Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-54/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595, Zagreb, Varšavska 9, zastupan po punomoćniku Ratku Žuriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4637/22-9 od 1. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Nova hrvatska banka d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4637/22-9 od 1. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 311,08 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se ništavom odredba Ugovora o kreditu br. 791427, sklopljenog 15. ožujka 2006. između tužitelja i prednika tuženika, sadržana u čl. 6. st. 1.Ugovora o kreditu, a koja nosi naziv "Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita", a koja glasi: "Jednokratno 1,10% (jedancijelihjedanposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn (petostokuna) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj."

II. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. isplatiti tužitelju IA iznos 228,49 eur¹/ 1.721,56 kn sa zateznom kamatom od 22. travnja 2006. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, u razdoblju do 31.srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se ništavom odredba Ugovora o kreditu 791427, sklopljenog 15. ožujka 2006. između tužitelja i prednika tuženika, sadržana u čl. 11. st. 1. Ugovora o kreditu, a koja glasi: "Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora."

IV. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. isplatiti tužitelju IA iznos 98,10 eur/ 739,12 kn sa zateznom kamatom od 15. studenog 2012. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31.srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. isplatiti tužitelju IA trošak parničnog postupka u iznosu 845,79 eur/ 6.372,60 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2023. do isplate, u visini stope zatezne kamate po koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 311,08 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se nisu ostvarile bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Neosnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na presudama donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja kao potrošača, jer iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude jasno proizlazi kako sud svoju odluku donosi na temelju odredba Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) i Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05).

7. Iako je na sporni pravni odnos između stranaka prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbe ZOO/91 pogrešno navodeći da je navedeni Zakon bio važeći u vrijeme sklapanja ugovora (toč. 23. obrazloženja), jer je u situaciji kada je sporni ugovor o kreditu od 15. ožujka 2006. zaključen nakon stupanja na snagu ZOO/05, 1. siječnja 2006., na spor je trebalo primijeniti odredbe u trenutku zaključenja ugovora o kreditu važećeg Zakona. No, kako oba navedena Zakona na istovjetan način reguliraju sporna pitanja, to je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

8. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelj i prednik tuženika 15. ožujka 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 791427, a kojim je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 33.653,00 CHF;

- da je čl. 6. st.1. Ugovora o kreditu određeno plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita - jednokratno 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn i naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj;

- da je čl. 11. st. 1. Ugovora o kreditu određeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita, na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora;

- da je tuženik pravni slijednik Sberbanke d.d.;

- da je iskazom tužitelja utvrđeno kako mu nije biti poznato što obuhvaća troškove jednokratne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita, niti mu je navedeno bilo pojašnjeno, kako u pogledu razloga o određivanju navedenih naknada, kao i njihove visine, tako i u pogledu samog sadržaja tih naknada;

- da je iskazom tužitelja utvrđeno da se radilo o Ugovoru i odredbama koje su unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istih nije mogao utjecati niti je o istom mogao pregovarati;

- da visina iznosa koje je tužitelj platio s osnova navedenih naknada, među strankama nije sporna.

9. Cijeneći ovako utvrđene odlučne činjenice, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se iz formulacije čl. 6. st. 1. i čl. 11. st. 1. Ugovora o kreditu nije jasno moglo utvrditi o kojim se troškovima radi, odnosno nije vidljivo na koju se konkretnu uslugu banke ta naknada odnosi.

10. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi o Ugovoru i odredbama koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

11. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. ZOO/05 obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužitelj preplatio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika, a na štetu tužitelja (pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna), odnosno u konkretnom slučaju je tuženik sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO/05, u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.

12. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO/05. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO/05 mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

13. Vezano uz žalbene razloge uz istaknuti prigovor zastare ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle zastara restitucijskog zahtjeva još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmete ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

14. Slijedom navedenog, svi razlozi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda odbijeni su kao neosnovani.

15. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st.1. ZPP).

16. I odluka o trošku pravilna je i zakonita, kako po osnovu tako i po visini u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te paušalnim žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu prvog stupnja.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 19. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Verica Kos