Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž- 2729/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Baran predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv 1. tuženika DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj Pn-62/2020-42 od 12. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Pn-62/2020-42 od 12. studenog 2021. u pobijanom dijelu toč. I. i toč. II. izreke.

II Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se I-tuženiku DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tuženiku RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplate iznos od 425.747,65 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

43.963,59 kn od 25.srpnja 2017.godine do isplate,

53.810,31 kn od 20.rujna 2017.godine do isplate,

46.851,26 kn od 25.srpnja 2018.godine do isplate,

53.810,31 kn od 20.rujna 2018.godine do isplate,

62.733,45 kn od 25.srpnja 2019.godine do isplate,

53.810,31 kn od 20.rujna 2019.godine do isplate,

56.958,11 kn od 25.srpnja 2020.godine do isplate,

53.810,31 kn od 20.rujna 2020.godine do isplate,

u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se I-tuženiku DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno nadoknade parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jednegodine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, u roku od 15 dana.“

II Tužiteljica je dužna tuženima naknaditi troškove postupka u iznosu od 53.750,00 kn, na jednake dijelove, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.500,00 kn."

2. Navedenu presudu, toč. I. i toč. II. izreke, pravovremenom žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. toč.1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu na način da usvoji zahtjev tužiteljice podredno ukine pobijanu presudu u cijelosti i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženici osporavaju navode iz žalbe predlažu žalbu kao neosnovanu odbiti te potvrditi presudu prvostupanjskog suda .

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u vidu izmakle koristi koja joj je nastala u razdoblju tijekom 2017., 2018., 2019. i 2020., jer joj je onemogućeno obavljanje poljoprivredne djelatnosti na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske , uslijed protupravnog ponašanja tuženika, u iznosu od ukupno 425.747,65 Kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama , sporno je i je su li ostvarene zakonske pretpostavke temeljem kojih bi proizlazila odgovornost tuženika za naknadom navedene štete.

10. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) izmakla korist, kao oblik imovinske štete definirana je kao sprječavanje povećanja imovne oštećenika, a odredba čl. 1089. ZOO-a propisuje da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovao očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarivanje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Izmakla korist predstavlja izgubljeni dobitak kojem se netko nada po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

11. Dakle,izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili u okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim. Sa stajališta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom predviđene pretpostavke - da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po kojem bi bila ostvarena.

O tome postoje li sve ove pretpostavke, koje samo ukoliko su kumulativno ispunjene dovode do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, odlučuje sud u svakom konkretnom slučaju na osnovu istih mjerila. Međutim, da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti i opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: šteta, subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje.

12. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio:

- da je pravomoćnom sudskom odlukom Rješenjem Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj: Psp-2/2019-33 od 23. svibnja 2019., utvrđeno da su tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnina navedenih u toč. I izreke tog rješenja ( upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina]) na način da su navedene nekretnine 26. listopada 2016. preorali te im je naloženo da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja predajom posjeda predmetnih nekretnina u posjed tužiteljici te im je zabranjeno svako takvo ili slično smetanje ubuduće, u roku od 8 dana;

-da nakon pravomoćnog okončanja navedenog parničnog postupka zbog smetanja posjeda, tuženici u paricijskom roku od 8 dana nisu postupili po nalogu suda da uspostave posjedovno stanja kakvo je bilo u času smetanja predajom predmetnih nekretnina u posjed tužiteljici;

-da je tužiteljica protiv tuženih pokrenula ovršni postupak radi prisilnog izvršenja navedene odluke suda, što je utvrđeno uvidom u preslike ovršnog prijedloga od 7. siječnja 2020. i preslike rješenja o ovrsi Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Ovr-7/2020 od 22. veljače 2020.;

-da su tuženici posjed predmetnih nekretnina predali tužiteljici tijekom spomenutog ovršnog postupka poslovni broj Ovr7/2020, što je utvrđeno uvidom u zapisnik o predaji nekretnina u posjed od 28. prosinca 2020. Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini kada je tužiteljica uvedena u posjed;

-da tužiteljica u utuženom razdoblju, uslijed navedenih protupravnih radnji tuženika, nije bila u mogućnosti predmetno poljoprivredno zemljište obrađivati i ostvariti imovinsku korist od poljoprivredne proizvodnje, međutim da za ostvarenje prava na naknadu štete po osnovi izgubljene koristi nije dostatno utvrđenje da je ostvarenje imovinske koristi spriječeno kakvom štetnikovom protupravnom radnjom, niti jedostatno postojanje mogućnost ostvarivanja imovinske koristi i da je oštećena osoba zaista imala namjeru ostvarivati takvu korist, već oštećena osoba mora dokazati vjerojatnost ostvarenja te koristi po redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima.

-da u postupku tužiteljica nije na nesporan način dokazala vjerojatnost ostvarenja imovinske koristi ,koja je poljoprivrednim vještačenjem utvrđena u iznosu od 425.747,65 Kn, po redovnom tijeku stvari niti prema posebnim okolnostima;

-da je u vremenskom razdoblju prije učinjenog smetanja posjeda, odnosno tijekom 2015. i 2016., predmetne nekretnine tužiteljica posjedovala bez valjane pravne osnove te da je njezin posjed od početka bio nezakonit i nepošten jer tužiteljica nije imala valjani pravni temelj posjedovanja predmetnih nekretnina te je od trenutka stupanja u posjed znala da joj ne pripada pravo na posjed;

-da tužiteljica nije imala valjani pravni temelj posjedovanja predmetnih nekretnina, da je znala da predmetne nekretnine posjeduje bez pravne osnove te da nije imala opravdanog razloga vjerovati da joj pripada pravo na posjed,

-da se tužiteljica nikada nije obratila Agenciji za poljoprivredno zemljište sa zahtjevom za privremeno korištenje predmetnih nekretnina u smislu odredbe čl. 48. st. 1. toč. b) ZPZ/13.

-da je 1. siječnja 2019. stupio na snagu novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN- 20/18, 115/18 i 98/19, dalje ZPZ/18), koji u svojim odredbama nije propisao mogućnost da se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države uopće može dati nekome na privremeno korištenje

-da nakon raskida ugovora o zakupu predmetnih nekretnina, sklopljenog sa UZ, nije sklopljen nikakav ugovor, tj. nije se raspolagalo s predmetnim zemljištem, a da se isto nalazi na području [adresa] te da nije evidentirano da bi [adresa] donio Program raspolaganja predmetnim zemljištem na koje je Ministarstvo poljoprivrede dalo suglasnost, zbog čega [adresa] nije mogao raspolagati predmetnim zemljištem kojom je određeno da za poljoprivredno zemljište u vlasništvu države koje je pogodno za poljoprivrednu proizvodnju, a za koje nisu sklopljeni ugovori o zakupu Agencija može sklopiti ugovor o privremenom korištenju s fizičkim ili pravnim osobama, na njihov zahtjev, a koji su kao dosadašnji posjednici koristili poljoprivredno zemljište u vlasništvu države bez ugovora, o čemu su uz zahtjev morali dostaviti potvrdu jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave i u mirnom su posjedu istog;

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica nije dokazala vjerojatnost ostvarenja imovinske koristi od poljoprivredne proizvodnje na predmetnim nekretninama u utuženom razdoblju prema redovnom tijeku stvari te pozivom na odredbu čl. 1089. st. 3. ZOO-a odbija tužbeni zahtjev. 14. Iz stanja spisa proizlazi , da je predmetno poljoprivredno zemljište bilo temeljem Ugovora o zakupu u posjedu zakupca ZZ, da je ugovor bio zaključen na rok od 10 godina, da je ZZ sve do 7.studenog 2013. obrađivao predmetne nekretnine, da je zbog zdravstvenog stanja 2013. podnio zahtjev Ministarstvu poljoprivrede za raskidom ugovora, da je iz nekretnina deposediran 25.listopada 2016., da niti sa jednom strankom nije imao zaključen ugovor o podzakupu , niti usmeni dogovor, ali da su tuženici koji su bili u posjedu 2014., te tužiteljica 2015. i 2016. plaćali zakupninu koja je u to vrijeme još uvijek glasila na njegovo ime. Nadalje proizlazi da je Rješenjem Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj: Psp-2/2019-33 od 23. svibnja 2019., utvrđeno da su tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina na način da su iste 26. listopada 2016. preorali te im je naloženo da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja predajom posjeda predmetnih nekretnina u posjed tužiteljici, da su nekretnine tužiteljici predane u posjed 28. prosinca 2020. Nadalje, u svezi predmetnih nekretnina, iz dopisa Ministarstva poljoprivrede od 20. travnja 2021., nakon raskida ugovora o zakupu predmetnih nekretnina, sklopljenog sa UZ, nije sklopljen nikakav ugovor, nije se uopće raspolagalo sa predmetnim zemljištem.

15. Dakle, nesporno je da je tužiteljica znala da su, u vrijeme prije smetanja posjeda kao i nakon toga, predmetne nekretnine bile predmet Ugovora o zakupu između Republike Hrvatske kao vlasnice zemljišta i ZZ kao zakupnika sve do 25.listopada 2016. kada su nekretnine predane u posjed Republici Hrvatskoj, dakle ista u utuženom periodu a niti prije toga nije imala, kako to ispravno zaključuje sud prvog stupnja, nikakvu pravnu osnovu za posjed predmetnih nekretnina, nije imala zaključen ugovor o zakupu predmetnih nekretnina niti ugovor o privremenom korištenju, a niti je Agenciji za poljoprivredno zemljište, koja je u to vrijeme sukladno odredbama Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj: 39/13. i 48/15.- dalje ZPZ) bila ovlaštena raspolagati predmetnim nekretninama, podnijela zahtjev za privremenim korištenjem predmetnih nekretnina.

Pri tome pravilno sud prvog stupnja osnovanost zahtjeva tužiteljice prosuđuje i kroz odredbu čl. 48. st. 1. toč. b) Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" 39/13.- dalje ZPZ/13) te odredbama Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj: 20/18., 115/18. i 98/19.- dalje ZPZ/18), koji u svojim odredbama nije propisao mogućnost da se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države može dati nekome na privremeno korištenje.

Na žalbene navode kojim tužiteljica upire na mogućnost da , bez obzira na odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji je stupio na snagu 01.siječnja 2019., a koji u svojim odredbama ne predviđa mogućnost davanja zemljišta vlasništvo Republike Hrvatske na privremeno korištenje , postoji uhodana praksa nadležnih državnih odvjetništava koji da zaključuju Sporazume o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, ističe se da takvi navodi tužiteljice a kojima iznosi vlastitu ocjenu i analizu primjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu nisu od utjecaja na odluku suda prvog stupnja.

16. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala da bi u razdoblju nakon stupanja na snagu ZPZ/18 pa do predaje predmetnih nekretnina u posjed, odnosno od 1. siječnja 2019. pa 28. prosinca 2020., (kada su joj tuženici u postupku ovrhe predali posjed), uopće bila u mogućnosti ostvarivati prihode poljoprivrednom proizvodnjom na predmetnim nekretninama, jer uz činjenicu da nije imala zaključen Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta ( ZPZ/18) a prije toga niti Ugovor o privremenom korištenju (ZPZ/13) ista u postupku, kako to zaključuje sud prvog stupnja , nije dokazala da bi po redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima u navedenom vremenskom periodu ostvarila imovinsku korist, sve da su tuženici i postupili po pravomoćnoj sudskoj odluci donesenoj u postupku zbog smetanja posjeda te tužiteljici u paricijskom roku predali posjed predmetnih nekretnina.

17. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica nije ovlaštenik poljoprivredne proizvodnje na zemljištu kojeg je vlasnica Republika Hrvatska, da nema Ugovor o privremenom korištenju niti Ugovor o zakupu tog istog zemljišta, pa posljedično tome nema osnovu na temelju koje bi imala pravo na istom zemljištu ostvarivati poljoprivrednu proizvodnju, jer konačno Republika Hrvatska nije niti znala niti mogla znati da zakupninu umjesto zakupnika LZ ( do 2016.) plaća tužiteljica (koja je zakupnina plaćana u ime i za račun zakupnika LZ ) , dakle tužiteljica je znala da bez ovlaštenja i dozvole vlasnika obrađuje tuđe zemljište, a vlasnik Republika Hrvatska nije znala niti je mogla znati da je tužiteljica bez pravne osnove u posjedu zemljišta za kojeg druga osoba ima ugovor o zakupu.

18. U parnici za naknadu štete zbog izmakle koristi na tužitelju je teret dokaza, u smislu čl. 1089. st. 3. ZOO-a , pa je tužiteljica bila dužna dokazati odlučnu činjenicu da bi ona objektivno ostvarila utuženi prihod da je nastavila obrađivati predmetne nekretnine da je tuženici nisu u tome protupravno spriječili, a što tužiteljica nije dokazala jer je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno, u kontekstu već ranije rečenog, da tužiteljica nije ovlaštenik poljoprivredne proizvodnje na zemljištu kojeg je vlasnica Republika Hrvatska, odnosno nema i nije imala odobrenje za korištenje poljoprivrednog zemljišta niti Ugovor o zakupu tog istog zemljišta, pa posljedično tome nema osnovu na temelju koje bi imala pravo na istom zemljištu ostvarivati poljoprivrednu proizvodnju , pa tužiteljica ne trpi štetu u vidu izmakle dobiti zbog nekorištenja predmetnog zemljišta jer nema osnovu za isto, pa posljedično ne može trpjeti ni štetu u vidu izmakle dobiti zbog nekorištenja odnosno neeksploatacije zemljišta, neovisno ima li pravo na posjed ili kvalitetu posjeda, a u svom iskazu , kako se osnovano upire u odgovoru na žalbu , navodi da je bila nositeljica OPG-a kojeg je odjavila 2017., da dok je imala OPG da je imala svu potrebnu mehanizaciju za obradu zemljišta ,da je sve prenijela na sina, dakle tužiteljica nije dokazala, kako i na koji način bi ostvarila imovinsku korist.

19. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je za priznavanje prava na naknadu izmakle dobiti nužno postojanje namjere stjecanja koristi koja se zbog štetnikovog postupka izjalovila, postojanje objektivne vjerojatnosti da bi tužiteljica zaista stekla dobitak da u tome nije spriječena i postojanje dopuštenja za korist što znači da treba biti povrijeđen tužiteljičin pravno zaštićeni interes, odnosno da za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti već i to da je tužiteljica zaista imala namjeru ostvariti korist kao i vjerojatnost ostvarenja koristi, nije dakle dovoljna apstraktna i teorijska mogućnost da bi oštećenik ostvario dobitak, a koje okolnosti, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, tužiteljica nije dokazala, jer se pri ocjeni izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima.

20. Stoga je i po ocijeni ovog suda, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

21. Sud prvog stupnja opravdano je tuženicima dosudio trošak primjenom odredbe čl.154.st.1. ZPP-a i pravilno utvrdio visinu tih troškova primjenom odredbe čl.155.ZPP-a i to utvrđenje prvostupanjskog suda žalbenim tvrdnjama tužiteljice nije dovedeno u pitanje.

21.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93., 11/96., 91/04., 37/05., 142/12.,103/14.,118/14.,107/15. - dalje: Tarifa) važećoj u vrijeme ispostavljanja troškovnika i zaključenja glavne rasprave, tuženicima zastupanim po punomoćniku odvjetnici, sud prvog stupnja osnovano je priznao Iznos od 5.000,00 kn na ime nagrade za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), iznos od 2.500,00 kn na ime nagrade za zastupanje na pripremnom ročištu od 26. listopada 2020., na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), iznos od 5.000,00 kn na ime nagrade za zastupanje na pripremnom ročištu od 25. studenoga 2020. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), iznos od 15.000,00 kn na ime nagrade za zastupanje na ročištima od 21. siječnja, 25. ožujka i 30. rujna 2021. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), iznos od ukupno 15.000,00 kn na ime nagrade za sastav obrazloženih podnesaka od 19. siječnja i 23. studenoga 2020. te 18. siječnja 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), iznos od ukupno 1.000,00 kn na ime nagrade za sastav ostalih podnesaka od 30. studenog i 8. prosinca 2020. (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) te u troškovniku zatraženi iznos od 10.250,00 kn na ime PDV-a (Tbr. 42. Tarife) u ukupnom iznosu od 53.750,00 Kn.

22. U smislu odredbe čl. 166.st.1. u vezi s odredbom čl. 154.st.1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom.

23. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

24. U ostalom nepobijanom dijelu , toč. III. izreke, presuda suda prvog stupnja nije ispitivana (čl. 365.st.1.ZPP-a).

Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

mr.sc.Krunoslav Baran