Broj: Ppž-13204/2021
Broj: Ppž-13204/2021
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VL i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 54. Pp-15410/2021 od 8. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. VL i okr. FL su na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođeni optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet dostaviti na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrđeno da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje žalitelj.
5. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. VL i okr. FL oslobađaju od optužbe za djelo koje im je stavljeno na teret, iz razloga što u postupku na temelju izvedenih dokaza nije s nedvojbenom sigurnošću dokazano da bi okrivljenici počinili terećeni prekršaj, budući da su okrivljenici poricali prekršaj i tijekom suočenja, a predložena svjedokinja (OL) nije imala neposrednog saznanja o događaju pa je u dvojbi odlučio u korist okrivljenih.
5.1. Međutim, uvidom u spis predmeta vidljivo je da je okr. VL u svojoj obrani poricao da bi vikao („šta me zaustavljaš?“) i mahao rukama na javnom mjestu, dok ga je okr. FL decidirano teretio da je vikao na ulici da će mu oči iskopat, zašto ga zaustavlja, pritom mašući krenuo rukama prema njemu. Nadalje, okr. FL je u svojoj obrani poricao da bi okr. VL udarao zatvorenom šakom u predjelu lica, već ga je samo odgurivao, dok je okr. VL iskazao da ga okr. FL nije udario, već mu je otrgnuo krunicu s vrata, a udario ga je njegov sin koji je izašao na ulicu. Okrivljenici su jednako iskazivali i tijekom suočenja. Iz iskaza ispitane svjedokinje OL koja stanuje dvije kuće dalje od mjesta događaja, proizlazi da se nalazila u kući kada je čula da okr. FL viče „pozovite policiju“ te iz kuće nije mogla vidjeti što se događa nego je odmah pozvala policiju. Prvostupanjski sud je zaključio da svjedokinja nije nazočila incidentu te nije raspolagala informacijama o događaju.
5.2. Iz naprijed navedenih iskaza proizlazi da okr. FL jasno tereti okr. VL da je vikao i mahao rukama prema njemu na javnom mjestu, dakle da je počinio prekršaj onako kako ga se i tereti u optužbi. Kada se uzme u obzir iskaz ispitane svjedokinje OL koja je imala određenih saznanja o događaju budući da je iz svoje kuće čula da okr. FL viče „pozovite policiju“, navedeno upućuje na veliki stupanj vjerojatnosti da je okr. FL napadnut od strane okr. VL, odnosno da je izgledno remećenje javnog reda i mira tog okrivljenika onako kako ga se i tereti u optužbi (vikao i mahao rukama prema okr. FL). Stoga se ne mogu prihvatiti razlozi nedostatka dokaza u odnosu na okr. VL.
5.3. Nadalje, iako je okr. VL izjavio da ga okr. FL nije udario, već njegov sin, a da mu je okr. FL „u svađi strgnuo krunicu s vrata“, te imajući u vidu da je okr. FL sam izjavio da je okr. VL odgurnuo, proizlazi velika vjerojatnost da se okr. FL ipak ponašao na način koji ispunjava biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno, da je radnjama ekvivalentnim vici, svađi ili tučnjavi, remetio javni red i mir.
5.4. Stoga, pravilno tužitelj ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, te je, barem za sada , preuranjena odluka suda. Prema stavu ovog suda stanje stvari u odnosu na odlučne činjenice nužno zahtjeva kritičku i savjesnu ocjenu svih dokaza u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja te u tu svrhu je prvostupanjski sud trebao pažljivije cijeniti iskaz svjedokinje OL u zajedništvu s obranama okrivljenika. Posljedica ovakve nepravilnosti je propuštanje okolnosnog utvrđivanja činjeničnog stanja koje je preuranjeno dovelo do oslobađajuće presude u odnosu na oba okrivljenika.
6. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ponovno ispitati okrivljenike, svjedokinju OL, otkloniti možebitne kontradiktornosti u iskazima, potom provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 19. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
