REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4767/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv 1. tuženika VLADIMIR PROMET d.o.o., Zagreb, Martićeva ulica 67, OIB: 79606981162, i 2. tuženika ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Imon Choudhury, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri, odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, Ribnjak 12-14, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-526/22-17 od 28. listopada 2024., 19. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-526/22-17 od 28. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem utvrđeno je da se tužba smatra povučenom (čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

2. Protiv ovog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ga ovaj sud ukine.

3. Tužitelj je u žalbi iznio razloge zbog kojih smatra da je pobijano rješenje nepravilno. Prema njegovom mišljenju, očevid je dokazno sredstvo te nema zapreke da se ono izvede bez prisutnosti stranaka. Tužitelj je ukazao i na to da pobijano rješenje ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.

6. Odredbom čl. 295. st. 2. ZPP-a, propisano je da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu. Citirana zakonska odredba predstavlja zakonsku presumpciju u slučaju neopravdanog izostanka obje stranke ili ne htjenja u upuštanje u raspravljanje na ročištu za glavnu raspravu.

7. U ovoj pravnoj stvari, tužitelj i tuženici, iako uredno pozvani, nisu došli na ročište za očevid određeno za 25. listopada 2024. Zbog toga je prvostupanjski sud, upravo pozivom na citiranu zakonsku odredbu čl. 295. st. 2. ZPP-a donio pobijano rješenje kojim je odlučio o povlačenju tužbe.

8. Tužitelj se u žalbi primarno usmjerio na argumentiranje toga zašto prvostupanjski sud nije mogao primijeniti odredbu čl. 295. st. 2. ZPP-a. Po njemu, ovdje nije bila riječ o ročištu za glavnu raspravu, već o očevidu.

9. Uzimajući u obzir funkcije očevida (uviđaja), očevid bi bilo moguće definirati kao parničnu radnju izvođenja dokaza koju obavlja sud, redovito uz sudjelovanje stranaka, neposrednim osjetilnim ispitivanjem predmeta očevida (uviđaja) radi utvrđivanja određenih činjenica. To, između ostaloga radi otklanjanja mogućih nejasnoća u njihovu utvrđivanju drugim dokaznim sredstvima, odnosno drugim metodama njihova utvrđivanja, ali i radi stjecanja općenitijeg uvida u stanje stvari te radi njegova boljeg razumijevanja.

10. No, radi provođenja očevida (uviđaja) sud određuje ročište za glavnu raspravu, na koje je dužan pozvati stranke, ako nisu izjavile da neće prisustvovati ročištu (arg. iz čl. 223. ZPP-a). Stranke su ovlaštene iznositi činjenične i dokazne prijedloge tijekom očevida (uviđaja), u vezi s njime te upozoravati suca i vještaka na određene okolnosti. O očevidu (uviđaju) treba sastaviti zapisnik (arg. iz čl. 123. ZPP-a). Ročište je javno (arg. iz čl. 310. ZPP-a).

11. I u ovom slučaju, prvostupanjski sud je odredio ročište za glavnu raspravu za provođenje očevida (uviđaja), i to za dan 25. listopada 2024. (rješenje, list 156. - 157. spisa). Ni tužitelj ni tuženici, unatoč urednoj dostavi poziva, nisu pristupili na to ročište. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud jedino što je mogao je donijeti rješenje kojim odlučuje o povlačenju tužbe. Na to ga obvezuje odredba čl. 295. st. 2. ZPP-a. Odatle proizlazi neosnovanost tužiteljevih žalbenih razloga u tom pogledu.

12. Okolnosti što prvostupanjski sud u svom rješenju kojim je odredio ročište za provođenje očevida (uviđaja), nije posebno upozorio stranke da su dužne pristupiti na očevid niti ih je upozorio na posljedice nedolaska, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. U rješenju kojim se određuje ročište za glavnu raspravu, a koje po svom obilježju predstavlja rješenje o upravljanju postupkom, prvostupanjski sud nije dužan posebno upozoravati stranke na dužnost pristupanja na ročište tj. na posljedice nedolaska. Stranka koja izostane s ročišta za glavnu raspravu, iako uredno pozvana, a izostanak ne opravda, izlaže se riziku donošenja odluke suda koja toj stranci šteti, uključujući i donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

13. Jednako tako, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ne utječe ni to što je prvostupanjski sud drugotuženika, umjesto na plaćanje predujma za vještačenje, pozvao na plaćanje predujma za očevid, kao ni to što će tužitelju, zbog pobijanog rješenja, eventualno nastati šteta. Zakonom je propisano da se neopravdani izostanak stranaka (ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta), sankcionira zakonskom presumpcijom o povlačenju tužbe.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sudac

Nikolina Mišković