Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1287/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miha Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja NČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Gordana Muraja, odvjetnici iz Velike Gorice, protiv tuženika Nova hrvatska banka dioničko društvo, OIB: 78427478595, zastupan po odvjetnicima iz OD Žurić & Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6252/2021-17 od 21. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja 2. NČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6252/2021-17 od 21. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkama VI., VII., VIII. i X.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6252/2021-17 od 21. veljače 2023. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovan i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6252/2021-17 od 21. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I., III., IV., V. i IX.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne, odnosno da ne proizvode pravne učinke odredbe Ugovora o kreditu broj 311650 zaključenog između I-tužiteljice i tuženika dana 30. listopada 2006. godine i to odredbe:

- članka 1. Ugovora kojom je iznos kredita vezan valutnom klauzulom te kunski iznos utvrđen po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita,

- članka 5. Ugovora kojim je ugovoreno plaćanje administrativne naknade u visini 3% jednokratno, na iznos odobrenog kredita "... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća..."

- članka 7.2. Ugovora kojim je ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, a Korisnik se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete

- članka 7.3. Ugovora kojim je za obračun obveza tužitelja utvrđeno da će se koristiti prodajni tečaj Kreditora važeći na dan dospijeća pojedinog anuiteta

- članka 9.6 Ugovora kojim je ugovoreno pravo Kreditora na jednostranu promjenu visine kamatnih stopa i metode obračuna kamate, kao i visine naknade za obavljene usluge

- članka 9.13. Ugovora kojim je utvrđeno da su sve tečajne razlike i troškovi vezani za preračunavanja i konvertiranje kredita isključivo na teret Korisnika kredita

- članka 9.14. Ugovora kojim je ugovoreno da će Korisnik kredita platiti sve iznose tečajnih razlika koji bi mogli nastati uslijed fluktuacija u tečaju

- članka 9.20. Ugovora kojim je ugovoreno da Korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno ali uz uvjete sukladno Odluci o kamatama, i naknadama Kreditora, odnosno kojim je posredno ugovorena naplata naknade za prijevremenu otplatu kredita.

II. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d., Varšavska 9, Zagreb, isplatiti I-tužiteljici VČ iz [adresa], iznos u visini 10.186,12 kn / 1.351,93 EUR1 na ime preplaćenih razlika zbog promjene kamatne stope, sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedini obrok od dana plaćanja do isplate, a obračunate od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. godine u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine da na nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tripostotnapoena, i to:

- na iznos od 47,41 kn / 6,29 EUR tekuće od 10. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 48,07 kn / 6,38 EUR tekuće od 10. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 48,69 kn / 6,46 EUR tekuće od 11. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 49,57 kn / 6,58 EUR tekuće od 10. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 48,92 kn / 6,49 EUR tekuće od 10. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 89,80 kn / 11,92 EUR tekuće od 10. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 89,79 kn / 11,92 EUR tekuće od 12. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 89,09 kn / 11,82 EUR tekuće od 10. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 88,54 kn / 11,75 EUR tekuće od 11. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 89,02 kn / 11,81 EUR tekuće od 10. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 91,82 kn / 12,19 EUR tekuće od 10. listopada 2008. godine do isplate, - na iznos od 94,99 kn / 12,61 EUR tekuće od 14. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 91,99 kn / 12,21 EUR tekuće od 10. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 150,13 kn / 19,93 EUR tekuće od 15. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 151,69 kn / 20,13 EUR tekuće od 13. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 155,39 kn / 20,62 EUR tekuće od 16. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 149,21 kn / 19,80 EUR tekuće od 10. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 149,55 kn / 19,85 EUR tekuće od 15. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 148,04 kn / 19,65 EUR tekuće od 15. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 149,38 kn / 19,83 EUR tekuće od 13. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 147,79 kn / 19,62 EUR tekuće od 17. kolovoza 2009. godine do isplate - na iznos od 148,42 kn / 19,70 EUR tekuće od 16. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 146,71 kn / 19,47 EUR tekuće od 15. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 148,04 kn / 19,65 EUR2 tekuće od 16. studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 147,79 kn / 19,62 EUR tekuće od 15. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 151,57 kn / 20,12 EUR tekuće od 15. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 153,41 kn / 20,36 EUR tekuće od 16. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 152,60 kn / 20,25 EUR tekuće od 12. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 155,32 kn / 20,61 EUR tekuće od 15. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 158,39 kn / 21,02 EUR tekuće od 17. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 161,46 kn / 21,43 EUR tekuće od 15. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 165,54 kn / 21,97 EUR tekuće od 14. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 161,13 kn / 21,39 EUR tekuće od 13. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 173,67 kn / 23,05 EUR tekuće od 15. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 167,48 kn / 22,23 EUR tekuće od 13. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 170,83 kn / 22,67 EUR tekuće od 17. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 175,85 kn / 23,34 EUR tekuće od 15. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 183,87 kn / 24,40 EUR tekuće od 14. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 175,16 kn / 23,25 EUR tekuće od 15. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 177,76 kn / 23,59 EUR tekuće od 11. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 174,44 kn / 23,15 EUR tekuće od 11. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 181,67 kn / 24,11 EUR tekuće od 06. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 188,39 kn / 25,00 EUR tekuće od 07. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 190,16 kn / 25,24 EUR tekuće od 28. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 219,14 kn / 29,08 EUR tekuće od 10. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 191,93 kn / 25,47 EUR tekuće od 10. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 188,56 kn / 25,03 EUR tekuće od 10. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 164,84 kn / 21,88 EUR tekuće od 10. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 3.443,11 kn / 456,98 EUR tekuće od 18. studenog 2011. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d., Varšavska 9, Zagreb, isplatiti I-tužiteljici VČ iz [adresa], iznos u visini 66.314,57 kn / 8.801,46 EUR na ime preplaćenih razlika zbog promjene tečaja valute, sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedini obrok od dana plaćanja do isplate, a obračunatom do 31. prosinca 2007. godine u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine da na nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tripostotnapoena,to:

- na iznos od 78,00 kn / 10,35 EUR3 tekuće od 10. prosinca 2006. godine do isplate,

- na iznos od 45,92 kn / 6,09 EUR tekuće od 10. siječnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 26,42 kn / 3,51 EUR tekuće od 10. veljače 2007. godine do isplate,

- na iznos od 37,19 kn / 4,94 EUR tekuće od 10. ožujka 2007. godine do isplate,

- na iznos od 23,47 kn / 3,12 EUR tekuće od 10. travnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 32,63 kn / 4,33 EUR tekuće od 11. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 83,95 kn / 11,14 EUR tekuće od 10. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 45,83 kn / 6,08 EUR tekuće od 10. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 3,48 kn / 0,46 EUR tekuće od 10. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 3,04 kn / 0,40 EUR tekuće od 12. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 67,81 kn / 9,00 EUR tekuće od 10. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 169,37 kn / 22,48 EUR tekuće od 14. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 73,50 kn / 9,76 EUR tekuće od 10. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 278,93 kn / 37,02 EUR tekuće od 15. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 312,14 kn / 41,43 EUR tekuće od 13. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 390,96 kn / 51,89 EUR tekuće od 16. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 259,40 kn / 34,43 EUR tekuće od 10. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 266,59 kn / 35,38 EUR tekuće od 15. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 234,47 kn / 31,12 EUR tekuće od 15. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 263,06 kn / 34,91 EUR tekuće od 13. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 229,14 kn / 30,41 EUR tekuće od 17. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 242,63 kn / 32,20 EUR tekuće od 16. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 206,34 kn / 27,39 EUR tekuće od 15. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 234,54 kn / 31,13 EUR tekuće od 16. studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 229,27 kn / 30,43 EUR tekuće od 15. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 309,70 kn / 41,10 EUR tekuće od 15. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 348,69 kn / 46,28 EUR tekuće od 16. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 331,47 kn / 43,99 EUR tekuće od 12. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 389,35 kn / 51,68 EUR tekuće od 15. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 454,74 kn / 60,35 EUR tekuće od 17. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 520,07 kn / 69,03 EUR tekuće od 15. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 606,73 kn / 80,53 EUR tekuće od 14. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 513,01 kn / 68,09 EUR tekuće od 13. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 779,79 kn / 103,50 EUR tekuće od 15. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 647,97 kn / 86,00 EUR tekuće od 13. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 719,21 kn / 95,46 EUR4 tekuće od 17. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 825,98 kn / 109,63 EUR tekuće od 15. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 996,59 kn / 132,27 EUR tekuće od 14. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 811,46 kn / 107,70 EUR tekuće od 15. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 866,77 kn / 115,04 EUR tekuće od 11. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 796,17 kn / 105,67 EUR tekuće od 11. travnja 2011. godine do isplate, - na iznos od 949,89 kn / 126,07 EUR tekuće od 06. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.092,88 kn / 145,05 EUR tekuće od 07. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.130,53 kn / 150,05 EUR tekuće od 28. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.746,96 kn / 231,86 EUR tekuće od 10. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.168,04 kn / 155,03 EUR tekuće od 10. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.096,35 kn / 145,51 EUR tekuće od 10. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.094,47 kn / 145,26 EUR tekuće od 10. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 44.279,67 kn / 5.876,92 EUR tekuće od 18. studenog 2011. godine do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d., Varšavska 9, Zagreb, isplatiti I-tužiteljici VČ iz [adresa], iznos u visini 7.584,45 kn / 1.006,63 EUR na ime ulazne naknade za administrativnu obradu kredita, sa zateznom kamatom od plaćanja naknade tj. dana 11. studenog 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine da na nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tripostotnapoena,sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d., Varšavska 9, Zagreb, isplatiti I-tužiteljici VČ iz [adresa], iznos u visini 5.078,58 kn / 674,04 EUR na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, sa zateznom kamatom tekuće od 18. studenog 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopina stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine da na nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tripostotnapoena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev II-tužitelja kojim zahtjeva isplatu iznosa u visini 10.186,12 kn / 1.351,93 EUR sa zateznom kamatom na ime preplaćenih razlika zbog promjene kamatne stope, sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedini obrok od dana plaćanja do isplate, i to:

- na iznos od 47,41 kn / 6,29 EUR tekuće od 10.12.2007. do isplate

- na iznos od 48,07 kn / 6,38 EUR tekuće od 10.1.2008. do isplate

- na iznos od 48,69 kn / 6,46 EUR tekuće od 11.2.2008. do isplate

- na iznos od 49,57 kn / 6,58 EUR tekuće od 10.3.2008. do isplate

- na iznos od 48,92 kn / 6,49 EUR tekuće od 10.4.2008. do isplate

- na iznos od 89,80 kn / 11,92 EUR tekuće od 10.5.2008. do isplate

- na iznos od 89,79 kn / 11,92 EUR tekuće od 12.6.2008. do isplate

- na iznos od 89,09 kn / 11,82 EUR tekuće od 10.7.2008. do isplate

- na iznos od 88,54 kn / 11,75 EUR tekuće od 11.8.2008. do isplate

- na iznos od 89,02 kn / 11,81 EUR tekuće od 10.9.2008. do isplate

- na iznos od 91,82 kn / 12,19 EUR tekuće od 10.10.2008. do isplate

- na iznos od 94,99 kn / 12,61 EUR tekuće od 14.11.2008. do isplate

- na iznos od 91,99 kn / 12,21 EUR tekuće od 10.12.2008. do isplate

- na iznos od 150,13 kn / 19,93 EUR tekuće od 15.1.2009. do isplate

- na iznos od 151,69 kn / 20,13 EUR tekuće od 13.2.2009. do isplate

- na iznos od 155,39 kn / 20,62 EUR tekuće od 16.3.2009. do isplate

- na iznos od 149,21 kn / 19,80 EUR tekuće od 10.4.2009. do isplate

- na iznos od 149,55 kn / 19,85 EUR tekuće od 15.5.2009. do isplate

- na iznos od 148,04 kn / 19,65 EUR tekuće od 15.6.2009. do isplate

- na iznos od 149,38 kn / 19,83 EUR tekuće od 13.7.2009. do isplate

- na iznos od 147,79 kn / 19,62 EUR tekuće od 17.8.2009. do isplate

- na iznos od 148,42 kn / 19,70 EUR tekuće od 16.9.2009. do isplate

- na iznos od 146,71 kn / 19,47 EUR tekuće od 15.10.2009. do isplate

- na iznos od 148,04 kn / 19,65 EUR tekuće od 16.11.2009. do isplate

- na iznos od 147,79 kn / 19,62 EUR tekuće od 15.12.2009. do isplate

- na iznos od 151,57 kn / 20,12 EUR tekuće od 15.1.2010. do isplate

- na iznos od 153,41 kn / 20,36 EUR tekuće od 16.2.2010. do isplate

- na iznos od 152,60 kn / 20,25 EUR tekuće od 12.3.2010. do isplate

- na iznos od 155,32 kn / 20,61 EUR tekuće od 15.4.2010. do isplate

- na iznos od 158,39 kn / 21,02 EUR tekuće od 17.5.2010. do isplate

- na iznos od 161,46 kn / 21,43 EUR tekuće od 15.6.2010. do isplate

- na iznos od 165,54 kn / 21,97 EUR tekuće od 14.7.2010. do isplate

- na iznos od 161,13 kn / 21,39 EUR tekuće od 13.8.2010. do isplate

- na iznos od 173,67 kn / 23,05 EUR tekuće od 15.9.2010. do isplate

- na iznos od 167,48 kn / 22,23 EUR tekuće od 13.10.2010. do isplate

- na iznos od 170,83 kn / 22,67 EUR tekuće od 17.11.2010. do isplate

- na iznos od 175,85 kn / 23,34 EUR tekuće od 15.12.2010. do isplate

- na iznos od 183,87 kn / 24,40 EUR tekuće od 14.1.2011. do isplate

- na iznos od 175,16 kn / 23,25 EUR tekuće od 15.2.2011. do isplate

- na iznos od 177,76 kn / 23,59 EUR tekuće od 11.3.2011. do isplate

- na iznos od 174,44 kn / 23,15 EUR tekuće od 11.4.2011. do isplate

- na iznos od 181,67 kn / 24,11 EUR tekuće od 6.6.2011. do isplate

- na iznos od 188,39 kn / 25,00 EUR tekuće od 7.7.2011. do isplate

- na iznos od 190,16 kn / 25,24 EUR tekuće od 28.7.2011. do isplate

- na iznos od 219,14 kn / 29,08 EUR tekuće od 10.8.2011. do isplate

- na iznos od 191,93 kn / 25,47 EUR tekuće od 10.9.2011. do isplate

- na iznos od 188,56 kn / 25,03 EUR tekuće od 10.10.2011. do isplate

- na iznos od 164,84 kn / 21,88 EUR tekuće od 10.11.2011. do isplate

- na iznos od 3.443,11 kn / 456,98 EUR tekuće od 18.11.2011. do isplate.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev II-tužitelja kojim zahtjeva isplatu iznosa u visini 66.314,57 kn / 8.801,46 EUR na ime preplaćenih razlika zbog promjene tečaja valute, sa zateznom kamatom tekućom, i to:

- na iznos od 78,00 kn / 10,35 EUR tekuće od 10.12.2006. do isplate

- na iznos od 45,92 kn / 6,09 EUR tekuće od 10.1.2007. do isplate

- na iznos od 26,42 kn / 3,51 EUR tekuće od 10.2.2007. do isplate

- na iznos od 37,19 kn / 4,94 EUR tekuće od 10.3.2007. do isplate

- na iznos od 23,47 kn / 3,12 EUR tekuće od 10.4.2007. do isplate

- na iznos od 32,63 kn / 4,33 EUR tekuće od 11.2.2008. do isplate

- na iznos od 83,95 kn / 11,14 EUR tekuće od 10.3.2008. do isplate

- na iznos od 45,83 kn / 6,08 EUR tekuće od 10.4.2008. do isplate

- na iznos od 3,48 kn / 0,46 EUR tekuće od 10.5.2008. do isplate

- na iznos od 3,04 kn / 0,40 EUR tekuće od 12.6.2008. do isplate

- na iznos od 67,81 kn / 9,00 EUR tekuće od 10.10.2008. do isplate

- na iznos od 169,37 kn / 22,48 EUR tekuće od 14.11.2008. do isplate

- na iznos od 73,50 kn / 9,76 EUR tekuće od 10.12.2008. do isplate

- na iznos od 278,93 kn / 37,02 EUR tekuće od 15.1.2009. do isplate

- na iznos od 312,14 kn / 41,43 EUR tekuće od 13.2.2009. do isplate

- na iznos od 390,96 kn / 51,89 EUR tekuće od 16.3.2009. do isplate

- na iznos od 259,40 kn / 34,43 EUR tekuće od 10.4.2009. do isplate

- na iznos od 266,59 kn / 35,38 EUR tekuće od 15.5.2009. do isplate

- na iznos od 234,47 kn / 31,12 EUR tekuće od 15.6.2009. do isplate

- na iznos od 263,06 kn / 34,91 EUR tekuće od 13.7.2009. do isplate

- na iznos od 229,14 kn / 30,41 EUR tekuće od 17.8.2009. do isplate

- na iznos od 242,63 kn / 32,20 EUR tekuće od 16.9.2009. do isplate

- na iznos od 206,34 kn / 27,39 EUR tekuće od 15.10.2009. do isplate

- na iznos od 234,54 kn / 31,13 EUR tekuće od 16.11.2009. do isplate

- na iznos od 229,27 kn / 30,43 EUR tekuće od 15.12.2009. do isplate

- na iznos od 309,70 kn / 41,10 EUR tekuće od 15.1.2010. do isplate

- na iznos od 348,69 kn / 46,28 EUR tekuće od 16.2.2010. do isplate

- na iznos od 331,47 kn / 43,99 EUR tekuće od 12.3.2010. do isplate

- na iznos od 389,35 kn / 51,68 EUR tekuće od 15.4.2010. do isplate

- na iznos od 454,74 kn / 60,35 EUR tekuće od 17.5.2010. do isplate

- na iznos od 520,07 kn / 69,03 EUR tekuće od 15.6.2010. do isplate

- na iznos od 606,73 kn / 80,53 EUR tekuće od 14.7.2010. do isplate

- na iznos od 513,01 kn / 68,09 EUR tekuće od 13.8.2010. do isplate

- na iznos od 779,79 kn / 103,50 EUR tekuće od 15.9.2010. do isplate

- na iznos od 647,97 kn / 86,00 EUR tekuće od 13.10.2010. do isplate

- na iznos od 719,21 kn / 95,46 EUR tekuće od 17.11.2010. do isplate

- na iznos od 825,98 kn / 109,63 EUR tekuće od 15.12.2010. do isplate na iznos od 996,59 kn / 132,27 EUR tekuće od 14.1.2011. do isplate

- na iznos od 811,46 kn / 107,70 EUR tekuće od 15.2.2011. do isplate

- na iznos od 866,77 kn / 115,04 EUR tekuće od 11.3.2011. do isplate

- na iznos od 796,17 kn / 105,67 EUR tekuće od 11.4.2011. do isplate

- na iznos od 949,89 kn / 126,07 EUR tekuće od 6.6.2011. do isplate

- na iznos od 1.092,88 kn / 145,05 EUR tekuće od 7.7.2011. do isplate

- na iznos od 1.130,53 kn / 150,05 EUR tekuće od 28.7.2011. do isplate

- na iznos od 1.746,96 kn / 231,86 EUR tekuće od 10.8.2011. do isplate

- na iznos od 1.168,04 kn / 155,03 EUR tekuće od 10.9.2011. do isplate

- na iznos od 1.096,35 kn / 145,51 EUR tekuće od 10.10.2011. do isplate

- na iznos od 1.094,47 kn / 145,26 EUR tekuće od 10.11.2011. do isplate - na iznos od 44.279,67 kn / 5.876,92 EUR tekuće od 18.11.2011. do isplate te u dijelu u kojem zahtjeva isplatu iznosa u visini 7.584,45 kn / 1.006,63 EUR na ime ulazne naknade sa zateznom kamatom tekućom od dana 11.11.2006. godine do isplate.

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev II-tužitelja kojim zahtjeva isplatu iznosa u visini 5.078,58 kn / 674,04 EUR na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, sa zateznom kamatom od dana plaćanja naknade 18.11.2011. do isplate.

IX. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. Zagreb, Varšavska 9, da naknadi I-tužiteljici,troškove parničnog postupkau iznosu od 944,36 eur/7.115,28 kn5 sa zateznom kamatomtekućom od 21. veljače 2023.godine do isplatepo stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tripostotnapoena,sve u roku od 15 dana.

X. Nalaže se II-tužitelju DČ, iz [adresa], naknaditi tuženikuNova hrvatska banka d.d. Zagreb, Varšavska 9, troškove parničnog postupkau iznosu od 5.625,00 kn/746,57 EUR6 sa zateznom kamatomtekućom od 21. veljače 2023. godine do isplatepo stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tripostotnapoena,sve u roku od 15 dana.".

2. Tužitelj 2. NČ pobijaja presudu u odbijajućem dijelu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlažu da se u tom dijelu presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da se u tom dijelu presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelji su osporili navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u tom dijelu može ispitati.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi sa člankom 8. ZPP-a, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP.

7. Također nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženika, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnost (dijela) spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli, za administrativnu obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

9. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa godišnja, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (članak 2. Ugovora o kreditu) i valutna klauzula, te ugovorne odredbe o administrativnoj naknadi za obradu kredita i ugovornoj odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ugovorena člankom 1., 5., 7.2., 7.3., 9.6., 9.13., 9.14. i 9.20. Ugovora o kreditu.

10. U provedenom je postupku utvrđeno kako su stranke i to 1. tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao banka - kreditor dana 20. listopada 2006. sklopile ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 55.000,00 CHF s kamatom od 4,19 %, godišnje, s rokom otplate od 108 mjeseci

11. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev (glede zahtjeva za ništetnost kamate i valute te isplatu po valutnoj klauzuli) sa zaključkom kako pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku na temelju Zakona o zaštiti potrošača, te članka 502.a. i c. ZPP-a.

12. Polazeći od utvrđenja utemeljenog na nalazu i mišljenju financijskog vještaka prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, pozivom na odredbe članka 118. ZZP-a, te članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23, dalje ZOO) dosuđujući 1. tužiteljici s tog osnova iznos od 8.801,46 eur/66.314,57 kn, te na ime razlike zbog promjene kamatne stope iznos od 1.351,93 eur/10.186,12.

13. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Citirane presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a na temelju odredbe članka 138.a. istog zakonskog propisa, a odluka kojom sud prihvaća takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje kako su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da isplati tužiteljici gore navedeni iznos s naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sve s pripadajućim kamatama.

17. Sve naprijed izloženo nikako ne znači apriori automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već da je u njoj na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

18. U skladu sa tim na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamatne stope odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim.

19. Nadalje je napomenuti kako se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (pravno shvaćanje iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

20. Dosljedno, tuženik u provedenom postupku nije dokazao niti je sudu prvog stupnja ponudio odgovarajuće i konkretne dokaze kojima bi bilo moguće utvrditi kako su tužiteljici pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su joj te odredbe učinili razumljivima, i to ne samo formalno i gramatički, kako tuženik shvaća razumljivost ugovorne odredbe, već razumljivima i suštinski, kako ju razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, ali i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

21. Ujedno je pogrešan u žalbi izraženi stav tuženika glede mogućnosti primjene u predmetnoj parnici pravnih stavova zauzetih u pravomoćnim presudama donesenim u kolektivnom sporu, sve to pozivom na odredbu čl.502.c ZPP-a.

22. Naime, u vrijeme (22. srpnja 2021.) podnošenja predmetne tužbe, važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14), a prema odredbi čl. 118. tog zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako je bilo propisano i odredbom čl.138.a ZZP/07. Odredbom čl.502.c ZPP-a, u sadržaju važećem u vrijeme pokretanja predmetne parnice propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati.

23. Dakle, i u predmetnoj parnici povodom restitucijskog zahtjeva za povrat preplaćenog uslijed primjene ništetnih ugovornih odredbi, postoji vezanost suda pravnim shvaćanjima iz pravomoćnih presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Naime, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda navedena vezanost suda temeljem naprijed citiranih odredbi, postoji u svakoj pojedinačnoj parnici koju pokreće potrošač protiv trgovca u odnosu na kojeg je donesena presuda u kolektivnom sporu, a radi ostvarenja povrijeđenog prava potrošača ugovorom zaključenim sa tim trgovcem. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba čl.120. ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju članka 106.st. 1. tog zakona ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. stavku 1. ovoga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

24. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (za kamatnu stopu pravomoćnost 13. lipnja 2014.) i P-6632/17 od 14. lipnja 2018. (za valutnu klauzulu) donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se navedene presude odnose i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i one koje se odnose na valutnu klauzulu.

25. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da bi tužiteljici, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle razlika između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi sa čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

26. Po ocjeni ovog suda, sudski vještak je pravilno utvrdio visinu više plaćenog po osnovu promjene valutnog tečaja, te na taj način nije konkretni kredit sveden na kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom.

27. Sudski vještak je u cijelosti postupio po zadatku suda, čemu je dodati, vezano za žalbene prigovore kojima tuženik osporava utvrđenja prvostupanjskog suda proizašla iz nalaza i mišljenja vještakinje, kako je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge kada je prihvatio navedeni nalaz i mišljenje koji se odnosi na utvrđenu razliku preplaćenih iznosa, koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time da iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještakinje, već je prigovarao tome da da vještakinja nije uzela u obzir tržišne elemente koji su utjecali na cijenu kredita, koji prigovori su razmatrani prilikom ocjene osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, pa isti, stoga, nisu od utjecaja na utvrđenu visinu potraživanja koju je vještakinja utvrdila u skladu sa zadatkom koji joj je dao sud, slijedom čega (zbog učinka odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i jer nije odlučna samo povreda ekonomskih interesa potrošača, već i povreda njegove pravne pozicije), na pravilnost odluke ne utječu niti žalbeni prigovori tuženika kojima ističe da je izračun vještakinje protivan volji ugovornih stranaka, te da je vještakinja trebala uzeti u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

28. Što se tiče žalbenog prigovora tuženika glede zastare u odnosu odgovoriti je kako je isti neosnovan.

29. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

30. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

31. Polazeći od navedenog shvaćanja rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli počinje teći od 14. lipnja 2018., pa kako je tužbu u ovom postupku tužiteljica podnijela 22. srpnja 2021., utužena tražbina s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nije u zastari jer je glede tog dijela tražbine zastara, u skladu sa naprijed izloženim, započela teći od 14. lipnja 2018. (valuta), pa rok od pet godina nije istekao do pokretanja predmetne parnice.

32. Međutim, zastarni rok kad je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći od 13. lipnja 2014. kada je presuda u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna, to je do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (22. srpnja 2021.) protekao opći zastarni rok od 5 godina po članku 225. ZOO-a, pa je u tom dijelu valjalo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev.

33. Ujedno je tuženiku odgovoriti kako je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava prvostupanjski sud obvezao tuženika isplatiti tužiteljici i kamate na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od izvršenih uplata do isplate (čl. 1115. ZOO), jer to proizlazi iz vještačenja.

34. U konkretnom slučaju, kod utvrđenja nepoštenim, a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba, tužiteljica je stekla pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje mu je isplatila temeljem tih ništetnih odredaba (čl.1111., 1115. ZOO).

35. Prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo razloge na temelju kojih nalazi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena tzv. ulazna naknada, a koje i ovaj sud prihvaća kao pravilne čemu je dodati kako tuženik, koji je nedvojbeno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o pravu na jednokratnu naknadu i o kojoj se nedvojbeno nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovaranja naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, koji je naplatio u trenutku odobravanja kredita.

36. Osim što u Ugovoru o kreditu nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi, tuženik u ovom postupku nije dokazao koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu.

37. Uzimajući u obzir da je u Ugovoru o kreditu između stranaka ugovoreno da tužiteljica snosi „…javnobilježničke troškove,…sudske troškove i pristojbe, kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje ovog ugovora i naplatu tražbina iz istog“ to ostaje nejasnim koji troškovi ili usluge tuženika su obuhvaćeni ugovorenom naknadom, odnosno troškovima obrade kredita.

38. Pri tome je ukazati da je Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi:

„3. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.“,

39. Sagledavajući predmetni spor u navedenom kontekstu, na temelju nespornih činjenica, materijalnih dokaza u spisu i iskaza tužiteljice prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su predmetne odredbe Ugovora nepoštene (ništetne) iz razloga što se radi o odredbi ugovora koju je unaprijed formulirao tuženik (kreditor), o kojoj ugovorne strane nisu pregovarale i na koju tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati, a pri čemu treba imati u vidu da se ispitivanje znatnije neravnoteže ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane, i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača, s druge strane i da znatnija neravnoteža, što jest slučaj u predmetnom sporu vezano za jednokratnu naknadu naplaćenu prilikom korištenja kredita može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju.

40. Budući u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao koji troškovi/usluge su obuhvaćeni ugovorenom tzv. ulaznom naknadom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom ugovornu odredbu u svezi ulazne naknade za administrativnu obradu kredita u iznosu od 1.006,63 eur/7.584,45 kn, sa zateznom kamatom od 11. studenoga 2006., te za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 674,04 eur/5.078,58 kn, sa zateznom kamatom od 18. studenoga 2011., temeljem čl. 323. st. 1. u vezi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, primjenom čl. 1115. ZOO-a jer je tuženik nepošteni stjecatelj novčanog iznosa koji je primio temeljem nepoštene odredbe koju je u svoju korist uvrstio u Ugovor o kreditu, pri čemu zastara restitucijskog zahtjeva s osnove nepoštene odredbe o tzv. ulaznoj naknadi teče od pravomoćnosti prvostupanjske presude u ovom postupku sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. poslovni broj: Su-IV-47/2020-2, slijedom čega zastara nije nastupila.

41. Pravilno je sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tužitelja u cijelosti, osim u dijelu u kojem zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi budući da se isti može pozvati na ništetnost jer je sudužnik u ugovornom odnosu i kao takav zainteresirana strana. Međutim, 2. tužitelj je potpisao Ugovor o kreditu u svojstvu sudužnika, dok je 1. tužiteljica otplaćivala kredit, pa sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, kojom je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Kako je tuženik stekao bez osnove od 1. tužiteljice koja je prelazila ugovoreni iznos glavnice i kamate, kao i sporne naknade ali ne i imovine 2. tužitelja to isti nema pravo na vraćanje tih iznosa.

42. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14, dalje u tekstu: Tarifa) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka, s tim da zbog dijela tužbenog zahtjeva koji je preinačen i odbijen nisu nastali posebni troškovi.

43. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a, te članka 373. točka 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 19. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović