REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-8/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Schmidt, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Scmidt & Mundweil j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj], za Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25.11.2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, 19.12.2024.

p r e s u d i o  j e

I/. Proglašava se nedopuštenim osiguranje uknjižbom založnog prava u korist tuženika kao predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, OIB: 52634238587, radi osiguranja novčane tražbine, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, br. P-472/2018-7 od 26. listopada 2018. god., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku, br. Gž-1534/2018-2 od 25. travnja 2019. god., u iznosu od 135.255,98 kn, kao i troškova postupka osiguranja u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. siječnja 2015. god., na nekretninama u suvlasništvu tužitelja kao protivnika osiguranja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa], dvorište. zgrada mještovite uporabe, [adresa], ukupne površine 925 m2 , određenog rješenjem Općinskog suda u Osijeku, br. Ovr-2554/2021-2 od 22. listopada 2021. godine.

II/. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: [osobni identifikacijski broj], za Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, da tužitelju RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.608,35 EUR ( slovima: tisuću šesto osam eura i trideset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana 19.12.2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku, br. Ovr-2554/2021-6 od 10. prosinca 2021. godine, upućen da u roku od 15 dana od dana dostave toga zaključka, protiv tuženika pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe odnosno osiguranja, nedopuštenim. Naime, dana 21. listopada 2021. god., tuženik je Općinskom sudu u Osijeku dostavio prijedlog za osiguranje novčane tražbine uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, na nekretnini u suvlasništvu protivnika osiguranja, ovdje tužitelja, temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, br. P-472/2018-7 od 26. listopada 2018. god., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku, br. Gž-1534/2018-2 od 25. travnja 2019. god., u iznosu od 135.255,98 kn, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, povodom čega je Općinski sud u Osijeku, donio rješenje br. Ovr-2554/2021-2 od 22. listopada 2022. godine. Radi se o tražbini Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Beli Manastir, po osnovi naplate poreza i drugih javnih davanja prema EZ, majci ovdje tužitelja. EZ je dana 18. veljače 2014. god., temeljem Ugovora o darovanju prenijela na svoga sina - tužitelja vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Presudama Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru i Županijskog suda u Osijeku, utvrđeno je da navedeni Ugovor o darovanju gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za ispunjenje i naplatu potraživanja tuženika, a da je tužitelj SZ dužan dopustiti da tuženik svoje potraživanje prema EZ, namiri iz nekretnine u njegovom vlasništvu. U međuvremenu, rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Beli Manastir, klasa: UP/I-415-02/2015-001/00217 i urbroj: 513-007-14-03/2021-04 od 11. listopada 2021. god., obustavljen je postupak ovrhe radi naplate poreza i drugih javnih davanja prema EZ, iz razloga jer je nastupila zastara prava na naplatu. Slijedom toga, prestala je i obveza tužitelja da trpi namirenje iz dijela nekretnine u njegovom vlasništvu, jer tražbina prema glavnom dužniku više ne postoji. Obzirom na navedeno nema osnove niti za zasnivanje prisilnog založnog prava na nekretnini tužitelja. Stoga tužitelj smatra da su ispunjeni razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona za proglašenje osiguranja nedopuštenim, a budući da je nastupila i zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, to su ostvareni i razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona. Također tužitelj napominje da je EZ u međuvremenu, prije nastupa zastare prava na naplatu redovito podmirivala dužni iznos te on više u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje tražbine, nije iznosio 135.255,98 kn. Iako je imao odgovarajuće ovršne isprave, tuženik nikada nije inicirao ovršni postupak na nekretnini u vlasništvu tužitelja, radi naplate tražbine utvrđene tim ovršnim ispravama, a što je mogao učiniti. Na ovaj način tuženik zapravo stječe novu osnovu za naplatu (iako je već ima od ranije), i to iste tražbine, na istom predmetu, čime tužitelju neosnovano stvara dodatne nepotrebne troškove. Stoga, tužitelj ističe nedostatak pravnog interesa tuženika za pokretanje postupka osiguranja i prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja i predlaže donošenje presude kao u izreci ove odluke.

2. U svom odgovoru na tužbu zakonski zastupnik tuženika u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Čini nespornim kako je predlagateljica osiguranja, ovdje tužena, dana 21. listopada 2021. podnijela prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P- 472/2018-7 od 26. listopada 2018, koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1534/2018-2 od 25. travnja 2019. po kojim odlukama je protivnik osiguranja - ovdje tužitelj dužan dopustiti da predlagateljica svoje potraživanje prema EZ, u iznosu od 135.255,98 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2015. namiri prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 2 s poslovnim prostorom i dvor u [adresa]. Na temelju navedene ovršne isprave prvostupanjski sud je donio rješenje o osiguranju broj Ovr-2554/2021-2 od 22. listopada 2021. sukladno odredbama čl. 296. i 297. st. 1. (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14,55/16,73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ) budući da je protivnik osiguranja, ovdje tuženik suvlasnik nekretnine koja je predmet osiguranja. U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 11. OZ. napominje se kako u konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o ovrsi radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine utvrđene u ovršnoj ispravi zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 52. st. 3. OZ u vezi s čl. 296. OZ. Nadalje, tužiteljev prigovor zastare u cijelosti je neosnovan. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu ZOO) propisano je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istog članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Obzirom na navedeno, pokretanjem tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika poduzetih na štetu vjerovnika prekinut je tijek zastare prava na naplatu. Budući da tužena (predlagateljica osiguranja) ima ovršnu ispravu i to presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru brojP-472/2018-7 od 26. listopada 2018., kojom je utvrđena novčana tražbina ima pravo i tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja. Pored navedenog, nisu osnovani ni navodi tužitelja kako tužena nije imala pravnog interesa pokrenuti postupak osiguranja budući da je tužena u vrijeme podnošenja prijedloga za zasnivanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine na temelju ovršne isprave imala pravo izbora hoće li na temelju ovršne isprave pokrenuti sudsku ovrhu radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine koja je njome utvrđena ili postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini dužnika, kao slabijeg oblika pravne zaštite. Jednako tako neosnovani su i prigovori kako je predlagateljica osiguranja, ovdje tužena stekla novu osnovu za naplatu, odnosno da ju već ima od ranije jer se rješenjem o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava ne ostvaruje prisilno ostvarenje novčane tražbine. Također, ističe se kako je povodom žalbe protivnika osiguranja na rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-2554/2021-2 od 22. listopada 2021. tužitelj podnio žalbu koja je odbijena kao neosnovana. Slijedom navedenog, predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom te mu naložiti da tuženiku plati parnični trošak.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u rješenje Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Beli Manastir od 11.10.2021. ( list 4-5 spisa), uvidom u rješenje Općinskog suda u Osijeku Ovr-2554/2021-2 od 22.10.2021. ( list 6- 8 spisa), uvidom u presudu ŽS u Osijeku Gž-1534/2018-2 od 25.4.2019. ( list 9-13 spisa), uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku P-472/18-7 od 26.10.2018. ( list 15-22 spisa), uvidom u zaključak Općinskog suda u Osijeku, Ovr-2554/2021-6 od 10.12.2021. ( list 23-25 spisa), uvidom u rješenje ŽS u Zadru, Gž Ovr-568/2021-2 od 3. siječnja 2022. ( list 31-35 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 21.2.2023. ( list 51-52 spisa), uvidom u podatke Ministarstva financija, Porezne uprave od 23. ožujka 2023. ( list 59-90 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka L.B. d.o.o. za usluge Bilje ( list 96-99 spisa), uvidom u financijsko- knjigovodstvenu dokumentaciju-uvide u stanje računa poreznog obveznika ( list 100- 170 spisa) te uvidom u spis ovog suda posl.br. P-472/18 i u Ovr-2554/2021, te saslušanjem vještaka CZ, svjedokinje EZ i saslušanjem tužitelja ( list 181-182 spisa).

4. Uvidom u rješenje Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Beli Manastir od 11.10.2021. ( list 4-5 spisa) sud je utvrdio da se obustavlja postupak ovrhe pokrenut radi naplate poreza i drugih javnih davanja protiv ovršenika EZ iz [adresa]. Iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno je da je Porezna uprava, Područni ured Slavonija i Baranja, Ispostava Beli Manastir donijela rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke - temeljem ovršne isprave od 27.2.2015. godine, a protiv ovršenika EZ, a radi naplate poreza i drugih javnih davanja u iznosu od 213.679,39 kuna. Nadalje, iz obrazloženja rješenja proizlazi da se obustavlja ovršni postupak jer je nastupila zastara prava na naplatu.

5. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Osijeku Ovr-2554/2021-2 od 22.10.2021. ( list 6-8 spisa) utvrđeno je da se na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, br. P-472/2018- 7 od 26. listopada 2018. god., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku, br. Gž-1534/2018-2 od 25. travnja 2019. god., u iznosu od 135.255,98 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2015., kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn određuje osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama u suvlasništvu protivnika osiguranja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa], dvorište, zgrada mješovite uporabe, [adresa], ukupne površine 925 m2.

6. Uvidom u rješenje ŽS u Zadru, Gž Ovr-568/2021-2 od 3. siječnja 2022. ( list 31- 35 spisa) utvrđeno je da se odbija kao neosnovana žalba protivnika osiguranja SZ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Ovr- 2554/2021 od 22. listopada 2021.

7. Uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku P-472/18-7 od 26.10.2018. ( list 15-22 spisa) te uvidom u presudu Županijskog suda u Osijeku Gž-1534/2018-2 od 25.4.2019. ( list 9-13 spisa) utvrđeno je da Ugovor o darovanju od 18. veljače 2014. godine, zaključen između tuženika EZ i RZ EZ gubi učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj u dijelu u kojem je to potrebno za naplatu potraživanja tužiteljice u iznosu od 135.255,98 kn sa zateznom kamatom od 1.1.2015. do isplate, a na ime poreznog duga i doprinosa prema EZ. Tuženik SZ dužan je dopustiti da Republika Hrvatska svoje potraživanje prema tuženici EZ u navedenom iznosu namiri prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 2, s poslovnim prostorom i dvor u [adresa], površine 925 m2.

8. Uvidom u zaključak Općinskog suda u Osijeku, Ovr-2554/2021-6 od 10.12.2021. ( list 23-25 spisa) utvrđeno je da se SZ upućuje da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Financije LB d.o.o. za usluge [adresa] od 13.11.2023. ( list 96-99 spisa), uvidom u financijsko- knjigovodstvenu dokumentaciju-uvide u stanje računa poreznog obveznika ( list 100- 170 spisa i 60-90 spisa) te saslušanjem vještaka CZ na ročištu od 25.11.2024. godine sud je utvrdio da nakon izvršenih i provedenih plaćanja preostali dug po osnovi obveza poreznog obveznika EZ prema tuženiku i to obveza po pojedinom računu koje su obuhvaćene presudama Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru br. P-472/2018-7 od 26.10.2018. i Županijskog suda u Osijeku, br. Gž-1534/2018-2 od 25.4.2019. iznosi ukupno 14.896,66 EUR / 112.238,87 HRK.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i istinitim te utemeljenim na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji koja se nalazi u sudskom spisu. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi.

11. Saslušanjem svjedokinje EZ na ročištu održanom 25.11.2024. godine ( list 181 spisa) utvrđeno je da je u razdoblju od 2009. do 2011. imala otvoren ugostiteljski obrt i u tom razdoblju joj je nastao dug s osnova poreza i drugih javnih davanja prema Ministarstvu financija. Uglavnom su to bili dugovi s osnova neplaćanja mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. 2011. godine zatvoren joj je obrt te je ona od 2011. godine u stalnom radnom odnosu na radnom mjestu konobara u ugostiteljskom objektu u Bilju. Od 2011. pa tijekom 10-tak godine imala je zaštićeni račun i otplaćivala je svoj dug prema Ministarstvu financija sa svoje plaće. Prije nekoliko godina dobila je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave da više nema poreznog duga i da je istog oslobođena pa joj je i račun u banci odblokiran. Svjedokinja navodi da na rješenju iz mirovinskog piše da je potraživanje ušlo u zastaru pa je stoga postupak obustavljen. Iz mirovinskog su joj rekli da godine u kojima nije plaćala porez i druga javna davanja neće ulaziti u njezin mirovinski staž. Drugih dugova osim prema tom rješenju prema Ministarstvu financija nije imala.

12. Saslušanjem tužitelja RZ na ročištu održanom 25.11.2024. ( list 182 spisa) utvrđeno je da je tužitelj tijekom 2010. godine studirao na fakultetu u Rijeci, otac mu je već bio u mirovini, majka je radila, odnosno imala ugostiteljski obrt, a nakon toga se teško razboljela. Tužitelj navodi da je otac počeo prekomjerno konzumirati alkohol i kockati se te mu je majka negdje tijekom 2013. ili 2014. godine kada je došao s fakulteta iz tih obiteljskih razloga odlučila prepisati kuću. Tužitelj još uvijek živi u toj kući zajedno sa svojom zaručnicom, a u kući žive još i njegova majka i sestra. Poznato mu je da je došlo do većeg duga u poslovanju obrta te je obrt zatvoren, a majka je godinama sa svoje plaće otplaćivala dug. Koliko mu je poznato dug je otišao u zastaru. Zna da je majci prije oko godinu dana odblokiran račun. Majka je kuću prepisala na njega u razdoblju kada je postojao dug prema Ministarstvu financija. Svjedok izjavljuje da se sjeća da je negdje tijekom 2016. godine vođen sudski postupak, a koji je pokrenuo njegov otac i to protiv njega i majke radi utvrđenja prava vlasništva, odnosno bračne stečevine pa je sad kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini u pola dijela upisan i njegov otac.

13. Iskazu saslušane svjedokinje kao i iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao cijeneći njihove iskaze istinitima i uvjerljivima, a iskazi se međusobno dopunjuju i u skladu su sa dokumentacijom koja se nalazi u sudskom spisu.

14. Pretpostavke za prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini propisane su odredbom čl. 296. OZ kojom je određeno da se na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine, zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja. Učinak uknjižbe i zabilježbe uređen je odredbom čl. 298. OZ, koja propisuje da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla (st.1 ). Prema odredbi čl. 298. st. 2. OZ, u slučaju iz st. 1. tog čl. Zakona ovrha na nekretnini odredit će se protiv osobe koja je upisana kao vlasnik, i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je u zemljišnu knjigu upisano založno pravo i zabilježba ovršivosti te izvatka iz zemljišne knjige iz kojega proizlazi da je ta osoba upisana kao vlasnik nakon upisa založnoga prava i zabilježbe ovršivosti. Općom odredbom čl. 290. OZ, sadržanom u trećem dijelu OZ, kojom je uređeno osiguranje, propisano je da se na osiguranje tražbine prema tom dijelu Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je stekao uvjerenje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. Iz iskaza svjedokinje EZ proizlazi da ista prema Ministarstvu financija nije imala drugih dugova osim s osnova plaćanja poreza i drugih javnih davanja, a uglavnom su to bili dugovi s osnova neplaćanja mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a koji su nastali u razdoblju od 2009. do 2011. godine. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Beli Manastir od 11.10.2021. proizlazi da se obustavlja postupak ovrhe pokrenut radi naplate poreza i drugih javnih davanja protiv ovršenika EZ u iznosu od 213.679,39 HRK, a iz razloga jer je nastupila zastara prava na naplatu, a temeljem rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Ispostave Beli Manastir od 27.2.2015. Kako je nastupila zastara prava na naplatu prema glavnom dužniku EZ, ukazuje se pravno logičnim zaključak da je nedopušteno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist tuženika kao predlagatelja osiguranja, a radi osiguranja novčane tražbine koja je prestala postojati prema glavnom dužniku Delveti EZ zbog zastare prava na naplatu, a na nekretninama u suvlasništvu tužitelja kao protivnika osiguranja navedenim u točki I/ izreke ove presude. Nadalje, iz nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka razvidno je da je u vrijeme vještačanja ( 13.11.2023 ) preostali dug poreznog obveznika EZ prema tuženiku manji od iznosa koji je naveden u gore citiranim presudama Općinskog suda u Osijeku i Županijskog suda u Osijeku te da taj dug u vrijeme vještačenja iznosi 14.896,66 EUR ( 112.238,87 HRK ), a ne više 135.255,98 HRK, a kako je navedeno u tim presudama. Slijedom navedenog prestala je i obveza tužitelja da trpi namirenje iz dijela nekretnine u njegovom suvlasništvu jer je nadležni organ utvrdio da je došlo do zastare prava na naplatu potraživanja prema glavnom dužniku pa stoga ne postoji više niti potraživanje prema tužitelju i nema osnove za zasnivanje prisilnog založnog prava na nekretnini tužitelja. Iz svega navedenog proizlazi da tuženik nema pravni interes za pokretanje postupka osiguranja i prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja te je iz svih navedenih razloga postupak osiguranja nedopušten zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. i t. 11. Ovršnog zakona kao i zbog nedostatka pravnog interesa tuženika te je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22. i 155/23 – dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava podnesaka od 7.3.2022. i 22.11.2023. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 21.2.2023. i 25.11.2024. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, ukupno 1.000,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 250,00 eura, plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura te trošak financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura ili sveukupno 1.608,35 EUR. Sud punomoćniku tužitelja nije priznao trošak sudske pristojbe na presudu jer takav materijalni trošak još nije niti nastao te je neizvjesno da li će nastati i u kojem iznosu. Stoga je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 19.12.2024.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.

Dostaviti:

Punomoćniku tužitelja

z.z. tuženika