REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4846/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnic, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele- Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, Školjić 8, protiv 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 i 2. tuženika Ceste - Rijeka d.o.o. Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, uz umješača Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, na strani drugotuženika, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Odvjetničkom društvom Ilijevski i Cibralić j.t.d. Labin, Zelenice b.b., radi isplate, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-671/2022-31 od 3. prosinca 2024., 19. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se prvotuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-671/2022-31 od 3. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-671/2022-31 od 3. prosinca 2024. odbijen je prvotuženikov prigovor kao neosnovan i potvrđeno je rješenje poslovni broj P-671/2022-29 od 21. studenog 2024. za plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 6,64 EUR, na žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 EUR te pristojbu na to rješenje u iznosu od 13,27 EUR, ukupno iznos od 46,45 EUR.
2. Iz obrazloženja proizlazi da je rješenjem poslovni broj P-671/2022-29 od 21. studenog 2024. naloženo prvotuženiku platiti sudske pristojbe kako je navedeno u ukupnom iznosu od 46,45 EUR, protiv kojeg rješenja je prvotuženik podnio prigovor uz obrazloženje da se prvotuženik nalazi na popisu tijela javne vlasti te da je sukladno odredbi članka 11. stavka 1. točke 1.i Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Prigovor prvotuženika je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim jer je predmet ovog postupka regresni zahtjev kojim tužitelj od tuženika potražuje iznos koji je isplatio trećoj osobi kao naknadu štete, odnosno nije riječ o tražbini koja bi proizlazila iz prvotuženikovog obavljanja javne ovlasti. Stoga u ovom predmetu prvotuženik nije oslobođen od plaćanja pristojbi te je dužan platiti sudske pristojbe kako je bio pozvan. Također sud je pozvao prvotuženika i na plaćanje dodatne pristojbe na to rješenje na temelju članka 28. stavka 5. i stavka 9. Zakona o sudskim pristojbama. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je na temelju članka 29. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
3. Protiv rješenja žalbu je podnio prvotuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. U bitnome žalitelj navodi da se prvotuženik nalazi na Popisu tijela javne vlasti („Narodne novine“ broj: 11/07, 13/08, 15/09 i 19/10) kao i da prvotuženik obavlja poslove održavanja javnih cesta što se smatra poslovnima javne ovlasti, a predmetni spor se vodi radi regresne isplate koji postupak je proizišao iz prvotuženikovog obavljanja javnih ovlasti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i materijalnog prava.
6. Pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnim povredama odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje se prvotuženik poziva u žalbi.
7. U konkretnom slučaju radi se o sporu kojim tužitelj od prvo i drugotuženika potražuje iznos koji je isplatio osiguraniku, s osnove naknade štete iz štetnog događaja koji se dogodio 8. siječnja 2022. na državnoj cesti D8-[adresa] na 8 dionici kod kms 2+600 metara kod mjesta [adresa] kada je tužiteljev osiguranik vozilom naletio na kamen koji se nalazilo na cesti koja nije bila osigurana žičanom mrežom.
8. Prema odredbama članka 11. stavka 1. točke 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18, 51/23; dalje: ZSP) propisano je da su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni Republika Hrvatska i tijela državne vlasti, a točkom 2. osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, a kako se ovaj postupak vodi zbog regresnog zahtjeva tužitelja prema tuženicima to žalitelj pogrešno smatra da je u ovoj stvari odlučno što se nalazi na Popisu tijela javne vlasti, jer se ne radi o sporu proizašlom iz obavljanja tih ovlasti, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio. U ovoj pravnoj stvari nije odlučna ni odredba iz članka 5. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ broj: 25/13, 85/15 i 69/22) na koju se posebno pozvao prvotuženik u žalbi. Tome valja dodati i da nije odlučno niti to što je Republika Hrvatska osnivač tužitelja. Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da se ovdje ne radi o sporu kada se prvotuženik, kao osoba koja obavlja javne ovlasti, oslobađa od plaćanja sudskih pristojbi.
9. Valjalo je stoga na temelju članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. prosinca 2024.
Sudac
Ivana Mlinarić
