REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2833/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja OBRA-93 d.o.o., Varaždin, Petrinjska ulica 6, OIB: 82425801513, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Parša, odvjetnica u Varaždinu, Aleja kralja Zvonimira 11, protiv tuženika FLOOR ROOF PROTECT j.d.o.o., Varaždin, Toplička ulica 2, OIB: 95407282489, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, Park Rudolfa Kropeka 1, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-11/2024-70 od 10. svibnja 2024., 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-11/2024-70 od 10. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na tuženikovu žalbu u iznosu od 97,84 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina poslovni broj Ovrv-139/2020 od 3. studenoga 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 915,79 EUR / 6.900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te troškove ovrhe u iznosu od 175,86 EUR / 1.325,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.465,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je, u ponovljenom postupku, odlučivao o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na plaćanje tužiteljevog računa za sanaciju/uklanjanje nedostataka u tuženikovom radu (popravak podne ploče nadstrešnice te otoka agregata). Tuženik je potvrdio da je tužitelju izvodio radove na izradi poda i otoka istaklišta u svrhu rekonstrukcije benzinske postaje s pratećim sadržajem na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, on je osporio da je radove izveo nekvalitetno. 3. Na temelju izvedenih dokaza čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), prvostupanjski sud je (ponovno) utvrdio da tužitelj osnovano traži od tuženika naknadu iz računa koji je predmet tužbe. Zato je tužbeni zahtjev prihvaćen te održan na snazi platni nalog.

4. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

5. Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Tuženik je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Tuženik je dao svoju analizu sadržaja iskaza saslušanih svjedoka te napomenuo da je prvostupanjski sud neosnovano odbio izvesti dokaz saslušanjem ŽJ. Prema njegovom mišljenju, na tužitelju je bio teret dokaza nekvalitetnih radova i izvedene sanacije, što on nije dokazao. Tuženik je zaključio da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost oružja.

7. Očitujući se o žalbenim navodima, tužitelj je osporio njihovu osnovanost.

8. Tuženikova žalba je neosnovana.

9. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1., a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbi čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

10. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Odluka kojom se takav postupak završava može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Prema tome, ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to pokušao učiniti tuženik u svojoj žalbi. Naime, iz sadržaja dijela tuženikove žalbe proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio relevantne činjenice. Ovaj žalbeni sud se nije upuštao u ocjenu tih nedopuštenih žalbenih razloga.

11. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude te u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi ni povrede u postupanju prvostupanjskog suda na koje tuženik upućuje u žalbi. Izreka pobijane presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, već upravo suprotno, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

12. Tuženik je u žalbi iznio svoje viđenje rezultata izvedenih dokaza, očito uslijed nezadovoljstva zaključcima prvostupanjskog suda. No, prvostupanjski sud je valjano ispitao osnovanost tužiteljevih tvrdnji i tuženikovih prigovora te za svoje zaključke iznio valjane razloge i detaljno ih obrazložio.

13. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari tražio plaćanje dijela svog računa kojeg je izdao tuženiku za izvođenje radova sanacije/uklanjanja nedostataka u tuženikovom radu. Tužiteljev račun koji je predmet tužbe, tuženik je (nesporno) evidentirao u svojim poslovnim knjigama. Unatoč tome, tuženik je tvrdio da je radove na izradi poda i otoka istaklišta koje je izvodio za tužitelja u svrhu rekonstrukcije benzinske postaje s pratećim sadržajem na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izveo kvalitetno. U svom podnesku od 21. siječnja 2022. (list 64. -66. spisa), tuženik je pojasnio da je on u biti izvršio „sanaciju“, tj. da je uredno izvršio sve radnje koje su bile potrebne da se sanira zaključak s promemorije od 8. studenoga 2017. (promemorija, list 37. -40.). Ipak, po njemu tu se ne radi o sanaciji u pravom smislu riječi niti o nepravilno izvedenim radovima, već o dodatnim prorezivanjem diletacije i čišćenju gradilišta.

14. Navedena utvrđenja potvrđuju da tužitelj u ovom slučaju, u biti traži od tuženika naknadu troškova za sanaciju/otklanjanje nedostatka u tuženikovom radu kojeg je on ranije izvodio za tužitelja.

15. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti (čl. 8. ZPP-a), oslanjajući se na dokumentaciju priloženu u spisu (fotografije, promemorija s koordinacije gradilišta od 8. studenoga 2017., prepiska stranaka i izjava o prijeboju od 31. prosinca 2017.; list 27. -44. spisa) te iskaze saslušanog svjedoka DJ i tužiteljeve zastupnice po zakonu, ĐJ (list 103., 105., 160. -161. i 244. spisa), i ovaj sud drži da je tužitelj opravdao i dokazao svoje pravo na naknadu troškova za sanaciju/otklanjanje nedostatka u tuženikovom radu kojeg je izvodio za tužitelja, u utuženom iznosu (čl. 608. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO). Tuženikovo evidentiranje računa koji je predmet tužbe u svojim poslovnim knjigama doista ne znači, samo po sebi, da obveza iz računa postoji. Ipak, to je jedan dodatni dokaz koji potkrjepljuje tvrdnju o postojanju tuženikove obveze prema tužitelju.

16. Nasuprot tome, tuženik nije dokazao svoje prigovorne tvrdnje odgovarajućim dokazima. Iako je činjenica da su svjedoci saslušani na tuženikov prijedlog, PJ i ŽJE (iskazi, list 134. -140., 244.-245. spisa), kao i tuženikov zastupnik po zakonu DJE (list 162. -164. spisa), suglasno kazivali o tome da je tuženik tužitelju kvalitetno izveo radove, ipak se osnovanost tuženikovih prigovornih tvrdnji ne može temeljiti isključivo na njima. Njihove iskaze moguće je cijeniti u odnosu na ostale izvedene dokaze s njima u vezi. No, takvih dokaza u ovoj pravnoj stvari nije bilo. Tuženik nije ni pokušao dostaviti druge odgovarajuće dokaze koji bi potkrijepili tvrdnje spomenutih svjedoka. Tuženik je svoje prigovorne tvrdnje koje se odnose na kvalitetno izvođenje radova, odnosno na to da ovdje nije bila riječ o sanaciji u pravom smislu riječi, već o dodatnim prorezivanjem diletacije i čišćenju gradilišta, mogao dokazati na jednostavan način, prijedlogom za izvođenje dokaza vještačenjem po sudskom vještaku određene struke. No, takvog prijedloga od strane tuženika ovdje nije bilo. Od tuda neosnovanost svih tuženikovih žalbenih navoda. Tuženik, u pogrešnom uvjerenju da je u pogledu dokazivanja svojih prigovora, učinio baš sve potrebno i svrsishodno, doveo je sebe u položaj u kojem žalbenim navodima razumljivo pokušava sanirati posljedice opisanog ponašanja.

17. Pored navedenog, ovaj sud potaknut sadržajem tužiteljevog zahtjeva i tuženikove žalbe u tom pogledu, želi ukazati na to da je tužitelj doista pogrešno pod institut ostvarenja svoga prava kao naručitelja radova po osnovi odgovornosti izvođača za nedostatke izvršenog rada, podveo ostvarenje svoga prava na naknadu za određene radove i to na temelju računa kojeg je izdao tuženiku. Međutim, ne postoji propis koji bi vjerovniku/oštećeniku (ovdje tužitelj) zabranio da ispostavi takav račun tuženiku, po osnovi odgovornosti izvođača za nedostatke izvršenog rada. Osim toga, tužitelj u tom računu nije obračunao ni PVD na obavljeni rad. Zato nema nepravilnosti u postupanju prvostupanjskog suda kada je prihvatio tužbeni zahtjev, odnosno održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1322/21 od 4. siječnja 2023.).

18. Sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a). Upravo je tako odlučio i prvostupanjski sud kada nije izveo tuženikov dokaz saslušanjem svjedoka ŽJ. Uostalom, izvođenjem tog dokaza, u ovoj pravnoj stvari ne bi se doprinijelo dokaznom postupku. To ne bi bilo od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Zato ovaj sud ne nalazi ni propuste u postupanju prvostupanjskog suda prilikom izvođenja dokaza.

19. Tuženik je u više navrata u žalbi ukazao na to da su mu pobijanom presudom povrijeđena ljudska prava i to pravo na pravično suđenje te na obrazloženje sudske odluke. Tuženik je ukazao i na povredu „načela jednakosti oružja“. Pobrojani žalbeni razlozi se u posljednje vrijeme učestalo koriste (tamo gdje treba i ne treba), oslanjajući se na određene odluke Ustavnog suda ili odluke Europskog suda. Čini se da je najpopularniji među njima „(ne)jednakost oružja“, po ocjeni ovog suda sasvim neprimjereni termin u parničnim postupcima. Primjeni svih ovih razloga koje tuženik koristi sa svrhom dovođenja u pitanje pravilnosti i zakonitost pobijane odluke u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud zaista ne nalazi mjesta.

20. Pravilnost odluke o troškovima postupka tuženik nije osnovano doveo u pitanje. Prvostupanjski sud je taj dio odluke detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje je dosudio trošak te osnovu i visinu troškova za svaku radnju pojedinačno (čl. 154. i 155. ZPP-a).

21. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 97,84 EUR ocijenjen je kao trošak koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), jer je u njemu tužitelj samo ponovio navode koje je iznosio tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sudac

Nikolina Mišković