Pr-2097/2022-46

Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću odvjetniku iz OD Pavičić i partneri iz Zagreba, Mihanovićeva 20, protiv tuženika Hrvatska Lutrija d.o.o., OIB: 27905228158, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju i umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu odvjetniku iz Zagreba, Poljička 5, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10.12.2024. godine, u prisutnosti pun. tužitelja, pun. tuženika i pun. umješača na strani tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP- a, dana 19. prosinca 2024. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, isplatiti tužiteljici ZI, iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iz štetnog događaja od 24.04.2021., iznos od neto 2.322,47 € (slovima: dvijetisućetristodvadesetdvaeuračetrdesetsedamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 16.03.2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o. naknaditi tužiteljici ZI trošak parničnog postupka u iznosu od 3.136,58 €, sa zateznim kamatama tekućim od 19.12.2024., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 28.10.2022. navodi, da je dana 24.04.2021. pretrpjela ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatska Lutrija d.o.o., na način da se ozlijedila kada joj je sef pao na lijevu ruku prilikom zatvaranja vrata sefa. Odgovornost tuženika za naknadu štete proizlazi iz čl. 7. st. 3. Zakona o radu/14 prema kojem je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Prema čl. 111. st.1. Zakona o radu/14 poslodavac je radniku dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom. Prema čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Tužiteljica se u mirnom postupku dana 15.03.2022. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, a koji se nije očitovao na isti. Tužiteljica je u nezgodi zadobila tjelesne ozljede te od tuženika potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć u visini od 16.000,00 kuna / 2.123,56 € sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16.03.2023. (odštetni zahtjev) do isplate. Tužiteljica potražuje i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Božidaru Šebečiću – kirurgu i traumatologu tužiteljica je podneskom od 07.02.2024. (str. 122-126 spisa) postavila konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod od I. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u pogledu osnovanosti tako i u pogledu visine. Tuženik smatra kako tužiteljica nije dokazala postojanje povrede prava osobnosti budući iz tužbe, a ni iz priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi tužiteljica predmetnim događajem pretrpjela ikakvu štetu. Tuženik osporava da bi tužiteljici s obzirom na ozljedu na radu bila potrebna tuđa pomoć i njega s obzirom na okolnosti slučaja i priležeću medicinsku dokumentaciju. Nadalje, ne treba zanemariti niti ranije zdravstveno stanje tužiteljice (vidljivo iz obrazloženja odbijanja i nepriznavanja ozljede na radu) a isto nije i ne može biti u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem i štetom koju tužiteljica tvrdi da je pretrpjela. Tuženik predlaže Naslovnom sudu da u svojstvu umješača pozove WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362 budući je tuženik u trenutku razbojstva kod iste imao zaključenu policu osiguranja. Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane te naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove.

4. Podneskom od 17.04.2023. (str. 63 spisa) sud je obavijestio osiguratelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. o ovoj parnici radi eventualnog umješanja u istu s obzirom daje tuženik u vrijeme štetnog događaja 24.04.2021. imao sa osigurateljem sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti, broj police [broj police]- 00077495. Podneskom od 25.04.2023. navedeno osiguranje je obavijestilo sud da ima pravni interes da se umješa u ovu parnicu na strani tuženika jer je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao zaključen Ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti temeljem kojeg je izdana polica broj [broj police]-00050613. Predmetna polica osiguranja osigurava odgovornost tuženika za period od 30.04.2020. do 30.04.2021.. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 16.10.2023. (str. 101 spisa) sud je dopustio osiguratelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. umješanje u ovu parnicu jer je dokazao postojanje pravnog interesa budući da je u vrijeme štetnog događaja tuženik sa navedenim osigurateljem imao sklopljeni Ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti temeljem kojeg je izdana polica broj [broj police]-00050613. Umješač na strani tuženika je osporio pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te se pridružio svim navodima tuženika.

5. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u rješenje HZZO broj Klasa: UP/I-502-03/21- 02/1633 od 30.06.2021. (str. 5-6 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 7-14, 31-34 spisa), u odštetni zahtjev tužiteljice tuženiku od 15.03.2022. (str. 15 spisa), u policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00050613 (str. 20 spisa), u policu osiguranja od nezgode broj police [broj police]-00077495 (str. 35 spisa), u rješenje MUP RH, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektor za inspekcijske poslove od 07.08.2018. (str. 36-37 spisa), u sigurnosni plan zaštite tuženika iz studenog 2015. (str. 38-50 spisa), u prijavu o ozljedi na radu (str. 52-55 spisa), u spis HZZO-a pvodom tužiteljičine ozljede na radu (str. 78-90 spisa), saslušani su svjedoci DI (str. 101-102 spisa), SI (str. 102-104 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice ZI kao stranke (str. 104-106 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Božidaru Šebećiću – kirurgu i traumatologu (str. 114-117 spisa), u dopis HZZO od 14.11.2024. sa prilozima vezano za ozljedu na radu radnice ĐI (str. 144-157 spisa).

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

7. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

8. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu kod poslodavca Hrvatska Lutrija d.o.o. dana 24.04.2021. na lokaciji Lanište 13 d.

10. Među strankama je sporna pravna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

11. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom. Tužiteljica se ozlijedila tijekom svog radnog vremena na svom radnom mjestu i prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka, a koje radne zadatke je tužiteljica obavljala u ime i za račun za svog poslodavca, te po nalogu poslodavca. Tužiteljica se ozlijedila na radu, te u svezi s radom, te poslodavac tužiteljice odgovara tužiteljici kao radnici za pretrpljenu ozljedu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno kogentnoj pravnoj normi iz čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u kojoj se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje br. Klasa: UP/I-502-03/21-02/1633 od 30.06.2021. ozljeda tužiteljice nastala 24.04.2021. izražena šifrom S40.0 (kontuzija ramena i nadlaktice) prema MKB-10 klasifikaciji i priznaje se ozljedom na radu, a ozljeda iz istog štetnog događaja izražena šifrom S42 (prijelom ramena i nadlaktice) prema MKB-10 klasifikaciji ne priznaje se ozljedom na radu. Tužiteljici je priznata ozljedom na radu ozljeda nastala 24.04.2021. izražena šifrom S40.0 koja se odnosi na kontuziju ramena i nadlaktice. Medicinski vještak dr. sc. Šebečić je u svom nalazu naveo da je u štetnom događaju tužiteljica pretrpjela tjelesnu ozljedu natučenja lijevog ramena, natučenja lijevog lakta i natučenja lijeve šake, iz čega proizlazi da je HZZO ozljede koje je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju i koje je utvrdio medicinski vještak u ovom predmetu priznata tužiteljici ozljedom na radu. Medicinski vještak nije utvrdio daje kod tužiteljice došlo do prijeloma ekstremiteta odnosno ruke lakta ili šake, a to nije utvrdio niti HZZO niti je takvu ozljedu priznao ozljedom na radu. Zadobivena ozljeda na radu, koju je i u medicinskom vještvu utvrdio vještak, tužiteljici je priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. Ozljeda tužiteljice ne bi bila priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu u slučaju da je do iste ozljede došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužiteljice na radnom mjestu ili pak u slučaju da je tužiteljica svojim ponašanjem na bilo koji način doprinijela nastanku štetnog događaja. Navedeno je regulirano čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23). Obrazac prijave ozljede na radu ima dokaznu snagu javne isprave (str. 52-55 spisa), te po svojoj pravnoj naravi predstavlja pravomoćni upravni akt sukladno čl. 129. st. 1. naprijed navedenog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Poslodavac je dužan organizirati i provodit zaštitu na radu vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, te o obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji, te sredstvima rada i radnom okolišu u kojem se odvijaju radni zadaci. Poslodavac mora organizirati i osigurati provedbu zaštite na radu na svim razinama radnog procesa i na način da se prevenira ozljeđivanje radnika prilikom obavljanja radnih zadataka. Poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, organizaciji rada i u upravljanju radnim procesima pri čemu radnicima mora osigurati najveću moguću razinu zaštite na radu te je odgovoran za organiziranje i provedbu sustava zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima (čl. 3. st. 1. toč. 22., čl. 4. st.1., čl. 10. do 13., čl. 17. st.1. i 2. i čl. 18. i 19. naprijed navedenog Zakona o zaštiti na radu). Ozljeda tužiteljice, te način na koji je do iste ozljede došlo ukazuju da je poslodavac propustio primijeniti načelo prevencije te druga propisana načela iz sustava zaštite na radu u svim segmentima radnog procesa, te u radnom okolišu. Tuženik ni sa čime nije dokazao da postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, pa je taj prigovor tuženika odbijen kao neosnovan. Tuženik nije predložio provođenje dokaza kojima bi se utvrdio doprinos tužiteljice nastanku štetnog događa odnosno štete, primjerice vještačenje po vještaku zaštite na radu. Svjedoci DI i BI, obojica zaposlenici tuženika, nisu imali neposredna saznanja o samom štetnom događaju, a i nisu bili sigurni da li se kasa kojom se tužiteljica ozlijedila pomicala sa mjesta na kojem se nalazila (klizila po podlozi). Iz prijave o ozljedi na radu od 16.10.2020. (str. 145-148 spisa) za radnu kolegicu tužiteljice koja se zove ĐI, te iz dokumentacije koju je u sudski spis za ĐI dostavio HZZO (str. 144-156 spisa), utvrđeno je da se druga radnica tuženika koja se ĐI, dana **.**.2020. ozlijedila na radu u poslovnici tuženika na Laništu 13 D, Zagreb, na način da je prignječila ruku prilikom rukovanja sa sefom. Iako je tuženik raspolagao o podacima o predmetnoj ozljedi na radu ĐI kao i osobnim podacima te djelatnice činjenica da te podatke nije dostavio sudu govori u prilog navodima tužiteljice i svijesti tuženika o učinjenim propustima. Tužiteljica ZI nije jedina radnica koja se ozlijedila na istoj lokaciji tuženika prilikom rukovanja sa sefom, već se to dogodilo i drugoj radnici otprilike 6 mjeseci prije događaja u kojem se ozlijedila tužiteljica.

12. Tuženik je odgovoran za naknadu štete tužiteljici koju je pretrpjela u štetnom događaju od 24.04.2021., iz razloga koji su naprijed navedeni. S obzirom na utvrđenu odgovornost valjalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu.

13. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Treba imati na umu da je od dana donošenja orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. godine prisutna inflacija, pa je sud dosuđene iznose promatrao i u tom smislu.

15. Kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Božidaru Šebečiću kirurgu i traumatologu (str. 114-117 spisa).

16. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kirurga dr. sc. Božidara Šebečića (str. 114-117 spisa), vidljivo je da je tužiteljica ZI je dana 24.04.2021. godine stradala na radnom mjestu. Kod vraćanja sefa u prvotni položaj došlo je do uklještenja lijeve ruke između sefa i vrata ormara. Zadobila je natučenje lijevog ramena, natučenje lijevog lakta i natučenje lijeve šake. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i mehanizmu ozljeđivanja, navedene ozljede su u uzročno-posljedičnoj vezi s štetnim događajem. Na kontrolnom pregledu nakon 10 dana, traumatolog je na temelju uvida u rtg slike postavio dijagnoze napuknuća čašice lijevog ramena, napuknuće glave i vrata lijeve nadlaktice, napuknuće glavice lijeve palčane kosti u laktu, napuknuće stiloidnog nastavka palčane kosti, napuknuće trapezoidne kosti u lijevoj šaci. Rtg slike navedenih regija opisane su u 4 navrata od strane tri različita, nisu utvrđeni znaci svježe koštane traume. Vještak je izvršio uvid u Rtg slike lijevog ramena, lijevog lakta i lijevog ručnog zgloba od 24.04.2021. i nije našao znakove napuknuća ili prijeloma kosti. Obzirom na sve navedeno a uzevši u obzir i mehanizam ozljeđivanja, smatram da tužiteljica nije zadobila gore navedena napuknuća kosti. Smatram da nije potrebno radiološko vještačenje. Liječena je imobilizacijom lijeve ruke kroz 5 tjedana, nakon čega je upućena na fizikalnu terapiju Nema podataka da li je provela fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti tužiteljice. Terminalno ograničene kretnje u lijevom ramenu posljedica su kalcificirajućeg tendinitisa tetiva rotatorne manšete lijevog ramena. Kalcifikati u tetivi su bili vidljivi na rtg slikama 24.04.2021. godine. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom dugotrajnog liječenja trpila fizičke bolove jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno. Tužiteljica je trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpila je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć u opsegu od 3 sati dnevno je bila potrebna 6 tjedna (imobilizacija lijeve ruke), u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za pomoć kod oblačenja i svlačenja te održavanja osobne higijene u fazi imobilizacije ruke, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane I sl.. Liječenje tužiteljice je završeno 26.07.2021. godine, a zdravstveno stanje se stabiliziralo mjesec dana nakon toga.

17. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka niti jedna stranka, a niti umješač na strani tuženika nisu imali primjedbi.

18. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. sc. Božidara Šebičića kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva, jer je isti dan u skladu s pravilima struke, jer u istom nema proturječnosti, jer na isti niti jedna strana nije imala primjedbi.

19. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužiteljice u vrijeme nastanka štetnog događaja (52 godine starosti) ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 994,47 eura.

20. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužiteljice, ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u iznosu od 600,00 eura.

21. Kod tužiteljice nije došlo do umanjenja opće životne aktivnosti (SŽA) .

22. Kod tužiteljice nije zaostalo naruženje.

23. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć od ukupno 182 sata (6 tjedana po 3 sata dnevno = 126 sati + 4 tjedna po 2 sata dnevno = 56 sati). Na ročištu za glavnu raspravu održanom 16.10.2023. (str. 105 spisa), tužiteljica je iskazala da su joj tuđu pomoć pružali članovi njezine obitelji (suprug, kćer i sin). Tužiteljica ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada joj tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužiteljici na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada zatraženi iznos od 728,00 eura (182 sata x 4 eura/1h), odnosno smatra iznos od 4 eura po jednom satu primjerenim iznosom imajući u vidu sudsku praksu.

24. Slijedom naprijed navedenog tužiteljici je dosuđeno na ime pretrpljenih fizičkih bolova 994,47 eura; na ime pretrpljenog straha 600,00 eura, te na ime tuđe pomoći 728,00 eura, što zbrojeno iznosi ukupno 2.322,47 eura, od kojeg iznosa se 1.594,47 eura odnosi na neimovinsku štetu, a ostatak na imovinsku štetu (tuđa pomoć).

25. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica na dosuđenu glavnicu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć) potražuje zatezne kamate od 16.03.2022., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 16.03.2022. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

26. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

27. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koja je do zaključenja glavne rasprave zatražila naknadu parničnog troška (str. 164 spisa).

28. Budući da je tužiteljica uspjela u ovom sporu u cijelosti, tuženik joj je obvezan nadoknaditi parnični trošak.

29. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 2.322,47 eura. Tužiteljici je priznat trošak: sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova; sastava tužbe u visini od 100 bodova; sastava četiri obrazložena podneska od 19.12.2022., 20.01.2023., 07.02.2024. i 05.12.2024. u visini od 100 bodova za svaki; sastava podnesaka od 27.03.2023., 20.10.2023. i 18.06.2024. . u visini 25 bodova za svaki; za zastupanje na ročištima od 14.03.2023., 17.04.2023., 16.10.2023., 07.04.2024. i 05.12.2024., za svako po 100 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 1175 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 2.350,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 587,50 eura. Tužiteljici je priznat trošak medicinskog vještačenja u visini od 199,08 eura u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u iznosu od 3.136,58 eura.

30. Tužiteljica je zatražila i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužiteljice je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 19. prosinca 2024., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

31. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. iz OD Pavičić i partneri iz Zgb

- tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o.

- pun. umješača odvj. Ante Puljiz iz Zgb