REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2914/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja AE, vlasnika obrta [obrt] „[obrt]“, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2230/2022-9 od 25. travnja 2024., 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2230/2022-9 od 25. travnja 2024. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2230/2022-9 od 25. travnja 2024. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 160,06 eura sa zateznim kamatama od 29. listopada 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, kao i da mu nadoknadi parnične troškove u iznosu od 271,83 eura sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, sve u roku petnaest dana (točke I. i III. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 160,06 eura od 29. srpnja 2022. do 28. listopada 2022. (točka II. izreke).
2. Tuženik je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je osporio svoju pasivnu legitimaciju i aktivnu legitimaciju tužitelja, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a da pobijana presuda ne sadrži razloge o činjenicama na temelju kojih je prvostupanjski sud odbio te prigovore i zašto je prihvatio tužbeni zahtjev kada tužitelj nije predložio nikakve dokaze za utvrđivanje visine štete. Ističe da je sud nezakonito utvrdio visinu štete, pogrešno koristeći svoja ovlaštenja za slobodnu procjenu cijene sata rada, kao i da uopće nije utvrđivao sadržaj ugovora o kasko osiguranju vozila, a nepravilno je odlučio da neće izvesti dokaz saslušanjem svjedoka A, iako je svjedok opravdano izostao s ročišta na koji je bio pozvan. Dalje u žalbi navodi kako postoji doprinos oštećenika povećanju štete, jer nije postupio po tuženikovoj preporuci i popravio vozilo po jeftinijim cijenama, te tvrdi kako je predlagao dokaze za utvrđivanje cijene rada, ali je sud te prijedloge odbio bez valjanog obrazloženja. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari i zato što su tužitelju priznati troškovi za objavu presude koji nisu bili nužni za ovaj postupak. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove ili da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Kako se iz žalbe ne vidi u kojem dijelu se presuda pobija, ovaj sud je na temelju odredbe članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku uzeo da tuženik pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle u točkama I. i III. njene izreke.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba je neosnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 356. ZPP-a i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati odluka u sporu male vrijednosti (članak 467. ZPP-a).
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao osiguratelj, plati iznos od 160,06 eura po računu broj 104/1/1 izdanog na ime popravka vozila oštećenika, koji glasi na iznos od 754,48 eura i koji je tuženik djelomično platio u iznosu od 594,42 eura, a odbio je platiti preostali iznos s obrazloženjem da predstavlja cijenu rada koju on ne priznaje.
8. Neosnovano žalitelj tvrdi da pobijana presuda nema razloga o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije jer suprotno proizlazi iz točke 12. njenog obrazloženja. Razloge koji su u prilog tome navedeni u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelja upućuje na navedeni dio obrazloženja prvostupanjske presude. Osim toga, tuženik je djelomičnim plaćanjem računa priznao tužiteljevu aktivnu legitimaciju i svoju pasivnu legitimaciju u ovom sporu, a tijekom ovoga postupka nije tvrdio da je djelomično plaćanje računa obavljeno po drugoj osnovi. Stoga tvrdnje žalitelja o tome da tužitelj nije dokazao postojanje svih pretpostavki za postojanje odgovornosti tuženika za naknadu štete na temelju ugovora o kasko osiguranju i da unatoč sklopljenom ugovoru o ustupanju tražbine, nije vjerovnik predmetne tražbine, ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
9. Pobijana presuda sadrži i valjane razloge o bitnim činjenicama na temelju kojih je utvrđena visina štete, s tim da je riječ samo o visini nakade za sate rada, jer činjenica koliko je sati bilo potrebno za popravak oštećenog vozila nije bila prijeporna među strankama i proizlazi iz izvida štete. Pravilno je i stajalište prvostupanjskog suda da razlika u cijeni sata rada koju je tužitelj obračunao oštećeniku u odnosu na onu koju tuženik priznaje, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 pa žalitelj neosnovano ukazuje na tu odredbu.
10. Dakle, o svim odlučnim činjenicama pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge i nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa njenim donošenjem nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalitelj više puta ukazuje u žalbi.
11. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom zbog toga što je sud odlučio da za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja nije potrebno izvesti dokaze saslušanjem svjedoka i prometnim vještačenjem. Prema odredbi članka 220. stavka 2. ZPP-a, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Uz to, prvostupanjski sud je postupio po odredbi članka 292. stavaka 3. i 4. ZPP-a tako što je dao razloge odbijanja predloženih dokaza.
12. Na utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava o ustupanju tražbine i obvezama tuženika iz ugovora o kasko osiguranju vozila, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog nepravilne primjene materijalnog prava.
13. Neosnovano žalitelj osporava i odluku o troškovima postupka, jer se prema odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a stranci određuje naknada za one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a ne oni koji su bili nužni. U ovom postupku stranke su pozvane na ročište za objavu na kojem im je ujedno uručen pisani otpravak presude, pa se za te troškove ne može s pravom smatrati da nisu bili potrebni za vođenje postupka.
14. Kako ne postoje dopušteni žalbeni razlozi kojima se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti, na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 19. prosinca 2024.
Sudac
Lenka Ćorić
