Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679
Poslovni broj: 8 UsI-2327/23-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu,
uz sudjelovanje sudske zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja
Č. d.o.o. S. F. i J., R. G., V…, OIB: …………….,
zastupanog po opunomoćenik B. V., odvjetniku u Z., J. D.
M.., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog
sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi povrata
dijela plaćene trošarine za dizelsko gorivo u komercijalnom prijevozu robe i putnika,
nakon neposredne i javne rasprave zaključene 22. prosinca 2023.godine u u
odsutnosti uredno pozvanih stranaka, 02. siječnja 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za
drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-471-01/22-01/82, URBROJ:513-04-
23-2 od 08.rujna 2023. godine te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove
presude isplati tužitelju iznos od 1.244,27 Eura na ime troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-471-
01/22-01/82, URBROJ:513-04-23-2 od 08.rujna 2023. godine tužitelj je u bitnom
naveo: da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tužiteljev zahtjev za
povrat dijela plaćene trošarine za dizelsko gorivo, što tužitelj navodno nije dostavio
valjani dokaz o ukupnoj količini potrošenog dizelskog goriva za svako vozilo za koje
se traži povrat plaćene trošarine, te što nije naveo omjer potrošnje goriva koji se
odnosi isključivo na prijevoz u odnosu na potrošenu količinu goriva koja se odnosi na
druge motore stacionirane na vozilu, odnosno koji se odnose na druge radnje koje
nisu prijevoz. Tužitelj navodi da razlučivanje omjera potrošnje goriva na navedeni
način nije moguće; da je tužitelj u dostavljenoj izjavi naveo da se radi o nizu radnji
koje su neodvojivo povezane; da funkcija prijevoza uključuje i stajanje radi utovara i
istovara. Istakao je da sve radnje koje vozila tužitelja obavljaju prilikom prijevoza
betona i drugig stvari, su radnje koje služe isključivo prijevozu tog materijala zbog
čega je potrošnju goriva za svaku od radnji nije moguće odvojiti. Naveo je tako
primjerice da kod kipera kamiona motor radi dok hidraulika diže sanduk prilikom
istovara ili „cisterna za prijevoz cementa, soli, žbuke, zbog čega je potrošnju goriva
- 2- Poslovni broj: 8 UsI-2327/23-7
za svaku od radnji nije moguće odvojiti. Naveo je da je kod ovog suda radi identične
činjenične situacije vođen upravni spor pod brojem UsI – 1607/2022., samo za drugo
razdoblje, a da je u tom upravnom sporu donijeta presuda kojom je uvažena tužba i
poništeno rješenje tuženika. Predložio je da se u upravnom sporu provede
vještačenje po vještaku motorno-prometne struke. Tužbenim zahtjevom je zatražio
da se poništi osporeno rješenje tuženika.
2.Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da tužba nije
osnovana, iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predložio je da
se tužba odbije.
3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv
rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured S., Carinski
ured Z., KLASA:UP/I-410-19/21-44/4732, URBROJ:513-02-8030/16-22-5 od 04.
ožujka 2022. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem djelomično je usvojen zahtjev tužitelja
za povrat dijela plaćene trošarine za dizelsko gorivo u komercijalnom prijevozu, za
tromjesečno razdoblje od siječnja-ožujka 2021. godine, za količinu od 40.242,19
litara dizelskog goriva i odobren povrat dijela trošarine u iznosu od 22.704,65 kn, dok
se za preostalu količinu od 20.364,90 litara dizelskog goriva zahtjev odbijen, sve iz
razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Utvrđeno je da će se povrat navedenog
iznosa izvršiti po dostavljanju izvornika rješenja s klauzulom izvršnosti, uz napomenu
da se povrat trošarine neće isplatiti ukoliko postoje nepodmirene dospjele obveze s
naslova javnih davanja čije je utvrđivanje, naplata i nadzor u nadležnosti Carinske i
Porezne uprave, uključujući i novčane kazne izrečene pravomoćnim i izvršnim
rješenjem o prekršaju iz nadležnosti Carinske uprave, radi prijeboja s poreznim
dugom. Istim rješenjem je određeno da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa
njegovo izvršenje.
4. Opunomoćenik tužitelja je dana 12. prosinca 2023. godine sudu dostavio
podnesak kojim je osporio navode iz odgovora na tužbu, te se ponovo pozvao na
presudu ovog suda broj: UsI -1607/2022-9 od 6. srpnja 2023. godine koju je priložio.
Ustrajao je u prijedlogu da se provede vještačenje po vještaku za motorna vozila, na
okolnosti navedene u tužbi, te da se sasluša zz tužitelja M. Č.. Popisao je trošak
sastava tužbe, sastava podneska od 12. prosinca 2023. godine, za svaku radnju u
iznosu od po 497,71 Euro, uvećano za PDV-ća od 25 %.
5. Sud je u upravnom sporu zakazao raspravu i pozvao stranke te im je time
omogućeno da se na raspravi neposredno očituju u vezi ove upravne stvari i da se
očituju na navode suprotne strane. Na raspravi od 22. prosinca 2023. godine stranke
nisu pristupile iako su uredno pozvane, a nisu opravdale izostanak. Kako nije bilo
razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka i rasprava zaključena temeljem
stanja spisa.
Prijedlog tužitelja da se provede vještačenje po vještaku motorno-prometne
struke te prijedlog da se sasluša zz tužitelja M. Č., su odbijeni kao nepotrebni,
jer je sud ocijenio da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti
pravilna i zakonita odluka bez izvođenja navedenih dokaza.
6. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 08.
rujna 2023. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, podnesak
- 3- Poslovni broj: 8 UsI-2327/23-7
opunomoćenika tužitelja zaprimljen 12. prosinca 2023. godine sa prilogom, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju
rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev
osnovan.
8. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja
tuženika odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem od 04. ožujka 2022.
godine zakonito odbijen tužiteljev zahtjev za povrat dijela trošarine za dizelsko gorivo
u komercijalnom prijevozu robe, za razdoblje siječanj- ožujak 2021. godine u količini
20.364,90 litara dizelskog goriva.
9. Člankom 104. stavak 1. Zakona o trošarinama je propisano da pravo na
povrat trošarine za dizelsko gorivo koje se koristi u komercijalnom prijevozu robe i
putnika kupljeno bezgotovinskim oblikom plaćanja u Republici Hrvatskoj imaju osobe
registrirane za komercijalni prijevoz robe i putnika sa sjedištem na području
Europske unije. Povrat trošarine određuje se u visini razlike trošarine važeće na dan
kupnje dizelskog goriva u Republici Hrvatskoj i minimalno propisane visine trošarine
za dizelsko gorivo koje iznosi 330 eura, a koji iznos se preračunava u nacionalnu
valutu sukladno članku 142. ovoga Zakona. Pravo na povrat može se ostvariti ako se
dizelsko gorivo koristi kao pogonsko gorivo: 1. u komercijalnom prijevozu robe s
registriranim kamionom ili kamionom s prikolicom koji su namijenjeni isključivo za
cestovni prijevoz robe i imaju najveću dopuštenu ukupnu masu koja nije manja od
7,5 tona. 2. u komercijalnom prijevozu putnika s cestovnim vozilima kategorije M2 ili
M3 sukladno posebnim propisima o homologaciji vozila, neovisno o tome radi li se o
redovitom ili povremenom prijevozu (stavak 2).
Prema članku 104. stavak 3. Zakona o trošarinama korisnici prava na povrat
dužni su se upisati u registar korisnika prava na povrat trošarine za dizelsko gorivo u
komercijalnom prijevozu robe i putnika.
Prema stavku 4. istog članka povrat plaćene trošarine ostvaruje se na temelju
zahtjeva koji se podnosi nadležnom carinskom uredu uz dokaz o registraciji
motornog vozila te obavljenom komercijalnom prijevozu i računima za kupnju
dizelskog goriva na području Republike Hrvatske, na kojem mora biti naveden
podatak o registarskoj oznaci motornog vozila. Nadležni carinski ured može tražiti
prilaganje i drugih dokaza za koje ocijeni da su bitni za odlučivanje o zahtjevu.
Zahtjev za povrat trošarine mora biti utemeljen na potpunim i točnim podacima te uz
zahtjev moraju biti podnesene vjerodostojne, točne i valjane isprave kojima se
dokazuje osnovanost zahtjeva.
10. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 25. siječnja 2021. godine,
sukladno članku 104. stavak 4. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj:
106/18 do 144/21) i članku 2. i 3. Pravilnika o ostvarivanju prava na povrat dijela
plaćene trošarine za dizelsko gorivo u komercijalnom prijevozu robe i putnika
(„Narodne novine“, broj: 12/19, dalje: Pravilnik), podnio zahtjev za povrat dijela
plaćene trošarine za dizelsko gorivo za količine dizelskog goriva potrošene u
komercijalnom prijevozu robe i putnika za razdoblje siječanj – ožujak 2021. godine,
kiji zahtjev je naknadno ispravljao, tako da je zatražio povrat dijela plaćene trošarine
za količinu dizelskog goriva u količini od 60.607,09 litara korištenu u komercijalnom
prijevozu robe.
- 4- Poslovni broj: 8 UsI-2327/23-7
11. Prvostupanjskim rješenjem djelomično je usvojen tužiteljev zahtjev tako da
je za količinu od 20.364,90 litara dizelskog goriva zahtjev odbijen i to iz razloga što je
u postupku je pregledom zahtjeva i priložene dokumentacije utvrđeno podaci o
nabavljenoj količini dizelskog goriva ne odgovaraju podacima iskazanim u
predmetnom zahtjevu, kako u ukupnoj količini potrošenog dizelskog goriva za koje se
traži povrat plaćene trošarine tako i u količini iskazanoj za svako vozilo.
12. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj u vozila gorivo ulijevao
temeljem kartice za gorivo izdane od I. d.d., koja se je odnosila na vozilo koje je
prodao drugom trgovačkom društvu i koje vozilo je tužitelj odjavio u MUP-u. Tuženik
je pozivom nezakonske odredbe istakao da nabava goriva i prosječna potrošnja za
vozila koja obavljaju komercijalni prijevoz robe i putnika mora biti lako provjerljiva i
transparentna, na način da dobavljači goriva podnositeljima zahtjeva izdaju kartice
goriva koje sadrže registarske oznake vozila podnositelja. Stoga, kako je utvrđeno da
se kartica goriva nije koristila na transparentan način da se nije moglo na nedvojben
način utvrditi za koje vozilo je potrošeno gorivo u količini od 5.164,61 litar.
13. Temeljem navedenog utvrđenja da je tužitelj zatražio povrat trošarine za
potrošeno dizelsko gorivo u komercijalnom prijevozu robe za svoje vozilo u koje je
gorivo ulijevao temeljem kartice za gorivo izdane od I. d.d., koja se je odnosila na
drugo vozilo koje je tužitelj prodao drugom trgovačkom društvu i koje vozilo je
odjavljeno u MUP-u, Sud ocjenjuje da je pravilno osporena označena količina goriva,
budući da se kartica goriva treba koristiti na transparentan način, jer je u navedenoj
situaciji nakon što je vozilo na koje se je kartica za gorivo odnosila trebalo poništiti
navedenu karticu za gorivo.
14. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je komercijalni prijevoz robe kod
tužitelja vršen sa 10 vozila, vozila iznad 7,5 tona, miješalice i cisterne za prijevoz
betona (mikseri za prijevoz betona) i da isti pored obavljanja prijevoza robe obavljaju
i određene druge specifične radnje pomoću specifičnih motora ili strojeva instaliranih
na tom vozilu (utakanje vode u miješalicu, utovar betona, prijevoz betona do
istovarnog mjesta, istovar betona i čišćenje vozila), te koriste snagu motora vozila ili
dizelsko gorivo iz zajedničkog spremnika, odnosno da obavljaju radnje koje se ne
mogu smatrati komercijalnim prijevozom.
15. Radi navedenog prvostupanjsko tijelo je napravilo razradu potrošnje goriva
te je korištenjem dostupnih podataka (vezanih za potrošnju goriva sličnih vozila koja
se koriste za prijevoz betona), te je izračunalo količinu dizelskog goriva koja se može
smatrati potrošenom za komercijalni prijevoz robe. Dakle, prvostupanjsko tijelo je
kako se navodi korištenjem određenih podataka izračunalo (procijenilo) koliko je
potrošeno dizelskog goriva za vozila tužitelja ali za sam prijevoz, bez drugih radnji,
rada drugih motora na vozilima, ali nije vidljivo na što se odnose spomenuti podaci
koji su korišteni za izračun (procjenu), čemu tužitelj u žalbi prigovara, radi čega nije
moguće ispitati pravilnost navedenog izračuna.
16. Prema ocijeni ovog Suda nije prihvatljiv stav prvostupanjskog tijela i
tuženika da tužitelju može priznati pravo na povrat dijela plaćene trošarine samo u
odnosu na potrošnju dizelskog goriva koje je potrošeno za prijevoz robe (betona) ali
ne za gorivo koje je potrošeno u radu drugih specifičnih motora ili strojeva instaliranih
- 5- Poslovni broj: 8 UsI-2327/23-7
na tom vozilu (utakanje vode u miješalicu, utovar betona, prijevoz betona do istovarnog mjesta, istovar betona i čišćenje vozila.
17. Navedeno nije prihvatljivo iz razloga što je tužitelj u žalbi i tužbi istakao
kako je nemoguće odvojiti radnje, primjerice: kod kiper kamiona kojima motor radi
dok hidraulika diže sanduk prilikom istovara asfalta na finišeru i sl., kamiona
sandučara koji prevozi građevinski materijal, a imaju dizalicu na sebi, tj. motor mora
raditi prilikom utovara i istovara, vozila za prijevoz drva koji se tovare i istovaruju
vlastitom dizalicom, cisterna za prijevoz cementa, „soli“, „žbuke, koji imaju kompresor
za istovar, kamiona za prijevoz kontejnera, a koje radnje vozilo obavlja prilikom
prijevoza betona, zbog čega je potrošnju goriva za svaku od radnji nije moguće
izdvojiti. Na navedene prigovore tužitelja tuženik nije cijenio, niti se je očitovao zbog
čega ne uvažava navedene prigovore tužitelja, a što je bio dužan u smislu članka 98.
stavak 5. u vezi sa člankom 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku
(„Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21).
18. Kod kupnje betona se može naručiti sam beton po određenoj cijeni m3,
tako da u tom slučaju naručitelj sam preuzme beton na betonari i odveze ga do
mjesta ugradnje. Također je moguće da kod kupnje betona dogovori i uslugu
(posebno plati) prijevoz betona. Usluga prijevoza betona po ocijeni suda
podrazumijeva ukrcaj betona u prijevozno sredstvo – miješalice (mikser), prijevoz
betona, koji prijevoz uključuje i rad miješalice cijelo vrijeme dok prijevoz traje i dok se
ne istovari, kako bi beton po dolasku na mjesto ugradnje bio podoban za ugradnju, a
prijevoz uključuje i istovar betona putem motora na miješalici koji mora cijelo vrijeme
raditi. Dakle, prijevoz betona podrazumijeva da se beton preveze u stanju da se
može ugraditi, za što je potrebno da motor miješalice čitavo vrijeme radi, pored
pogonskog motora vozila, a što se moguće troši gorivo iz rezervoara Jednako tako
primjerice kod komercijalnog prijevoza putnika pored pogonskog motora vozila rade
motori-sustavi hlađenja ili grijanja.
Druga je stvar potrošnja goriva prilikom ugradnje betona, na neke građevine,
što bi podrazumijevalo korištenje posebnih pumpi za ugradnju vozila (koja nisu
vozila za prijevoz robe (betona) već se koriste za ugradnju betona. Stoga, u smislu
navedenog, u provedenom postupku je trebalo utvrditi sve činjenice bitne za
rješavanje ove upravne stvari.
19. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da je u postupku koji je prethodio
donošenju rješenja nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i da relevantni
materijalni propisi nisu pravilno primijenjeni na konkretnu situaciju.
Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu
tužitelja.
20. Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika nije zakonito. Stoga,
valjalo je, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21, dalje: ZUS-a),
poništiti rješenje tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak, odnosno presuditi
kao u izreci.
21. U ponovljenom postupku tuženo tijelo će donijeti novo rješenje kojim će
odlučiti o žalbi tužitelja, pridržavajući se po članku 81. stavak 2. ZUS-a pravnog
shvaćanja i primjedba ovog suda.
- 6- Poslovni broj: 8 UsI-2327/23-7
22. Kako je presudom tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen tj. tužitelj je
uspio u ovom upravnom sporu to je osnovano temeljem članka 79. st. 4. ZUS-a,
tužitelju priznat trošak upravnog spora u iznosu od 1.244,27 Eura koji se odnosi na
sastav tužbe i sastav podneska zaprimljenog 12. prosinca 2023. godine, kojim se je
tužitelj očitovao na odgovor na tužbu, jer su isti troškovi opravdani, a sve sukladno
stavu 2. članka 79. ZUS-a i Tarifi, obzirom da je vrijednost predmeta spora
neprocjenjiva, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude. Tužitelj je troškove
popisao prema O. Tar., dok sukladno članku 79. stavak 2. ZUS-a vrijednost predmeta
se smatra neprocjenjivom, pa su sukladno istom priznati troškovi.
U Splitu 02. siječnja 2024.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena nije dopuštena žalba (članak 66.a ZUS-a).
DNA:
- opunom. tužitelja B. V., odvjetniku u Z., J. D. M..,
- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za
drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,
- u spis.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.