REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-12803/2021
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆV, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba Našice od 5. studenog 2021., broj: 16. Pp-713/2021, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. ĆV te ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. ĆV proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 450,00 kuna (protuvrijednost od 60,00 eura), uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 15 dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti te je okrivljenik dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 200,00 kuna i putni trošak svjedoka od 164,68 kuna, što ukupno iznosi 364,68 kuna.
2. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice Vlaste Šteher, odvjetnice u Našicama, podnio žalbu zbog svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti na ponovno odlučivanje odnosno preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a na što opravdano ukazuje žalitelj.
5. Okr. ĆV u odnosu na pogrešno i nepotpuno činjenično utvrđenje u žalbi u bitnome ističe da prvostupanjski sud nije dao jasno i logično obrazloženje zašto nije prihvatio iskaze i drugih ispitani svjedoka – NV i OV koji su bili prisutni događaju, već je samo ocijenio iskaze svjedoka Kristine i EV, a niti je otklonio proturječne iskaze saslušanih svjedoka te je ostalo dvojbeno tko je kome prišao kritičnog događaja jer svjedoci obrane (NV i OV) su iskazali da je EV prišao okrivljeniku i istom se unio u lice pa ga je okrivljenik odgurnuo od sebe koja radnja ne predstavlja obilježje bića prekršaja za koji se okrivljenik tereti, tim više što i iz samog činjeničnog opisa optužbe proizlazi da su okr. ĆV i EV bili u verbalnom sukobu pa se nije radilo o bezrazložnom odguravanju EV.
5.1. Naime, iz provedenog dokaznog postupka je vidljivo da okr. ĆV poriče da bi fizički napao EV na način da bi ga dlanovima snažno udario u prsa, ističući da ga je odgurnuo od sebe jer je EV nakon verbalnog sukoba, krenuo prema njemu pa se uplašio da ga ne bi udario. Iz ovakve obrane okr. ĆV proizlazi da se on ne smatra odgovornim za prekršaj već da je postupao u nužnoj obrani. Nadalje, okrivljenikovu obranu su potvrdili i ispitani svjedoci NV i OV koji su iskazali da je EV prišao i približio se okr. ĆV, nakon čega ga je okrivljenik odgurnuo rukama u predjelu prsa, dok su svjedoci ZV i oštećenik IV izjavili da se radilo o bezrazložnom snažnom odgurivanju rukama u prsa EV od strane okr. ĆV. Dakle, ako se cijeni i analizira verzija događaja okrivljenika i svjedoka NV i OV, bilo je s obzirom na sve očite okolnosti (prethodni verbalni sukob), nužno utvrditi je li okrivljenik eventualno kao napadnuti ostvario obilježja prekršaja u nužnoj obrani. Iz obrazloženja pobijane presude (odlomak 8.) proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na prihvaćenim iskazima svjedoka ZV i oštećenika ŠV, koji su međutim bitno različiti od iskaza drugo dvoje svjedoka NV i OV (koji su suglasni okrivljenikovoj obrani), a da sud nije na valjani način otklonio očite proturječnosti između iskaza ispitanih svjedoka.
5.2. Stoga se po stavu ovog suda ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenik nije imao niti povoda niti razloga za svoje postupanje, te je sud pogrešno utvrdio da se iz ovako provedenog dokaznog postupka, može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), da je okr. ĆV počinio prekršaj za koji se tereti. Prvostupanjski sud je u zaključivanju očigledno arbitrarno cijenio istinitim iskaze svjedoka ZV i oštećenika ŠV s jedne strane, dok iskaze svjedoka NV i OV, nije dovoljno savjesno razmatrao, zbog čega je žalitelj u pravu da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
5.3. S obzirom da je očigledno da prvostupanjski sud, provedenim dokaznim postupkom, relevantne činjenice nije mogao utvrditi s potpunom izvjesnošću, a niti je pokušao otkloniti proturječnosti među iskazima svjedoka, to se ne može prihvatiti zaključak da je izvan svake razumne sumnje dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti, a jedino tada se može donijeti osuđujuća presuda. U suprotnom treba primijeniti načelo in dubio pro reo koje podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranih prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva.
6. Slijedom iznesenog je trebalo prihvatiti kao osnovanu žalbu okrivljenika te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, otkloniti moguće proturječnosti u iskazima svjedoka i obrani okrivljenika te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 19. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 4 prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
