Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10424/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. SB, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, od 14. rujna 2021., broj: Pp-1630/2021, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. SB i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II .Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. SB se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. SB je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 375,00 kuna (protuvrijednost 50,00 eura) uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne (u roku 15 dana od primitka pravomoćne presude) te je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka 200,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. SB je podnijela žalbu pravodobno putem branitelja Vedrana Petrića, odvjetnika u Poreču, uvodno naznačujući sve žalbene osnove, dok sadržajno pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani, odnosno, nije navedeno koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.
6. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica u bitnome ističe da je osuđena bez ijednog stvarnog/materijalnog dokaza te je osuđujuća presuda utemeljena na iskazu jedne osobe, neobjektivne i nevjerodostojne, koja je izravno zainteresirana da okrivljenica bude proglašena krivom, iako je trebalo primjenom pravila „in dubio pro reo“, osloboditi okrivljenicu optužbe jer u protivnom bi značilo da svatko može prijaviti bilo koga za počinjenje bilo kakvog prekršaja, a sud bi mogao samo na temelju iskaza prijavitelja (bez dokaza), osuditi okrivljenika.
6.1. Međutim, suprotno ovakvim žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza ispitane svjedokinje NB, oštećene, a koja je jasno i bez proturječja iskazala kako ju je okr. SB, polijevala vodom dok je ulazila u zgradu te kasnije i u stan te vikala vrijeđajući ju pogrdnim izrazima, te da „s njom imaju problema svi susjedi“, koji iskaz je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Osim toga, i sama okrivljenica je djelomično priznala prekršaj navodeći u svojoj obrani da je istina da je pokušala NB politi vodom, ali da u tome nije uspjela, za čim žali, te joj je i „nešto govorila“, iako se ne sjeća što, s time da joj nije govorila riječi za koje ju se tereti, navodeći da s njom „ima problema jer stanuje iznad nje i stvara buku zbog koje ne može normalno spavati.“ Nadalje, okr. SB tijekom postupka nije iskoristila mogućnost osporavanja ili očitovanja na iskaz navedene svjedokinje, budući da, iako uredno pozvana, niti ona, niti njen branitelj, nisu pristupili na glavnu raspravu na kojoj je ta svjedokinja ispitana (zapisnik o glavnoj raspravi od 14. rujna 2021.).
6.2. Stoga bezuspješno okrivljenica u žalbi pokušava otkloniti svoju prekršajnu odgovornost poričući prekršaj pa navodi žalbe u kojima se ne navode nove činjenice i ne predlažu novi dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenice koja je svojim cjelokupnim ponašanjem opisanim u izreci prvostupanjske presude ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge koje razloge prihvaća i ovaj sud.
7. Iz sadržaja žalbe, vidljivo je da žaliteljica u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. toč. 2. PZ-a, jer žaliteljica uopće ne iznose razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.
8. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, povodom žalbenih navoda, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna za prekršaj za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana i to u srednjem iznosu novčane kazne propisane za ovaj prekršaj, za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od 50 DEM do 200 DEM (u odgovarajućem iznosu domaće valute) te je iz presude vidljivo da prvostupanjski sud nije našao otegotne okolnosti na strani okrivljenice, već je kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost okrivljenice.
9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka i imovno stanje okrivljenice, a s obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da bi ista bila nesposobna za rad, to iznos od 30,00 eura, predstavlja iznos troška postupka koji po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.
10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 19. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
