Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-631/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. tužitelja ČT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika Lovačka udruga "Šljuka" Glina, OIB 22643270752, Glina, Gornji Viduševac 60/A, kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, odvjetnici u Sisku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. tužiteljice i 2. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pn-52/2023-21 od 12. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĐT i ČT kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pn-52/2023- 21 od 12. veljače 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Lovačka udruga "Šljuka", [adresa], OIB: 22643270752 da tužiteljima ĐT, nositelju OPG- ĐT, [adresa]. br. 34, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČT iz [adresa]. br. 34, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 10.694,40 kuna / 1.419,39 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 1.574,20 kn / 208,93 EUR počevši od 14. listopada 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.030,20 kn / 136,73 EUR počevši od 3. studenog 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 700,00 kn / 92,91 EUR počevši od 7. studenog 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 5.000,00 kn / 663,61 EUR počevši od 9. prosinca 2017. godine pa do isplate te

- na iznos od 2.390,00 kn / 317,21 EUR počevši od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te ČT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Lovačka udruga "Šljuka" Glina, OIB 22643270752, [adresa], naknade parnični trošak u iznosu od 2.767,13 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od 12. veljače 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv takve presude tužitelji su podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11., pročišćeni tekst i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), te zbog pogrešne odluke o trošku s prijedlogom da se presuda preinači udovoljenjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz obvezu tuženiku naknade troškova parničnog postupka i troška žalbe u iznosu od 418,68 eura.

2.1. U obrazloženju žalbe ukazuju na pogrešnu primjenu prava, budući je primijenjen Zakon o lovstvu ("Narodne novine", broj: 99/18., 32/19. i 32/20., dalje: ZL/18.) koji je stupio na snagu 17. studenog 2018., iako se štetni događaj desio od rujna do studenog 2017., u koje vrijeme je bio na snazi Zakon o lovstvu ("Narodne novine", broj: 140/05., 75/09., 153/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16., 62/17., dalje: ZL/05.), te citira i tumači odredbe članka 76. ZL/05. koje je sud trebao primijeniti. Smatra da tuženik nije pravovremeno poduzeo odstrel divljih svinja, te ističe da je divlja svinja opasna stvar, te da za štete od takve divljači lovoovlaštenik odgovara po principu objektivne odgovornosti, pri čemu se poziva na sudsku praksu. Osporava izraženo mišljenje poljoprivrednog vještaka Alena Đozića da su zaostali plodovi bili mamac divljim svinjama za ulazak u ograđeni voćnjak, jer takvih plodova u vrijeme nastanka štete nije bilo. Ističu da su okolna poljoprivredna zemljišta zapuštena, da je na njima narasla šuma, što je doprinijelo nastanku štete. Osporava pravo vještaka poljoprivredne struke da se upušta u ocjenu vrijednosti građevinskih radova na popravku ograde za što nije ovlašten, te ukazuje da tužitelji posjeduju račun na iznos od 5.000,00 kuna za sanaciju oštećenja ograde. Ističu da su tužitelji opravdano prije pokretanja postupka platili izlazak, nalaz i mišljenje sudskog vještaka poljoprivredne struke iz razloga sprječavanja uništenja tragova i dokaza, te sprječavanja budućeg djelovanja divljači i zbog toga nisu pokretali postupak sudskog osiguranja dokaza. Pozivaju se na procjenu štete na ogradi po vještaku Draženu Trdini, građevinskog vještaka koja je bila u iznosu od oko 7.000,00 kuna.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve navode žalbe i ponavlja tvrdnje iz postupka. Navodi da je sud pogrešnom primjenom ZL/18 donio odluku, ali bi pravilnom primjenom prava, odredaba čl. 74. -84. ZL/05 valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu. U bitnome ističe da je tuženik kao lovoovlaštenik poduzeo sve propisane mjere iz članka 74. stavak 1., članka 76. stavak 1. i članka 77. stavak 1. ZL/05. radi sprječavanja štete od divljači koju divljač može nanijeti ljudima i imovini, ali da tužitelji nisu poduzeli sve mjere u cilju sprječavanja štete na njihovom voćnjaku, jer su odbili ponuđena sredstva zaštite od tuženika. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 269,60 eura.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. U postupku nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavak 2. ZPP, dok se tužitelji ne pozivaju na ovaj žalbeni razlog.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete nastale od divljači (divljih svinja) na ograđenom voćnjaku na lovištu kojim gospodari tuženik, te zahtjev za naknadu troškova vještačenja po poljoprivrednom i građevinskom vještaku koje su tužitelji poduzeli prije pokretanja ovog postupka, u ukupnom iznosu od 24.054,40 kuna, koji je kasnije smanjen na 10.694,40 kuna/1.419,39 eura s pripadajućim kamatama.

7. Među strankama je nesporno da je tuženik lovoovlaštenik na području na kojem tužitelji imaju ograđeni voćnjak, ali je sporna odgovornost tuženika budući da je tuženik ponudio tužiteljima sredstva za poduzimanje dodatne zaštite voćnjaka (osim ograde koju su tužitelji sami izgradili), te je sporna visina štete.

8. Prvostupanjski sud je proveo iscrpni dokazni postupak, te je rezultate dokaznog postupka pravilno ocijenio primjenom članka 8. ZPP i pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje navodi žalbe nisu doveli u sumnju, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbe ZL/18., umjesto pravilne primjene odredaba ZL/05. Međutim, i pravilnom primjenom prava na utvrđene činjenice bila bi donesena jednaka odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva u smislu članka 368. stavak 2. ZPP.

9. Pri ocjeni utvrđenog činjeničnog stanja valja poći od odredaba članka 76. i članka 77. stavak 1. ZL/05 koja propisuje mjere za sprječavanje štete od divljači koje je dužan poduzimati lovoovlaštenik, dok su prava i dužnosti korisnika zemljišta za poduzimanje takvih mjera propisane u člancima 79. i 80. ZL.

10. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik donio godišnji plan za poduzimanje određenih mjera za sprječavanje štete, da je nabavio zaštitna sredstva (mehanička i kemijske repelente), te je pravovremeno, u mjesecu travnju 2017. godine javno obavijestio sve korisnike zemljišta i vršio besplatnu raspodjelu odgovarajućih zaštitnih sredstava korisnicima zemljišta na njihov zahtjev, sve u smislu članka 76. stavak 1. ZL/05. Iako prema odredbi stavka 2. istog članka nije bio u obvezi dati takva sredstva za ograđeni voćnjak, tuženik je ponudio i tužiteljima električnog pastira i kemijske repelente koje su oni odbili, kao što proizlazi iz iskaza svjedoka i samog 2. tužitelja. U tom smislu je tuženik poduzeo sve propisane mjere prema članku 77. stavak 1. ZL/05. na prostoru svojeg lovišta.

11. Protivno tome, tužitelji nisu poduzeli mjere iz članka 79. stavak 1. ZL prema kojoj odredbi imaju pravo i dužnost odgovarajućim sredstvima poduzimati mjere radi sprječavanja štete od divljači u svojim voćnim nasadima i surađivati u poduzimanju mjera za sprječavanje štete od divljači na svom zemljištu sredstvima dobivenim od lovoovlaštenika prema njegovim uputama, jer su odbili primijeniti repelente koje im je tuženik nudio. Pri tome valja istaknuti da prema citiranim odredbama ZL/05. ne postoji obveza tuženika da postavi električnog pastira ili kemijske repelente na poljoprivrednu parcelu korisnika, već samo postoji obveza da pozove korisnike da besplatno preuzmu zaštitna sredstva protiv šteta divljači, te obveza dati uputu za njihovu upotrebu. Prema odredbi članka 79. stavak 1. točka 4. korisnici zemljišta su dužni ukloniti poljoprivredne usjeve najkasnije mjesec dana od agrotehničkog vremena za berbu ili žetvu uroda.

11. 1. Prema odredbi članka 83. stavak 1. ZL/05. za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je bio obvezatan poduzeti u smislu toga Zakona. Saslušani vještaci poljoprivredne struke na ročištu od 9. siječnja 2024. (stranica 281 spisa) usuglasili su se da kemijski repelenti i električni pastir značajno doprinose zaštiti ograđenog voćnjaka od najezde divljači (divljih svinja), ali da repelenti ne mogu sa sigurnošću spriječiti ulaz divljači zbog velikog broja plodova koji su na dan očevida bili prisutni od lanjskog uroda. Kada bi bili ispunjeni svi idealni uvjeti, odnosno da su postavljeni najefikasniji repelenti, odnosno električni pastir, vještak Đozić se izjasnio da je vjerojatnost ulaska divljači svedena na minimum.

11. 2. Nadalje, tužitelji kao korisnici zemljišta nisu dokazali da su u smislu članka 79. stavak 1. točka 4. ZL/05. ispunili svoju obvezu da uklone plodove sa zemljišta nakon berbe. Iako je vještak Đozić izašao na teren oko dvije godine poslije štetnog događaja, navodi da je na uviđaju u mjesecu ožujku na tlu voćnjaka našao dosta jabuka koje su otpale, a nisu uklonjene. Po samoj logici stvari, teško je zamisliti da bi divlje svinje u periodu od rujna do studenog 2017. (vrijeme štetnog događaja) na desetak mjesta uništile žičanu ogradu radi ulaska u voćnjak u kojem bi bili uklonjeni na tlu otpali plodovi jabuka, kao što to tvrde tužitelji.

12. Neosnovano se žalba tužitelja poziva na stajalište da je u konkretnom slučaju divlja svinja opasna stvar, zbog čega bi lovoovlaštenik odgovarao po objektivnom kriteriju sukladno odredbama članka 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), jer se radi o šteti na poljoprivrednom zemljištu (voćnjaku) za koju se primjenjuju specijalne odredbe ZL/05., a divljač na cesti ili u drugim situacijama može biti opasna stvar, kako se o tome izjasnila sudska praksa.

13. Kako tužitelji nisu ispunili sve svoje obveze poduzimanja mjera za sprječavanje šteta od divljači (što je pretpostavka za naknadu štete od divljači u smislu članka 83. stavak 1. ZL/05), a tuženik je proveo sve mjere na koje ga obvezuje isti Zakon, pravilnom primjenom prava valjalo je odlučiti o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. Odluka o parničnom trošku se temelji na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. ZPP, jer su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu, pa je tuženicima valjalo priznati i dosuditi opravdani parnični trošak, kako je to obračunao i obrazložio prvostupanjski sud.

15. Zbog iznesenih razloga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, te potvrđena prvostupanjska presuda kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 2. ZPP).

16. Tužitelji nisu uspjeli žalbom osporiti pobijanu presudu, a odgovor na žalbu nije bio potreban radi provođenja postupka, pa je primjenom članka 166. ZPP u svezi s člankom 154. stavak 1. i članka 155. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Sisku 19. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec