REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4937/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: TZ, rođen **.**.1997., državljanin Sirije, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 60/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 3, radi ograničenja slobode kretanja smještajem u centar, 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/24-03/45, URBROJ: 511-19-48-24-1 od 29. studenoga 2024.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem KLASA: NK-UP/I-216-03/24-03/45, URBROJ: 511- 19-48-24-1 od 29. studenoga 2024. tužitelj je smješten u Prihvatni centar za strance (točka 1.), smještaj je određen na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca (točka 2.), a smještaj se računa od dana donošenja rješenja (točka 3.).
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je rješenje nezakonito jer nije dovoljno obrazloženo, ne sadrži konkretne činjenice niti dokaze te je donijeto bez saslušanja tužitelja. Tuženik nije primijenio blaže mjere niti obrazložilo zašto je odabrana najstroža mjera. Tužitelj smatra da njegovo kretanje nije trebalo biti ograničeno te da odluka krši domaće zakone i međunarodne standarde o ljudskim pravima. Traži poništenje rješenja, odobrenje besplatne pravne pomoći i nadoknadu troškova.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja.
4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 17. prosinca 2024. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika.
4.2. Sud je na raspravi odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja jer je tužitelj već saslušan u upravnom postupku.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužitelj 29. studenoga 2024. vraćen po dublinskom postupku iz Njemačke;
- da je dopisom Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, KLASA: 214-07/24-01/142, URBROJ: 511-01-86-24-6 od 28. studenoga 2024. tuženik obaviješten da se tužitelj dovodi u vezu s terorističkom organizacijom Islamska država te da predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost.
7. Na temelju navedenih činjenica tuženik je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. stavak 2. točka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon). Tuženik je utvrdio da se sloboda kretanja ne može ograničiti drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona, već mjerom smještaja u prihvatni centar za strance.
8.1. Nisu ostvarene bitne povrede pravila upravnog postupka u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja.
8.2. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je ograničenje slobode kretanja utemeljeno na informaciji da se tužitelj dovodi u vezu s terorističkom organizacijom Islamska država.
8.3. Suprotno navodima tužbe, sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim i, s obzirom na okolnosti slučaja, dostatno obrazloženim. Naime, tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja, iako u skraćenom obliku, dostatno jasno naveo iz kojih razloga smatra potrebnim primijeniti članak 52. stavak 2. točka 3. Zakona – zbog povezanosti tužitelja sa terorističkom organizacijom Islamska država.
8.4. Tuženik je propustio navesti razloge zašto je utvrdio da se drugim, blažim mjerama ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, ali taj nedostatak obrazloženja osporavanog rješenja nije utjecao na drukčije rješenje ove upravne stvari, a o čemu će sud iznijeti razloge u nastavku presude.
9. Sud je na temelju članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS) uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku.
10. Sud je ocijenio da postoje razlozi za ograničenje kretanja tužitelja radi nacionalne sigurnosti, odnosno da postoji dostatna osnova za primjenu odredbe članak 52. stavak 2. točka 3. Zakona u odnosu na tužitelja.
11.1. Prema odredbi članka 54. stavka 1. Zakona tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
11.2. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 3. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: 3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
11.3. Odredbom članka 54. stavka 5. Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti sljedećim mjerama: 1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, 2. zabrana kretanja izvan određenog područja, 3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, 5. smještaj u prihvatni centar za strance.
11.4. Odredbom članka 54. stavka 6. Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
12. Prema ocjeni ovog Suda u podacima spisa postoje dostatni razlozi zbog kojih je tužitelja opravdano smatrati rizikom za nacionalnu sigurnost.
13. U odnosu na mogućnost da se ista svrha ostvari blažom mjerom od primijenjene mjere smještaja u centar, ocjena je suda da nema mjesta primjeni blaže mjere. Naime, primjena blažih mjera, s obzirom na razloge određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, ukazuje se neprikladnom za svrhovito ostvarenje istog cilja.
14. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
15. S obzirom na sve naprijed navedeno, primjenom odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a ovaj je sud odlučio kao u točki I. izreke.
16. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći Sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).
17. S obzirom da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.). Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 1.) te trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 2.), a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu, 19. prosinca 2024.
Sudac
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Milan Banić, Zagreb, Ilica 60/1
2. MUP RH, PUZ, Postaja aerodromske policije Pleso, 10410 V. Gorica, R. Fizira 3
3. U spis
