Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-225/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Andrei Boras-Ivanišević, u pravnoj stvari tužiteljice TČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Mihočević & Bajs u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, Horvatovac 102a, OIB: 28163265527, kojeg zastupa punomoćnica Iva Soldo, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: 24 Pr-805/2019-34 od 25. listopada 2022., 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: 24 Pr-805/2019-34 od 25. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te u odluci o troškovima postupka ( točka III. izreke).

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici TČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.967,22 kn / 791,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, a koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to pobliže naznačeno u izreci (točka I. izreke).

1.1. Istom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražio da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka II. izreke).

1.2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.843,75 kuna/ 1.306,49 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2023.. do isplate (točka III. izreke).

1.3. IV. Odbija se zahtjev tuženika Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, Horvatovac 102a, OIB: 28163265527, za naknadom parničnog troška.

2. Žalbu te presude žali se tuženik pobijajući u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu pod točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP-a), s prijedlogom da se preinače na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1.Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika te osporila navode žalbe i predložila žalbu tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka na plaću za rad u posebnim uvjetima rada (radno mjesto I vrste- viši asistent – znanstveni novak), u skladu s odredbama članka 48. i 52 Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 142/10- u daljnjem tekstu: KU) za razdoblje od 1. travnja 2014. do 1. siječnja 2015, sa zateznom kamatom tekućom od prvog dana nakon dana dospijeća do isplate.

4. U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

5. Neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a koja je utvrđenja ovaj drugostupanjski sud dužan uvažiti jer se radi o sporu male vrijednosti proizlazi:

- da je Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 8. prosinca 2003. tužiteljica radila kao znanstveni novak- asistent na projektu br. 0119146 gdje je glavni istraživač prof. dr. sc. ČČH, da popis i opis poslova tužitelja uključuje: sudjeluje u znanstvenom radu i objavljuje rezultate svog rada, sudjeluje u izvođenju dijela nastave, radi na svom usavršavanju prateći razvitak struke, vodi evidenciju o svom radu, sudjeluje u radu tijela uprave tuženika, te obavlja i druge poslove koje mu povjeri mentor, voditelj projekta na kojem je zaposlen i predstojnik Zavoda, kao i da te poslove obavlja u Botaničkom zavodu pri Biološkom odsjeku tuženika,

-da je prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 7. studenog 2012. tužiteljica radila kao viši asistent- znanstveni novak na znanstvenom projektu gdje je glavni istraživač dr. se. OČH s opisom poslova i mjestom rada kao u prethodnom Ugovoru o radu,

- da je tužiteljica navedena u Popisu radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz 2008., i to u okviru Biološkog odsjeka – Botanički zavod pod rednim brojem 22 i s postotkom izloženosti izvorima opasnosti u iznosu od 50% radnog vremena,

-da je tuženik donio sljedeći popis tek 16.12.2014. (Popis zaposlenika i radnih mjesta s posebnim uvjetima rada za akademsku 2014/2015) koji je tuženik dostavio Ministarstvu znanosti i obrazovanja dana 7.12.2016.

- da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 9257/14 od 30. rujna 2016. tuženiku naloženo da joj isplati dodatak na plaću u iznosu od 12% proračunske bruto osnovice za razdoblje od 16.1.2014. do 16.4.2014.,

- da osnovica za izračun plaće u javnim službama od 1. travnja 2011. do 1.sijačnja 2017. iznosi 5.108,84 kn bruto pa tužiteljici pripada dodatak na plaću u iznosi od 613,06 kn mjesečno za razdoblje od travnja 2014. do siječnja 2015 te iznos od 449, 68 kn od 1. do 22. siječnja 2015.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pe- 8589/2014 od 22.10.2010. utvrđeno kako je Odluka Vlade RH o otkazivanju KU od 22.10.2010. nezakonita i nedopuštena.

7. Temeljem navedenih utvrđenja, koja su zasnovana na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te tuženika obveza na isplatu utuženih iznosa, jer je smatrao da tužiteljica u kontinuitetu radi na istom radnom mjestu na istim radnim mjestima, a koje radno mjesto je uvršteno na Popis radnih mjesta i zaposlenika 2008. pa sud zaključuje da ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada.

8. Navedena utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud jer su ista zasnovana na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Naime, sukladno čl. 3. KU određeno je da se ugovor primjenjuje u javnim institutima, javnim visokim učilištima, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i ustanovama čija djelatnost osigurava cjelovitost i potrebni standard sustava naobrazbe na području Republike Hrvatske. Prema tome, predmetni KU se primjenjuje i na tuženika.

10. Tuženik je visokoškolska ustanova čija djelatnost osigurava cjelovitost i potrebni standard sustava visoke naobrazbe na području Republike Hrvatske, čime se, suprotno tvrdnji tuženika, na njega primjenjuje navedeni KU (čl. 2. KU-a), pa s pravom prvostupanjski sud otklanja prigovor promaštene pasivne legitimacije tuženika, jer je njegova obveza kao poslodavca isplatiti plaću i pri tome se pridržavati i prava određenih KU (čl. 196. ZR-a).

11. U konkretnom slučaju Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 101/02, Aneksom I "Narodne novine" broj 81/03, Aneksom II "Narodne novine" broj 203/03, Dodatkom III "Narodne novine" broj 28/06, Dodatak IV "Narodne novine" broj 11/08, Ispravak dodatka IV "Narodne novine" broj 46/08), koji se prema čl. 2. primjenjuje na parnične stranke, u čl. 48. određeno da radnicima koji rade u posebnim uvjetima pripada dodatak na plaću u visini od 5-15% proračunske bruto osnovice, dok je čl. 52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi, odnosno radna mjesta, s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti, te vrijeme, odnosno uvjeti izloženosti opasnosti, s time da je u čl. 52. st. 2. KU utvrđeno da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, te sindikalni povjerenik.

12. U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud osnovom utvrđenja u valjano provedenom dokaznom postupku drži nedvojbenim da je zadnji važeći Popis sačinjen 2008., a da nakon toga do 2014. tuženik nije sastavio Popis, a onaj koji je sastavljan krajem prosinca 2014. stupio je na snagu tek tijekom 2016., pa je neosnovan prigovor tuženika da nisu ispunjene pretpostavke za isplatu koje zahtijevaju da je utvrđeno popisom radnih mjesta da zaposlenik radi u posebnim uvjetima rada, da je izložen izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, čime se prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuju neosnovanim.

12.1. Naime, propusti poslodavca u konkretnom slučaju činjenica da tuženik nije redovito reažurirao popis ne može ići na štetu prava tužiteljice.

13. Kako među stranka nije sporno da je tužiteljica u spornom razdoblju radila na istom radnom mjestu koje se navodi u popisu radnika koji rade u posebnim uvjetima rada iz 2008. godine, i to u okviru Biološkog odsjeka Botanički vrt i s postotkom izloženosti izvorima opasnosti, kada joj je dodatak na plaću utvrđen u visini od 12 %, te ona s obzirom na opseg izloženosti izvorima opasnosti, sukladno navedenim odredbama KU-a ima pravo na isplatu spornog dodataka, neovisno o propustima tuženika kao njezinog poslodavca, u komunikaciji s nadležnim Ministarstvom.

14. Prema tome, tuženika na isplatu tužiteljici obvezuje Ugovor o radu kao i KU-a kojeg se tuženik kao poslodavac dužan pridržavati. Eventualni nedostatak sredstava, ne tiče se tužiteljice, već je to, stvar poslodavca (tuženika) i nadležnog Ministarstva koje je u obvezi osigurati sredstva za isplatu spornog dodatka.

15. Neosnovano žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava zasnovanu na pogrešnom zaključku o nepostojanju valjane odluke o nezakonitosti otkaza predmetnog KU. Naime, žalitelj se žalbenim navodima poziva na u međuvremenu ukinutu presudu Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-8589/14 od 26. siječnja 2019. , rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-26701/2019 od 25. svibnja 2021.

15.1. Iako se radi o navodima koje žalitelj po prvi put iznosi u žalbenim navodima, a što bi obzirom na polazište o primjeni materijalnog prava u konkretnom slučaju predstavljalo zabranu predviđenu odredbom članka 352. stavak 1. ZPP-a, jer se ne radi o bitnim povredama postupka, ovdje je za ukazati žalitelju kako je u međuvremenu donesena nova odluka Općinskog radnog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 12 Pr-16194/2021-90 od 23. travnja 2024., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: Gž R-568/2024-2 od 15. listopada 2024., kojom se utvrđuje se da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010.godine (NN 142/2010), objavljena 30.12.2013.godine u Narodnim novinama broj 159/2013., nezakonita i nedopuštena, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke i da se utvrđuje se da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010) bio na snazi do 22.10.2014.godine.

16. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, pobijanu presudu je valjalo potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu pri čemu tužiteljici nisu priznati troškovi sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o nužnim i potrebnim troškovima u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 19. prosinca 2024.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević