REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10539/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. JJ i dr. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. JJ podnesenoj presude Općinskog suda u Pazinu, broj: Pp-1750/2021 od 31. kolovoza 2021., na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalbe okr. JJ te potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelja.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. JJ je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. JJ proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju istog propisa okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 375,00 kuna (50,00 eura), uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 15 dana od primitka pravomoćne presude te je okrivljenik dužan platiti trošak prekršajnog postupka, u iznosu od 200,00 kuna.

1.1. Istom presudom je okr. SJ na temelju čl. 182. t. 3. PZ-a. oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te troškovi prekršajnog postupka u odnosu na tog okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude su okr. JJ je putem pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. JJ u žalbi ponavlja svoju obranu, ističući da nije počinio prekršaj za koji se tereti, da je prijavio policiji da su mu SJ i GJ ukrali posude za mačke te ih je pokušao slikati, a GJ ga je pritom uhvatila za ruku te nije koristio svoju fizičku nadmoć, a ozljede nije nitko zadobio. SJ je nepravedno oslobođen od optužbe, a trošak postupka u odnosu na njega pada na teret građana, odnosno, državnog proračuna dok je on nepravedno proglašen krivim i kažnjen.

5.1. Ovakvim žalbenim navodima, okrivljenik iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, ističući da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik udario na javnom mjestu SJ i GJ i to na temelju njihovih neistinitih iskaza koji su različiti od iskaza okrivljenika.

5.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima okr. JJ, prvostupanjski je sud valjanom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, prvostupanjski je sud opravdano prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje GJ i SJ, oštećenika koji su teretili okr. JJ, a njihov iskaz je potkrijepljen i medicinskom dokumentacijom o ozljedi SJ te su opravdano ocijenjeni objektivnim.

5.3. Iz navedenog razloga je po ocjeni ovog suda, u prvostupanjskom postupku pravilno sud slobodno cijenio provedene dokaze, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud. Navodi žalbe kojima žalitelj bezuspješno pokušava umanjiti značaj iskaza SJ te svjedokinje GJ i relativizirati svoje postupanje predmetne zgode, poričući da bi ih udario na javnom mjestu, ne mogu osloboditi žalitelja od prekršajne odgovornosti za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.4. U odnosu na navode žalbe kojima se sadržajno pobija presuda u dijelu oslobađajuće odluke u odnosu na okr. SJ, potrebno je istaknuti da optužni prijedlog protiv okr. SJ u ovom prekršajnom predmetu nije podnio okr. JJ kao eventualno oštećenik tužitelj, već nadležna policijska uprava, pa isti nije ovlašteni tužitelj u smislu čl. 109. st. 1. t. 4. i čl. 113. st. 1. PZ-a te prema odredbi čl. 192. st. 3. PZ-a nije niti ovlašten podnijeti žalbu na štetu okr. SJ, a što u konkretnom slučaju žalitelj čini kada u dijelu žalbe prigovara oslobađajućoj odluci u odnosu na tog okrivljenika i odluci o trošku postupka u odnosu na istoga. Budući da je u tom slučaju jedino podnositelj optužnog prijedloga – Policijska uprava zagrebačka, VII. policijska postaja ovlaštena podnijeti žalbu, što nije učinila, žalbeni navodi u pogledu eventualno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na okr. SJ, ne mogu niti biti razmatrani.

5.5. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje žalitelja.

6. Iako okrivljenik u žalbi sadržajno ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna unutar raspona novčane kazne propisane za ovaj prekršaj za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od 50 DEM do 200 DEM (u odgovarajućem iznosu domaće valute), a za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.

6.1. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, koji za predmetni prekršaj iz čl. 13. propisuje blažu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (20 do 100 EUR, a što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 150,69 do 1.280,87 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto višu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (50 do 200 DEM što je revalorizirano 1. siječnja 2001. iznosilo 188,50 do 1.319,50 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

6.2. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao blažeg propisa, budući da je novčana kazna 150 DEM (u protuvrijednosti u eurima kao službene valute prema fiksnom tečaju konverzije) unutar okvira novčanih iznosa propisanih zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja te je ujedno i unutar okvira novčanih kazni propisanih novim, izmijenjenim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22) u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

7. Paušalni iznos troška žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13, u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio nezaposlen pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, u 4 otpravka: za spis, žalitelja i tužitelja.