REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-3006/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska ulica 3, OIB: 02958272670, protiv prvotuženika ITI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Mioč, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Ilica 35, drugotuženika ANTE GRADNJA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ulica Nade Klaić 2, OIB: 43522479943, kojeg zastupa stečajni upravitelj Tomislav Orehovac, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Zagreba, Smičiklasova 18, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 21. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja, prvotuženika osobno i njegovog punomoćnika te zakonskog zastupnika drugotuženika, s danom objave 19. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o o radu od dana 10.11.2017. godine, a kojeg su sklopili prvotužena IT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženik ANTE GRADNJA d.o.o., Ulica Nade Klaić 2, Zagreb, OIB: 43522479943, ništetan.".

II/ Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom predmetu podnio tužbu protiv tuženika navodeći kako su prvotuženica i drugotuženik sklopili Ugovor o radu dana 10.11.2017., a da je uvidom u službene evidencije Zavoda utvrđeno kako je prvotuženica sklopila ugovor o radu s drugotuženikom u stečaju u razdoblju od 10.11.2017. do 17.11.2017. Uvidom u službenu evidenciju Zavoda vidljivo je da je prvotuženica odjavljena iz Jadranskog luksuznog hotela d.d. s danom 23.06.2017. te da do 10.11.2017. nije imala reguliran status u obveznom zdravstvenom osiguranju. Ističe da su prvotuženica i drugotuženik zasnovali radni odnos 10.11.2017. samo da bi prvotuženica ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Članak 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđeni status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Člankom 8. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Prema čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Tužitelj ističe kako sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023; dalje u tekstu ZPP) ima pravo na podnošenje ove tužbe.

2. Prvotuženica je u odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je navela kako je radni odnos zasnovan temeljem potrebe poslodavca za obavljanjem administrativnih poslova oko sređivanja dokumentacije, a za koje se prvotuženica uredno prijavila te da je poslodavac napravio potrebne prijave. Prvotuženica je svoje obveze ispunjavala su skladu sa svojim mogućnostima, a kako poslodavac nije bio zadovoljan dinamikom izvršavanja poslova, zahvalio se na suradnji i prvotuženica je dobila otkaz.

3. Drugotuženik je u postupku podnio odgovor na tužbu dana 28.11.2023. od strane ĆT, a dana **.**.2023. od strane punomoćnika Ante Mioča, a koja punomoć je potpisana od strane ĆT.

4. Uvidom u sudski registar razvidno je kako zakonski zastupnik drugotuženika nije ĆT već stečajni upravitelj OT, stoga je sud pozvao drugotuženika da dostavio uredno punomoć za zastupanje po punomoćniku odvjetniku Anti Mioču potpisanu od strane zakonskog zastupnika, odnosno da se dostavi u spis odobrenje od strane zakonskog zastupnika drugotuženika za poduzimanje radnje odgovora na tužbu. Kako do zaključenja glavne rasprave nije u spis pristigla uredna punomoć za zastupanje drugotuženika od strane odvjetnika Ante Mioča niti je zakonski zastupnik drugotuženika naknadno odobrio radnju odgovora na tužbu, tako sud isti odgovor na tužbu nije uzeo u obzir jer je bio podnesen od strane neovlaštenih osoba.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to izvadak iz sudskog registra (list 3-4 spisa), obrazac eM-1P prijave o početku osiguranja (list 5 spisa), obrazac eM-2P prijave o prestanku osiguranja (list 6 spisa), elektronski ispis iz baze podataka Zavoda (list 7-9 spisa), dopis HZMO (list 71-72,73-75 spisa), zapisnik HZMO (list 76-82 spisa), pribavio je podatke od Porezne uprave (list 88-90 spisa) te je saslušao stranke i to prvotuženika ITI (list 94-95 spisa) i zakonskog zastupnika drugotuženika OT (list 95 spisa).

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

7. Tužbeni zahtjev odnosi se na utvrđenje ništetnosti Ugovor o radu sklopljenog 10.11.2017. između prvotuženika i drugotuženika jer da je isti ugovor sklopljen samo da bi prvotuženica ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

8. U ovom predmetu između stranaka nije sporno da su prvotuženica i drugotuženik sklopili Ugovor o radu dana 10.11.2017. koji je trajao do 17.11.2017., a što potvrđuje i prijava o početku osiguranja, prijava o prestanku osiguranja kao i elektronski ispis iz baze podatka Zavoda, iz kojeg proizlazi da je ITI bila prijavljena u radnom odnosu kod društva Jadranski luksuzni hoteli d.d. od 21.06.2017. do 23.06.2017. i kod drugotuženika od 10.11.2017. do 17.11.2017. Također između stranka nije sporno da temeljem ranije navedenog ugovora nisu plaćeni doprinosi za ITI. 9. Iz podatka pribavljenih od Porezne uprave utvrđeno je kako je ITI ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 829,13 kn.

10. Iz dopisa HZMO-a od 28.09.2022. razvidno je kako su isti u upravnom postupku tijekom provođenja dokaznog postupka utvrdio da je GT nakon otvaranja stečajnog postupka u ime obveznika Ante gradnja d.o.o. uspostavio prijave na obvezno mirovinsko osiguranje za ST i IT te je uspostavljao izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirez te doprinosima za obvezna osiguranja (JOPPD obrasce) za prijavljene osiguranike, međutim uplate doprinosa za obračunate i isplaćene plaće nisu evidentirane te da smatraju kako su prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prijevarno uspostavljene sa ciljem ostvarivanja prava izvan sustava mirovinskog osiguranja (npr. HZZO-a).

11. Iz dopisa HZMO-a od 15.09.2022. razvidno je kako se u istom navodi da je nad društvo Ante gradnja d.o.o. otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-1878/13 od 09. veljače 2015. (potvrđeno rješenjem VTS RH Pž-1774/15, dok je revizija odbačena rješenjem VSRH Revt-184/2015 od 14.07.2020.) te da je temeljem ustavne tužbe, Ustavni sud RH donio rješenje U-III-2057/2015 od 27. svibnja 2015 kojim se privremeno odgađaju pravni učinci rješenja o otvaranju stečajnog postupka do donošenja odluke o ustavnoj tužbi. Ustavni sud je dana 03.02.2021. odbio ustavnu tužbu te je s tim danom prestalo važiti rješenje od 27.05.2015. Nadalje da je u periodu od siječnja 2015. do svibnja 2022. GT u ime društva Ante gradnja d.o.o. vršio prijave na obvezno mirovinsko osiguranje za IT i ĆT.

12. Iz Zapisnika HZMO-a razvidno je da je isti sastavljen povodom vršenja kontrole podataka u razdoblju od 14.10.2014. do 30.06.2022. za radnike obveznika Ante gradnja d.o.o. u stečaju te da je IT bila prijavljena od 10.11.2017. do 17.11.2017., što je učinio GT.

13. Radi utvrđenja sporne činjenice zaposlenja prvotuženice kod drugotuženika u spornom periodu, sud je saslušao stranke.

14. U svojem iskazu prvotuženica je navela da se zaposlila u društvu ANTE GRADNJA d.o.o. gdje je obavljala administrativne poslove, da je istovremeno i studirala te da je očekivala da će moći uskladiti svoje obaveze na fakultetu s poslom, no međutim obujam posla je bio preveliki pa je shvatila da ne može to sve uskladiti jer je opseg posla bio puno veći od očekivanog. Raskinut joj je ugovor o radu sporazumno i ona je radila kod drugotuženika sedam dana. Radila je u Dugavama. Prije ovog nije bila zdravstveno osigurana, a u vrijeme dok je radila nije koristila zdravstvene usluge.

15. Iz iskaza zakonskog zastupnika drugotuženik razvidno je kako isti nema saznanja o odlučnim činjenicama u ovom postupku jer je imenovan stečajnim upraviteljem krajem 2021.

16. Prvenstveno ovdje valja navesti kako je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako su prvotuženica i drugotuženik sklopili ugovor o radu dana 10.11.2017. i da je temeljem istog ugovora izvršena prijava prvotuženice od strane GT koji je bio raniji zakonski zastupnik drugotuženika.

17. Naime, iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je nad drugotuženikom otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-1878/13 od 09. veljače 2015. (potvrđeno rješenjem VTS RH Pž-1774/15, dok je revizija odbačena rješenjem VSRH Revt-184/2015 od 14.07.2020.), a da su rješenjem Ustavnog suda RH U-III-2057/2015 od 27. svibnja 2015. privremeno odgođeni pravni učinci rješenja o otvaranju stečajnog postupka do donošenja odluke o ustavnoj tužbi, a koja odluka se donesena 03.02.2021. kada je odbijena ustavna tužbu. Kako su u periodu od 27.05.2015. do 03.02.2021. odgođeni učinci rješenja o otvaranja stečajnog postupka tako u tom periodu je i odgođen učinak imenovanja stečajnog upravitelja, čime je ranije zakonski zastupnik drugotuženika i dalje imao ovlast zastupati drugotuženika. Nakon 03.02.2021. drugotuženika je nastavio zastupati stečajni upravitelj Milorad Zajkovski, koji je razriješen rješenjem St-1878/2013 od 29.10.2021. i imenovan je stečajni upravitelj OT koji je dakle od 29.10.2021. bio ovlaštena osoba za zastupanje drugotuženika (što je razvidno iz izvatka iz sudskog registra).

18. Dakle, u vrijeme sklapanja ugovora o radu između prvotuženice i drugotuženika 10.11.2017. zakonski zastupnik drugotuženika je bio GT raniji direktor društva obzirom da su u tom vrijeme bili odgođeni pravni učinci otvaranja stečajnog postupka pa tako i imenovanja stečajnog upravitelja drugotuženiku. Nadalje, iz iskaza prvotuženice je razvidno kako je ona radila kod drugotuženika na administrativnim poslovima, da nije očekivala toliki obujam poslova te da je on bio preveliki za nju i da nije mogla uskladiti posao i studiranje pa da je došlo do raskida ugovora.

19. Sud je prihvatio iskaz prvotuženice kao vjerodostojan obzirom da je cijenio kako je isti životan, a također ne postoje drugi dokazi koji bi bili u suprotnosti s istim.

20. Naime, sama činjenica što za prvotuženicu nisu plaćeni doprinosi ne znači da ista nije ni radila kod drugotuženika.

21. Ovdje valja napomenuti kako za odluku u konkretnom slučaju sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP).

22. Tužitelj u tužbi traži da se utvrdi kako je ugovor o radu između prvotuženice i drugotuženika ništetan, međutim ni u tužbi ni kasnije tijekom postupka ne navodi koji su točno razlozi zbog kojih je ugovor o radu ništetan. Tužitelj jedino navodi kako je isti ugovor sklopljen samo kako bi prvotuženica ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te se poziva na odredbe o prividnom ugovoru.

23. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi ugovor bio sklopljen samo kako bi prvotuženica ostvarila ranije navedena prava.

24. Naime, iz iskaza prvotuženice proizlazi upravo suprotno odnosno da je ona radila, no da je obujam poslova za nju bio preveliki. Nadalje, utvrđeno je da nisu za nju plaćeni doprinosi, što je nesporno između stranaka, no iz iste činjenice se ne može zaključiti da prvotuženica nije radila, već samo da njezino poslodavac nije platio doprinose za nju.

25. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje u tekstu: ZOO), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o radu, propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

26. Međutim, odredbom članka 285. ZOO-a je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (stavak 1.), ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (stavak 2.). Dakle, prema odredbi članka 285. stavka 1. ZOO-a posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao.

27. Dakle, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Stoga, u konkretnom slučaju, ugovor za koji zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO-a) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (tako i Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).

28. Prema članku 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok se prema članku 249. st. 1. ZOO-a volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave i te st. 3. prema kojemu izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno. 29. Iz iskaza prvotuženice je razvidno jasno da je sklopljen ugovor o radu te da je ona obavljala administrativne poslove kod drugotuženika, slijedom čega sud ne nalazi da bi se ovdje radilo o prividnom ugovoru već o stvarnom ugovoru o radu kojim je izražena prava volja stranaka da se prvotuženica zaposli kod drugotuženika i da obavlja administrativne poslove kod njega.

30. Sukladno ovako provedenom dokaznom postupku sud nije našao da bi predmetni ugovor o radu bio ništetan, odnosno da bi isti bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, niti je našao da bi isti bio prividan.

31. Slijedom svega navedenog sud je cijenio tužbeni zahtjev neosnovan te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

32. Kako su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu, to im je sukladno čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: .Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

33. Drugotuženik nije potraživao naknadu troškova postupka, dok je prvotuženica na ročištu dana 21. studenog 2024. potraživala trošak postupka tražeći da joj se naknadi trošak koji se sastoji od odgovora na tužbu, pripremnog ročišta, ovog ročišta i još jednog podneska.

34. Odredba čl. 164. ZPP-a propisuje kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja te da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

35. Kako prvotuženica nije postavila određeni zahtjev za naknadu troška postupka tako je sud odbio isti zahtjev kao neosnovan te odlučio kao pod točkom II/ izreke ove presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2024. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Prvotuženiku po punom.

3. Drugotuženiku po stečajnom upravitelju