Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-140/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Lei Erak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, zastupan po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9065/23-13 od 30. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9065/23- 13 od 30. studenog 2024. pod točkama III., VI. i VII. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 311,07 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da su dijelovi Ugovora o kreditu dana 29. ožujka 2006. pod brojem 918933 između tužitelja SR i tuženika Nova hrvatska banka d.d. u članku 2. u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ništetni (točka I. izreke). Utvrđuje se da su dijelovi Ugovora o kreditu dana 29. ožujka 2006. pod brojem 918933 između tužitelja SR i tuženika Nova hrvatska banka d.d., u članku 4. i 8. u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak, a koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ništetni (točka II. izreke). Utvrđuju se dijelovi Ugovora o kreditu dana 29. ožujka 2006. pod brojem 918933 između tužitelja SR i tuženika Nova hrvatska banka d.d., u članku 6., kojima je ugovorena obveza tužitelja da predniku tuženika plati naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita, u dijelu u kojemu je ugovoreno da je Korisnik kredita obvezan Kreditoru platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva 1.10 % od iznosa odobrenog kredita, a koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj (točka III. izreke). Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. da tužitelju SR isplati s osnove razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika iznos od 2.773,50 HRK / 368,11 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB a od 1. siječnja 2023. uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka IV. izreke). Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. da tužitelju SR isplati s osnove razlike između ugovorenih i plaćenih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule iznos od 9.302,93 HRK/ 1.234,71 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka V. izreke). Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. da tužitelju SR na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita isplati iznos od 1.648,89 HRK/ 218,84 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka VI. izreke) te se nadalje nalaže tuženiku Nova hrvatska banka d.d. da tužitelju SR naknadi parnični trošak u iznosu od 937,35 eura / 7.062,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30. studenog 2023. pa do isplate, uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka VII. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama III., VI. i VII. izreke žali se tuženik pobijajući navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 311,07 eur.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je izreka presude u navedenom dijelu razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Neosnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na presudama donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja, jer iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude jasno proizlazi kako sud svoju odluku donosi na temelju odredba Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

9. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- uvidom u Ugovor o kreditu od 29. ožujka 2006. utvrđeno je kako je u čl. 6.1. sadržana obveza tužitelja kao korisnika kredita na plaćanje jednokratne naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno u iznosu od 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, koja naknada se naplaćuje prilikom obrade kredita;

- iz iskaza tužitelja utvrđeno je kako mu nije biti poznato što obuhvaća navedeni iznos naknade niti su mu pojašnjeni razlozi o određivanja naknade u navedenoj visini;

- iz iskaza tužitelja utvrđeno je da se radilo o Ugovoru i odredbi koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati;

10. Cijeneći ovako utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se iz formulacije čl. 6. Ugovora nije jasno moglo utvrditi o kojim se troškovima radi odnosno nije vidljivo na koju se konkretnu uslugu banke ta naknada odnosi.

11. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi o Ugovoru i odredbi koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istom mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom, temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

12. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. ZOO obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužitelj preplatio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika, a na štetu tužitelja, pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna i ista proizlazi iz sadržaja samog Ugovora, odnosno u konkretnom slučaju je tuženik sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.

13. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

14. Slijedom navedenog svi razlozi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda odbijeni su kao neosnovani.

15. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

16. I odluka o trošku pravilna je i zakonita, kako po osnovu tako i po visini u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te žalbenim navodima tuženika koji odluku o trošku pobija samo iz razloga što smatra da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen, nije dovedena u sumnju.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).

19. U nepobijanom dijelu pod točkama I., II., IV. i V. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 19. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Verica Kos