Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7775/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. LU, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. LU podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-5619/2021-8 od 14. lipnja 2021., na sjednici Vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
IU povodu žalbe okr. LU, preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:
Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. UU (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
što je dana 24. svibnja 2021. u 06,30 sati u Splituu zgradi na adresi [adresa] iz razloga prijašnje netrpeljivosti sa susjedima s balkona stana remetio javni red i mir na način da je vikao susjedima „budite se“ kod kojih je izazvao osjećaj straha i nesigurnosti da bi okrivljeni nastavio s narušavanjem javnog reda i mira na način da je oko 08,30 sati sa svoga balkona vidio oštećenu ĐU na koju je vikao „sredit ću vas ja, ja ću vam doći u kraj“ zbog čega su susjedi zatražili intervenciju policije,
- pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
IIUslijed odluke pod t. I. izreke, žalba okr. LU je bespredmetna.
IIINa temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom okr. UU je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, za koji je na temelju istog propisa okrivljeniku izrečena novčana kazna 750,00 kuna (protuvrijednost od 200 DEM odnosno 102 eura), u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 300,00 kuna pa je okrivljeniku ostalo za platiti 450,00 kuna novčane kazne, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 200,00 kuna.
2.Protiv te presude okr. UU je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3.Žalba okrivljenika je bespredmetna.
4.Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a jer djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.
5.Okr. UU je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjenog time što je „u zgradi i s balkona“ vikao i galamio (navedenim izrazima kao u izreci), što je uznemirilo susjede koji su pozvali policiju. Međutim, prije svega ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja – zgrada i balkon, kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, predstavlja u pravnoj teoriji i praksi tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima to može postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja čujnosti (ili vidiku) s neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanje takve posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Navedena odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom ili tučom ili na sličan način na javnom mjestu remeti javni red i mir.
1.Prema stavu ovog suda izraženog u Zaključku sjednice Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 22. listopada 2022., posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničeno otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja. Navedeni zaključak Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske donesen je s ciljem ujednačavanja sudske prakse, a zbog uočenog nejednakog postupanja sudova u vezi pravnog pitanja dostatnosti činjeničnih opisa za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu.
2.Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu (u konkretnom slučaju u zgradi i na balkonu), predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke presude. Budući da se u izreci pobijane presude, u činjeničnom opisu, ne naznačuje da se vikanje okrivljenika moglo čuti s neograničeno otvorenog javnog mjesta (javne ulice, ceste ili puta i sl.), već da su ga čuli susjedi, a nije naznačeno gdje su oni bili, odnosno da su eventualno bili na ulici ili na drugom javnom mjestu koje je u svako doba dostupno neograničenom broju osoba, činjeničnom opisu prekršaja nedostaje element javnosti kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Dakle, da bi se u konkretnom slučaju zgrada ili balkon mogli smatrati javnim mjestom (fiktivnim), nužno je da je ponašanje okrivljenika bilo dostupno čujnosti (ili vidiku) s neograničeno otvorenog javnog mjesta, što u konkretnom slučaju nije opisano niti naznačeno. Stoga, s obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.
3.Slijedom navedenog, djelo za koje se okr. UU optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj pa je ovaj sud po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenik za predmetno djelo oslobođen optužbe, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude, uslijed koje odluke je žalba okrivljenika postala bespredmetna (t. II. izreke).
1.S obzirom da je okrivljenik oslobođen optužbe, trebalo je odlučiti i o troškovima prekršajnog postupka pa je sukladno odredbi čl. 140. st. 2. PZ-a, odlučeno da troškovi postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava suda kao pod t. III. izreke.
2.Zbog navedenog, na temelju članka 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
