REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3816/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja ĐR, vl. obrta [obrt], obrt za vodoinstalacije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Čule, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 41, protiv tuženika LAURA MONTAŽA d.o.o. Samobor, Josipa Jelačića 86, OIB: 29851768971, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Mrkonjić, odvjetnik u Zagrebu, Ante Topić Mimare 24, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1391/2019 od 14. srpnja 2022., 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1391/2019 od 14. srpnja 2022. u točkama II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke pobijane presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-510/2019 koje je 14. ožujka 2019. donio javni bilježnik Ranka Spevec iz Velike Gorice, u dijelu kojim je naloženo platiti tužitelju iznos od 35.677,25 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 23. travnja 2016. do isplate, dok je točkom II. izreke ukinut spomenuti platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 14. ožujka 2019. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.332,00 kuna, dok je točkom IV. izreke odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 15.959,82 kune.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da je tuženik utuženi račun proveo kroz poslovne knjige te je na temelju istog koristio pravo na odbitak pretporeza (čl. 221.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) te je primijenio presumpcija o postojanju tražbine tužitelja, pri čemu je naveo i da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno.

3. Tuženik podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U bitnom navodi da tužitelj nije dokazao da je utužene račune dostavio tuženiku niti da je izvršio radove kako navodi u podnesku od 23. studenog 2020. Ističe da prvostupanjski sud pogrešno smatra da je sporna samo visina tražbine, odnosno da prvostupanjski sud nije proveo niti jedan dokaz koji bi upućivao da je tužitelj stvarno izveo sporne radove. Smatra da je prvostupanjski sud trebao provesti financijsko vještačenje kojim bi se jedino moglo točno utvrditi je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima, odnosno da je tuženiku uskraćeno pravo na saslušanje u postupku jer nije proveden dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika. Zaključno, navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, budući da se prvostupanjski sud propustio osvrnuti na predložene dokaze u postupku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku.

7. Nasuprot tuženikovim navodima u žalbi, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati. Naime, prvostupanjski sud je u točkama 9. do 15. obrazloženja pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama, odnosno o postojanju i visini predmetnog potraživanja, kao i o prigovoru zastare.

8. Ovaj sud nije ispitivao žalbene navode da tužitelj nije dokazao da je predmetne račune dostavio tuženiku niti da je izvršio radove kako navodi u podnesku od 23. studenog 2020., kao i da je prvostupanjski sud propustio provesti financijsko vještačenje kojim bi se jedino moglo točno utvrditi je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima, odnosno da je morao provesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika. Naime, navedeni navodi su nedopušteni u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a.

9. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 35.677,25 kuna (sada: 4.735,18 eura) na temelju računa ispostavljenog s osnove radova na vodovodnoj instalaciji i preinaci te spajanju parapetnih jedinica za grijanje i hlađenje na Poslovnom objektu Bricostore, Sesvete.

10. Pritom se napominje da tužitelj zahtijeva isplatu razlike između cjelokupnog iznosa utuženog računa broj 3/1/1 (list 9. spisa) i iznosa koje je tuženik prije pokretanja postupka podmirio (list 27. spisa).

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postoji tražbina tužitelja u utuženom iznosu jer tuženik nije oborio presumpciju iz čl. 221.b st. 1. ZPP-a. S obzirom na to da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za utuženu tražbinu (list 49. spisa), prema odredbi čl. 221.b ZPP-a smatra se da tražbina postoji. To znači da je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da tražbina ne postoji, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine.

12. Imajući u vidu da tuženik u prigovoru (list 10. spisa) navodi da je dug manji od utuženog, da je tuženik na temelju predmetnog računa broj 3/1/1 isplatio dio naknade u iznosu od 40.000,00 kuna, da je tužitelj dostavio troškovnik radova, da je tuženik koristio odbitak pretporeza po predmetnom računu broj 3/1/1, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge za provođenjem financijskog vještačenja i saslušanja zakonskog zastupnika tuženika (o čemu sud daje razloge u točki 15. obrazloženja pobijane presude), s obzirom da se navedenim dokazima može s potrebnim stupnjem izvjesnosti utvrditi postojanje utužene tražbine.

13. Pravilna je i prvostupanjska odluka o troškovima postupka, koju tuženik određeno i ne osporava, a ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove parničnog postupka.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu i potvrditi prvostupanjski presudu.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sudac

Gorana Aralica Martinović