Poslovni broj: Povrv-5239/2021-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja RUMAT d.o.o. iz Rijeke, Žrtava fašizma 11, OIB: 79513253561, zastupan po opunomoćeniku Davoru Staniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stanić i Radelić iz Zagreba, protiv tuženika ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivi Mesić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Davora Stanića i odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba poslovni broj Ovrv-734/2021. od 8. rujna 2021. kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 259,38 EUR sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 14,41 EUR od 26. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 26. siječnja 2020. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba poslovni broj Ovrv-734/2021. od 8. rujna 2021. u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 57,64 EUR sa zateznom kamatom te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od u iznosu od 277,33 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj podnio je dana 28. rujna 2021. ovršni prijedlog, sada tužbu protiv ovršenika sada tuženika, radi isplate.

2. Povodom ovršnog prijedloga javni bilježnik Mladen Matoš iz Zagreba dana 8. rujna 2021. izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-734/2021..

3. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor na rješenje o ovrsi u bitnome navodeći da u cijelosti osporava osnov i visinu potraživanja, ističe prigovor zastare te navodi da tuženik nije vlasnik, niti najmoprimac ili zakupac niti jednog prostora na navedenoj adresi.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-5239/21-2 od 25. studenog 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba poslovni broj Ovrv-734/2021. od 8. rujna 2021. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 20. prosinca 2021. istakao da se navedeno potraživanje odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za poslovni prostor u [adresa], površine 30,16 m[2] , a tuženik je do 27. siječnja 2020. bio vlasnik istoga, stoga konačno postavljenim tužbenih zahtjevom potražuje od tuženika isplatu doprinosa zajedničke pričuve u iznosu od 14,41 EUR mjesečno u razdoblju od 25. kolovoza 2018. do 25. siječnja 2020., odnosno isplatu iznosa od ukupno 259,38 EUR sa zateznom kamarom, uz naknadu troškova postupka.

6. U tijeku postupka izvođenje dokaza sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 10 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 28 do 47 spisa), Međuvlasnički ugovor s popisom suvlasnika s utvrđenih suvlasničkim dijelovima i udijelom u troškovima održavanja (list 48 do 65 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom (list 66 do 73 spisa), primjere sudske prakse (list 74 do 80 spisa), potvrdu FINE (list 81 i 89 spisa). Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 265/23., u daljnjem tekstu: ZPP), te je utvrđeno da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev odnosi se na neplaćanje naknade zajedničke pričuve za poslovni prostor u poslovnoj zgradi u [adresa] za razdoblje od srpnja 2018. do prosinca 2019. u ukupnom iznos u od 259,38 EUR. 8. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima sporna aktivna i pasivna legitimacija, odnosno da li je tuženik obveznik plaćanja pričuve za poslovni prostor u poslovnoj zgradi u [adresa] u utuženom iznosu, odnosno osnova i visina tužbenog zahtjeva te istaknuti prigovor zastare.

9. Odredbom čl. 378. st. 1., 2., 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 20/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/16., 146/08., 38/09., 263/09., 143/12., 262/14., 81/26. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) je propisano da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju, u skladu s ugovorom kojeg su s tim upraviteljem sklopili, s time da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Propisano je da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom i da upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz ove zakonske odredbe nije drugačije određeno.

10. Odredbom čl. 89. st. 1. ZV propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima dok je odredbom čl. 90. st. 2. istog Zakona između ostalog propisano da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova.

11. Odredom čl. 375. st. 1. istog Zakona propisano je da se uzajamni odnosi svih suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a st. 3. navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

12. U skladu s odredbom čl. 85. st. 4. ZV kojom je propisano da suvlasnici mogu svoje međusobne odnose urediti Međuvlasničkim ugovorom, suvlasnici poslovne zgrade u [adresa], su dana 20. veljače 2018. sklopili međuvlasnički ugovor kojim su čl. 13. odredili da upravljanje zgradom povjeravaju trgovačkom društvu RUMAT d.o.o. iz RIjeke, Žrtava fašizma 1, koje je registrirano za poslove upravljanja, a što je sud utvrdio uvidom u navedeni Ugovor. Čl. 375. st. 3. ZV-a propisano da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova, dok je odredbom čl. 93. st. 2. ZV-a propisano da je upravitelj ovlašten u ime suvlasnika voditi postupak pred sudom. Prema tome, nesporno je utvrđeno da tvrtka RUMAT d.o.o. iz RIjeke, Žrtava fašizma 1, kao upravitelj stambene zgrade na adresi u [adresa], u ovom postupku zastupa interese tužitelja, vlasnika nekretnina na toj adresi, a radi naplate doprinosa za održavanje zajedničkih dijelova zgrade - pričuve.

13. Odredbom iz čl. 90. ZV propisano je da je pričuva zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju Međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope Međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

14. Tumačenjem svih navedenih odredaba zakona, pod pojmom zastupanja iz čl. 378. st. 5. ZV, ima se podrazumijevati ovlasti u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanja sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade, što podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, koja se sredstva polažu u na tu svrhu otvoren poseban račun, jer je to imovina odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravitelj upravlja.

15. Prema tome upravitelj zgrade, pa tako i ovdje RUMAT d.o.o. iz RIjeke koje je imenovano ugovorom (Ugovor o upravljanju poslovnom zgradom u [adresa] od 8. lipnja 2018.), ovlašteno je ex lege samostalno pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Slijedom iznijetog tužitelj je dokazao aktivnu legitimaciju, kao i ovlaštenje na zastupanje u ovom predmetu.

16. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina] utvrđeno je da je vlasnik poslovnog prostora br. 84 na IV (četvrtom) katu površine 30,16 m[2] , [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, do 21. siječnja 2020. bio ŠD, ovdje tuženik.

17. Primjenom citiranih zakonskih odredaba na utvrđene i nesporne činjenice sud nalazi utvrđenom obvezu tuženika kao vlasnika predmetnog poslovnog prostora i zajedničkih dijelova predmetne zgrade u razdoblju na koje se odnosi utuženo potraživanje, snositi zajedničke troškove predmetne nekretnine te stoga utvrđenom i osnovu tužbenog zahtjeva.

18. Iz priložene dokumentacije razvidno je da je tuženik u utuženom razdoblju bio obveznik plaćanja mjesečnog doprinosa u sredstva zajedničke pričuve u iznosu od 14,41 EUR, odnosno visinu mjesečne pričuve za poslovni prostor u poslovnoj zgradi u [adresa].

19. Uvidom u Međuvlasnički ugovor za poslovni zgradu u [adresa], članak 16. istoga, sud je utvrdio da su potpisom suvlasnici utvrdili visinu mjesečne obveze na ime pričuve u utuženom razdoblju u iznosu od 3,60 kn/m2 te korekcioni koeficijent za obračun troškova pričuve za poslovni prostor od 1,00. Obzirom je utvrđeno da je tuženik vlasnik poslovnog prostora površine 30,16 m[2] , to računskom operacijom množenja jasno proizlazi da mjesečna obveza tuženika na ime pričuve u utuženom razdoblju iznosi 14,41 EUR. Kako iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja koji predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: OZ) proizlazi da tuženik nije podmirio troškove pričuve u utuženom razdoblju, a obzirom da tuženik nije dostavio dokaz o uplatama za utužene račune, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (221.a. ZPP-a) zaključio da utuženo potraživanje nije podmireno u cijelosti niti djelomično, slijedom čega je temeljem čl. 9. i čl. 65. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/26., 29/18., 126/21., 114/22., 266/22. i 265/23., u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naloženo platiti tužitelju navedeni utuženi iznos. Slijedom navedenog sud je utvrdio visinu duga u iznosu od ukupno 259,38 EUR, a koji iznos tužitelj i potražuje konačno specificiranim tužbenim zahtjevom, te stoga i osnovanost visine tužbenog zahtjeva.

20. Dospijeće svakog pojedinog iznosa sud je utvrdio uvidom u čl. 16. Međuvlasničkog ugovora iz kojeg je razvidno da je svaki suvlasnik, pa tako i tuženik dužan plaćati pričuvu do 25. u mjesecu za prethodni mjesec. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, stoga je osnovan i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO, a s obzirom da tuženik nije podmiro utužene račune do dana dospijeća naplate istih, to tužiteljima pripada i pravo na zateznu kamatu počevši od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

21. Odlučujući o prigovoru zastare tuženika, sud je polazio od odredbe čl. 226. st. 1. ZOO-a koja propisuje trogodišnji zastarni rok za tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim vremenskim razmacima. Budući je potraživanje zajedničke pričuve povremeno potraživanje na koje se ima primijeniti navedena odredba, te je u tom smislu prigovor tuženika neosnovan. Naime, tužitelji su podnijeli prijedlog za ovrhu 28. rujna 2021., a uvidom u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga utvrđeno je da predmetno potraživanje sukladno konačno postaljenom tužbenom zahtjevu potječe iz 2018. i 2019., s time da se najstarije potraživanje odnosi na mjesec srpanj 2018., a dospjelo je dana 25. kolovoza 2018.. Budući da od trenutka kada je tužitelj bio ovlašteni putem suda potraživati isplatu predmetnog potraživanja, a to je prvi dan nakon dospijeća predmetnog potraživanja do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao zakonski rok od 3 godine, to je evidentno da je predmetno potraživanje utuženo unutar propisanog trogodišnjeg zastarnog roka, te se prigovor zastare tuženika ukazuje u cijelosti neosnovanim.

22. Slijedom navedenog uzimajući u obzir konačno postavljeni tužbeni zahtjev, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u svezi čl. 205. st. 2. ZOV-a, čl. 9. i 342. st. 1. te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, platni nalog je održan na snazi za isplatu iznosa od 259,38 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je isti ukinut za isplatu iznosa od 57,64 EUR, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

23. Kako se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa). Naime, stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.". Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Kao potrebna tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu/tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastav podneska od 20. prosinca 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te zastupanja na ročištima dana 13. veljače 2023., 25. listopada 2023. i 3. prosicna 2024. (Tbr. 9. toč. 1. i 2. Tarife) ukupno 125 bodova što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 312,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak javnobilježničke nagrade uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 12,44 eur u skladu s odredbom čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova za rad javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 151/05.) Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP) u iznosu od 13,27 EUR, pa je tužitelju ukupno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 338,21 EUR. Tužitelju nije priznat ostatak naknade i troška javnom bilježniku budući osnov i visinu istih tužitelj nije dokazao sukladno čl. 219. ZPP-a, kao što mu kao potreban sukladno čl. 155. ZPPa nije priznat trošak sastava podneska od 3. veljače 2023. .

24. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 28. st. 2. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19; dalje u tekstu: ZIDZPP), koja se primjenjuje u konkretnoj situaciji na temelju odredbe čl. 117.st.3. ZIDZPP-a propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužitelj je u parnici uspio u mjeri od 91% (osnov 100% i visina 82%), a tuženik u mjeri od 9% (osnov 0% i visina 18%), pa tužitelju valjalo dosuditi opravdane parnične troškove u mjeri od 82%. S obzirom na uspjeh tužitelja utvrđen u omjeru od 82%, to je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 277,33 EUR.

25. Odluka o zateznim kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 261. st. 3. ZPP-a, te su tužitelju na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III. U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku