REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl. br. Pr-72/2023-46

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tužene Opće bolnica Pula. Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Ediju Slivaru odvjetniku iz Pule, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 10. prosinca 2024. održane u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 19. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Općoj bolnici Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543 da tužiteljici DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati

bruto

iznos

od

2.768,83

EUR

(slovima:dvijetisućesedamstošezdesetosameruaiosamdesettricenta) zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama iz članka 29 st. 2 ZOO-a koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 68,47 EUR, počam od 16.1.2014. pa do isplate,

- na iznos od 219,18 EUR, počam od 16.2.2014. pa do isplate,

- na iznos od 55,18 EUR, počam od 16.3.2014. pa do isplate,

- na iznos od 50,21 EUR, počam od 16.4.2014. pa do isplate,

- na iznos od 20,64 EUR, počam od 16.5.2014. pa do isplate,

- na iznos od 274,93 EUR, počam od 16.6.2014. pa do isplate,

- na iznos od 115,32 EUR, počam od 16.7.2014. pa do isplate,

- na iznos od 112,55 EUR, počam od 16.8.2014. pa do isplate,

- na iznos od 72,07 EUR, počam od 16.9.2014. pa do isplate,

- na iznos od 27,52 EUR, počam od 16.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 168,06 EUR, počam od 16.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 90,81 EUR, počam od 16.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 194,39 EUR, počam od 16.1.2015. pa do isplate,

- na iznos od 82,56 EUR, počam od 16.2.2015. pa do isplate,

- na iznos od 105,95 EUR, počam od 16.3.2015. pa do isplate,

- na iznos od 105,19 EUR, počam od 16.4.2015. pa do isplate,

- na iznos od 337,16 EUR, počam od 16.5.2015. pa do isplate,

- na iznos od 90,96 EUR, počam od 16.10.2015. pa do isplate,

- na iznos od 123,80 EUR, počam od 16.11.2015. pa do isplate,

- na iznos od 50,37 EUR, počam od 16.12.2015. pa do isplate,

- na iznos od 91,98 EUR, počam od 16.01.2016. pa do isplate,

- na iznos od 249,79 EUR, počam od 16.02.2016. pa do isplate,

- na iznos od 61,74 EUR, počam od 16.03.2016. pa do isplate,

po kamatnoj stopi iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja na navedene iznose teče od dospijeća pa do 31.7.2015.godine koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.8.2015.godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023.godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica prema tuženoj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini glavnice od 464,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom na isti od dospijeća svakog pojedinog iznos pa do isplate, kao i u dijelu tužbenog zahtjeva glede isplate zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima iz točke I izreke ove presude, kao neosnovan. III Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak u iznosu od 3.731,80 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 19.12.2024.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, tužiteljica prema tuženoj preko iznosa parničnog troška iz stavka III izreke ove presude sa kamatom na isti, te tužena prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bivša radnica tuženika koja je temeljem Ugovora o radu sklopljenim sa tuženikom bila zaposlena na neodređeno vrijeme na poslovima "Doktora medicine na specijalizaciji" u Službi za kirurške bolesti/Odjelu vaskularne i torakalne kirurgije. Od prosinca 2013. tuženik tužiteljici neosnovano izvršava obračun,a time i isplatu plaće, odnosno tuženik tužiteljici isplaćuje plaću u umanjenom iznosu od iznosa koji bi tužiteljici sukladno zakonu i podzakonskim aktima pripadalo. Temeljem čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 143/13 – dalje: KU 143/13) i čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 29/18 – dalje: KU 29/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen radnik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pod dodacima na plaću smatraju se stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Mora se istaknuti da niti iz jedne odredbe navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rata i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada ili uvećanje za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta međusobno isključuju. Tuženik tužiteljici u razdoblju od 1.12.2013. pa do 29.02.2016. nije plaćao slobodan dan nakon određenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, a što je bio dužan sukladno čl. 60. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj: 9/15 i 88/13 – dalje KU/05 i KU 88/13). Tuženik tužiteljici u razdoblju od 1.12.2013. pa do 29.02.2016. nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji dodatak isti ima pravo sukladno čl. 86. Zakona o radu (NN 149/09, dalje: ZR 09), čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR 14) te čl. 57. KU 143/13 i čl. 55 KU 29/18 u omjeru od 25% za period od 1.12.2013. do 30.11.2018. Tuženik tužiteljici, u razdoblju od 1.12.2013. pa do 29.02.2016. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao doktor medicine i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužitelj ima pravo sukladno čl. 59. KU 143/13, čl. 4. Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, dalje: Dodatak 1) te čl. 57. KU 29/18 u omjeru od 10% od osnovne plaće do 1.10.2015., a od 1.10.2015. u omjeru od 12% od osnovne plaće. Zaključno, tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak od 10%, odnosno od 1.10.2015. 12% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata na sve sate koje je tužitelj radio, već samo na dio. Kako je tuženik tužiteljici u razdoblju od 1.12.2013. pa do 29.02.2016. pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću, po gore navedenim osnovama, tako je tuženik u navedenom razdoblju posljedično pogrešno obračunao i isplatio sve naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužiteljice te naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Naime, sukladno čl. 36. st. 2 KU 143/13 za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaću u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, međutim ukoliko se radi o radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Sukladno čl. 59. st. 1. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 ukoliko je zaposlenik odsutan sa rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno, tuženik tužitelju je izvršavao obračun i isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja te naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad ispravnom metodom, ali koristeći pogrešne parametre (plaće koje čine prosjek od tri mjeseca obračunate i isplaćene u manjim iznosima) čime je pogrešno obračunao i isplatio navedene naknade plaće u razdoblju od 1.12.2013. do 29.02.2016. godine. Podneskom od 08.01.2024. godine tužiteljica je precizirala svoj tužbeni zahtjev kao u izreci. Slijedom svega navedenog, predlaže da se presudi kao u izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik kao poslodavac ističe da u cijelosti isplaćuje plaću tužitelju kao i svim ostalim radnicima na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugovora, a obračun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračune plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija, a uveden je u primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine. Dakle, Fina kao operater na tome programu izvršava obračun plaća za sve institucije predviđene propisom pa tako i za tuženika i tuženik nema nikakvog utjecaja u obračun plaća, može samo unijeti podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima, a ostale elemente obračuna plaće, dodatke i slično, temeljem primjene kolektivnog ugovora i njegovog tumačenja provodi u svojem djelovanju Fina, primjenjujući sve zakonske propise i tumačenja tih propisa u njihovoj primjeni. Stoga i prije svega, tuženik smatra da je tužitelj u slučaju da je smatrao da se njemu pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, dakle da se je neko njegovo pravo kao radnika prekršilo, morao se je prethodno obratiti vansudskim zahtjevom za zaštitu prava tužitelju kao poslodavcu da bi mogao ovu tužbu uložiti. Naime, u suštini ovoga spora nije da li tužitelju pripada neka isplata nekog novčanog iznosa već je suština spora u tome da tužitelj kao radnik tvrdi da se njemu krši neko radno pravo i obračunava mu se dodatke, slično kao da se potražuje da mu nije određen dnevni odmor te je time radio prekovremeno ili da nije koristio dnevni odmor. Dakle, prije predloženog sudskog vještačenja je tužitelj već izračunao da je njemu uskraćena isplata određenih iznosa dodataka na plaću ali prije dolaska do stupnja financijskog vještačenja, potrebno je nedvosmisleno utvrditi da l i tužitelju po propisima pripadaju određene isplate a da bi se to utvrdilo, sud će uz tvrdnje koje iznosi tužitelj u tužbi i njegova tumačenja zakonskih propisa na tu temu, prepisane sudske prakse koja se navodi u tekstu tužbe i ostalog, morati uzeti u obzir i razmotriti navode iz pismenog pravnog mišljenja koje je naručilo Ministarstvo zdravstva, a izradio prof. dr. sc. PO. Naime, da bi se utvrdilo da li tužitelj ima neko radno pravo, odnosno pravo na obračun nekog dodatka na plaću, mora postojati izričito postavljeni zahtjev da mu se to pravo prizna, dokazi da to pravo pripada tužitelju temeljem propisa i tumačenja odredbi kolektivnog ugovora. Obvezatno tumačenje propisa – kolektivnog ugovora daje zajedničko povjerenstvo, tumačenje se daje u formi zaključaka koji se usvajaju na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te je o osnovama po kojima isplatu potražuje tužitelj donio zaključke broj 58, 95, 153 i druge. Tuženik primjenjuje sve propise i tumačenja. Tuženik tvrdi da propise i tumačenja o isplati plaća primjenjuje pravilno, a nije za očekivati da bi se moglo pripisati državi koja donosi te zakonske propise i uređuje njihovu primjenu i tumačenje neka slaba namjera ili pokušaj da radnike nepravilnim obračunom plaća dovodi u položaj oštećene osobe. Konkretno, ako kolektivno pregovaranje dovede do uređenja nekog područja radnih odnosa do određene situacije ili stanja, svaki radnik koji smatra da se njemu krše prava iz radnog odnosa ima pravo uložiti zahtjev za zaštitu prava i nakon obavezujućega tumačenja zajedničkog povjerenstva može očekivati da će to mišljenje biti primijenjeno i da će ili dobiti razliku plaće ili je neće dobiti. U tužbi tužitelj potražuje iznos razlike plaće od 57.200,00 kuna koji mu nije isplaćen zbog navodno pogrešnog načina obračuna, nije u vrijeme svojega rada tražio da mu poslodavac prestane pogrešno primjenjivati neko radno pravo, primjera radi nije tražila da se poštuje njezino pravo na "dnevnu stanku" od 30 minuta i sada traži da se to isplati, a i tarifa za zastupanje nije pravilno obračunata jer se potražuje za sastav tužbe iznos od 2.500,00 kuna + 25% PDV-a. Stoga tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije: na listovima 4-46 spisa, 51-65 spisa, 68-72 spisa, 78-132 spisa, 142-226 spisa, 245-257 spisa, iskaz vještakinje s ročišta od 07.04.2021. na listu 267-269 spisa, 271-275 spisa, II stupanjska odluka na listovima 321-325 spisa, 336-364 spisa-dopuna nalaza vještaka financijske struke sa privicima uz isti, te iskaza vještakinje i sa ročišta od 10.12.2024. godine.

4. Konačno postavljeni (specificirani) tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj osnovan je u pretežitom dijelu.

5. U ovoj pravnoj stvari već je bila donesena prvostupanjska presuda Pr- 128/2019 od 27.9.2021.godine koja je u dosuđujućem dijelu u cijelosti ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž R-43/2022-3 od 25.4.2023.godine.Budući je dio ranije prvostupanjske odluke u točkama I, III i dosuđujućem dijelu točke IV izreke bio ukinut to je viši sud sukladno članku 366 a ZPP-a st. 1 ZPP-a i jasno izraženom pravnom stajalištu izraženom na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Su IV- 308/20 od 5.11.2020. vezan zabranom ponovnog ukidanja.

6. Predmet ovog spora je u konačnici zahtjev tužitelja za isplatom plaće za prekovremene sate rada (neobračunati sati), za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad, te razlika naknade za godišnji odmor sukladno jasnoj specifikaciji tužbenog zahtjeva u konačnici za razdoblje od prosinca 2013.godine pa do veljače 2016.godine.

7. Između stranaka nije sporna činjenica da je u predmetnom razdoblju tužitelj bio zaposlen kod tužene na radnom mjestu doktora medicine, što proizlazi kako iz nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke o čemu će biti riječi u nastavku tako i iz postojećih pisanih dokaza u spisu. Ono što je sporno u ovom predmetu jest osnovanost osnove te visina tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovanost osnove sporno je i pitanje da li je tužena tužitelju ispravno obračunavala plaću po navedenim osnovama, da li je primjenjivala ispravne parametre , a sporna je i metoda obračuna po navedenim osnovama kao i pitanje načina utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati.

8. U odnosu na tužbeni zahtjev po navedenim osnovama ukazuje se slijedeće.

9. Naime odredbom čl.1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11 ) u čl.1. određuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a u st. 2 propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno čl.5. istog zakona zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Sukladno navedenim odredbama neosnovano je pozivanje na navedeni zakon kada se ukazuje da se rad na blagdan uračunava u redovni rad i redovnu mjesečnu satnicu jer to navedenim zakonom nije propisano. Isto tako neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva u zaključku 153 poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima iako tim zakonom kako je već rečeno nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu. Zakon o radu ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. Zakon o radu propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako čl. 65 Zakona o radu propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Plaće zdravstvenih radnika regulirane su odredbama Temeljnog KU za službenike namještenike u javnim službama, KU za djelatnost zdravstva, te Granskim KU za područje zdravstva, kao i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Priroda rada zdravstvenih radnika zahtjeva precizno vođenje evidencije o nazočnosti na poslu. Osim obračuna mjesečnog fonda radnih sati ostvarenih na radnom mjestu važno je voditi računa i o efektivno ostvarenim satima rada te o njihovoj strukturi, kako bi se mogla ispravno obračunati plaća zdravstvenog radnika, osobito u slučajevima smjenskog i prekovremenog rada. Stoga valja reći kako je navedena materija različito propisana temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu na Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje. Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. godine u čl.58 st.9 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Stavkom 1. čl. 58 KU propisani su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima. Čl.58. st.10. propisano je da se dodaci iz st. 1 međusobno ne isključuju. Čl.58. propisano je pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, a st. 4. istog članka propisano je da sati odrađeni na blagdan, neradni dan, u smislu zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Međutim temeljnim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2012. i 2017. koji se primjenjuje i na tuženu ne propisuje da rad blagdanom ulazi u redovnu mjesečnu satnicu. Naime takvo utvrđenje da bi rad blagdanom ulazio u redovnu mjesečnu satnicu protivno je odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima kao i Zakonom o radu koji propisuju da su blagdani neradni dani dakle da radnik na blagdan nije dužan raditi. Sukladno tome Temeljni kolektivni ugovor iz 2012. i 2017. godine ne sadrži takvu odredbu, a Granski kolektivni ugovori za zdravstvo od 2011. do 2018. godine to propisuju. Pravilo je da se kolektivnim ugovorima detaljnije definiraju prava radnika ovisno o struci i potrebama posla, ali u svakom slučaju prava propisana zakonom o radu ne mogu se smanjiti ili ograničiti kolektivnim ugovorom jer je to ugovaranje protivno kogentnoj normi zakona što takve odredbe čini ništetnim. Definicija redovnog mjesečnog fonda radnih sati u svim je kolektivnim ugovorima za zdravstvo jednak, a to je umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno, isto tako u svim je Granskim kolektivnim ugovorima prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle ukoliko u redovni mjesečni fond ulaze radni dani i radni sati onda nema nikakve logike da u taj fond ulazi neradni dan i neradni sati. Upravo zato za rad blagdanom je drugačije propisana plaća ukoliko radnik ipak na taj dan radi, pa je ta plaća uvećana za 150%. Dakle pravilo je da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati. Naime, takvim obračunavanjem blagdana u redovnu mjesečnu satnicu vrši se diskriminacija prema radnicima koji na taj dan ipak rade, u odnosu na one koji ne rade, a primaju naknadu. Dakle radnici koji rade na blagdan moraju odraditi više sati mjesečno da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na radnike koji u dane blagdana nisu radili, što je diskriminatorno. Prema stavu ovog suda poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih sati od ostalih bez obzira da li mora raditi na dane blagdana jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu (u tom smislu ide i GžR-27/15 Županijskog suda u Puli-Pola). Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci GžR-1300/2019 od 21. listopada 2019. u kojoj kaže da iako je odredbom čl. 59KU/05 odnosno čl. 52 KU/13 definirana evidencija rada na blagdan i neradne dane kao redovni rad koji se ubraja u redovnu satnicu, to ne isključuje primjenu odredbe čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13 prema kojima prekovremeni rad predstavlja rad ostvaren povrh redovnog rada, a u koji ne ulazi rad na dan blagdana i neradni dan. Dakle, u situaciji kada radnik ne ostvari sate preko redovnog mjesečnog fonda sati definiranog čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13, njegov rad blagdanom odnosno neradnim danom evidentiran se kao redovan rad i ubraja u redovnu satnicu sukladno čl. 59. KU/05, odnosno čl. 52. KU/13, a ukoliko takve sate ostvari oni se u smislu čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13 smatraju prekovremenim radom.

10. Nadalje, za ocjenu pravilnosti nije odlučna samo odredba čl. 47. KU koja definira plaću radnika već treba primijeniti prije svega Zakon o radu kao opći propis. Zakon o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 73/13,93/14,127/17) u odredbi čl. 86., a koja je istovjetna s odredbom čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17) je propisao pravo na povećanu plaću, a prema kojoj za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Tim odredbama propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daje pravo na ostvarivanje povećane plaće, iz njih međutim ne proizlazi da prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od navedenih okolnosti, se međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati, što je uostalom u suglasju i sa recentnom sudskom praksom Vrhovnog suda RH (primjerice Su-IV-56/19-18 od 9.12.2019.godine -VIII sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda RH). Iz sadržaja citiranih odredbi KU 13 i KU 18 a kojima je uređeno pravo na plaću i uvećanje na plaću propisano ZR, proizlazi da dodaci na plaću, a koji obuhvaćaju dodatak na posebne uvjete rada te druge dodatke i uvećanje plaće se međusobno ne isključuju, već naprotiv kumuliraju osim kada su u pitanju položajni dodaci, a u odnosu na koje je odredbom čl. 58. st. 3. KU 13 (čl. 56. st. 3. KU 18) izričito navedeno da se ne mogu kumulirati sa dodatkom uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada. Iz izloženog proizlazi da uvećanje osnovne plaće za odrađene sate prekovremenog rada ne isključuje pravo tužitelja da za odrađene sate prekovremenog rada ostvari ugovorene dodatke na plaću jer odredbama KU to izrijekom nije određeno, dok je naprotiv citiranim odredbama čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14, te odredbama čl. 47., čl. 51., čl. 57. i čl. 59. KU 143/13 (45., 49., 55. i 57. KU 18) zdravstvenim radnicima priznato. Također, po prirodi stvari, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatke za posebne uvjete rada i dr. jer se i prekovremeni rad obavlja u istim otežanim uvjetima i s istom odgovornošću. Posljedično pravu na razliku dodataka za sve efektivno odrađene sate rada, tužitelju pripada i pravo na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor (čl. 36. KU 13 i čl. 34. KU 18) te razlika naknade plaće za bolovanje (čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama - Narodne novine 141/12, dalje: TKU, čl. 58. st. 1. TKU - Narodne novine br. 128/17). Pogrešno je pravno shvaćanje sukladno sudskoj praksi kojim bi se fond prekovremenih sat utvrđivao samo sukladno odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, prema kojima se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi jer navedeni propis je propis opće naravi i u pogledu organizacije rada i radnog vremena pojedinih poslodavaca ne može isključiti primjenu posebnih propisa o radu i kolektivnih ugovora kojima su uređena ta pitanja. Odredbama čl. 51. KU 13 i odredbe čl. 49. KU 18 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Prema odredbi čl. 30. st. 1. i st. 2. KU 13 (čl. 28. st. 1. i st. 2. KU 18) puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno i raspoređeno je na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka.

11. Zaključkom br.148 sa 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU 13 (dalje: Povjerenstvo) održane 1. srpnja 2015. određeno je da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana i to bez blagdana, subota, nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati, svi sati odrađeni izvan te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Kasnijim Zaključkom br. 153. Povjerenstva od 21. prosinca 2015. kojeg valja primijeniti cijeneći utuženo razdoblje utvrđeno je da redovni mjesečni fond sati predstavljaju sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati, sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ovim je zaključkom stavljen van snage zaključak broj 148. Prema Zaključku broj 17. sa 5. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. studenoga 2018. redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Nadalje, prema odredbi čl. 19.st.6. KU 13, tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, zbog čega je sud u primjeni odredbi KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje. Nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela KU, zato što je nemoralan, pretjerano strog i sl. (tako i Rev 281/21 od 27. travnja 2021.). Povjerenstvo je na 30. sjednici donijelo zaključak 169. prema kojem zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana stupanja na snagu KU. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana donošenja te izmjene. I Ustavni sud RH u svojim odlukama primjerice U-III-5184/2013 od 8.12.2016.godine primjerice ukazuje da se citira se "objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi ni zaštita ustavnih prava pojedinca zasnivati na razlozima koji ne počivanju na argumentu "zdravog razuma". Stoga svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke na ostvarivanje i zaštitu pojedinačih prava" završen citat. Opisano se ogleda u tome da zbog činjenice da je radnik bio dužan raditi na neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka, on dolazi u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike koji takvu obvezu rada nisu imali, pa obračun mjesečnog fonda radnih sati ne može biti kolektivnim ugovorom ugovoren nepovoljnije za radnika. Kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati, pa poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati sa većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom jer mjesečni fond radnih sati mora biti za sve radnike isti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad koji na takav način mora biti i plaćen. Sukladno navedenom valjalo je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva.

12. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva iz prvog pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje financijske struke Zorice Unukić Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je u temeljnom nalazu slijedeće citira se: "Tabela 1. - Izračun pripadajućih prekovremenih sati Tužitelja od prosinca 2013 do veljače 2016. na način da je prikazan puni mjesečni fond sati (umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati) te efektivnih sati (sati koje je Tužitelj morao odraditi u redovnom radu). Efektivne sate čini razlika između punog mjesečnog fonda sati, umanjenog za sate blagdana/državnih praznika, GO-a, BO-a, slobodnih sati, plaćenih dopusta odnosno svih sati koji se odnose na neradne dane koje tužitelj nije bio na poslu, a za iste ima pravo na naknadu plaće kao da je radio. Dakle u Tabeli br. 1 izvršen je izračun broja prekovremenih sati – stupac 8 i to kao razlika ukupno odrađenih sati rada (stupac 7) u odnosu na broj efektivnih sati (radnih sati koje tužiteljica mora odraditi u redovnom radu) za pojedinačni mjesec. Prethodno navedeno bazirano je na temelju zaključka br. 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji navodi u nastavku: “Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“ “Zaključak broj 142: Sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u sustavu zdravstva nema preraspodjele radnog vremena. Radnik može biti raspoređen na rad u redovitom radu, smjenskom radu, turnusu i dežurstvu". Iz tabele br. 1. proizlazi da je tuženik obračunao manju plaću za 200 sati prekovremenog rada odnosno ukupno 18.208,57 kuna (tabela broj 3, stupac 6). Tabela br. 2 - Izračun razlike isplaćene naknade za GO u razdoblju od prosinca 2013 do veljače 2016. sukladno KU NN 88/2013 čl. 37., NN 143/2013 čl. 36. i NN 29/2018 čl. 34.: Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZOR NN 149/2009 čl. 60 i 93/2014 čl. 81: Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Izračun je izvršen na način da su u obračun uzete prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, a iznos bruto plaća s platnih listi uvećan je za pripadajuće neisplaćene prekovremene sate (stupac 5) na koje su obračunati dodaci za otežane uvjete rada i liječnički dodatak. S dobivenom bruto satnicom množen je broj dana GO-a te je utvrđena razlika u odnosu na isplaćenu naknadu za godišnji odmor obračunatu i isplaćenu prema platnim listama. Primjer metode obračuna naknade koji korišten u izradi nalaza i mišljenja (tabela br. 2), za mjesec 02/16: Bruto plaća 11/15….17.703,56 kn + 379,51 kn (prekovremeni rad s dodacima) = 18.083,07 kn; Bruto plaća 12/15….20.045,94 kn + 1.568,65 kn (prekovremeni rad s dodacima) = 21.614,59 kn; Bruto plaća 01/16… 23.009,03 kn + 2.677,08 kn (prekovremeni rad s dodacima) = 25.686,11 kn. Ukupno 65.383,77 kuna; 65.383,77/3/168 (fond sati za 02/16)=bruto satnica=>129,73*128=16.605,40 kn=>naknada za GO za 02/16. Tabela br. 3 - Izračun iznosa manje isplaćene bruto plaće od prosinca 2013. do veljače 2016. za prekovremene sate i izračun plaćenog godišnjeg odmora. U navedenoj tabeli prekovremeni sati izvedeni su iz tabele br. 1., a manje isplaćeni sati godišnjeg odmora izvedeni su iz tabele br. 2. Prema KU NN 88/2013 čl. 53, 143/2013 čl. 47, NN 29/2018 čl. 45: plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Osnovna bruto satnica tužitelja uvećana je za pripadajuće dodatke kako slijedi: 12/13-06/15 za 16% dodatka za uvjete rada i 10% liječnički dodatak odnosno ukupno 26%; 07/15-02/16 za 25% dodatka za uvjete rada i 10% liječnički dodatak odnosno ukupno 35%.Svi izračuni su prikazani u tabelama koje čine sastavni dio nalaza i mišljenja. Dodatak za znanstveni stupanj i to na redovni rad i na prekovremeni rad. Tužiteljica u utuženom razdoblju nema znanstveni stupanj magistra znanosti pa time nije stekla pravo na obračun dodatka za znanstveni stupanj. Za potrebe izrade nalaza i mišljenja od tuženika su zatražene nedostajuće platne liste za period 10-11/13, iste su uredno dostavljene i priložena kao sastavni dio nalaza i mišljenja. Nastavno na sve navedeno, proizlazi da, sukladno Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/2013, čl. 36. i 51. KU NN 29/18, čl. 34 i 49., Zakonu o radu NN 49/09, 61/11, 82/13, 93/14 čl. 60., Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju od prosinca 2013. do veljače 2016., tužitelj, da je vođena evidencija sati rada na način da je prikazan puni mjesečni fond sati (umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati te efektivnih sati – sati koje je tužiteljica morala odraditi u redovnom radu) te obračun prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za otežane uvjete rada i liječnički dodatak, primila bi veću bruto plaću za: prekovremeni rad u iznosu od 27.645,70 kuna i godišnji odmor u iznosu od 10.773,87 kuna, dakle ukupno 38.419,57 kuna" završen citat list 217 spisa.

13. Iz usmene dopune nalaza i mišljenja vještakinja na ročištu od 7.4.2021.godine navodi kako prihvaća primjedbu tuženika u dijelu u kojem se objašnjavaju isplaćeni prekovremeni sati koji nisu prikazani u platnoj listi, te sukladno tome napravljena je korekcija, i to za mjesec prosinac 2013. za 40 sati prekovremenog rada i za lipanj 2014. za 64 sata prekovremenog rada, pa nastavno na navedeno dostavlja se dopuna koja je prikazana u tabelama 1A, 2A i 3A. Punomoćnik tuženika je ostao kod primjedbe u pogledu dežurstva tužiteljice da u vrijeme dežurstva njoj ne pripadaju dodaci a pritom tuženik misli na sve dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru, vještakinja odgovara da izračun iznosa prekovremenih sati u dežurstvu napravljeno je sukladno Kolektivnom ugovoru po kojem se u dežurstvu priznaje satnica s koeficijentom radnog mjesta na koje je djelatnik raspoređen, odnosno ne obračunava se eventualno dodatak za znanstveni stupanj i položajni dodatak. Na taj način je i izvršen izračun u nalazu i mišljenju. Ostale dodatke, odnosno dodatak za otežane uvjete rada i liječnički dodatak su obračunati na prekovremeni rad. Vezano za upit punomoćnika tužitelj kako je došlo do razlike u zbroju pojedinačnih iznosa u nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 0,03 kune, vještakinja je navela kako prihvaća da je moguće zbog zaokruživanja došlo do razlike i prihvaća primjedbu tužitelja.

14. Nadalje, vezano za naputak višeg suda u ukidbenoj odluci provedena je upravo u tom smjeru i dopuna nalaza i mišljenja od strane vještakinje financijske struke od 9.11.2023.godine, listovi 346 do 347 spisa. Iz pisane dopune nalaza vještakinje utvrđeno je sljedeće citira se: "Tabela 1b - Izračun pripadajućih prekovremenih sati Tužiteljice od prosinca/2013-veljače/2016. na način da je prema dobivenom zadatku i tumačenju zaključaka br. 148 i 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od strane Vrhovnog suda RH, izvršena je izračun kako slijedi: za utuženi period od prosinca/2013. do 20. prosinca 2015. primijenjen je zaključak br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji navodi u nastavku: Zaključak 148: “Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“ Nadalje, u utuženom razdoblju od 21. prosinca/2015. do veljače/2016., izvršene je izračun prekovremenih sati Tužiteljice primjenom zaključka br. 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji navodim u nastavku: Zaključak 153 “Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“ Nastavno na izvršene izračune iz Tabele br. 1b proizlazi da je Tuženik obračunao manju plaću za 16 sati prekovremenog rada odnosno ukupno 151,87 eur/1.144,21 kn (Tabela br. 3b u eur / 3b/1 u kn, stupac 8). Primjenom zaključka br. 148, Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, navedena razlika nastaje u mjesecima kada je Tužiteljica radila na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka kada je zadužena za veći broj radnih sati koje mora odraditi u redovnom radu te tek nakon toga ostvaruje pravo na prekovremeni rad. Tabela br. 2b u eur / 2b/1 u kn – posljedično navedenom, u Tabeli br. 2b u eur / 2b/1 u kn izračunata je razlika isplaćene naknade za GO u razdoblju od prosinca/2013. do veljače/2016. za razliku manje isplaćenog prekovremenog rada (16 sati) i dodataka za posebne uvjete rada i liječnički dodatak na ukupni prekovremeni rad. U odnosu na Tabelu br. 2a iz inicijalnog Nalaza Tabela br. 2b u eur/2b/1 u kn, prikazuje manji iznos koji proizlazi iz primjene zaključka br. 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca/2015. do veljače/2016. godine. Tabela br. 3b u eur / 3b/1 u kn - izvršen je izračun ukupno manje isplaćene bruto plaće od prosinca/2013. do veljače/2016. godine za prekovremene sate, neisplaćene dodatke za posebne uvjete rada i liječnički dodatak na prekovremeni rad te je posljedično izračunata manje plaćena naknada za godišnji odmor. U navedenoj tabeli prekovremeni sati izvedeni su iz Tabele br. 1b, a manje isplaćeni godišnji odmor izveden je iz Tabele br. 2b u eur / 2b/1 u kn. Nastavno na prethodno navedeno u Tabeli br. 3b u eur / 3b/1 u kn prikazan je manji iznos, u odnosu na Tabelu br. 3a iz inicijalnog Nalaza, a isti proizlazi iz primjene zaključka br. 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, u utuženom razdoblju od 21. prosinca/2015. do veljače/2016. godine, na način kako ga tumači Vrhovni sud RH. U stupcu br. 8 prikazan je manje isplaćeni prekovremeni rad (16 sati) primjenom zaključka 148 do 20. prosinca/2015. i 153 od 21. prosinca/2015., Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a koji iznosi 151,87 eur/1.144,21 kn. U stupcu br. 9 prikazani su neisplaćeni dodaci za uvjete rada i liječnički dodatak na ukupno odrađeni prekovremeni rad (760 sati), a koji iznosi 1.506,44 eur/11.350,30 kn. U stupcu br. 12 izvršen je kontrolni izračun razlike ukupno obračunatih prekovremenih sati i isplaćenih prekovremenih sati od strane tuženika. U stupcu br. 13 prikazana je manje isplaćena naknada za godišnji odmor posljedično prethodnim izračunima, a koja iznosi 1.110,52 eur/8.367,18kn. U stupcu br. 14 prikazana je ukupno manje isplaćena bruto plaća po prethodno navedenim osnovama. Svi izračuni detaljno su prikazani u navedenim tabelama koje čine sastavni dio ove dopune nalaza i mišljenja. Nastavno na sve navedeno proizlazi da, primjenom zaključka br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od prosinca/2013. do 20. prosinca 2015. godine te primjenom zaključka 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015 do veljače/2016., na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i liječnički dodatak, tužiteljica bi primila veću bruto plaću kako slijedi: za prekovremeni rad (neobračunati sati) 151,87 eur / 1.144,21kn, na ime neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad 1.506,44 eur / 11.350,30kn te razliku naknade za godišnji odmor 1.110,52 eur / 8.367,17kn, ukupno 2.768,83 eur / 20.861,68 kn", završen citat, listovi 336-338 spisa.

15. Sve opisano - nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja vještakinja je i usmeno iznijela na ročištu od 10.12.2024.godine list 372 do 373 spisa, te na istom ročištu niti tužena više nije imala nijedno pitanje za vještakinju niti je tužena imala primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja, list 373 spisa.

16. Prema ocjeni ovog suda, cijeneći prethodno obrazloženo da se sve ne ponavlja, valjalo je ipak prihvatiti sukladno i izraženom pravnom stajalištu iz ukidbene odluke dopunu nalaza i mišljenja vještakinje prilog broj 3b -tabela na str. 345 spisa u kojoj su navedeni i pojedinačni iznosi, a temeljem čega je i tužitelj u konačnici postavio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od dana 8.1.2024.godine tražeći činjenično upravo ono što je vještak utvrdio u toj varijanti list 338 spisa. Naime valjalo je primijeniti Zaključke broj 148 i 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva sukladno tumačenju Vrhovnog suda RH što prihvaća i ovaj sud kao i metodu obračuna jer je ista najcjelovitija i najpravilnija te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za prekovremeni rad (neobračunati sati), za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad, za neisplaćenu razliku za godišnji odmor pa je po navedenom osnovu (list 338 spisa) tužitelj ostao neisplaćen iznos od btto 2.768,83 eura stav I izreke ove presude, sukladno pojedinačnim iznosima prema tabeli na str. 345 spisa zadnja kolona po navedenim osnovama da se ne ponavljaju navodi iz nalaza vještaka, pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja stav I izreke ove presude u ukupnom iznosu od 2.768,83 eura prema pojedinačno zbrojenim iznosima (list 345 zadnja kolona). Naravno budući je vještak dao i druge varijante nema zapreke i za drugačije pravno stajalište.

17. Sud ne prihvaća tvrdnje tužene kako se plaća obračunava u elektroničkom sustavu te da isti sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na izračun, te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće, sud uvažava ali to ne opravdava tuženu u smislu utvrđenih činjenica u ovom postupku kako je nepravilnim načinom obračuna prekovremenih sati tužitelj zakinut za dio plaće koji mu pripada. Tužena u smislu svoje obveze primjene sustava COP i njegovog načina rada svoja prava može ostvarivati jedino od Republike Hrvatske koja je tu obvezu korištenja sustava propisala. Isto tako navodi da je bolnica javna ustanova te da se stoga obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženika vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji nisu osnovani jer je poslodavac sukladno čl. 7. Zakona o radu dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem navedenog obračuna ne oslobađa ga od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad. Sud ne prihvaća varijantu vezano za važenje Dodatka III kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz razloga što članak 2 istog dodatka III samo nadopunjava temeljeni članak 49 navedeno KU koji je zaključen 26.3.2018.godine. Naravno budući je vještak dao i druge varijante nema zapreke i za drugačije pravno stajalište. Opisani zaključak vještakinje da djelatnik koji radi na blagdan koji pada u radnom tjednu tj. da će njemu tek kad odradi taj blagdan se početi obračunavati prekovremeni sati jer će morati odraditi 8 sati više ako je radio na blagdan koji pada u radnom tjednu potkrijepljen je i odvojenim mišljenjem sutkinje Vrhovnog suda DOG od 24.11.2021.godine u odluci Rev-1305/2021-1 kojim mišljenjem se opravdano ukazuje na svu apsurdnost tj. dovođenje istih djelatnika koji radi na jednaki način na istom radnom mjestu u nejednaki položaj ako se dogodi situacije da netko radi na blagdan koji pada u radni dan u tjednu što ovaj sud u cijelosti prihvaća budući pravna stajališta pa i ona najviša ne smiju biti lišena od primjene elementarno logičnog zaključivanja. Da je tome tako vidi se i iz očitovanja tužene po punomoćniku na ročištu od 10.12.2024.godine u kojem očitovanju je tužena nakon dopune nalaza vještaka ponudila tužiteljici isplatu glavnice i 50% kamata te 50% parničnog troška, list 372 spisa.

18. Tužitelju pripada i propisana zakonska zatezna kamata iz članka 29 st. 2 ZOO-a na svaki navedeni iznos od dospijeća pa do isplate , kako je to navedeno u stavku I izreke ove presude da se sve ne ponavlja, osim u dijelu glede isplate zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke I izreke ove presude o čemu će se obrazlagati u nastavku.

19. Sukladno obrazloženom ,budući se tužena nije suglasila sa djelomičnim povlačenjem tužbe, list 369 spisa tužitelja je valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva u visini glavnice od 464,95 eura (ili 3.233,78 eura koliko je prvotno traženo – 2.768,83 eura) sa zakonskom zateznom kamatom na isti od dospijeća svakog pojedinog iznos pa do isplate, stav II izreke ove presude kao neosnovan. Isto tako valjalo je odbiti tužitelja i u dijelu zahtjeva vezanim za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosima u stavku I izreke ove presude. Naime dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa , poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće, odnosno razlike plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R- 508/14 od 14.04.2015.), stav II izreke presude.

20. Isto tako sukladno članku 139 ZR-a za potraživanja iz radnog odnosa propisan je zastarni rok od 5 godina pa tražbina tužitelja cijeneći datume dospijeća i dan zaprimanja tužbe nije niti zastarjela.

21. U odnosu na postupovni dio ove parnice na ročištu od 10.12.2024.godine na izričit upit suda u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja punomoćnici stranaka su se izričito suglasili da sud sudi temeljem postojećih provedenih dokaza u spisu navodeći da nema potrebe odgađati ročište. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 20.1.2025.godine, ali je isto rješenjem prezakazano za dan 19.12.2024.godine.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154 st. 5 ZPP-a. Samo kvantitativno gledano tužitelj je glede visine tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 85% (tražio je prvotno 3.233,78 eura a uspio je u iznosu od 2.768,83 eura ), što bi značilo da nije uspio samo tako gledano u omjeru od 15%. Međutim tužitelj je glede osnovanosti osnove uspio u cijelosti, pa je valjalo utvrditi da nije uspio samo u neznatnom dijelu od 7,5%.

23. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku je stoga valjalo priznati parnični trošak za: za sastav tužbe 100 bodova prema Tbr 7/1, za zastupanje na ročištima od: 1.7.2019.,10.10.2019., 9.10.2020., 7.4.2021., 30.8.2021., 17.7.2024. i 10.12.2024.godine po 100 bodova za svako to ročište tbr. 9/1, za sastav obrazloženih podnesaka od 24.4.2019., 6.7.2020., 26.8.2021. i 5.6.2023.godine po 100 bodova za svaki taj podnesak po tbr. 8/1, ili ukupno 1200 bodova što pomnoženo sa 2,00 eura po bodu (br. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50) iznosi 2.400,00 eura uz PDV od daljnjih 25% ili 600,00 eura zbrojeno po tom osnovu 3.000,00 eura. Tužitelju pripada i trošak plaćenih predujmova za dva vještačenja u iznosu od 331,80 i 400,00 eura tj. zbrojeno 731,80 eura što sa iznosom od 3.000,00 eura daje na ime ukupnog parničnog troška tužitelja iznos od 3.731,80 eura koji iznos parničnog troška je tužena dužna isplatiti tužitelju, stav III izreke ove presude zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 19.12.2024.godine (dan objave presude) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, stav III izreke ove presude.

24. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelja prema tuženoj preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku III izreke presude sa kamatom na isti, te tuženu prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovane stav IV izreke presude.

25. Naime sukladno članku 155 ZPP-a tužitelju ne pripada nagrada za podnesak od 9.1.2024.goidne sukladno tbr. 8 točka 1 jer ima pravo na najviše 4 takva podneska.

U Puli, 19. prosinca 2024. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tužene