REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-2249/2017

Broj: Ppž-8567/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZV, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. ZV, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od 16. srpnja 2021., broj: 72. Pp - 3495/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e

I.Odbija se žalba okr. ZV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II.Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3 c.) u vezi sa člankom 139. stavak 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18,i 144/22), okr. ZV oslobađa se dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od 16. srpnja 2021., broj: 72. Pp - 3495/2021-5, okr. ZV proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je, izrečena novčana kazna 1.141,10 kuna, što je protuvrijednost 300,00 DEM, odnosno 153,37 eura, koju je dužna platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka ista u cijelosti oslobođena obveze na naknadu istih.

2.Protiv te presude, okr. ZV osobno je pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati. U dopuni žalbe okr. ZV dostavlja nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da su oštećenja na kući nastala prilikom izvođenja građevinskih radova od strane investitora, a iz čega proizlazi da je samo branila svoju imovinu, a ne narušavala javni red i mir. Žalba i dopuna žalba okr. ZV razmatrat će se kao jedna žalba u okviru iste žalbene osnove.

3.Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5.Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da se odluka o njezinoj krivnji temelji na lažnim iskazima u postupku ispitanih svjedoka GV i ŠV, a da je zapravo ona žrtva njihovog ponašanja jer su oni nju vrijeđali nakon što ih je upozorila da nemaju pravo uništavati njenu imovinu koju je ona branila, budući da su rušili zidove te ih je i njezina kći upozorila da nemaju pravo to raditi ako bi se time mogao narušiti arhitektonski izgled zgade ili time umanjiti sigurnost ili stabilnost zgrade. Navodi da je upravo radi njihovog ponašanja odnosno podnijela prijavu građevinskoj inspekciji , ali da to njima ništa nije značilo te su nastavili sa rušenjem i stvaranjem buke.

6.1.Međutim, suprotno žalbenim navodima okr. ZV, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, osnovano je, prvostupanjski sud iskaze svjedoka GV i ŠV, ocijenio vjerodostojnim, budući da su iskazivali jasno i precizno te suglasno i detaljno opisali dinamiku događaja inkriminirane prilike, odnosno o vikanju, pljuvanju i bacanju vaze sa cvijećem prema svjedoku GV. U ovom postupku nije sporno da je GV kao etažni vlasnik obavljao građevinske radove na svojem dijelu obiteljske kuće, dok činjenica je li te radove obavljao zakonito i u skladu sa pravilima građevinske struke nije predmet ovog postupka. Međutim, ponašanje okrivljenice, a koje je nesporno dokazano iskazima svjedoka GV i ŠV ne može se opravdati njezinim nastojanjem da zaštiti svoju imovinu pa je i tom smislu irelevantan nalaz i mišljenje vještaka kojim se utvrđuje da su oštećenja na kući doista nastala prilikom izvođenja radova, a koji okrivljenica dostavlja kao dopunu žalbi. Ističe se da se vikanje, pljuvanje i bacanje vaze sa cvijećem prema drugoj osobi na javnom mjestu ne može se tumačiti kao zaštita imovine, a što okrivljenica ističe u svojim žalbenim navodima već su to radnje kojima se ostvaruju sva obilježja bića prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret.

6.2.Iz navedenih razloga, žalbenim navodima okrivljenice nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega žalba okr. ZV nije osnovana.

7.Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, pa je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u iznosu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao blaža vrsta kazne budući da je za predmetni prekršaj osim novčane kazne alternativno propisana i kazna zatvora, kao teže vrsta kazne.

7.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 170,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 1.280,87 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 350 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 178,95 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eur-e Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljenici za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu 1.141.10 kuna (što je protuvrijednost 151,45 eura), a koja je unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je prema načelu konkretnosti (novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja) pa novi Zakon u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenicu.

8.Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3 c.) u vezi s člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka kako plaćanjem dodatnih troškova žalbenog postupka, ne bi bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

9.Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.