;FLOAT-NEWLINE;REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6621/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ID, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) odlučujući o prigovoru okr. ID podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VII. policijske postaje, broj: 511-19-33/05-1-144-1/2021 od 9. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okr. ID, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. ID činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga pravno označava kao prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) za koji je isti proglašen krivim te u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okr. FD na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna od 20,00 (dvadeset) eura.
II. Okr. ID je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
III. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. ID te potvrđuje prekršajni nalog u pobijanom, a ne preinačenom dijelu.
IV. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. ID se oslobađa obveze naknade troška žalbenog prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. ID proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijanog prekršajnog naloga, za koji mu je izrečena novčana kazna 192,00 kune (50 DEM odnosno 25 eura) time da ukoliko okrivljenik u roku 8 dana od dana pravomoćnosti plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je platio novčanu kaznu u cjelini te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 500,00 kuna.
2. Protiv tog prekršajnog naloga okr. ID je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i trošku postupka predlažući da se prigovor usvoji.
3. Budući da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru u bitnome priznaje prekršaj, žali i svjestan je da je pogriješio te navodi okolnosti koje su prethodile njegovom ponašanju, ali i da je student, odnosno, da nema novaca za popravak prozora kroz koje se čula glazba, te je pokrio prozor dekom, ali se svejedno čula glazba koja je ometala susjede u mir. Navodi da živi s majkom koja pridonosi njegovom uzdržavanju, nije do sada osuđivan pa moli da mu se kazna ublaži odnosno da ga se oslobodi od obveze plaćanja novčane kazne i troška postupka.
7. Prije svega, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ističe se da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, koji za predmetni prekršaj iz čl. 13. propisuje blažu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (20,00 do 100,00 eura, a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, iznosi 150,69 do 1.280,87 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto višu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (50 do 200 DEM što je revalorizirano 1. siječnja 2001. iznosilo 188,50 do 1.319,50 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.
7.1. Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijane presude kao prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) te istome izrekao također najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu 20,00 eura kako je to navedeno u izreci ove presude pod t. I.
8. Nadalje, odluka o izrečenoj novčanoj kazni je razmatrana uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne, kao i uslijed podnesenog prigovora.
8.1. Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je izrečena prije svega blaža vrsta kazne – novčana kazna (za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je alternativno propisana i kazna zatvora do 30 dana), i to u najmanjem iznosu novčane kazne za predmetni prekršaj te ovaj sud smatra da, cijeneći da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u prigovoru.
8.2. Kod takvog stanja stvari, okolnosti koje okrivljenik navodi u prigovoru, a tiču eventualnog lošijeg imovnog stanja, nemaju utjecaja na visinu izrečene novčane kazne u najnižem iznosu.
8.3. U odnosu na navod prigovora kojima se ističe nekažnjavanost, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.
8.4. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora te je odlučeno kao u t. III. izreke ove presude.
9. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom prigovora okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito obvezalo okrivljenika na plaćanje troška 500,00 kuna, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj: 18/13. u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna u protuvrijednosti u eurima prema fiksnom tečaju konverzije) te po ocjeni ovog suda ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova.
10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka s obzirom na složenost i trajanje ovog drugostupanjskog postupka držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi s čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. III. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, VII. policijska postaja Trešnjevka, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
