski zidovi, izgradila stambenu građevinu te pomoćnu građevinu na k. č. br. [katastarska čestica].

19. Stjecanje prava vlasništva građenjem, a koji radovi su prema iskazu tužiteljice izvedeni u razdoblju od 2001. do 2004., regulirano je odredbom čl. 152. ZVDSP. Stjecanje prava vlasništva građenjem, u smislu naprijed navedene zakonske odredbe, predstavlja originalni način stjecanja vlasništva, koji pretpostavlja izgradnju zgrade ili neke druge građevine koja, u smislu odredbe čl. 152. ZVDSP, predstavlja samostalni građevinski objekt.

20. Provedenim očevidom na licu mjesta, identifikacijom predmetnih nekretnina, te provedenim građevinskim vještačenjem po vještaku ABC dipl.ing.građ. prvostupanjski sud je utvrdio da građevna na k. č. br. [katastarska čestica] Z i pomoćna građevina izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] te zemljište na kojem su izgrađene čine jednu funkcionalnu cjelinu.

21. Suprotno žalbeni navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciji postojeće građevine, a ne o izgradnji nove, jer je na istom mjestu, u istim gabaritima obnovljena ruševna štala od koje je, prema navodima u nalazu i mišljenju vještaka ABC, ostalo samo obodno kameno ziđe i napravljen je prostor za držanje alata. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka ABC, koji nalaz tužiteljica u žalbi pogrešno tumači u prilog svoje tvrdnje da je izgrađena nova zgrada, jer u nalazu i mišljenju predmetni vještak jasno navodi da se radi o rekonstrukciji postojeće kamene zgrade (list 309. spisa), a pomoćni objekt izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] je u funkciji stambene građevine ( k. č. br. [katastarska čestica] Z).

22. Kako se dakle, ne radi o izgradnji nove građevine, već o preuređenju postojeće zgrade, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica po navedenom pravnom osnovu, građenjem na tuđem zemljištu, u smislu odredbe čl. 152. ZVDSP, nije mogla steći pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

23. U pogledu odluke sadržane u toč. II izreke pobijane presude prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, čl. 156. st. 1. ZVDSP, kada je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ulaganjem u predmetnu nekretninu tužiteljica stekla uvećani suvlasnički dio. Naime, nesporno je da tužiteljica u postupku nije dokazala da je postojao sporazum tadašnji suvlasnika nekretnina da će adaptacijom postojeće zgrade (štalice), tužiteljica steći pravo suvlasništva i u kojem omjeru.

24. Pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tužiteljica poziva u žalbi, ne mogu se primijeniti na konkretna slučaj jer tužiteljica u vrijeme kada su radovi izvedeni (od 2001. do 2004.), nije bila suvlasnik predmetne nekretnine, a svoj suvlasnički dio stekla je kupoprodajom tek 2011. godine.

25. Žalba tužiteljice je međutim osnovana protiv toč. III. izreke prvostupanjske presude kojim je odbijen eventualni tužbeni zahtjev na isplatu vrijednosti izvršenih ulaganja. U tom dijelu je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što je djelomično i rezultat pogrešnog materijalno pravnog pristupa prvostupanjskog suda u prosuđivanju ovoga spora.

26. Prvenstveno se za sada se ne može prihvatiti pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije aktivno legitimirana jer da nije dokazala da je ona platila predmetne građevinske radove, već da je sud utvrdio da je radove platio TR. Pri tome prvostupanjski gubi iz vida činjenicu da su tužiteljica i TR zajedno živjeli i da je u toj zajednici rođeno troje djece, najstarije 2004. godine, pa bi navedena zajednica mogla biti kvalificirana kao izvanbračna zajednica na koju se na odgovarajući način u pogledu imovinsko pravnih odnosa primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o imovinsko pravni odnosima bračnih drugova, a tužiteljica je u svom iskazu navela da je između nje i svjedoka TR postojao dogovor oko predmetne nekretnine. Također je i svjedok TR u svom iskazu naveo da su u rekonstrukciju krenuli on i tužiteljica.

27. Nadalje, pogrešan je pravni stav prvostupanjskog suda da zastara potraživanja za stjecanje bez osnove do kojeg je došlo ulaganjem tuđeg rada i sredstava, počinje teći od dana završetka izgradnje.

28. Naime, prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. U konkretnom slučaju zahtjeva za povrat sredstava i uloženog u tuđu nekretninu počinje teći od prestanka korištenja plodova tog rada a ne od dana učinjenih ulaganja. Dakle, zastara počinje teći od trenutka kada se tužiteljica iselila iz predmetne nekretnine, a takvo pravno stajalište izraženo je i u brojni odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske(Rev- 567/12 od 30. ožujka 2016., Revx - 301/16 od 26. travnja 2017., Revx- 685/10 od 14. siječnja 2014. kao i odluci Rev-559/07 od 12. prosinca 2007).

29. Slijedom naprijed navedenog presudu prvostupanjskog suda valjalo je potvrditi u toč. I. i II. izreke, a ukinuta u toč. III. izreke i u tom dijelu predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje radi održavanja nove glavne rasprave.

30. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka (toč. IV i V. izreke) jer ona ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.

31. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, uvažavajući pravno stajalište iz ove odluke, utvrditi sve relevantne činjenice za pravilnu ocjenu aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje tužbe za isplatu vrijednosti izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu i osnovanosti prigovara zastare te u tu svrhu ocijeniti potrebu eventualnog dodatnog saslušanja tužiteljice i svjedoka TR, a nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu zakonitu odluku.

32. Iz svih navedenih razloga, a na temelju čl. 368. st. 1. te čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran