REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1293/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, Trnjanska cesta 63, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Tajane Trivić, odvjetnice, te punomoćnika tuženika Eugena-Drage Vukojevića, savjetnika pri Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.443,90 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 136,19 eur od 16. veljače 2012. do isplate,

P r

-

1 2 9 3 /

2 0

2 4 -

- na iznos od 135,64 eur od 16. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 143,38 eur od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 136,86 eur od 16. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 130,91 eur od 16. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 143,38 eur od 16. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 65,46 eur od 16. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 151,29 eur od 16. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 139,77 eur od 16. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 133,41 eur od 16. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 127,61 eur od 16. lipnja 2013. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/

Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužbom od 13. travnja 2017. tužitelj je zatražio donošenje presude kojom bi se tuženiku naložilo da mu isplati utuženi iznos na ime naknade štete zbog neiskorištenog dnevnog odmora, na ime terenskog dodatka i dnevnica, na ime naknade za subotu i nedjelju nakon odrađenog dežurstva, na ime dodatka za aktivno dežurstvo, na ime dodatka za rad na izdvojenom objektu, na ime regresa i božićnice, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka prvostupanjski Općinski sud u Novom Zagrebu donio je presudu dana 28. veljače 2024. poslovnog broj Pr-147/2017 (kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev, str. 301-309 spisa), koju je Županijski sud u Splitu djelomično ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R-230/2024 od 18. srpnja 2024. (str. 326- 332 spisa) u dijelu pod točkom I. i IV. izreke te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na navedeno, dok je žalba odbijena te presuda potvrđena u odnosu na točke II. i III. izreke.

4. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u rješenje tuženika od 31. listopada 2012. (str. 5 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 12. siječnja 2017. (str. 6-7 spisa), Odluke o rasporedu radnog vremena (str. 8-9 spisa), Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (str. 10 spisa), obračunske isprave (str. 35-45 spisa), knjigovodstvene kartice naknade za rad na terenu (str. 46-48 spisa) i evidencije radnog vremena (str. 57-112, 123-185, 219-220 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 25. siječnja 2024. (str. 284-286 spisa), a također je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku ing. Zrinku Ručeviću - Ručević vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 25. rujna 2020., str. 186-200 spisa, dopunski nalaz i mišljenje od 21. prosinca 2021., str. 231-236 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

P r

-

1 2 9 3 /

2 0

2 4 -

6. Među strankama nije sporno, a što je vidljivo iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 8. studenog 2023. (str. 278-280 spisa, kod kojeg zahtjeva je tužitelj ostao i tijekom ponovljenog postupka, što je vidljivo iz navoda s ročišta od 7. studenog 2024., u dijelu preostalom za suđenje), predmet postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu razlike plaće za vrijeme rada na terenu, dnevnica i terenskog dodatka te naknade štete zbog neiskorištenog dnevnog odmora.

7. Tužbenim zahtjevom obuhvaćen je tužiteljev radni angažman razdoblju od 12. siječnja 2012. do 12. siječnja 2017..

8. Na strani tuženika u ovom postupku nalazi se Republika Hrvatska, a iz Zahtjeva od 12. siječnja 2017. (str. 6-7 spisa) proizlazi da se tužitelj prije pokretanja parnice obratio nadležnom općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, pa je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku za vođenje ove parnice.

9. U postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju imao status djelatne vojne osobe u Oružanim snagama Republike Hrvatske, na radnom mjestu vozača.

10. Uzimajući u obzir vođeni postupak u cjelini, proizlazi da je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za vrijeme rada na terenu, dnevnica i terenskog dodatka te naknadu štete zbog neiskorištenog dnevnog odmora.

11. Iz tužiteljevog iskaza (str. 284-285 spisa) proizlazi da je kao vozač vrlo često radio izvan redovnog radnog vremena, noću, vikendom i blagdanima, kao i da je imao dežurstva, straže i terene.

12. Pregledom Dnevnih evidencija radnog vremena i Mjesečnih evidencija radnog vremena (str. 58-112, 123-185, 219-220 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju pored redovnog rada (RRV – radnim danom od 08-16 sati), u više navrata imao evidentiran i prekovremeni rad (npr. radnim danom od 05,00 sati ujutro ili do 21,00 navečer, ili u dane vikenda) te rad noću ili vikendom. Proizlazi također da je tužitelj u više navrata imao evidentirana i dežurstva, stražu i terenski rad (u evidencijama oznaka STR, TR odnosno DEŽ).

13. Iz istih Dnevnih i Mjesečnih evidencija radnog vremena proizlazi da je tužitelj imao evidentirane i slobodne dane (PRV – preraspodjela radnog vremena).

14. Slijedom navedenoga, dovodeći u međusobnu vezu iskaz tužitelja sa evidencijama radnog vremena, sud utvrđuje da je tužitelj kao djelatna vojna osoba (na radnom mjestu vozača) tijekom utuženog razdoblja zaista bio angažiran dulje od redovnog radnog vremena, noću, vikendima, zatim da je imao i posebne oblike rada – dežurstvo, stražu i teren, kao i da je iskoristio određeni broj slobodnih dana.

15. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj u dijelu koji se odnosi na razliku plaće za vrijeme rada na terenu, iznosi potraživanje samo za razdoblje do 26. lipnja 2013..

16. Pritom iz tužiteljevog podneska od 25. studenog 2019. (str. 118 spisa) proizlazi da po toj osnovi ustvari potražuje razliku plaće za dodatna 4 prekovremena

P r

-

1 2 9 3 /

2 0

2 4 -

sata za svaki dan rada na terenu (tj. rad na izdvojenom mjestu rada), zajedno sa odgovarajućim uvećanjima za rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima.

17. U tom razdoblju (od 12. siječnja 2012. do 26. lipnja 2013.) bile su mjerodavne odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN, br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09; dalje: ZSOS/02), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN, br. 118/09; dalje: Odluka o rasporedu radnog vremena/09) te Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN, br. 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13; dalje Pravilnik o plaći/08).

18. Po ZSOS/02 raspored tjednog i dnevnoga radnog vremena djelatnih vojnih osoba uređivao je ministar obrane (čl. 96. st. 1.), s time da je djelatna vojna osoba bila dužna obavljati rad dulji od redovnog radnog vremena (prekovremeni rad), između ostaloga, i zbog neodgodivih poslova čije prekidanje bi dovelo do štetnih posljedica (čl. 97. st. 3.).

19. Nadalje, sukladno ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi za prekovremeni rad pripadala je povećana plaća pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima (čl. 97. st. 5.), međutim pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad nije se ostvarivalo ako je bilo moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena (čl. 97. st. 6.).

20. Po Odluci o rasporedu radnog vremena tjedno radno vrijeme djelatnih vojnih osoba u trajanju 40 sati raspoređivalo se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, od 08,00 do 16,00 sati (čl. 2. st. 1. i st. 2.). Prekovremenim radom smatrao se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno te svaki sat rada subotom i nedjeljom (čl. 12. st. 2.), a ako je rad organiziran na drugi odgovarajući način, prekovremenim radom se smatrao rad dulji od mjesečnog fonda sati (čl. 12. st. 1.). Djelatna vojna osoba za dežurstvo unutarnje službe imala je pravo na 1 slobodan dan (čl. 7. st. 2.); za višednevno obavljanje stražarske službe proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1 (čl. 8. st. 4.); za 24-satni boravak na radnom mjestu 1 slobodan dan (čl. 11. st. 2.). U slučaju preraspodjele radnog vremena, za pet sati prekovremenog rada davao se po jedan slobodan dan (čl. 12. st. 4.), a ukoliko nije bilo moguće izvršiti preraspodjelu, podaci o prekovremenom radu dostavljali su se nadležnoj financijskoj službi radi plaćanja (čl. 12. st. 5.). Prekovremeni rad se plaćao uvećanjem osnovne plaće za svaki sat rada za 50%, noćni rad uvećanjem 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, a blagdanom i neradnim danom za 150% (čl. 13.).

21. Iz citiranih odredbi proizlazi da je (u tom razdoblju) djelatna vojna osoba za vrijeme rada na terenu imala pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad (u onom dijelu u kojem joj takav rad nije kompenziran slobodnim danima), kao i uvećanu plaću za rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima – sve pod daljnjom pretpostavkom da je za vrijeme rada na terenu zaista i radila dulje od redovnog radnog vremena, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom (a ne samo od 08,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka na terenu).

22. Po čl. 135. st. 4. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.) u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. st. 1. citiranog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.

P r

-

1 2 9 3 /

2 0

2 4 -

23. Tuženik je u spis dostavio Dnevne i Mjesečne evidencije radnog vremena, međutim financijski vještak je u pisanom nalazu i mišljenju (str. 186-200 spisa) naveo da su te evidencije nepotpune te da iz njih nije moguće raščlaniti dane ni sate rada koje je tužitelj odradio na terenu. Vještak je navedeno pojasnio na primjeru za siječanj 2012., za kojeg iz evidencije rada proizlazi da je tužitelj radio po osam sati dnevno od ponedjeljka do petka (176 sati u mjesecu), dok je iz obračuna plaće (kartice djelatnika) za taj mjesec vidljivo da mu je za svih 176 sati isplaćen dodatak za rad u turnusu, sa dodacima za rad noću (62 sata), subotom (24 sata), nedjeljom (32 sata) i blagdanom (8 sati). Navedeno znači da je tužitelj cijeli mjesec radio u turnusu, sa uključenim radom noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a ne od 08,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka kako je to prikazano u evidencijama rada. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju izričito naveo da se ista problematika ponavlja i u ostalim mjesecima kada je tužitelj radio na terenima (tj. na izdvojenim mjestima rada).

24. Sud takva utvrđenja vještaka prihvaća kao pravilna, jer su jasna i obrazložena te su dana nakon detaljne analize dokumentacije u spisu, a o navedenim zaključcima vještaka tuženik se uopće nije očitovao, niti je dao ikakvo pojašnjenje navedenih nelogičnosti u evidencijama radnog vremena.

25. S obzirom na navedeno, sud zaključuje da su priložene Evidencije radnog vremena, koje je sam tuženik dostavio u spis, netočne i nepotpune.

26. Stoga je u skladu sa čl. 135. st. 4. Zakona o radu u ovoj parnici teret dokazivanja radnog vremena prebačen na tuženika, međutim tuženik u tijeku postupka – osim dostave netočnih i nepotpunih evidencija radnog vremena – nije predložio nikakav drugi dokaz tužiteljevog radnog vremena, zbog čega sud prihvaća kao istinitu tužiteljevu tvrdnju da je za vrijeme rada na terenu svaki dan imao po 4 dodatna sata prekovremenog rada.

27. Polazeći od toga da je tužitelj za svaki dan rada na terenu imao po 4 dodatna sata prekovremenog rada, a uz uvažavanje da je u jednom mjesecu bilo moguće ostvariti 2 turnusa na terenu (po 7 dana), vještak je izračunao da je tužitelj za utuženi dio razdoblja imao dodatnih 532 sata prekovremenog rada (Tablica 3 osnovnog nalaza i mišljenja – str. 194 spisa), kao i 18,5 prekovremenih sati za ožujak 2012. koji proizlaze iz evidencija rada (Tablica 3b dodatnog nalaza i mišljenja – str. 235 spisa), što ukupno daje 550,5 sati prekovremenog rada, po kojoj osnovi mu pripada razlika plaće u bruto iznosu 1.443,90 EUR (10.879,13 HRK), a što mu je tuženik propustio isplatiti.

28. Stoga je u tom dijelu tj. dijelu koji je u ponovljenom postupku preostao za suđenje, tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, i bez izvođenja dodatnih dokaza, izvođenje kojih pri zaključenju glavne rasprave od 7. studenog 2024. stranke nisu niti predlagale već su predlagale donošenje odluke temeljem do tada utvrđenog činjeničnog stanja.

29. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45.

P r

-

1 2 9 3 /

2 0

2 4 -

st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

30. Pritom se ističe da je valjalo prihvatiti tvrdnje tužitelja (vezano za navode iz ukidne odluke) da je na osnovi Zapovijedi najmanje jedanput mjesečno radio na izdvojenom i izoliranom objektu, po 7 dana bez prekida, bez mogućnosti napuštanja mjesta rada, pri čemu je tužitelj imao više radnih sati tjedno preko 40 sati, odnosno ostvario je prekovremene sate rada, koji nisu plaćeni niti kompenzirani npr. slobodnim danima. Tražbinu tužitelja potvrđuje i dopis resornog ministarstva (MORH) od 2. prosinca 2016., u kojem se pojašnjava da rad na izdvojenom objektu na prethodno opisani način nije dežurstvo, iz čega proizlazi da je potraživanje tužitelja za rad na izdvojenom objektu utuženo s osnova prekovremenog rada u smislu čl. XII. st. 2. i 5. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena iz 2009..

31. U odnosu na odlučivanje o troškovima, a vezano za cjeloviti postupak (uzimajući u obzir da je bila ukinuta i točka IV. izreke prethodne prvostupanjske presude, koja se odnosila na troškove), za ukazati je da je tužitelj pri zaključenju prvotnog prvostupanjskog postupka potraživao iznose od 1.443,90 eur, 1.303,99 eur te 112,00 eur, ili ukupno 2.859,89 eur, od čega je tužitelj, konačno sagledano, uspio sa iznosom od 1.443,90 eur dok nije uspio sa iznosom od 1.415,99 eur.

32. Na taj način, a uzimajući također u obzir (osim naprijed vidljivog tj. da su stranke uspjele u podjednakim omjerima) da je tužitelj dakle prvotno utužio i iznos veći nego što bi mu po ocjeni suda pripadao i sa čime u vezi su uzrokovani troškovi, te s druge strane uzimajući u obzir da se tuženik protivio i onom djelu zahtjeva na koji bi tužitelj imao pravo (1.443,90 eur) što je također uzrokovalo troškove te doprinosilo dužini postupanja, proizlazilo bi da je u odnosu na troškove postupka u konkretnom slučaju potrebno primijeniti odredbu čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku, tj. odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, što se odnosi i na nagradu za sastav žalbe zakonskog zastupnika tuženika, uzimajući u obzir konačni ishod postupka tj. da je tužitelju dosuđen iznos od 1.443,90 eur.

33. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

P r

-

1 2 9 3 /

2 0

2 4 -

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- zz tuženika