REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3675/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržan u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3209773758, kreditna partija broj 7103701423 od 18. lipnja 2007. sklopljen između parničnih stranaka koji glasi „Ugovorne strane su suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka pa do konačne otplate kredita obračunava promjenljiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.415,97 EUR sa zateznim kamatama na iznos na:

- iznos od 138,16 EUR od 16.10.2009. sve do isplate,

- iznos od 142,31 EUR od 16.05.2010. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.06.2010. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.07.2010. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.08.2010. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.09.2010. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.10.2010. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.11.2010. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.12.2010. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.01.2011. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 22.02.2011. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.03.2011. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.04.2011. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.05.2011. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.06.2011. sve do isplate,

- iznos od 126,32 EUR od 16.07.2011. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.08.2011. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.09.2011. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.10.2011. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.11.2011. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.12.2011. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 18.01.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.02.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.03.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.04.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 20.05.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.06.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.07.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 17.08.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.09.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.10.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.11.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.12.2012. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.01.2013. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.02.2013. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 17.03.2013. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 18.04.2013. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.05.2013. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 18.06.2013. sve do isplate,

- iznos od 110,91 EUR od 16.07.2013. sve do isplate,

- iznos od 113,24 EUR od 17.08.2013. sve do isplate,

- iznos od 113,24 EUR od 16.09.2013. sve do isplate,

- iznos od 113,24 EUR od 16.10.2013. sve do isplate,

- iznos od 113,24 EUR od 16.11.2013. sve do isplate,

- iznos od 113,24 EUR od 16.12.2013. sve do isplate,

- iznos od 113,24 EUR od 12.01.2014. sve do isplate,

- iznos od 100,07 EUR od 12.02.2014. sve do isplate,

- iznos od 100,07 EUR od 04.04.2014. sve do isplate,

- iznos od 100,07 EUR od 17.04.2014. sve do isplate,

- iznos od 100,07 EUR od 16.05.2014. sve do isplate,

- iznos od 100,07 EUR od 16.06.2014. sve do isplate,

- iznos od 100,07 EUR od 16.07.2014. sve do isplate,

- iznos od 85,54 EUR od 16.08.2014. sve do isplate,

- iznos od 85,54 EUR od 16.09.2014. sve do isplate,

- iznos od 85,54 EUR od 16.10.2014. sve do isplate,

- iznos od 85,54 EUR od 16.11.2014. sve do isplate,

- iznos od 85,54 EUR od 16.12.2014. sve do isplate,

- iznos od 85,54 EUR od 16.01.2015. sve do isplate,

- iznos od 76,82 EUR od 16.02.2015. sve do isplate,

- iznos od 76,82 EUR od 16.03.2015. sve do isplate,

- iznos od 76,82 EUR od 16.04.2015. sve do isplate,

- iznos od 76,82 EUR od 16.05.2015. sve do isplate,

- iznos od 76,82 EUR od 16.06.2015. sve do isplate,

- iznos od 76,82 EUR od 16.07.2015. sve do isplate,

- iznos od 68,82 EUR od 16.08.2015. sve do isplate,

- iznos od 68,82 EUR od 16.09.2015. sve do isplate,

- iznos od 68,82 EUR od 16.10.2015. sve do isplate,

- iznos od 68,82 EUR od 16.11.2015. sve do isplate,

- iznos od 68,82 EUR od 16.12.2015. sve do isplate,

- iznos od 68,82 EUR od 16.01.2016. sve do isplate,

- iznos od 58,42 EUR od 16.02.2016. sve do isplate,

- iznos od 58,42 EUR od 16.03.2016. sve do isplate,

- iznos od 58,42 EUR od 16.04.2016. sve do isplate,

- iznos od 58,42 EUR od 16.05.2016. sve do isplate,

- iznos od 58,42 EUR od 16.06.2016. sve do isplate,

- iznos od 58,42 EUR od 16.07.2016. sve do isplate,

- iznos od 53,34 EUR od 16.08.2016. sve do isplate,

- iznos od 53,34 EUR od 16.09.2016. sve do isplate,

- iznos od 53,34 EUR od 16.10.2016. sve do isplate,

- iznos od 53,34 EUR od 16.11.2016. sve do isplate,

- iznos od 53,34 EUR od 16.12.2016. sve do isplate,

- iznos od 16,36 EUR od 16.01.2017. sve do isplate,

- iznos od 5,71 EUR od 16.02.2017. sve do isplate,

- iznos od 5,71 EUR od 16.03.2017. sve do isplate,

- iznos od 5,71 EUR od 16.04.2017. sve do isplate,

- iznos od 5,71 EUR od 16.05.2017. sve do isplate,

- iznos od 5,71 EUR od 16.06.2017. sve do isplate,

- iznos od 5,71 EUR od 16.07.2017. sve do isplate,

- iznos od 1.370,40 EUR od 02.02.2021. sve do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 16. listopada 2009. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 399,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.614,79 eura sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. svibnja 2021. navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu 18. lipnja 2007. te da mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu 735.000,00 kn s rokom otplate 30 godina. Ističe da se obvezao plaćati kamate, da je kamatna stopa bila fiksna u razdoblju od dvije godine od stavljanja kredita u otplatu i to po stopi 4,99% godišnje, a nakon isteka tog razdoblja ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Također navodi da je tijekom otplate kredita bila ugovorena odgoda otplate u razdoblju od 1. prosinca 2009. do 1. travnja 2010. uz naplatu naknade za odgodu otplate. Navodi da su stranke 6. prosinca 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim su mijenjane i dopunjavane odredbe osnovnog ugovora te je određeno da redovna kamatne stopa uz umanjenje temeljem diskrecijske odluke kreditora na dan sklapanja dodatka iznosi 5,14%. Tužitelj ističe da u ugovoru o kreditu nisu navedeni parametri i metodologija izračuna kamatne stope, da tužitelj o promjeni kamatne stope nije pregovarao niti ju je dogovarao. Ističe da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom tuženika, bez ikakvog navođenja metodologije izračuna te da kamatna stopa nije bila niti određena niti odrediva. Tužitelj ističe da je stoga ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna. Tužbenim zahtjevom iz tužbe traži utvrđenje da je ništeta sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi pobliže određena u izreci. Traži i isplatu ukupnog iznosa 9.361,15 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisanim u tužbi. Traži i naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare. Nadalje navodi da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primjenjivati na ugovorni odnos koji je predmet ovog spora jer se radi o kunskom kreditu. Ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima. Tuženik ističe da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je objavljena 4. listopada 2012. po kojoj je bio dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope. Ističe da je postupio sukladno tome, donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (Opći uvjeti), koji su stupili na snagu 1.siječnja 2013. Tuženik smatra da su stranke intervencijom zakonodavca regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope pa da tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda u ovom postupku. Nadalje, tuženik ističe da je deklaratorna zaštita koju traži tužitelj usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, a ako se kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope tada se kamatna stopa više ne može smatrati promjenjivom. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3.1. U podnesku od 16. prosinca 2022. tužitelj uređuje zahtjev za isplatu na način da traži isplatu ukupnog iznosa od 9.815,27 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisanim u tom podnesku.

3.2. Tuženik se u podnesku od 24. srpnja 2023. usprotivio preinaci tužbe, a u slučaju da sud istu dopusti ističe prigovor zastare.

3.3. Doista, tužitelj je u podnesku od 16. prosinca 2022. preinačio tužbu. S obzirom da tužitelj prije izvođenja dokaza financijskim vještačenjem nije mogao imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, a tužbeni zahtjev uredio je odmah nakon što mu je dostavljen nalaz i mišljenje, zaključak je ovog suda da se radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP). Stoga je sud na ročištu održanom 6. veljače 2024. dopustio preinaku iz podneska tužitelja od 16. prosinca 2022.

4.1. Nadalje, tužitelj u podnesku od 26. veljače 2024. koji ispravlja podneskom od 29. veljače 2024. uređuje zahtjev za isplatu na način da traži isplatu ukupnog iznosa od 9.381,71 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisanim u tom podnesku.

4.2. Tuženiku su spomenuti podnesci tužitelja dostavljeni 4. ožujka 2024. te se tuženik u podnesku od 19. ožujka 2024. protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

4.3. Kao što to naprijed obrazloženo, tužitelj kondemnatornim zahtjevom iz podneska od 16. prosinca 2022. traži isplatu 9.815,27 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok zahtjevom iz podneska od 26. veljače 2024. ispravljenog podneskom od 29. veljače 2022. traži isplatu 9.381,71 eura. Dakle, smanjio je tužbeni zahtjev za 433,56 eura. Kako je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe (takav stav izražen je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. travnja 2021.), a tuženik se istom protivio, nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 193. ZPP. Stoga je sud ovom presudom u pogledu kondemnatornog dijela zahtjeva odlučio o zahtjevu iz podneska od 16. prosinca 2022.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem tužitelja i financijskim vještačenjem.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe kunskog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i zahtjev za isplatu preplaćenih kamata za koje tužitelj tvrdi da je preplatio zbog jednostranog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika.

8. Po stavu ovog suda učinci presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji je potvrđen presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ne odnose na ugovore o kreditu sklapane u kunama.

9. Čitanjem ugovora o kreditu sklopljenom između parničnih stranaka 18. lipnja 2007. (list 9 -14 spisa, dalje ugovor o kreditu), utvrđeno je da se radi o stambenom kreditu (čl. 6.) te da je u čl. 2. ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika. Također je ugovoreno da je redovna kamatna stopa u razdoblju od dvije godine od dana stavljanja kredita u otplatu fiksna te da na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99%. Nadalje, stranke su ugovorile da e po isteku razdoblja od dvije godine do konačne otplate kredita obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

10.1. Čitanjem dodatka ugovoru o kreditu od 6. prosinca 2016. (list 42-43 spisa) utvrđeno je da su stranke u čl. 2. sporazumno utvrdile da se redovna kamatna stopa u razdoblju od prvog dana u mjesecu u kojem je sklopljen taj dodatak sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, da fiksni dio kamatne stope iznosi 4,02 p.p., a kao varijabilni dio ugovara se 6M NRS1 za HRK.

10.2. U odnosu na dodatak ugovoru o kreditu treba reći da se na isti je isti sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) i da se taj Zakon uopće ne odnosi na kunske kredite. Dakle, unatoč tome što je između stranaka sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu, ne radi se radi o konvertiranom kreditu u smislu tog Zakona. Time što je između stranaka suglasno promijenjena odredba o kamatnoj stopi ne znači da je tužitelj u bilo kojem dijelu i na bilo koji način obeštećen za sve one iznose koje je preplatio do sklapanja tog Dodataka ugovoru o kreditu po osnovi sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu. Tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da bi uplate izvršene po osnovi sporne ugovorne odredbe bile iskorištene za namirenje potrošačevih obveza koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka, uz sporazum o raspolaganju eventualnom preplatom ili vraćanjem uplata potrošaču onda kad preplata premašuje zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu.

10.3. Stoga je zaključak ovog suda da tužitelj ima pravo tražiti vraćanje svih onih iznosa koje je preplatio po osnovi sporne odredbe ugovora o kreditu, neovisno o tome što je ista kasnije izmijenjena dodatkom ugovora o kreditu. Naime, ta izmjena je počela proizvoditi pravni učinak tek od njezinog ugovaranja, a ne od trenutka kada je ugovor o kreditu prvotno sklopljen.

11. Iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba i to za kupnju nekretnine. Po ocjeni ovog suda tužitelj je već dostavljanjem ugovora o kreditu dokazao svoje svojstvo potrošača, a to proizlazi i iz njegovog iskaza u dijelu u kojem navodi da sa svojom obitelji živi u stanu koji je kupio sredstvima iz kredita. Tuženik ničim ne dokazuje suprotno.

12. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 29. studenog 2023. (list 203 spisa) naveo da mu je za kupnju nekretnine tuženik ponudio kunski kredit promjenjivom kamatnom stopom, da je on tražio fiksnu kamatnu stopu, ali da mu je rečeno da za kunski kredit to nije moguće. Iskazao je da mu je objašnjeno da kamatna stopa neće previše fluktuirati, da mu nije objašnjeno o čemu ovisi promjena kamatne stope nego da se radi o odluci banke.

13. Na temelju iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao istinit jer je uvjerljiv, logičan i životan te ničim nije doveden u sumnju, sud u bitnom nalazi utvrđenim da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik tužitelju glede načina promjene kamatne stope nije dao nikakve dodatne informacije osim onog što je navedeno u ugovoru o kreditu.

14. Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP), ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

15. Čl. 81. ZZP propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

16. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi.

17. Prema odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05., - u daljnjem tekstu: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U odredbi čl. 272. ZOO-a, je određeno da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, u odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, je propisano da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

18. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, zaključak je ovog suda da je sporna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna.

19. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva, u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 270. ZOO-a.

20. U ugovoru o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope, a na temelju tuženikove Odluke o kamatnim stopama. Međutim, nisu uopće određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da navedena odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, a niti odrediva u trenutku sklapanja toga ugovora. Osim toga, navedeni ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvoj ugovornoj odredbi, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga, po ocjeni ovog suda, odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

21. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

22. Navedena odredba predmetnog ugovora o kreditu koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Naime, tužitelju je trebalo pojasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način omogućiti istom kao potrošaču da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) ili da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

23. Odluke u kolektivnom sporu koje se odnose na ugovore o kreditu sklopljene u švicarskim francima, ne odnose automatski i na predmetni kunski ugovor o kreditu. Stoga je u ovom postupku sud proveo test nepoštenosti sporne ugovorne odredbe te je utvrdio da je odredba o jednostranoj promjeni kamatnih stopa iz konkretnog ugovora ništetna. Tako je sud utvrdio da se radi o ugovoru sklopljenom 18. lipnja 2007., da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da sadržajno ta odredba nije niti jasna niti razumljiva jer je izostavljanje kriterija po kojima će se promjene vršiti čini nejasnom i nerazumljivom, kao i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, činjenica da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogao sagledati opseg svoje obveze (jer nije mogao predvidjeti način kretanja kamatne stope) te da nije mogao utjecati na tu odredbu, uzrokovala je upravo takvu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da je ništetna odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke.

24. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO tuženik je dužan vratiti tužitelju iznose koje je naplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, tuženik je ostvario korist u vidu naplaćivanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku više plaćenog iznosa kamate zbog ništetne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

25. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). O pitanju ništetnosti predmetne sporne odredbe riješeno je tek u ovom postupku (odluke u kolektivnom sporu koje se odnose na ugovore o kreditu sklopljene u švicarskim francima ne odnose automatski i na predmetni kunski ugovor o kreditu). Stoga petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO još nije počeo teći.

26.1.Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje od 29. studenog 2022. (list 129-141 spisa), dopune nalaza i mišljenja od 20. veljače 2024. (list 216-222 spisa) te usmenog očitovanja vještakinje na ročištu 4. studenog 2024. (list 260 spisa) nalazi utvrđenim:

- da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog rasta kamatne stope do sklapanja dodatka ugovoru o kreditu u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iznosi ukupno 9.415,97 eura (pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže su navedeni u stupcu 15 i 19 Tabele 1.a, list 218-222 spisa)

- da se iznos od naprijed spomenutih 9.415,97 eura sastoji od 8.045,57 eura po osnovi rasta anuiteta zbog rasta kamatne stope u razdoblju otplate kredita kao i od iznosa od 1.370,40 eura zbog rasta kamatne stope za vrijeme prijevremene otplate kredita u iznosu od 8.045,57 eura

- da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog pada kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu iznosi 977,40 eura

26.2. U usmenom očitovanju na ročištu 4. studenog 2024. vještakinja je pojasnila da je tužitelj, s obzirom da je banka primjenjivala promjenjivu kamatnu stopu koja je u razdoblju do sklapanja dodatka ugovoru bila veća od početno ugovorene, u svojim plaćanjima anuiteta podmirio manje glavnice nego što je to bilo predviđeno inicijalnim otplatnim planom u trenutku kad je vršena prijevremena otplata. Upravo to je razlog zašto je kod zadnjeg plaćanja (tj. kod prijevremene otplate) iako je tada kamatna stopa iznosila 3,94% (dok je dodatkom bila ugovorena kamatna stopa od 5,14%) tužitelj preplatio iznos od 1.370,40 eura. Ta je preplata zapravo rezultat prethodnih promjena kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita.

27. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijske vještakinje kao jasno, stručno i obrazloženo, pri čemu se ističe da niti stranke nisu istom prigovarale (tuženik ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, nego osporava pravnu osnovu tužiteljevog zahtjeva).

28. Po mišljenju ovog suda, sud ne može uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj platio po kamatnoj stopi manjoj od početno ugovorene. Naime, ovdje se ne radi o djelomičnom ispunjenju koje bi se moglo uračunati na temelju običnog prigovora tuženika, a tuženik nije podnio protutužbu s odgovarajućim protutužbenim zahtjevom niti je istaknuo prigovor radi prijeboja. Nije moguće primijeniti niti građanskopravni prijeboj jer tuženik osporava postojanje tražbine tužitelja u cijelosti, a prijeboj ex lege nije predviđen pozitivnim zakonskim propisima. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-677/23 od 13. veljače 2024.

29. Slijedom navedenog, prihvaćen je zahtjev za isplatu iznosa od 9.415,97 eura, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 399,30 eura, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

30. Tužitelju pripadaju zatezne kamate i to od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa. Naime, čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je sporna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. Stoga je o tijeku kamata, a unutar granica postavljenog tužbenog zahtjeva, odlučeno kao u izreci.

31. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO. 32. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP s obzirom da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, na čl. 155. ZPP i odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) te zatraženom troškovniku. Naime, tužitelj je u osnovi zahtjeva uspio u omjeru od 100%, dok je u visini uspio u omjeru od 95,94% Dakle, uspjeh tužitelja je 97,97%, a u vezi s visinom s kojom nije uspio u sporu nisu nastali posebni troškovi. Dodatno treba napomenuti da je vrijednost predmeta spora čitavo vrijeme postupka u istom vrijednosnom razredu propisanom u Tbr. 7/1 odlučnom za visinu odvjetničke nagrade. Stoga je zaključak ovog suda da tuženik treba naknaditi tužitelju troškove postupka u cijelosti.

33. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 02.07.2021., 16.12.2022., 31.08.2023. i 26.02.2024. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 19.07.2022. u iznosu 25 bodova (Tber. 8/4) te trošak pristupa na ročišta 14.09.2022., 29.11.2023., 06.02.2024. i 04.11.2024. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 925 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.312,50 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 70,03 eura. Priznat mu je i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura te pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura. Dakle, sveukupni troškovi parničnog postupka tužitelja iznose 2.614,79 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

34. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe na presudu jer je prema noveliranoj odredbi članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, 118/18, 51/23) tužitelj kao potrošač oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

35. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,5345 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.