Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-578/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu, dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, OIB: 46377257342, iz Zagreba, Kišpatićeva 12, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-14571/2021-15 od 29. listopada 2024., dana 17. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, te se djelomično potvrđuje odluka o parničnom trošku iz točke III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-14571/2021-15 od 29. listopada 2024., i to baš u dijelu do tužiteljici dosuđenog iznosa od 1.519,31 euro sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika pa se odluka o parničnom trošku iz točke III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 14571/2021-15 od 29. listopada 2024. djelomično preinačuje i to baš u dijelu preko tužiteljici dosuđenog iznosa od 1.519,31 eura do iznosa od 2.081,81 euro (dakle za razliku od 562,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama), na način da se u ovom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici da u roku 15 dana s osnova naknade parničnog troška sudske pristojbe na žalbu isplati tuženiku iznos od 16,81 euro (šesnaest eura i osamdeset i jedan cent), dok se za više zatraženih 483,19 eura (preko dosuđenih 16,81 eura), zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 4.107,40 eura sa pripadajućim zateznim kamatama točno navedenim u izreci, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu navedenim u izreci presude. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke naložio tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 752,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama točno navedenim u izreci, , izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu navedenim u izreci presude. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki III. izreke presude naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 2.081,81 euro sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv odluke o parničnom trošku (točka III. izreke prvostupanjske presude) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

- Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

4. Žalitelj u žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je priznao i dosudio tužiteljici parnični trošak sastava podneska od 21. prosinca 2022. (pravilno od 20. prosinca 2022., koji je predan sudu 21. prosinca 2022.), sastava podneska od 9. travnja 2024. (pravilno od 8. travnja 2024.), sastava podneska od 1. listopada 2024. te zastupanja na ročištu od 3. listopada 2024. Tuženik smatra kako podnesci od 20. prosinca 2022. i 8. travnja 2024. nisu bili potrebni za vođenje parnice, dok da podnesak od 1. listopada 2024. nije obrazložen u smislu odredbe T. br. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje "Tarifa"), pa da je tužiteljici za ovaj podnesak svakako trebalo dosuditi manji parnični trošak nego je to učinio prvostupanjski sud.

5. Prije svega je za reći kako ispitujući prvostupanjsku odluku o parničnom trošku kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP- a.

6. Tuženik je u pravu kada ističe kako podnesak tužiteljice od 20. prosinca 2022. (u kojem se tužiteljica očituje na tuženikov odgovor na tužbu) nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Stoga je prvostupanjski sud dosuđujući tužiteljici radi sastava ovog podneska parnični trošak od ukupno 250,00 eura pogrešno primijenio materijalno pravo. Dakle, za sastav ovog podneska tužiteljici nije trebalo priznati parnični trošak.

7. Nadalje, prvostupanjski je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici za podnesak od 8. travnja 2024. dosudio parnični trošak na temelju T. br. 8. točka 1. "Tarife". Naime u predmetnom je slučaju tužiteljici za ovaj podnesak trebalo priznati ne 100 bodova kako to radi prvostupanjski sud već 25 bodova, a ovo na temelju T. br. 8. točka 4. "Tarife", jer u ovom podnesku tužiteljica dostavlja sudu dokaz o uplati predujma vještačenja. Dakle, tužiteljici je za ovaj podnesak trebalo priznati parnični trošak u iznosu od 62,50 eura (T. br. 8. točka 4. "Tarife" te T. br. 54. i 46. "Tarife"), a ne 250,00 eura kako to čini prvostupanjski sud.

8. S druge pak strane prvostupanjski je sud pravilno dosudio tužiteljici za sastav podneska od 1. listopada 2024. iznos od 250,00 eura, što je u suglasju sa odredbom T. br. 8. točka 1. "Tarife" (obrazloženi podnesak). Naime u tom je podnesku nakon nalaza i mišljenja vještaka, i upravo na temelju istog, tužiteljica zatražila utuženi i dosuđeni iznos.

9. No, tužiteljici je za zastupanje na ročištu od 3. listopada trebalo priznati parnični trošak od 125,00 eura (T. br. 7. točka 1., T. br. 9. točka 2., T. br. 46. i T. br. 54. "Tarife"), a ne 250,00 eura kako je to obračunao prvostupanjski sud. U bitnome je za reći kako se na ovom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa dolazi do primjene T. br. 9. točka 2. "Tarife", a ne T. br. 9. točka 1. "Tarife", kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

10. Sukladno iznijetom proizlazi kako je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici s osnove naknade parničnog troška 562,50 eura više nego je to pravilno i zakonito. 11. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. S druge pak strane odluka iz točke II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja donesena je u suglasju sa odredbom članka 380. točka 3. ZPP-a.

12. Tuženik je u žalbi zahtijevao da mu tužiteljica naknadi parnični trošak sudske pristojbe koja se plaća na žalbu i to u iznosu od 500,00 eura. Tuženik je u sudski spis dostavio dokaz da je s osnova sudske pristojbe koja se plaća na žalbu uplatio iznos od 62,27 eura, a nakon što ga je prvostupanjski sud pozvao na plaćanje ove pristojbe sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18. i 51/13.) Kako je tuženik u žalbi uspio sa 27%, to mu je u tom dijelu trebalo priznati parnični trošak nastao u svezi podnošenja žalbe koji trošak tako obračunat iznosi 16,81 euro. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a.

U Splitu 17. prosinca 2024.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi